Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-667/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Srđana Kuzmanića kao predsjednika vijeća, Noemi Butorac kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Marije Vetme kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M M, iz N S R, OIB: …, kojega zastupa punomoćnik B B, odvjetnik u Č, protiv tuženika R A d.d. Z, OIB: …, kojega kao punomoćnici zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu G& G d.o.o iz Z, odlučujući o tuženikovoj žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu broj P-379/2022-14 od 17. listopada 2023., u sjednici održanoj 29. studenoga 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se djelomično uvažuje, a u pretežitom dijelu odbija kao neosnovana, te se u pobijanom dijelu (točki I. II. i III. – pogrešno ponovno označenoj kao točka II.) presuda Općinskog suda u Čakovcu broj P-379/2022-14 od 17. listopada 2023.

a ) preinačuje :

-u točki III. (pogrešno ponovno označenoj kao točka. II) kojom je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka, tako da točka III. izreke glasi

"Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u svoti od 3.557,56 eura/26.804,43 kn[1] sa zateznima kamatama koje na taj iznos teku od 17. listopada 2023. do dana plaćanja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena plaćanja."

b ) potvrđuje u točki I. i II. izreke.

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudio:

I. Nalaže se tuženiku R A d.d., Z, OIB:… da tužitelju M M, N S R, OIB: … isplati iznos od 669,80 EUR / 5.046,63 kuna (šestošezdestdevet eura i osmadeset centi / pettisućačetrdestšest kuna i šezdesettri lipe) zajedno sa zateznim kamatama, od 30. studenog 2007. godine po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno do 31. srpnja 2015. određenoj, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, i to na:

iznos 5,14 EUR 38,72 kuna od 30. studeni 2007.

iznos 5,14 EUR 38,72 kuna od 31. prosinac 2007.

iznos 5,14 EUR 38,72 kuna od 31. siječanj 2008.

iznos 5,14 EUR 38,72 kuna od 29. veljača 2008.

iznos 5,14 EUR 38,72 kuna od 31. ožujak 2008.

iznos 5,14 EUR 38,72 kuna od 30. travanj 2008.

iznos 8,17 EUR 61,57 kuna od 31. svibanj 2008.

iznos 8,17 EUR 61,57 kuna od 30. lipanj 2008.

iznos 8,17 EUR 61,57 kuna od 31. srpanj 2008.

iznos 8,17 EUR 61,57 kuna od 31. kolovoz 2008.

iznos 8,17 EUR 61,57 kuna od 30. rujan 2008.

iznos 8,17 EUR 61,57 kuna od 31. listopad 2008.

iznos 8,17 EUR 61,57 kuna od 30. studeni 2008.

iznos 8,17 EUR 61,57 kuna od 31. prosinac 2008.

iznos 8,17 EUR 61,57 kuna od 31. siječanj 2009.

iznos 8,17 EUR 61,57 kuna od 28. veljača 2009.

iznos 11,22 EUR 84,51 kuna od 31. ožujak 2009.

iznos 11,22 EUR 84,51 kuna od 30. travanj 2009.

iznos 11,22 EUR 84,51 kuna od 31. svibanj 2009.

iznos 11,22 EUR 84,51 kuna od 30. lipanj 2009.

iznos 11,22 EUR 84,51 kuna od 31. srpanj 2009.

iznos 11,22 EUR 84,51 kuna od 31. kolovoz 2009.

iznos 11,22 EUR 84,51 kuna od 30. rujan 2009.

iznos 11,22 EUR 84,51 kuna od 31. listopad 2009.

iznos 11,22 EUR 84,51 kuna od 30. studeni 2009.

iznos 11,22 EUR 84,51 kuna od 31. prosinac 2009.

iznos 11,22 EUR 84,51 kuna od 31. siječanj 2010.

iznos 11,22 EUR 84,51 kuna od 28. veljača 2010.

iznos 11,22 EUR 84,51 kuna od 31. ožujak 2010.

iznos 11,22 EUR 84,51 kuna od 30. travanj 2010.

iznos 11,22 EUR 84,51 kuna od 31. svibanj 2010.

iznos 11,22 EUR 84,51 kuna od 30. lipanj 2010.

iznos 11,22 EUR 84,51 kuna od 31. srpanj 2010.

iznos 11,22 EUR 84,51 kuna od 31. kolovoz 2010.

iznos 11,22 EUR 84,51 kuna od 30. rujan 2010.

iznos 11,22 EUR 84,51 kuna od 31. listopad 2010.

iznos 11,22 EUR 84,51 kuna od 30. studeni 2010.

iznos 11,22 EUR 84,51 kuna od 31. prosinac 2010.

