REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 12-Pr-727/2020-

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Karmen Sekso Čolak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice N.Ž. iz G.Č., OIB: …, zastupane po punomoćniku Z.K., odvjetniku iz Z., protiv tuženika H.t. d.d. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M.R., odvjetniku iz O.D. R.p. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja, nakon zaključene glavne rasprave dana 10. listopada 2023.g. u prisutnosti tužiteljice osobno, zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 29. studenog 2023.g. p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je nezakonit i nedopušten prijenos tužiteljičinog ugovora o radu s danom 01.02.2020. godine s tuženika H.t. d.d., Z., OIB: … na novog poslodavca H.p. d.d.

2. Nalaže se tuženiku H.t. d.d., Z., OIB: … da u roku od 8 dana tužiteljicu N.Ž., G.Č., OIB: … vrati na rad i to na poslove koji odgovaraju njezinoj stručnoj spremi, znanju i sposobnostima.

3. Tuženik H.t. d.d., Z., OIB: … dužan je tužiteljici N.Ž., G.Č., OIB: … nadoknaditi prouzročene parnične troškove zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.", kao neosnovan.

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 497,71 Eur[1] / 3.750,00 kn, sa zateznom zakonskom kamatom tekućom od 29. studenog 2023. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je u periodu od 2000. godine do 31.01.2020. bila zaposlena kod tuženika, u Odsjeku za logistiku, na radnom mjestu "stručnjak za distribuciju 2", a da je s danom 01.02.2020. godine, njezin ugovor o radu prenesen na novog poslodavca H.p. d.d.

Nadalje, navodi da je tuženik ugovor o radu tužiteljice prenio na novog poslodavca uz obrazloženje da je to posljedica prijenosa dijela gospodarske djelatnosti koji se odnosi na poslove skladišta, te smatra kako tim postupkom tuženika nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz članka 137. Zakona o radu. Nadalje, smatra da pravnim poslom sklopljenim između tuženika H.t. d.d. i H.p. d.d. nije došlo do prijenosa gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti, pa vezano uz to na novog poslodavca nisu niti mogli biti preneseni ugovori o radu radnika, već da se radi tek o kupoprodaji nekretnina i taj pravni posao nije vezan uz obavljanje gospodarske djelatnosti, pa samim time uz nekretninu, tuženik nije mogao prenijeti i ugovore o radu. Prema saznanju tužiteljice i nakon prijenosa Ugovora o radu, velika većina poslova koje je obavljala radnica i dalje se obavljaju kod tuženika.

Tužiteljica smatra da je takvim postupanjem tuženika ona dugoročno dovedena u teži socijalni, gospodarski i pravni položaj od onog koji je imala do tada, te smatra da je tuženik s obzirom na gospodarske, kadrovske, poslovne i druge razloge, te stručnu spremu, osobna svojstva i druge reference tužiteljice, istu mogao rasporediti na iste ili slične poslove kod tuženika ili uz odgovarajuću edukaciju i na druge poslove unutar tvrtke. Ukoliko se u kratko vrijeme nije moglo naći takvo ili slično rješenje, uz odgovarajući postupak tužiteljica je trebala biti proglašena tehnološkim viškom i iz poslovno uvjetovanih razloga tuženik joj je mogao otkazati ugovor o radu sa svim pravima koja joj pritom pripadaju (isplate otpremnine i dr.). Nadalje, tužiteljica smatra kako je postupak s prijenosom ugovora o radu na novog poslodavca učinjen od strane tuženika samo s jednim motivom, a to je izigravanja materijalnih prava radnika, odnosno neisplatu otpremnina pod uvjetom da isti predstavljaju tehnološki višak.

Slijedom svega navedenog, tužiteljica predlaže utvrditi da je nezakonit i nedopušten prijenos njenog Ugovora o radu s danom 01.02.2020. s tuženika na novog poslodavca, H.p. d.d., te da se naloži tuženiku da ju u roku od 8

dana vrati na rad i to na poslove koji odgovaraju njezinoj stručnoj spremi, znanju i sposobnostima, sve uz naknadu troška parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Tuženik, u odgovoru na tužbu, ističe da navodi tužbe nisu osnovani, da je Ugovorom o prijenosu dijela gospodarske djelatnosti broj F… sklopljenim između tuženika i H.p. d.d., tuženik temeljem odredbe čl. 137. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19 - dalje: ZR) prenio na H.p. dio gospodarske djelatnosti, te imovinu potrebnu za obavljanje tih aktivnosti i radnike koji obavljaju te aktivnosti i koji kod tuženika čine jedinstvenu organizacijsku cjelinu. Prijenosom navedenog dijela gospodarske djelatnosti osigurano je da se prijenos izvrši na način da se osigura kontinuitet aktivnosti i neprekinuti rad radnika koji te aktivnosti obavljaju. U Ugovoru o prijenosu popisane su sve aktivnosti kao dio djelatnosti koja se prenosi, kao i popis radnika koji su te aktivnosti obavljali.

Nadalje, navodi da je savjetovanje o namjeravanoj odluci o prijenosu ugovora o radu zbog prijenosa dijela gospodarske djelatnosti, provedeno potpuno i vrlo iscrpno, te su Radničkom vijeću dostavljeni svi potrebni podaci na temelju kojih je Radničko vijeće moglo donijeti svoju odluku. Radničko vijeće je u odnosu na namjeravanu odluku o prijenosu dostavilo svoje očitovanje od 08.01.2020.g. Tuženik ističe da je nejasno na što je tužiteljica mislila kad navodi da je navedenim prijenosom dovedena u teži socijalni, gospodarski i pravni položaj od onog u kojem je bila. Tužiteljica za to ne samo da nije dala bilo kakav dokaz nego nije navela niti jednu okolnost iz koje bi navedeno proizlazilo. Naprotiv, prijenosom njezinog ugovora o radu ona je zadržala kod H.p. potpuno identična prava koja je ostvarivala.

Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu parničnog troška s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

3. U dokaznom postupku provedeni su svi predloženi dokaz, pa je tako izvršen uvid u Ugovor o prijenosu dijela gospodarske djelatnosti broj: F… (list 14-28, 35-39 spisa), Očitovanje Radničkog vijeća H.t. d.d. od 08.01.2020. (list 29-30 spisa), e-mail korespondencija (list 40-43 spisa), evidencija prisutnosti na radu (list 44-46 spisa), Kolektivni ugovor H.t. d.d. od 06.07.2018. (list 56-97 spisa), proveo je dokaz saslušanjem svjedoka M.S. (list 103-104 spisa) i saslušanjem tužiteljice (list 110-111 spisa).

4. Na temelju tako provedenog postupka, ocjenjujući dokaze zasebno i u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku, ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan u cijelosti.

5. Uvidom u dopis tuženika od 27.01.2020. utvrđeno je kako se istim tužiteljicu obavještava o prenošenju ugovora o radu na novog poslodavca, sukladno čl. 137 st. 6 Zakona o radu.

6. Uvidom u Zahtjev za zaštitu prava protiv Odluke o prijenosu ugovora o radu na novog poslodavca, s priležećom povratnicom i potvrdom o primitku, utvrđeno je da je isti poslan tuženiku, dana 12. veljače 2020. godine, pa je stoga tužiteljica postupila sukladno odredbi čl. 133 Zakona o radu, koji regulira sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa.

7. Uvidom u Ugovor o radu od 29.05.2018. utvrđeno je da je isti sklopljen između tužiteljice i tuženika i to za obavljanje poslova radnog mjesta stručnjak za distribuciju 2 - Odsjek za logistiku.

8. Uvidom u Ugovor o prijenosu dijela gospodarske djelatnosti, utvrđeno je da je isti sklopljen između tuženika i H.p., te je čl. 1 ugovoreno kako se istim utvrđuje način i uvjeti prijenosa skladišta s prenositelja, odnosno tuženika na primatelja, odnosno H.p., prema kojem prenositelj, tuženik na dan

prijenosa skladišta, prenosi na primatelja skladišta, H.p. kao zaokružen dio gospodarske djelatnosti sastavljen od poslovnih aktivnosti skladišta i ljudskih resursa potrebnih za obavljanje poslova skladišta, neophodne dokumentacije i ostalih resursa te ukupnosti prava i obveza potrebnih za odvijanje pripadajućih poslovnih procesa skladišta.

Člankom 2 citiranog Ugovora navedeno je kako "Skladište" znači dio gospodarske djelatnosti koja se kao poslovna cjelina sastoji od prenesenih aktivnosti i preuzetih radnika, koji se prenose primatelju (H.p.) kao rezultat sklapanja citiranog Ugovora, na dan prijenosa skladišta, odnosno na dan 01. veljače 2020. godine, dok je pod pojmom "preuzeti radnici" definirano kako isto znači radnike prenositelja (tuženika) - popis radnika, čiji će ugovori o radu biti preneseni primatelju (H.p.) na dan prijenosa skladišta i koji su do tog datuma obavljali prenesene aktivnosti kod prenositelja (tuženika).

Uvidom u prilog Popis radnika, utvrđeno je da je na istom u vidu preuzetih radnika, navedena i tužiteljica.

9. Svjedok M.S. (list 103-104 spisa), u svom iskazu navodi da je zaposlen kod tuženika, na radnom mjestu Voditelj Odsjeka za mrežnu i IT nabavu. Tužiteljica mu je poznata budući je bio Voditelj odsjeka za logistiku, a u kojem odsjeku je radila tužiteljica koja je obavljala logističke poslove, odnosno poslove radnog mjesta, stručnjaka za distribuciju. Ističe kako se Odsjek za logistiku bavio logističkim poslovima terminalne opreme, a što znači zaprimanje robe, slaganje, priprema za otpremu, otprema, predaja distributerima, odnosno pošti.

Navodi kako je tuženik u jednom trenutku odlučio da će napraviti izdvajanje tog odsjeka, odnosno logističke djelatnosti, na način da te poslove prebaci na drugu pravnu osobu koja će te poslove obavljati za tuženika, a sve kako bi tuženik ostvario i financijski i kvalitativni benefit, a svi zaposlenici koji su radili u tom odsjeku, obuhvaćeni su programom izdvajanja i s danom izdvajanja prešli su raditi u H.p. budući je upravo H.p. dobila te poslove logistike koje je prethodno obavljao tuženik. Navodi kako misli da je bilo 14 zaposlenika u tom Odsjeku, uključujući i tužiteljicu, te su prema njegovom saznanju prihvatili te ugovore, process izdvajanja trajao je više od godinu dana, te je u tijeku tog procesa, tuženik svim radnicima zaposlenim u odsjeku logistike ponudio novo radno mjesto kod tuženika, pa tako i tužiteljici, a nuđena su mjesta koja su u tom trenutku bila slobodna, odnosno gdje je tuženik imao potrebu, konkretno to je bio pozivni centar, tehnički servisi i slično.

Navodi kako je tužiteljica zadržala sva materijalna prava koja je imala kod tuženika temeljem prijenosa ugovora, te ističe da su svi radnici koji su bili zaposleni u Odsjeku za logistiku, a koji su temeljem Ugovora o prijenosu zaposleni kod druge pravne osobe, dobili projektni bonus u vidu od 8 mjesečnih plaća, pa tako i tužiteljica. Izričito navodi da poslovi koji su se obavljali unutar Odsjeka za logistiku, time i poslovi tužiteljice, se više ne obavljaju kod tuženika, te nisu raspodijeljeni na ostala radna mjesta, ujedno navodi kako je tuženik ponudio svim radnicima u Odsjeku za logistiku da se jave na interni natječaj kod tuženika, pa su se tako neki radnici javili na natječaj, nema saznanja da li se na isti javila tužiteljica, no također navodi kako je bio prisutan na sastanku na kojem je od strane kadrovske službe tuženika, tužiteljici nuđeno da se može javiti na sva otvorena radna mjesta u tom trenutku, te ukoliko njihove kompetencije budu zadovoljavale potrebe tog radnog mjesta, isti mogu prijeći ramo raditi.

10. Tužiteljica N.Ž. (list 110-111 spisa), u svom iskazu navodi

kako je od 2000. do 2020. bila zaposlena kod tuženika, te je obavljala administrativne poslove, a na kraju je obavljala poslove logistike, odnosno administrativne poslove vezane za logistiku, i to u vremenskom razdoblju od 2004. do 2020. Ističe kako je početkom 2020. godine došlo do prijenosa dijela gospodarske djelatnosti i to distribucije, manipulacije robom, vezano za skladište, na novog poslodavca, H.p. d.d., a što obuhvaća pripremu robe za distribuciju, distribuciju i komisioniranje

robe, te navodi da je kod tuženika, u Odjelu logistike, bilo 14 do 15 radnika uključujući i nju, pa je od strane tuženika dobila obavijest da će prijeći raditi u H.p., međutim ona nije prihvatila taj ugovor niti je potpisala da želi prijeći kod drugog poslodavca.

Ističe kako je prije te obavijesti bio sastanak u kadrovskoj službi tuženika i na tom sastanku je svaki radnik mogao reći da li je suglasan ili pak nije, ona se očitovala rekavši kako nije suglasna te da će prihvatiti bilo koji drugi posao unutar tuženika. Ističe da se javljala na interne natječaje kod tuženika koji su odgovarali njezinoj stručnoj spremi.

U svom iskazu, navodi nadalje, kako je otišla raditi u H.p., te i dan danas radi u H.p., te je godinu dana po prelasku u H.p.,

zadržala potpuno ista materijalna prava kakva je imala kod tuženika, odnosno ostvarivala je plaću u identičnoj visini kao kod tuženika, kao i ostale benefite u vidu dara za djecu, božićnice, uskrsnice i slično. Navodi da je u H.p. 2020. obavljala poslove skladištara u vidu komisioniranja robe, pripreme robe za distribuciju, odnosno fizičke poslove, a kod tuženika nije radila fizičke poslove, te posebno ističe kako se u H.p. obavljala ista gospodarska djelatnost,

odnosno ona djelatnost koja se prije prijenosa obavljala kod tuženika, s tim da u H.p., odnosno kod novog poslodavca obavlja više fizičke poslove, dok je kod tuženika obavljala više administrativne poslove. Navodi kako je kod tuženika imala sklopljen ugovor o radu za obavljanje poslova radnog mjesta Stručnjak za distribuciju – Odsjek za logistiku, te je po nalogu bivšeg poslodavca, odnosno tuženika obavljala i druge poslove.

11. Sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku, sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane.

12. Iz iskaza svjedoka M.S., a kojem je sud poklonio vjeru, budući je isti dan logično, uvjerljivo, te se podudara priležećoj dokumentaciji u spisu, kao bitno proizlazi kako je proces izdvajanja poslovne djelatnosti tuženika i to Odsjeka za logistiku, u kojem je radila tužiteljica, a u kojem je on bio voditelj, trajao više od godinu dana, nadalje kako se Odsjek za logistiku bavio logističkim poslovima u vidu zaprimanja robe, slaganja robe, pripreme za otpremu, otpremu robe, predaju distributerima, odnosno pošti, a koje poslove je tužiteljica obavljala prethodno kod tuženika. Nadalje, iz njegovog iskaza proizlazi kako je tužiteljica zadržala sva materijalna prava koja je imala kod tuženika, te kako poslovi koji su se obavljali u Odsjeku za logistiku, pa tako i poslovi koje je obavljala tužiteljica, kod tuženika se više ne obavljaju.

Iz iskaza tužiteljice, a kojem je u bitnom sud poklonio vjeru, proizlazi da je bila zaposlena kod tuženika, gdje je obavljala poslove logistike, te je od strane tuženika dobila obavijest kako će prijeći raditi u H.p., sa kojom obavijesti nije bila suglasna, no svejedno je prešla raditi kod novog poslodavca, odnosno u H.p. i pri tome zadržala potpuno ista i jednaka materijalna prava koja je ostvarivala

kod tuženika, odnosno ostvarivala je plaću u identičnoj visini kao kod tuženika, te je zadržala i ostala materijalna prava, kao što su dar za djecu, božićnica, uskrsnica i slično. Kao bitno iz njenog iskaza utvrđeno je kako se u H.p. obavlja ista gospodarska djelatnost koja se prije prijenosa, obavljala kod tuženika, s tim da je kod tuženika obavljala u većoj mjeri administrativne poslove, odnosno po nalogu poslodavca i druge poslove, dok kod novog poslodavca, u H.p. obavlja manje administrativne, a više fizičke poslove.

13. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem nezakonitosti i nedopuštenosti prijenosa tužiteljičinog Ugovora o radu na novog poslodavca H.p. d.d., te zahtjev tužiteljice da ju se vrati na rad kod tuženika, i to na poslove koji odgovaraju njezinoj stručnoj spremi, znanju i sposobnostima.

14. Među strankama nije sporno da je tužiteljica bila zaposlenik tuženika, te je temeljem Ugovora o radu iz 2018. godine, obavljala poslove radnog mjesta Stručnjak za distribuciju 2 - Odsjek za logistiku, te je po nalogu poslodavca za slučaj potrebe obavljala i druge poslove u skladu s naravi i vrstom posla za koji je zasnovan radni odnos (čl. 3 Ugovora o radu), također nije sporno kako je tuženik s H.p. sklopio Ugovor o prijenosu dijela gospodarske djelatnosti, te na H.p. prenio dio gospodarske djelatnosti, te imovinu potrebnu za obavljanje tih aktivnosti i radnike koji obavljaju te aktivnosti i koji su kod tuženika činili jedinstvenu organizacijsku cjelinu. Ono što je između stranaka sporno jest da li je prijenos tužiteljičina Ugovora o radu na novog poslodavca dopušten i u skladu s odredbom čl. 137 Zakona o radu.

15. Odredbom čl. 137 st. 1 ZR-a propisano je da ako se statusnom promjenom ili pravnim poslom na novog poslodavca prenese poduzeće, dio poduzeća, gospodarska djelatnost ili dio gospodarske djelatnosti, a koji zadržava svoju gospodarsku cjelovitost, na novog se poslodavca prenose svi ugovori o radu radnika koji rade u poduzeću ili dijelu poduzeća koji je predmet prenošenja, odnosno koji su vezani za obavljanje gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti koja je predmet prenošenja.

