REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 3456/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Krešimir Arambašić, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika VU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Darko Šuper, odvjetnik u Osijeku, radi stjecanja bez osnove, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku, poslovni broj Gž-1038/22-3 od 25. svibnja 2023., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-3280/19-45 od 25. studenoga 2022., u sjednici vijeća održanoj 29. studenoga 2023.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija.

II. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku, poslovni broj Gž-1038/22-3 od 25. svibnja 2023., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-3280/19-45 od 25. studenoga 2022.

2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljica osporava istaknute navode tuženika, predlažući odbaciti odnosno odbiti prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385. a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, postavljeno pitanje se iscrpljuje u isticanju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Međutim, čak i u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju, njezine posljedice ne premašuju dosege ovoga konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije koju je revizijski sud ovlašten dopustiti u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a, kao niti važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a, riješiti kao u izreci.

5. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je kao neosnovan jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a.

Zagreb 29. studenoga 2023.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek