REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 1351/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek, predsjednice vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća, Željka Pajalića, člana vijeća, te Goranke Barać- Ručević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ALCA ZAGREB d.o.o., Zagreb, Koledovčina 2, OIB 58353015102, kojeg zastupa punomoćnik Damjan Krivić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika BANKA KOVANICA d.d., Varaždin, Petra Preradovića 29, OIB 33039197637, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Radeljak, odvjetnica iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4974/2021-3 od 10. studenog 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-81/2019-49 od 23. kolovoza 2021., u sjednici održanoj 29. studenoga 2023.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška nastalog povodom podnošenja odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u prijedlogu za dopuštenje revizije predložio dopustiti reviziju protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4974/2021-3 od 10. studenog 2022. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-81/2019-49 od 23. kolovoza 2021.

2. Tuženik je u odgovoru na prijedlog predložio odbaciti ga kao nedopuštenog. Traži naknadu troška koji je nastao povodom sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Tužbeni zahtjev radi povrata stečenog bez osnove pravomoćno je odbijen kao neosnovan, među ostalim, i iz razloga jer su neosnovani navodi tužitelja da "ne egzistira pravna veza između Ugovora o kreditu broj 59/001/01/2014, sklopljenog između društva INVICTUS ULAGANJA d.o.o. i tuženika te Faktoring ugovora o otkupu mjenica broj [serijski broj], jer je, sukladno čl. 11. st. 11.1.2. Faktoring ugovora, tužitelj izdao društvu INVICTUS ULAGANJA d.o.o. zadužnicu, jer je u čl. 11. st. 11.7. i st. 11.8. Faktoring ugovora tužitelj dao neopozivu suglasnost za prijenos Mjenice i Zadužnice na treće osobe, bez ikakvog dodatnog pitanja ili privole i jer je, slijedom navedenih odredbi Faktoring ugovora, društvo INVICTUS ULAGANJA d.o.o. Mjenicu dalje indosiralo na ovdje tuženika, društvo BANKA KOVANICA d.d., te su tim indosamentom na ovdje tuženika prenesena sva prava koja proistječu iz mjenice.

4. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj postavlja sljedeća pitanja:

''I. Može li se Zadužnica izdana kao sredstvo osiguranja potraživanja iz osnovnog pravnog posla, koristiti u svrhu naplate potraživanja iz drugog (različitog) pravnog posla ili se takva Zadužnica može koristiti samo u svrhu naplate potraživanja iz osnovnog pravnog posla, radi kojega je i izdana;

II. Treba li zakonsku mogućnost prijenosa zadužnice, propisanu odredbom čl. 214. st. 4. Ovršnog zakona, tumačiti na način da prijenosom zadužnice novi vjerovnik stječe pravo prisilne naplate nekog svojeg već postojećeg potraživanja koje proizlazi iz pravnog posla novog vjerovnika ili novi vjerovnik stječe jednako pravo kao što ga je imao raniji vjerovnik (prenositelj) odnosno pravo na prisilnu naplatu isključivo potraživanja iz osnovnog pravnog posla radi kojega je zadužnica izdana;

odnosno

Ima li zadužnica svojstvo kauzalnosti i postoji li akcesornost tražbine iz zadužnice, a koja svojstva podrazumijevaju da se zadužnica i nakon prijenosa može upotrijebiti samo za prisilnu naplatu potraživanja iz osnovnog pravnog posla radi kojega je zadužnica izdana?''

Navodi i da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje jer na okolnost blokade računa društva Konzum d.d. i postojanja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka nad tim društvom nisu uopće provođeni dokazi.

5. Postupajući prema odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 88/22 i 114/22 – dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten. 6. Naime, postavljena pitanja polaze od pogrešne postavke da tuženik nije naplatio potraživanje iz osnovnog pravnog posla i da nije stekao jednako pravo kao što ga je imao raniji vjerovnik (prenositelj) – INVICTUS ULAGANJA d.o.o., budući da se upravo temeljem činjenice da se u konkretnom slučaju radilo o regresnom faktoringu i da je stoga tužitelj u svojstvu jamca platca odgovarao faktoru, a zatim i tuženiku, za naplativost predmetne mjenice, predmetnom zadužnicom tuženik mogao naplatiti i naplatio od tužitelja. Zato ta pitanja nisu važna za odluku u ovom sporu, a posljedično tome, niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

7. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije iz čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je, na temelju odredaba čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, riješiti kao pod t. I. izreke.

8. Nadalje, ovaj sud ocjenjuje da tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je tijekom ovoga postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje, i to iz razloga jer nije niti sporno da se tuženik nije uspio namiriti od društva Konzum d.d., posljedično čemu je tužitelj na temelju predmetne mjenice prijavio tražbinu u postupku izvanredne uprave nad dužnikom AGROKOR koncern za upravljanje društvima, proizvodnju i trgovinu poljoprivrednim proizvodima, dioničko društvo Zagreb te njegovim ovisnim i povezanim društvima, a koja mu je tražbina u tom postupku u cijelosti i priznata. Osim toga, nije točno da nižestupanjski sudovi nisu proveli niti jedan dokaz na okolnost blokade računa društva Konzum d.d. budući da su izvršili uvid u dopis tuženika od 2. travnja 2017., na temelju kojeg su utvrdili da je blokada računa društva Konzum d.d. nastupila 31. ožujka 2017., a ostale dokazne prijedloge su odbili primjenom načela slobodne ocjene dokaze iz čl. 8. ZPP i odredbe čl. 220. st. 2. ZPP prema kojoj sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

9. Slijedom navedenog valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, odlučiti kao pod t. II. izreke.

10. Kao pod t. III. izreke odlučeno je na temelju odredbe čl. 155. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP jer tuženikov trošak koji je nastao povodom sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, nije bio potreban za vođenje ove parnice.

Zagreb, 29. studenoga 2023.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek