Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 9 Gž-1277/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Tatjani Ledinšćak-Babić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja R. d.o.o. u stečaju iz R., OIB:..., zastupanog po stečajnoj upraviteljici A. J. Z. odvjetnici iz R., protiv tuženika E. Č. iz R., OIB:..., zastupanog po punomoćnici L. B., odvjetnici iz R., radi isplate, povodom žalbi tužitelja i tuženika podnesenih protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1138/2022-16 od 28. srpnja 2023., dana 29. studenog 2023.,

r i j e š i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe tužitelja i tuženika te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1138/2022-16 od 28. srpnja 2023.

II. Trošak žalbe tuženiku se ne dosuđuje.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak u visini od 290,33 EURA/2.187,50 kn, dok je tuženik odbijen s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom troškova postupka.

2. Pravodobno podnesenom žalbom navedeno rješenje pobijaju obje stranke u postupku i to tužitelj u odnosu na dosuđujući dio izreke pobijanog rješenja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te tuženik u odnosu na odbijajući dio odluke o troškovima postupka zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pa tužitelj predlaže žalbu usvojiti i donijeti odluku da svaka stranka snosi svoje troškove, dok tuženik predlaže žalbu usvojiti i dosuditi istom sve zatražene troškove postupka uz naknadu troškova sastava žalbe.

3. Nitko nije odgovorio na žalbene navode.

4. Žalbe obiju stranaka nisu osnovane.

5. Kako nije sporno da je rješenjem prvostupanjskog suda od 29. rujna 2022. utvrđeno da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena, a da je tuženik podneskom od 29. listopada 2022. temeljem čl. 164. st. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) postavio zahtjev za naknadu parničnog troška, prvostupanjski je sud primjenom odredbe čl. 158. te čl. 164. st. 8. ZPP-a kao i čl. 165. st. 3. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj:71/15 i 104/17 dalje: SZ), smatrajući da tuženik ima pravo na troškove zastupanja samo za radnje nakon otvaranje stečajnog postupka nad tužiteljem 11. rujna 2015., jer je za radnje koje je tuženik obavio do dana otvaranja stečajnog postupka nad tužiteljem tuženik kao vjerovnik bio dužan prijaviti kao svoju tražbinu stečajnom upravitelju u stečajnom postupku, dosudio tuženiku trošak u iznosu od 2.187,50 kn/290,33 EURA.

6. Tužitelj u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno priznao tuženiku trošak pristupa na ročište 24. rujna 2015. tvrdeći da ročište taj dan nije ni održano ni zakazano. U odnosu na priznati trošak zastupanja tuženiku 8. veljače 2022. tužitelj ističe, a uvažavajući činjenicu da su stranke od nastavka ovog parničnog postupka pregovarale isključivo u cilju dogovornog rješenja, pa se na tom ročištu nisu izvodili nikakvi dokazi, niti su se iznosile nove činjenice a nije bilo ni raspravljanja o glavnoj stvari, da je prilikom odluke o troškovima postupka sud mogao primijeniti i odredbu čl. 158. st. 2. ZPP-a.

7. U žalbi tuženik ističe da pogrešno sud tvrdi da troškove u naslovnom predmetu tuženiku treba priznati od dana otvaranja stečajnog postupka, osporavajući zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik tražbinu u vezi s troškovima koji su nastali prije otvaranja stečajnog postupaka nad tužiteljem mogao prijaviti u stečajnu masu, jer pravomoćna odluka o troškovima 2015. nije ni postojala, braneći tezu da tuženik nije vjerovnik stečajnog dužnika da bi bio u obvezi izvršiti prijavu sukladno odredbi čl. 137. st. 1. SZ-a.

8. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima, a i primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, s obzirom da ni jedna stranka u postupku žalbom ne ukazuje na počinjenje ijedne bitne povrede odredaba parničnog postupka, ovaj sud je utvrdio da ista nije opterećena ni jednom bitnom povredom na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Nadalje, neosnovano smatraju obje stranke da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kod donošenja odluke o troškovima postupka.

10. Naime, odredbom čl. 165. st. 2. SZ-a propisano je da će parnice koje su u vrijeme otvaranja stečajnog postupka bile u tijeku protiv stečajnog dužnika preuzeti u njegovo ime stečajni upravitelj ako se tiču izlučenja nekog predmeta iz stečajne mase, odvojenog namirenja i obveza stečajne mase, što je ovdje slučaj, pa o troškovima ovog postupka treba primijeniti odredbu čl. 165. st. 3. SZ-a kao posebnu odredbu (lex specialis) koja ima prednost u primjeni pred općom odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a.

11. Kako iz navedene zakonske odredbe jasno proizlazi da svi parnični troškovi nastali do otvaranja stečajnog postupka predstavljaju potraživanja koja se moraju prijaviti u stečajnom postupku sukladno odredbi čl. 167. SZ-a i u odnosu na koje je osoba koja ima pravo potraživati te troškove stečajni dužnik, pogrešno smatra tuženik da on svoje potraživanje s osnova troškova koji su nastali do otvaranja stečajnog postupka protiv tužitelja nije trebao prijaviti u stečajnom postupku.

12. Nasuprot tome, u odnosu na troškove postupka koji su u parnici nastali nakon nastavljanja postupka, osoba koja ima pravo na te troškove je ili stečajni vjerovnik (ako je stečajni upravitelj odmah nakon nastavljanja parnice priznao tužbeni zahtjev ili se odrekao tužbenog zahtjeva) ili vjerovnik stečajne mase (ako stečajni upravitelj odmah nakon nastavljanja postupka nije priznao tužbeni zahtjev ili se odrekao tužbenog zahtjeva pa je postupak vođen određeno vremensko razdoblje u kojem su poduzimane određene parnične radnje i završen uspjehom te stranke u sporu), pa kako su nakon nastavljanja postupka poduzimane određene radnje u postupku, pravilno je prvostupanjski sud priznao tuženiku troškove zastupanja na ročištu koje je održano 24. rujna 2015. temeljem Tbr. 9. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12,103/14, 118/14, 107/15 i 37/22 - dalje: Tarifa) u iznosu od 1.250,00 kn sukladno vrijednosti predmeta spora od 238.126,00 kn, jer su se na tom ročištu raspravljala samo procesna pitanja, dok je opravdano tuženiku priznat i trošak pristupa na ročište 8. veljače 2022. temeljem Tbr. 9. toč. 5. Tarife, jer je ono odgođeno prije početka raspravljanja, s time da je na navedeni trošak pravilno prvostupanjski sud dosudio i trošak PDV-a temeljem Tbr. 42. Tarife, cijeneći da je tužitelj nakon nastavka postupka povukao tužbu, pa je o troškovima valjalo odlučiti i primjenom odredbe čl. 158. st. 1. ZPP-a.

13. Stoga, kako se svi žalbeni navodi obiju stranaka ukazuju neosnovanim, valjalo je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbijanjem žalbi tužitelja i tuženika potvrditi prvostupanjsko rješenje.

14. Kako tuženik nije uspio s žalbom, nije mu dosuđen ni trošak iste.

U Varaždinu 29. studenog 2023.

Sutkinja

Tatjana Ledinšćak-Babić v.r.