REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-5624/2021
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. V. K., zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave šibensko-kninske, Postaje pomorske policije, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, broj: 2. Pp J-123/2020-15 od 24. rujna 2020., na sjednici vijeća održanoj 29. studenog 2023.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave šibensko-kninske, Postaje pomorske policije i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okr. V. K. oslobođen je optužbe zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira s obrazloženjem da djelo nije prekršaj jer nedostaje bitno obilježje prekršaja pa je na temelju odredbe čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), oslobodio okrivljenika optužbe te odredio da trošak prekršajnog postupka pada na teret proračunskih sredstava suda.
2. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, iako sadržajno pobijajući presudu samo zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući usvojiti žalbu, ukinuti presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Naime, prvostupanjski je sud donio presudu kojom se okr. V. K. oslobađa optužbe budući da djelo činjenično opisano u optužbi, nije prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira jer posljedice djela nisu nastupile na javnom mjestu, s obzirom da su se radnje okrivljenika (polijevanje vodom i glasno vikanje na D. U., kojem je rekao da izlazi van iz kućice), dogodile u šupi kao zatvorenoj prostoriji, a izbacivanje njegovih stvari na ulicu nitko od susjeda nije vidio, odnosno, nitko od susjeda nije bio uznemiren. Budući da iz činjeničnog opisa izreke (jednako kao i iz optužbe) doista proizlazi da se prvi dio događaja dogodio unutar šupe koja po svojoj namjeni nije javno mjesto, bilo je nužno u činjeničnom opisu navesti (i u postupku utvrditi) da se ponašanje okrivljenika (vika i ostalo), reflektiralo u javnosti, odnosno, da je taj dio opisanog ponašanja okrivljenika bio dostupan vidiku ili čujnosti s neograničeno otvorenog javnog mjesta (ulice, puta i sl.). Stoga, s obzirom da je šupa u konkretnom slučaju tzv. fiktivno javno mjesto koje može postati javno mjesto pod određenim uvjetima (ako je posljedica nastupila na neograničeno otvorenom javnom mjestu), to je u izreci (i optužbi) bilo nužno navesti nastupanje posljedice jer javnost mjesta predstavlja odlučnu činjenicu koja čini biće prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a što u konkretnom činjeničnom opisu nije slučaj.
5.1. Prema stavu ovog suda izraženog u Zaključku sjednice Odjela za prekršaje iz područja javnog reda i mira i javne sigurnosti Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 12. listopada 2022., posljedica dostupnosti neprimjerenog ponašanja na neograničeno otvorenom javnom mjestu, mora biti navedena u činjeničnom opisu izreke jer predstavlja zakonsko biće predmetnog prekršaja. Navedeni zaključak donesen je s ciljem ujednačavanja sudske prakse, a zbog uočenog nejednakog postupanja sudova u vezi pravnog pitanja dostatnosti činjeničnih opisa za prekršaje iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kod kojih je javnost mjesta bitno i konstitutivno obilježje bića djela, a počinjena su na fiktivnom javnom mjestu.
5.2. Slijedom navedenog, reflektiranje u javnosti nekog od ponašanja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kada se ono nije dogodilo na neograničeno otvorenom javnom mjestu (npr. ulici, javnoj cesti), već na tzv. fiktivnom javnom mjestu (u ovom slučaju šupi), predstavlja jednu od odlučnih činjenica prekršaja iz navedene odredbe koja kao takva mora biti i navedena u činjeničnom opisu izreke presude. Budući da se u izreci pobijane presude u činjeničnom opisu (kao niti u činjeničnom opisu optužnog prijedloga) ne naznačuje da se okrivljenikovo ponašanje u šupi, moglo čuti ili vidjeti s javne površine (neograničeno otvorenog javnog mjesta), činjeničnom opisu prekršaja nedostaje javnost mjesta kao jedan od konstitutivnih elemenata prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret. Stoga je pravilno prvostupanjski sud u ovom slučaju zaključio da ponašanje koje se okrivljeniku stavlja na teret nema zakonsko obilježje javnosti.
6. Nadalje, preostalom dijelu činjeničnog opisa optužbe u kojem se okrivljeniku stavlja na teret „izbacivanje stvari (D. U.) vani na ulicu, a što je uznemirilo susjede“ također nedostaje bitno obilježje, odnosno, konkretan opis radnje. Naime, odredba čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira glasi: „Tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir kaznit će se...“. Po stavu ovog suda, radnja izbacivanja stvari na ulicu, bez opisanog načina, nije dovoljno određena radnja koja bi se sama za sebe mogla podvesti pod remećenje javnog reda i mira „na drugi način“. U činjeničnom opisu nije jasno opisana radnja okrivljenika pa da bi se moglo ocjenjivati je li takva radnja bila takvog intenziteta da bi bila uznemirujuća za javnost. Pritom navod u činjeničnom opisu da je to „uznemirilo susjede“, nije odlučna činjenica koja čini biće tog prekršaja jer ako se neka od radnji iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira dogodila na neograničeno otvorenom javnom mjestu (u ovom slučaju ulici, ali bez adekvatne radnje), podrazumijeva se prisutnost drugih građana, bez potrebe utvrđivanja je li doista netko bio na toj ulici ili nije.
7. Stoga, iako je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude za ovaj dio inkriminacije kao razlog oslobađajuće presude dijelom naveo nedostatak dokaza, a dijelom nedostatak bitnog obilježja prekršaja, ali se u izreci pravilno pozivajući na čl. 182. t. 1. PZ-a, to je trebalo potvrditi pobijanu presudu kojom se okr. V. K. oslobađa optužbe jer djelo za koje se optužuje i za koje se protiv njega vodi ovaj prekršajni postupak, a na način kako je to činjenično opisano u optužnom prijedlogu, po propisu nije prekršaj pa je prvostupanjski sud pravilno oslobodio tog okrivljenika iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te je optužbe za prekršaj
odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
8. Slijedom iznesenog, nisu osnovani žalbeni navodi kojima tužitelj pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešnog i nepotpunog činjeničnog utvrđenja jer nisu izvedeni svi raspoloživi dokazi radi utvrđivanja krivnje na strani okrivljenika te je žalbu trebalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, iz naprijed navedenog razloga.
. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju članka 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 29. studenog 2023.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Goranka Ratković, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku u 3 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