Da bi se radilo o prijenosu ugovora o radu potrebno je da budu ispunjene pretpostavke da se prijenos temelji na statusnoj promjeni ili pravnom poslu, da statusna promjena ili pravni posao dovodi do prijenosa poduzeća ili gospodarske djelatnosti, odnosno njihovih dijelova, da preneseno poduzeće ili gospodarska djelatnost, odnosno njihovi dijelovi zadržavaju gospodarsku cjelovitost, te da radnici čiji se ugovori prenose moraju raditi u poduzeću ili njegovom dijelu, odnosno da moraju biti vezani za obavljanje gospodarske djelatnosti ili njezinog dijela koja je predmet prenošenja.

16. Kod prijenosa poduzeća ili gospodarske djelatnosti, odnosno njihovih dijelova, radnici zadržavaju sva prava iz radnog odnosa koja su stekli do dana prenošenja ugovora o radu, te je tužiteljica zadržala kod novog poslodavca, odnosno u H.p. potpuno jednaka i identična materijalna prava u vidu visine plaća i ostalih materijalnih davanja, a koja je prethodno ostvarivala kod tuženika.

Odluka poslodavca o prijenosu poduzeća ili dijela poduzeća, gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti predstavlja autonomnu odluku poslodavca iz područja poslovne politike na koju radnik ne može utjecati, s tim da takva poslovna odluka na konkretnog radnika ne smije imati za posljedicu kršenje njegovih prava iz radnog odnosa, a koja prava su propisana čl. 137 st. 2 Zakona o radu.

17. U konkretnom slučaju, predmetna Odluka o prijenosu ugovora o radu tužiteljice na novog poslodavca – H.p., prema mišljenju ovog suda je dopuštena i zakonita, budući je iz dokaznog postupka, pa tako i iz tužiteljičinog iskaza, nedvojbeno utvrđeno da je gospodarska djelatnost koja je prenesena s tuženika na H.p., prenijeta stvarno, a ne samo formalno, te je nastavljena

od strane novog poslodavca, odnosno H.p., te je u tom procesu tužiteljica zadržala potpuno jednaka materijalna prava koja je prethodno ostvarivala kod tuženika, odnosno tuženikova Odluka o prijenosu ugovora o radu, za tužiteljicu nije imala posljedicu kršenja njezinih prava iz radnog odnosa.

18. Uvidom u dopis Radničkog vijeća od 08.01.2020. godine, proizlazi da je tuženik dana 30. prosinca 2019. godine na savjetovanje dostavio Radničkom vijeću tuženika, prijedlog Odluke o namjeri prijenosa dijela gospodarske djelatnosti koji se odnosi na poslove skladišta, te je Radničko vijeće u dopisu iznijelo određene primjedbe i prijedloge, te je navedenim, tuženik postupio u potpunosti sukladno odredbi čl. 150 Zakona o radu. Nadalje, valja navesti kako je tuženik postupio sukladno Direktivi Vijeća 2001/23/EZ od 12. ožujka 2001. godine, o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na zaštitu prava zaposlenika kod prijenosa poduzeća, pogona ili dijelova poduzeća ili pogona, te je time, sukladno pretpostavkama iz čl. 137 st. 1 Zakona o radu, došlo do prijenosa tužiteljičinog Ugovora o radu na novog poslodavca.

19. S obzirom na sve gore navedeno, a osobito imajući u vidu da tužiteljica nije dokazala da bi pobijanom obavijesti, odnosno prijenosom njenog Ugovora o radu na novog poslodavca, bilo povrijeđeno bilo koje njezino pravo iz radnog odnosa, tužiteljicu je valjalo odbiti s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim.

20. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 i čl. 155 Zakona o parničnom postupku, te je tuženiku priznat trošak za zastupanje po punomoćniku, temeljem Tbr. 7 toč. 2 st. 6 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, odnosno jednokratna nagrada za cjelokupni prvostupanjski postupak, bez obzira na broj radnji koje je poduzeo, u visini od 200 bodova, a što uz vrijednost boda od 15,00 kn, te uvećano za 25% PDV-a iznosi 497,71 Eur / 3.750,00 kn.

Na tako određeni iznos parničnog troška, tuženiku su dosuđene zatražene zakonske zatezne kamate, tekuće od presuđenja do isplate, sukladno čl. 29 Zakona o obveznim odnosima.

21. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 29. studenog 2023.g.

Sutkinja:

Karmen Sekso Čolak, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude, nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, u 4 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku