REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2898/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Goranke Barać Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. P. iz Č., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda G. R. i M. S. G., sa sjedištem u Č., protiv tuženika P. Z. d.d. Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva L. i partneri sa sjedištem u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž - 187/2023-2 od 5. travnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu broj P - 390/2019-22 od 12. siječnja 2023., u sjednici održanoj 29. studenog 2023.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž - 187/2023-2 od 5. travnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu broj P - 390/2019-22 od 12. siječnja 2023.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnom pravnom pitanju u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP-a.
4. Pobijana presuda temelji se na činjeničnim utvrđenjima da se kod sklapanja predmetnog ugovora o visini kamatne stope između stranaka nije pregovaralo, što je u konkretnom slučaju suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovalo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača u smislu odredbe čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03 i 46/07 – dalje ZZP) koji je bio na snazi s trenutkom sklapanja ugovora, te tako da je riječ o ništetnoj odredbi u smislu odredbe čl. 87. ZZP-a. U odnosu na istaknuti prigovor zastare pobijana odluka temelji se na razlozima da tužitelj upravo u ovom postupku zahtjeva utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, te tako pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020., prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći tek od dana pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost ugovora. U tom smislu pravna pitanja kako ih je u prijedlogu naznačio tuženik i odnose se na pravna utvrđenja iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača „P.“, ne proizlaze iz razloga i činjeničnih utvrđenja na kojima je donijeta pobijana presuda i u određenom dijelu odnose se na ispitivanje činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja, a kakva pitanja se ne mogu cijeniti kao pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Isto tako, razlozi važnosti na kojima tuženik temelji pitanja iz prijedloga za dopuštenje revizije nemaju svoj osnov u razlozima na kojima se temelji drugostupanjska odluka.
5. Kako, dakle, nije riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP, riješeno je kao u izreci.
Zagreb, 29. studenog 2023.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek, v.r.
