Poslovni broj 9 Pr-993/2020-70

Republika Hrvatska

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

10000 Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jelici Pandurić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice M.V., OIB: …, iz Z., zastupane po odvjetnici M.J.J., protiv I-tuženog G.Z., OIB: …, Z., zastupanog po odvjetniku Z.G., II- tuženog Z.H. d.o.o.- P.Z., OIB: …, Z., zastupanog po odvjetniku J.M., i umješača na strani tuženika C. o. d.d., OIB:…, Z., , zastupanog po punomoćnicima po zaposlenju radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 13. studeni 2023. godine, u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, punomoćnika I-tuženika, punomoćnika II-tuženika, i punomoćnika umješača na strani tuženika, temeljem članka 335 stavak 4 Zakon o parničnom postupku, dana 29. studeni 2023. godine,

presudio je

I.

Nalaže

se

I-tuženom

G.Z.,

Z.,

1,

i

II-

tuženom Z.H. d.o.o.-P.Z., Z., isplatiti tužiteljici M.V., iz Z., na ime naknade neimovinske štete iznos od neto 6.421,60€ (slovima: šesttisućačetristodvadesetjedaneuršezdesetcent) / 48.383,55kn (slovima: četrdesetosamtisućatristoosamdesettrikunepedesetpetlipa) sa zateznim kamatama tekućim u odnosu na I-tuženika G.Z. od 18.05.2019., pa do isplate, a u odnosi na II- tuženika Z.H. d.o.o., P.Z. od dana 26.07.2019., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se I-tuženom G.Z., Z., , i II- tuženom Z.H. d.o.o.-P.Z., Z., isplatiti tužiteljici M.V., iz Z., na ime naknade imovinske štete (tuđa pomoć) iznos od neto 546,29€ (slovima:

Fiksni

tečaj konverzije

7,53450

petstočetrdesetšesteurdvadesetdevetcent)

/

4.116,02kn

(slovima:

četiritisućestošesnaestkunadvijelipe) sa zateznim kamatama tekućim od 29.11.2023., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se dio zahtjeva tužiteljice za tijekom zateznih kamata na dosuđeni iznos imovinske štete, u odnosu na I-tuženika G.Z. za razdoblje od 18.05.2019. do 28.11.2023., a u odnosu na II-tuženika Z.H. d.o.o- P.Z. za razdoblje 26.07.2019 do 28.11.2023., kao neosnovan.

IV. Nalaže se I-tuženom G.Z., i II-tuženom Z. H. d.o.o.-P.Z., solidarno nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 3.693,91€ / 27.831,77kn sa zateznim kamatama tekućim od 29.11.2023., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 06.04.2020. navodi, da je dana 20.10.2017. oko 12,50 sati doživjela povredu na radu u obavljanju svojih redovnih poslova, i radnih zadataka komunalnog redara kod poslodavca ured, Sektor, Odjel, odsjek redarstva. Nezgoda se dogodila na način, da je tužiteljica dobila nalog,

da obavi nadzor reklama, i reklamnih panoa. Tužiteljica je u trenutku štetnog događaja obavljala očevid ispred frizerskog salona L. na lokaciji Z., , a koji se frizerski salon nalazi u sklopu parka, te je počela fotografirati

postavljeni, i istaknuti reklamni pano kod navedenog frizerskog salona. Pri tom je tužiteljica stajala na kamenoj stazi (pješačka staza obrađena popločenim kamenim stazama), te je stala na jednu od tih kamenih ploča, koja se pomaknula, i izvrnula, te je tužiteljica pala prvo na svoju lijevu stranu tijela, a zatim, i na leđa. U tom trenutku, nakon pada tužiteljici je prišao njezin radni kolega Z.B. koji se u tom trenutku kretao prema svom vozilu, jer je, i on trebao izaći na očevid u sklopu svog posla komunalnog redara. Isti je vidio tužiteljicu kako fotografira, a zatim ju je vidio na tlu, te joj je pomogao, da se ustane. Tužiteljica, i Z.B. su nakon štetnog događaja pogledali mjesto pada, i utvrdili, da je kamena ploča koja se nalazi uz desni rub kamene staze ulegnuta, tj., da se ispod nje nije nalazila nabijena podloga, pa se ploča u trenutku kad je tužiteljica na nju stala, slomila, i razmrvila na nekoliko komada. Nakon štetnog događaja Z.B. je tužiteljici pomogao, da se vrati u prostor G.Z., a nakon čega je Z.B. otišao

na mjesto štetnog događaja, te je fotografirao mjesto, i kamen na kojem je tužiteljica pala. Kako je tužiteljici lijeva ruka počela vidno oticati uz jake bolove, voditelj komunalnog redarstva uputio ju je na hitnu pomoć, pa ju je drugi kolega N.S. odvezao u bolnicu gdje joj je pružena liječnička pomoć, i gdje su joj utvrđene ozlijede opisane u medicinskoj dokumentaciji. Nakon ozljeđivanja tužiteljici je predmetno ozljeđivanje priznato kao ozljeda na radu. U predmetnoj nezgodi

Fiksni

tečaj konverzije

7,53450

tužiteljica je pretrpjela tjelesne ozljede koje su narušile njezino tjelesno, i duševno zdravlje. Osim toga kod tužiteljice je došlo do ponovnog ozljeđivanja ranije ozlijeđenog desnog ramena, tj. pogoršanja stanja, a što je vidljivo iz medicinske dokumentacije. Slijedom navedenog tužiteljica na ime naknade neimovinske, i imovinske štete-tuđe pomoći potražuje ukupno 35.000,00kn sa zateznim kamatama tekućim u odnosu na prvotuženika od 18.05.2019., pa do isplate, u odnosu na drugotuženika od 26.07.2019. Naime tužiteljica je 17.05.2019. predala prvotuženiku prijedlog nagodbe sa svom potrebnom dokumentacijom, a 25.07.2019. je i drugotuženiku predala prijedlog nagodbe sa svom potrebnom dokumentacijom. Prvotuženik, i drugotuženik su odbili prijedlog tužiteljice za mirno rješenje spora. U vrijeme štetnog događaja drugotuženik je imao sa osigurateljem C.o. d.d. sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti kojom se nadoknađuje šteta trećim osobama ukoliko su uzrokovane propustom u radu tuženika, pa tužiteljica predlaže, da se osiguratelj pozove na miješanje u ovu parnicu na strani II- tuženika. Osim zahtjeva za isplatom glavnice, u iznosu od 35.000,00kn (solidarna odgovornost), tužiteljica zahtjeva, da joj tuženici nadoknade solidarno parnične troškove prouzročene u postupku sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate.

2. Nakon provedenog medicinskog vještačenja po vještaku kirurgu dr. B.Š., tužiteljica je podneskom od 16.01.2023. (str. 251-252 spisa) uredila tužbeni zahtjev na način, da predlaže, da sud donese presudu kojom će naložiti tuženicima, da solidarno isplate tužiteljici na ime pravične novčane naknade neimovinske, i imovinske štete iznos od 6.967,95€ / 52.500,00kn sa zateznom kamatom tekućom u odnosu na prvotuženika od dana 18.05.2019., a u odnosu na drugotuženika od dana 26.07.2019., pa do isplate. Prvotni zahtjev za naknadom parničnog troška je ostao neizmijenjen.

3. U odgovoru na tužbu I-tuženik G.Z. se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, i to kako pravnoj osnovi, tako i visini tužbenog zahtjeva. Osporava štetni događaj, s obzirom, da o istome nema nikakvih saznanja. Osporava, da se štetni događaj uopće dogodio na nogostupu A.D.

Tuženik osporava, i odgovornost za nastanak štetnog događaja, te ističe prigovor isključive krivnje tužiteljice za nastanak predmetnog događaja, jer ista nije primijenila dužnu pažnju prilikom kretanja. I-tuženik osporava uzročno posljedičnu vezu između štetnog događaja, i nastale štete, smatra kako nisu mogle nastati ozljede koje navodi tužiteljica u opisanoj dinamici ozljeđivanja. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije s obzirom, da tužiteljica nije u tužbi priložila dokaz, da je navodno mjesto štetnog događaja javna površina koju bi bio dužan održavati G.Z. Ističe kako se iz priloženih fotografija ne može utvrditi a kojoj se lokaciji zbio predmetni štetni događaj. Osporava vjerodostojnost priloženih fotografija, jer iz istih nije vidljivo kad su nastale, a niti jesu li nastale na mjestu predmetnog štetnog događaja. Ukoliko se štetni događaj zbio na navedenoj lokaciji, i ukoliko tužbi priložene fotografije pokazuju stanje nogostupa u vrijeme štetnog događaja, vidljivo je, da I-tuženik ne bi bio odgovoran za nastanak štetnog događaja s obzirom. I-tuženik smatra, da je neživotan, i nelogičan način pada kako ga opisuje tužiteljica. I-tuženik navodi također, ako bi predmetna površina, i bila javna površina, I-tuženik nije odgovoran za predmetni štetni događaj iz razloga što je čl. 16. Zakona o komunalnom gospodarstvu propisana obveza, i ovlaštenje tuženika za donošenje Odluke o nerazvrstanim cestama kao podzakonskog pravnog akta. I-tuženik ističe, i ukoliko bi

Fiksni

tečaj konverzije

7,53450

postojala odgovornost za nastanak štetnog događaja s osnove obavljanja komunalne djelatnosti, što I-tuženik osporava njegova odgovornost bi se mogla prosuđivati temeljem čl. 1084. Zakona o obveznim odnosima / 15. Na tužiteljici je teret dokazivanja. I-tuženik se protivi visini tužbenog zahtjeva po svim vidovima štete, smatrajući isti previsoko odmjerenim, a s obzirom na priloženu dokumentaciju. I- tuženik osporava, i tijek zateznih kamata s obzirom, da u ovom postupku nije utvrđena visina štete, pa tuženik nije mogao pasti u zakašnjenje. Predlaže, da sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao pravno neosnovan uz naknadu parničnog troška G.Z.

4. U odgovoru na tužbu II-tuženik Z.H.d.o.o. – P.Z. se protivi tužbi, i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Po.Z. uredno održava povjerene lokacije, i predmetnu stazu.

Staza se redovito obilazi, i

ukoliko se uoči bilo koje oštećenje staza se sanira. Redovnim obilaskom terena nije uočena devastacija na stazi. Iz očitovanja Sektora, ureda, proizlazi kako isti nije imao saznanja o

nepravilnostima / nepravilnosti koje su uzrokovale nastanak štetnog događaja. Upravo je dužnost komunalnog redara, da uoči, i prijavi oštećenja, no podružnica Z. nije imala saznanja o oštećenju. Niti građani, niti komunalni redari nisu prijavili bilo kakav propust u održavanju. Protivno tvrdnji tužiteljice kako se kamena ploča koja se slomila nalazi na zemlji koja nije bila sabijena, predmetne kamene ploče na predmetnom dijelu staze su zabetonirane. Nadalje, II-tuženik, ističe prigovor isključive odgovornosti tužiteljice za nastanak štetnog događaja, te osporava uzročno-posljedičnu vezu između utužene štete, i postupanja tuženika, a osporava postojanje iz štetnog događaja o kojem nema saznanja, a naročito cijeneći činjenični substrakt tužbe kako je opisan. II-tuženik osporava pravnu osnov i visinu tužbenog zahtjeva smatrajući kako je iznos previsoko odmjeren. Opreza radi II-tuženik je u očitovanju na odštetni zahtjev uputio tužiteljicu na svog osiguravatelja s kojim ima sklopljenu policu osiguranja kako bi se tužiteljica, ukoliko je došlo do osiguranog slučaja, namirila u mirnom postupku, što je tužiteljica propustila učiniti, predlaže sudu odbiti tužbu, i tužbeni zahtjev u odnosu na II-tuženika u cijelosti.

5. Na prijedlog tužiteljice sud je obavijestio osiguratelja C.o. d.d. o ovoj parnici dana 10.07.2020. (str. 82-83 spisa). Nakon toga je osigratelj C.o., podneskom od 22.07.2020. (str. 92-93 spisa) prijavio svoje umješanje u ovu parnicu na strani II- tuženika navodeći, da ima pravni interes za isto budući, da je u trenutku štetnog događaja II-tuženik s osigurateljem imao sklopljenu policu od odgovornosti prema trećim osobama. Sud je dopustio osiguratelju C.o. d.d. umiješanje u ovu parnicu, jer je dokazao, da ima pravni interes, da se uključi u ovu parnicu na strani oba tuženika.

6. Sud je proveo dokaze: izvršen je uvid u prijavu I-tuženika o ozljedi na radu tužiteljice (str. 8-10 spisa), u prijavi G.Z. H.-u o ozljedi na radu tužiteljice (str. 11-14 spisa), četiri crno-bijele fotografije mjesta štetnog događaja, i okoline (str. 15-18 spisa), medicinsku dokumentaciju za tužiteljicu (str. 19-44 spisa), tužiteljičin prijedlog I-tuženiku od 17.05.2019. za mirno rješenje spora – odštetni zahtjev (str. 45-47 spisa), prijedlog tužiteljice I-tuženiku od 23.04.2019. za mirno rješenje spora - odštetni zahtjev (str. 48-50 spisa), u prijedlog tužiteljice II-tuženiku od 17.07.2019. za mirno rješenje spora-odštetni zahtjev (str. 51-53 spisa), u dopis G. Z. od 10.07.2019., i od 05.11.2019. tužiteljici (str. 54, 56 spisa), u dopis Z. H., P.Z. od 19.08.2019. (str. 55 spisa), Generalna polica broj … za grupu B-osiguranje od odgovornosti (str. 85-87 spisa), u policu osiguranja broj … od 18.07.2017. (str. 103- 104 spisa), u privitak polici odgovornosti broj … (str. 105 spisa), proveden je dokaz uviđajem na mjestu štetnog događaja uz sudjelovanje građevinskog vještaka I.E. d.o.o. dana 15.06.2021. (str. 134-139 spisa), u nalaz, i mišljenje građevinskog vještaka I.E. d.o.o. (str. 146-156 spisa), u pisano očitovanje građevinskog vještaka I.E. d.o.o. (str. 182-184 spisa), proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. sc. B.Š. (str. 198-201 spisa), proveden je dokaz usmenim očitovanjem medicinskog vještaka dr. Š. (str. 275-277 spisa), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka N.S. (str. 99-100 spisa), Z.B. (str. 112- 113 spisa), proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice M. V. kao stranke (str. 100-101 spisa).

7. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a).

8. U članu 219. st. 1. ZPP-a kaže se da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

9. U članu 221.a ZPP-a kaže se da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

10. Predmet spora je zahtjev tužiteljice tuženicima, da joj solidarno nadoknade štetu (neimovinsku, i imovinsku-tuđa pomoć) zbog povrede na radu koja se dogodila dana 20.10.2017.

11. Među strankama je sporna pravna osnovanost tužbenog zahtjeva, i visina tužbenog zahtjeva.

12. Među strankama je sporna odgovornost za nastanak štetnog događaja.

U ODNOSU NA PRVOTUŽENIKA-G. Z.

13. U vrijeme štetnog događaja tužiteljica M.V. je bila zaposlenica I- tuženika G.Z., što prvotuženik nije sporio, a navedeno proizlazi i iz prijave o ozljedi na radu.

14. U čl. 111. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22) propisano je, da je poslodavac radniku dužan nadoknaditi štetu po općim propisima obveznog prava ako radnik pretrpi štetu na radu, ili u svezi s radom.

15. Budući, da je tužiteljica pretrpjela ozljedu na radu dana 20. listopada 2017. godine, poslodavac, ovdje prvotuženik G.Z. je dužan tužiteljici nadoknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

16. Prvotuženik G.Z. je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor isključive odgovornosti tužiteljice za nastanak štetnog događaja, međutim tijekom postupka I- tuženik nije predložio niti jedan dokaz na navedenu okolnost, niti je dokazao isključivu odgovornost tužiteljice za nastanak štetnog događaja, pa je ovaj sud prigovor poslodavca tužiteljice u ovom slučaju G.Z. odbio kao neosnovan.

17. I-tuženik G.Z. je u odgovoru na tužbu istaknuo, i prigovor promašene pasivne legitimacije. Taj prigovor je neosnovan, jer je slijedom naprijed navedenog poslodavac radniku dužan nadoknaditi štetu koju radnik pretrpi na radu, ili u svezi s radom.

18. U odgovoru na tužbu prvotuženi G.Z. je sporio, da je do štetnog događaja uopće došlo, međutim upravo je prvotuženi G.Z. prijavio ozljedu na radu tužiteljice zavodu, što je u kontradikciji s tvrdnjom prvotuženika G.Z., da se štetni događaj nije dogodio, jer ako se događaj nije dogodio zašto je prvotuženi G.Z. prijavio tužiteljičinu ozljedu na radu s danom ozljede 20.10.2017. Pored navedenog iz iskaza svjedoka N.S., i svjedoka Z B., koji su zaposlenici I-tuženika proizlazi, da se štetni događaj zbio na način kako to tužiteljica navodi u tužbi, a to potvrđuje medicinska dokumentacija koju je tužiteljica dostavila kao priloge uz tužbu.

19. Slijedom naprijed navedenog ovaj sud smatra, da postoji pasivna legitimacija I- tuženika, te, da je I-tuženik G.Z. odgovoran nadoknaditi štetu tužiteljici koju je tužiteljica pretrpjela na radu dana 20. listopada 2017. godine.

U ODNOSU NA II-TUŽENIKA-Z.H. D.O.O.-P Z.

20. Provedenim dokazima je utvrđeno, da se štetni događaj dogodio 20.10.2017. na pješačkoj stazi koja se nalazi u parku ispred zgrade na adresi Z., odnosno na javnoj površini. Iz nalaza, i mišljenja građevinskog

vještaka I.E. vidljivo je, da se radi o pješačkoj stazi izvedenoj od lomljivog kamena s ispunom između kamena izvedenom od betona.

21. Jedna od djelatnosti Z.H. d.o.o.-P.Z., što je

sud utvrdio uvidom u upisane djelatnosti II-tuženika u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu, je održavanje javnih površina.

22. U čl. 3. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu (pročišćeni tekst NN 26/03), navodi se pored ostaloga, da u komunalne djelatnosti spada, i održavanje javnih površina. U istom članu, ali pod stavkom 9 navodi se, da se pod održavanjem javnih površina, naročito razumijeva održavanje javnih zelenih površina, pješačkih staza, pješačkih zona, otvorenih odvodnih kanala, trgova, parkova, dječjih igrališta, i javnih prometnih površina, te dijelova javnih cesta koje prolaze kroz naselje kad se ti dijelovi ne održavaju kao javne ceste prema posebnom zakonu.

23. Slijedom naprijed navedenog vidljivo je, da je II-tuženik Z.h.d.o.o., P.Z. pasivno legitimiran, i odgovoran za održavanje javnih površina

odnosno konkretno pješačke staze u parku koji se nalazi između zgrada na adresi Z.

24. II-tuženik u odgovoru na tužbu navodi, da, a, i u očitovanju tužiteljici na njezin odštetni zahtjev, da je on uredno održavao javnu površinu koja se navodi u tužbi, te, da nije imao saznanja, da je pješačka staza u naprijed navedenom parku oštećena, te, da je to oštećenje dovelo do ozljeđivanja tužiteljice.

25. Uvidom u fotografije koje je tužiteljica dostavila uz tužbu u spis, a koje prileže spisu od listova 15-18, te uspoređujući te fotografije s fotografijama koje je prilikom uviđaja održanog dana 15.06.2021. sačinio građevinski vještak I.E. d.o.o. vidljivo je, da se radi o istom mjestu štetnog događaja. Dapače iz fotografija proizlazi, da je oštećenje pješačke staze o kojem tužiteljica govori u tužbi, i u trenutku očevida ne sanirano odnosno isto kako je izgledalo u trenutku štetnog događaja, pa nema govora o urednom održavanju te javne površine od strane II-tuženika. Na uviđaju održanom 15.06.2021. nazočio je, i svjedok Z.B. koji je potvrdio, da je tužiteljica pala, i ozlijedila se upravo na mjestu koje je pokazala tužiteljica, a to je mjesto oštećenja pješačke staze koja je javna površina, na adresi Z.

26. Budući, da je provedenim dokazima utvrđeno, da je tužiteljica pretrpjela ozljedu na radu obavljajući poslove komunalnog redara, na javnoj površini-pješačkoj stazi koja prolazi kroz park na adresi Z., te, da je mjesto na

kojem se tužiteljica ozlijedila oštećena pješačka staza, a, da je to oštećenje uzrokovalo pad tužiteljice, i ozljeđivanje tužiteljice, II-tuženik je pasivno legitimiran, i odgovoran nadoknaditi štetu tužiteljici iz predmetnog štetnog događaja, jer pješačka staza nije bila održavana odnosno nije bila u ispravnom stanju, već je bila oštećena. Građevinski vještak je u svom nalazu, i mišljenju naveo, pored ostaloga, da je na mjestu štetnog događaja (stazi od lomljenog kamena), na mjestima betonske ispune između kamenih ploča vidljivo lomljenje, i ispadanje betona, te nakupine sitnijeg kamenja, i odlomljenog kamenja. Vještak je također naveo, da je iz fotodokumentacije priležeće spisu, i fotodokumentacije snimljene na uviđaju 15. lipnja 2021., i opisa zatečenog stanja, staza na mjestu štetnog događaja neispravna, odnosno, da na istoj postoje oštećenja. Usporedbom fotodokumentacije priležeće spisu, i zatečenog stanja vidljivo je, da nisu izvođeni radovi sanacije staze.

27. II-tuženik Z.H. d.o.o., P.Z. je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor isključive odgovornosti tužiteljice za nastanak štetnog događaja, međutim tijekom postupka II-tuženik nije predložio niti jedan dokaz na navedenu okolnost, niti je dokazao isključivu odgovornost tužiteljice za nastanak štetnog događaja, pa je ovaj sud prigovor II-tuženika u ovom slučaju Z.H. odbio kao neosnovan. U odgovoru na tužbu II-tuženik navodi, da se lokacija na kojoj se dogodio štetni događaj uredno održava, pa tako, I predmetna pješačka staza, da se pješačka staza obilazi redovito, te ukoliko se uoči bilo kakvo oštećenje isto se odmah sanira, međutim iz provedenih dokaza proizlazi, da ti navodi II-tuženika nisu točni odnosno, da je stanje na terenu suprotno od onog što tvrdi II-tuženik.

28. Kao što je naprijed navedno, i utvrđeno provedenim dokazima postoji odgovornost I-tuženika G.Z. kao poslodavca tužiteljice, da tužiteljici nadoknadi štetu koju je pretrpila povredom na radu dana 20.10.2017. Isto tako postoji odgovornost, i II-tuženika Z.H. d.o.o. – P.Z., da tužiteljici nadoknadi štetu, jer II-tuženik koji je po zakonu obvezan

održavati konkretnu javnu površinu-pješačku stazu, istu nije održavao, pa je oštećenje pješačke staze u parku koji se nalazi između zgrada na lokaciji Z., dovelo do pada, i ozljeđivanja tužiteljice odnosno do

nastupanja štetnih posljedica za tužiteljicu.

U ODNOSU NA VISINU TUŽBENOG ZAHTJEVA

29. U čl. 1100 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) navodi se, da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe, da to težina povrede, i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu neovisno o naknadi neimovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o trajanju boli, straha, duševnih boli, cilj kojemu služi ta naknada, ali, i o tome, da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi, i društvenom svrhom.

30. Iz nalaza, i mišljenja medicinskog vještaka-kirurga dr. sc. B.Š.(str. 198-201 spisa) proizlazi, da je tužiteljica dana 20.10.2017. stradala na radnom mjestu u trenutku kad je stala na kamenu ploču koja se pomakla-pukla. Kod pada je zadobila prijelom lijeve palčane kosti u tipičnoj zoni (u ručnom zglobu). Postoji uzročno posljedična veza između predmetnog štetnog događaja kako je opisan u tužbi, i navedene ozljede. Pad na dlan šake predstavlja tipičan mehanizam za prijelom palčane kosti u tipičnoj zoni. Zbog zadobivene ozljede kod tužiteljice je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji, i nalazu vještaka kod pregleda tužiteljice, kod tužiteljice je zaostala manja slabost lijeve šake, kronični bolovi kod većeg opterećenja šake, i kod promjene vremena. Kretnje u ručnom zglobu su ograničene u manjem stupnju, terminalno bolne. Navedene trajne posljedice uzrok su smanjenja životne aktivnosti tužiteljice od 5% usljed čega trpi i odgovarajuće duševne boli. Tegobe s desnim ramenom ne mogu se uzročno-posljedično povezati s štetnim događajem jer prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji u štetnom događaju tužiteljica nije zadobila ozljedu desnog ramena, zbog bolova u ramenu liječila se i prije predmetnog štetnog događaja. Tužiteljica je zbog zadobivene ozljede, i tijekom dugotrajnog liječenja trpila fizičke bolove jačeg intenziteta dva dana, srednjeg intenziteta 10 dana, i manjeg intenziteta 5 mjeseci kumulativno. Tužiteljica je trpila primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja. Trpila je sekundarni strah, zabrinutost za zdravlja, i ishod liječenja jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana, manjeg intenziteta 4 tjedna kumulativno. Kod tužiteljice nema naruženja zbog kojeg bi trpila duševne boli. Tuđa pomoć u opsegu u tri sata dnevno je bila potrebna četiri tjedna (imobilizacija lijevog ručnog zgloba), u opsegu 2 sata dnevno, 3 tjedna, u opsegu 1 sat dnevno 3 tjedna za obavljanje težih kućanskih poslova, za nabavku, i pripremu hrane, i slično. Liječenje tužiteljice je završeno 15.05.2018. Liječnik je izvršio uvid u zdravstveni karton tužiteljice prije donošenja nalaza, i mišljenja. Na nalaz, i mišljenje medicinskog vještaka dr. Š. prigovarale su sve tri stranke, te se na prigovore stranaka vještak dr. sc. Š. usmeno očitovao na ročištu održanom 13.11.2023. navodeći, da I-tuženi G.Z. netočno navodi, da se kod tužiteljice radi o smanjenju radne sposobnosti, jer se u ocjeni radi o smanjenju životne aktivnosti. Vještak je istaknuo, da su fizički bolovi, i strah subjektivna kategorija, i nije ih moguće egzaktno mjeriti. Kod ocjene je uzeo u obzir težino ozljeda, i dokumentaciju liječenja, te temeljem toga dao navedenu ocjenu kao adekvatnom, i u cijelosti ostaje kod iste. Na prigovor na ocjenu smanjenja životne aktivnosti koju je istakao tuženik vještak je istaknuo, da manje ograničenje opsega pokreta nakon prijeloma spada u zadovoljavajući nalaz. Navodi, da je ortoped u svom nalazu od 11.04.2018. dakle 6 mjeseci iza predmetnog štetnog događaja naveo, da tužiteljica ima bolove, i dalje, i ograničeni opseg pokreta. Pri pregledu tužiteljice vještak je utvrdio, da je kod iste zaostala manja slabost šake, kronični bolovi kod opterećenja šake, i promjene vremena, te su kretnje ograničene u manjem stupnju u ručnom zglobu, i sve te posljedice ocjenjene su s 5% smanjenja životne aktivnosti, te vještak ostaje kod dane ocjene. Vještak je naveo, i, da ozljede desnog ramena nije uzeo u obzir prilikom donošenja ocjena u ovom predmetu. S obzirom, da tužiteljica u konkretnom štetnom događaju nije zadobila ozljede desnog ramena, već se radi o ozljedama koje datiraju prije konkretnog štetnog događaja, i od kojih se tužiteljice dulje vremena liječi. U konačnici vještak je u cijelosti ostao kod danog nalaza, i mišljenja.

31. Sud je prihvatio nalaz, i mišljenje medicinskog vještaka dr. sc. B.Š. kirurga kao valjanu podlogu za odluku u ovom predmetu u pogledu visine tužbenog zahtjeva, jer je isti dan u skladu s pravilima struke, jer u istom nema proturječnosti, i jer je vještak odgovorio, i očitovao se na sve prigovore stranaka u ovom sporu.

32. Visinu pojedinih vidova neimovinske štete u ovom predmetu sud je utvrdio imajući u vidu pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog na sjednicama 05.03.2020. i 15.06.2020., a kojim su izmijenjeni orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđenje pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29.11.2022. na način,d a se tad prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (KN) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji, i tako povećani iznosi uvećani za 50% primjenjuju se u primjeni naprijed navedenog Zakona o obveznim odnosima, kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, a za obvezen odnose nastale nakon 01.01.2006. i stupanja na snagu Zakona o obveznim odnosima / 05. Tužiteljica je podneskom od 08.03.2021. uredila tužbeni zahtjev u skladu s naprijed navedenim orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, čime ne povišen prvobitni tužbeni zahtjev tužiteljice, a kojem povišenju je prigovorio umješač na strani tuženika. Sud je na ročištu održanom 13.11.2023. dopustio preinaku odnosno povišenje tužbenog zahtjeva tužiteljice s obzirom, da je to povišenje učinjeno nakon što je Vrhovni sud Republike Hrvatske donio nove orjentacijske kriterije vezano za visinu naknade neimovinske, štete.

33. Imajući u vidu jačinu, i trajanje ozljeda, i dob tužiteljice (52 godine) u trenutku štetnog događaja ovaj sud smatra, da tužiteljici pripada pravična novčana naknada za ovaj vid štete, temeljem čl. 1100. ZOO/05 u iznosu od 3.318,01€ / 25.000,00kn. 34. Imajući u vidu trajanje, i jačinu straha kod tužiteljice, ovaj sud smatra, da tužiteljici za taj vid neimovinske štete, pripada pravična novčana naknada u visini 2.189,93€ / 16.500,03kn.

35. Kod tužiteljice je kao posljedica štetnog događaja došlo do smanjenja životne aktivnosti u visini od 5%. Imajući u vidu postotak smanjenja životne aktivnosti tužitelja, te naprijed navedene Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda RH, ovaj sud smatra, da tužiteljici za taj vid neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 913,66€ / 6.884,00kn.

36. Tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć u trajanju od 2 sata dnevno / četiri tjedna (28 dana * 3 sata = 84 sata); 2 sata dnevno / 3 tjedna (2 sata dnevno * 21 dan (3 tjedna) = 42 sata); 1 sat dnevno 3 tjedna (21 dan * 1 sat = 21 sat). Kad se naprijed navedeni sati zbroje proizlazi, da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć ukupno 147 sati. Tužiteljici su tuđu pomoć pružali članovi obitelji (suprug). Tužiteljici je za 147 sati tuđe pomoći priznat iznos od 546,29€ / 4.116,00kn, jer ovaj sud smatra, da je cijena jednog sata tuđe pomoći u visini od 3,72€ / 28,00kn primjerena, imajući u vidu, sudsku praksu i trenutnu stopu inflacije u RH.

37. Slijedom naprijed navedenog tužitelju je na ime naknade neimovinske štete priznat iznos od ukupno 6.421,60€ (fizičke boli 3.318,01€, strah 2.189,93€, smanjenje životne aktivnosti 913,66€), te na ime imovinske štete (tuđa pomoć) iznos od 546,29€ što sveukupno iznosi 6.967,89€.

38. U čl. 1103 Zakona o obveznim odnosima / 05 navodi se, da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva, ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Tužiteljica na dosuđenu glavnicu neimovinske štete potražuje zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva svakog od tuženika, tj. za I-tuženika G.Z. od 18.05.2019., pa do isplate, a za II- tuženika Z.H. d.o.o.-P.Z. od 26.07.2019.

Budući, da je zatraženi tijek zateznih kamata na iznos neimovinske štete, u odnosu na svakog od tuženika, u skladu s čl. 1103 ZOO, sud je tijek zatezne kamate na glavnicu u odnosu na I-tuženika dosudio od 18.05.2019., a u odnosu na II-tuženika od 26.07.2019. Međutim, zatezne kamate na dosuđenu imovinsku štetu (tuđa pomoć) ne teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva već od dana donošenja prvostupanjske presude tj. od 29.11.2023., pa do isplate. Visina imovinske štete smatra se utvrđenom donošenjem prvostupanjske presude, te je ta vrsta štete dospjela u tom trenutku. Slijedom naprijed navedenog sud je odbio zahtjev tužiteljice za zateznim kamatama na dosuđeni iznos imovinske štete za razdoblje od 18.05.2019. do 28.11.2023., kao neosnovan.

39. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a koji regulira da je stranka koja izgubi spor dužna protivnoj stranci nadoknaditi prouzročene parnične troškove. Odluka o trošku temelji se i na odredbi čl. 155. ZPP-a koji kaže da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi.

40. Tužiteljicu je tijekom postupka zastupao odvjetnik koji je do zaključenja glavne rasprave zatražio naknadu parničnog troška (list 288 spisa).

41. Tužiteljica je uspjela u sporu u cijelosti, pa su joj tuženi dužni solidarno nadoknaditi prouzročene parnične troškove.

42. Odvjetnički trošak odmjeren je u skladu s odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14 i 118/14, 107/15, 126/22). Vrijednost predmeta spora iznosi ukupno 6.901,59€ / 52.500,00kn. Tužiteljici je priznat slijedeći trošak: sastav tužbe 100 bodova; za sastav četiri obrazložena podnesaka od 06.07.2020., 10.03.2021, 26.11.2021., i 16.01.2023., 100 bodova za svaki; za zastupanje na ročištima od 06.07.2020., 14.09.2020., 16.11.2020., 15.06.2021.-uviđaj, 06.09.2022., 13.11.2023., 100 bodova za svako. Nadalje, tužiteljici je priznat trošak sastava podnesaka od 30.07.2020., 09.03.2021., 28.04.2021., 13.05.2021., 22.09.2022., i to za svaki 25 bodova. Kad se navedeno zbroji dobije se iznos od 1225 bodova. Vrijednost jednog boda sukladno Izmjeni tarife o nagradama i troškovima za rad odvjetnika NN 126/22 iznosi 1,99 € (prije konverzije 15,00 kn). Ukupan broj bodova (1225) izražen u novcu iznosi 2.437,75€. Na sve obavljene radnje odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući PDV (Tbr.42. važeće OT) koji trenutno iznosi 25 %, što je daljnjih 609,44€. Tužiteljici je u cijelosti priznat trošak građevinskog vještačenja u visini 398,17€, izlaska sudske komisije na mjesto štetnog događaja u visini 49,47€, te trošak medicinskog vještačenja u visini od 199,08€ jer je provođenje tih dokaza bilo neophodno za donošenje odluke u ovoj parnici. Sveukupno je tužiteljici priznat trošak ove parnice u iznosu od 3.693,91€ / 27.831,77kn.

43. Tužiteljica je na dosuđeni trošak potraživala zatezne kamate na koje ima pravo temeljem odredbi čl. 67. st. 3 u vezi s čl. 30. Ovršnog zakona (NN 112/12, 93/14 i 73/17), pa je njezin zahtjev prihvaćen, a zatezne kamate teku na parnični trošak od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 29. studenog 2023.g., pa do isplate, po stopi koja je određena čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).

44. Tužiteljica je oslobođena od plaćanja sudske pristojbe temeljem čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18).

Zagreb, 29. studeni 2023.

Sutkinja:

Jelica Pandurić, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

Dostaviti:

- pun. tužiteljice

- pun. I-tuženika

- pun. II-tuženika

- umješač na strani tuženika