iznos 11,22 EUR 84,51 kuna od 31. siječanj 2011.

iznos 11,22 EUR 84,51 kuna od 28. veljača 2011.

iznos 11,22 EUR 84,51 kuna od 31. ožujak 2011.

iznos 11,22 EUR 84,51 kuna od 30. travanj 2011.

iznos 11,22 EUR 84,51 kuna od 31. svibanj 2011.

iznos 11,22 EUR 84,51 kuna od 30. lipanj 2011.

iznos 10,60 EUR 80,32 kuna od 31. srpanj 2011.

iznos 10,60 EUR 80,32 kuna od 31. kolovoz 2011.

iznos 10,60 EUR 80,32 kuna od 30. rujan 2011.

iznos 9,18 EUR 69,19 kuna od 31. listopad 2011.

iznos 9,18 EUR 69,19 kuna od 30. studeni 2011.

iznos 9,18 EUR 69,19 kuna od 31. prosinac 2011.

iznos 9,18 EUR 69,19 kuna od 31. siječanj 2012.

iznos 9,18 EUR 69,19 kuna od 29. veljača 2012.

iznos 9,18 EUR 69,19 kuna od 31. ožujak 2012.

iznos 9,18 EUR 69,19 kuna od 30. travanj 2012.

iznos 9,18 EUR 69,19 kuna od 31. svibanj 2012.

iznos 9,18 EUR 69,19 kuna od 30. lipanj 2012.

iznos 9,18 EUR 69,19 kuna od 31. srpanj 2012.

iznos 9,18 EUR 69,19 kuna od 31. kolovoz 2012.

iznos 9,18 EUR 69,19 kuna od 30. rujan 2012.

iznos 9,18 EUR 69,19 kuna od 31. listopad 2012.

iznos 9,18 EUR 69,19 kuna od 30. studeni 2012.

iznos 9,18 EUR 69,19 kuna od 31. prosinac 2012.

iznos 9,18 EUR 69,19 kuna od 31. siječanj 2013.

iznos 9,18 EUR 69,19 kuna od 28. veljača 2013.

iznos 9,18 EUR 69,19 kuna od 31. ožujak 2013.

iznos 9,18 EUR 69,19 kuna od 30. travanj 2013.

iznos 9,18 EUR 69,19 kuna od 31. svibanj 2013.

iznos 9,18 EUR 69,19 kuna od 30. lipanj 2013.

iznos 9,18 EUR 69,19 kuna od 31. srpanj 2013.

iznos 9,18 EUR 69,19 kuna od 31. kolovoz 2013.,

sve u roku od 15 dana.

S osnova promjene CHF u odnosu na HRK

II. Nalaže se tuženiku R A d.d., Z, OIB:…da tužitelju M M, N S R, OIB: … isplati iznos od 2.520,13 EUR / 18.987,89 kuna zajedno sa zateznim kamatama, od 30. rujna 2006. godine po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno do 31. srpnja 2015. određenoj, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, i to na

iznos 2,43 EUR 18,28 kuna od 30. rujan 2006.

iznos 1,36 EUR 10,28 kuna od 31. listopad 2006.

iznos 0,97 EUR 7,28 kuna od 30. studeni 2006.

iznos 4,04 EUR 30,47 kuna od 30. studeni 2009.

iznos 12,45 EUR 93,77 kuna od 31. prosinac 2009.

iznos 14,70 EUR 110,77 kuna od 31. siječanj 2010.

iznos 16,03 EUR 120,77 kuna od 28. veljača 2010.

iznos 20,67 EUR 155,77 kuna od 31. ožujak 2010.

iznos 18,68 EUR 140,77 kuna od 30. travanj 2010.

iznos 22,00 EUR 165,77 kuna od 31. svibanj 2010.

iznos 35,94 EUR 270,77 kuna od 30. lipanj 2010.

iznos 33,28 EUR 250,77 kuna od 31. srpanj 2010.

iznos 43,24 EUR 325,77 kuna od 31. kolovoz 2010.

iznos 38,72 EUR 291,77 kuna od 30. rujan 2010.

iznos 34,34 EUR 258,77 kuna od 31. listopad 2010.

iznos 45,23 EUR 340,77 kuna od 30. studeni 2010.

iznos 54,92 EUR 413,77 kuna od 31. prosinac 2010.

iznos 49,87 EUR 375,77 kuna od 31. siječanj 2011.

iznos 50,67 EUR 381,77 kuna od 28. veljača 2011.

iznos 47,35 EUR 356,77 kuna od 31. ožujak 2011.

iznos 48,94 EUR 368,77 kuna od 30. travanj 2011.

iznos 55,98 EUR 421,77 kuna od 31. svibanj 2011.

iznos 68,06 EUR 512,77 kuna od 30. lipanj 2011.

iznos 74,32 EUR 559,96 kuna od 31. srpanj 2011.

iznos 75,51 EUR 568,96 kuna od 31. kolovoz 2011.

iznos 66,09 EUR 497,96 kuna od 30. rujan 2011.

iznos 66,51 EUR 501,09 kuna od 31. listopad 2011.

iznos 65,18 EUR 491,09 kuna od 30. studeni 2011.

iznos 66,77 EUR 503,09 kuna od 31. prosinac 2011.

iznos 72,48 EUR 546,09 kuna od 31. siječanj 2012.

iznos 73,14 EUR 551,09 kuna od 29. veljača 2012.

iznos 70,49 EUR 531,09 kuna od 31. ožujak 2012.

iznos 72,48 EUR 546,09 kuna od 30. travanj 2012.

iznos 73,01 EUR 550,09 kuna od 31. svibanj 2012.

iznos 71,81 EUR 541,09 kuna od 30. lipanj 2012.

iznos 71,15 EUR 536,09 kuna od 31. srpanj 2012.

iznos 70,75 EUR 533,09 kuna od 31. kolovoz 2012.

iznos 66,77 EUR 503,09 kuna od 30. rujan 2012.

iznos 71,15 EUR 536,09 kuna od 31. listopad 2012.

iznos 72,21 EUR 544,09 kuna od 30. studeni 2012.

iznos 70,89 EUR 534,09 kuna od 31. prosinac 2012.

iznos 65,18 EUR 491,09 kuna od 31. siječanj 2013.

iznos 70,09 EUR 528,09 kuna od 28. veljača 2013.

iznos 70,75 EUR 533,09 kuna od 31. ožujak 2013.

iznos 68,63 EUR 517,09 kuna od 30. travanj 2013.

iznos 62,15 EUR 468,09 kuna od 31. svibanj 2013.

iznos 64,25 EUR 484,09 kuna od 30. lipanj 2013.

iznos 63,32 EUR 477,09 kuna od 31. srpanj 2013.

iznos 65,18 EUR 491,09 kuna od 31. kolovoz 2013.,

sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.619,77 eura (tritisućešestodevetnaest eura i sedamdesetsedam centi) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od dana presuđenja do isplate, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom preostalog troška u iznosu od 436,39 eura (četristotridesetšest eura i tridesetdevet centi)

2. Protiv točke I. II. i III. ( pogrešno ponovno označenoj kao točka II.) prvostupanjske presude tuženik je pravodobno izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22– dalje: ZPP) s prijedlogom preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev a tužitelju naložiti naknaditi mu parnične troškove, uključujući i troškove žalbe, podredno predlaže ukinuti pobijanu presudu i ponovno provesti glavnu raspravu.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomično osnovana i to samo u odnosu na troškove postupka.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za plaćanje stečenog bez osnove na temelju ništetnih odredaba ugovora o kreditu, kojeg su stranke sklopile 18. kolovoza 2006., a kojim je tužitelju odobren kredit za kupnju osobnog vozila u visini kunske protuvrijednosti iznosa od 21.850,00 CHF. Tužitelj zahtjev temelji na ništetnoj valutnoj klauzuli i promjenjivoj ugovorenoj kamatnoj stopi, pa tužitelj zahtijeva isplatu stečenog bez osnove na temelju tih ništetnih odredaba ugovora, sa zateznim kamatama od stjecanja pojedinih mjesečnih iznosa do dana plaćanja, a koji zahtjev tužitelj temelji na odredbi članka 323. i članka 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO).

6. Među strankama nije sporno da su zaključile ugovor o kreditu radi kupnje motornog vozila, 18. kolovoza 2006., te da je kreditor odobrio korisniku kredita u kunskoj protuvrijednosti iznos od 21.850,08 CHF, a obračunato prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, s otplatom od 84 jednaka mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan dospijeća, a prema otplatnom planu.

7. Sporno je jesu li ništetne odredbe Ugovora koje se tiču valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, te slijedom toga je li tuženik bez osnove stekao ono što mu je tužitelj u otplati kredita platio uslijed povećanja tečaja CHF u odnosu na onaj početni, koji je vrijedio na dan korištenja kredita.

8. Prvostupanjski je sud svoja utvrđenja o ništetnosti relevantnih ugovornih odredbi (o valutnoj klauzuli u CHF uz koju je vezana glavnica) utemeljio na pravnim utvrđenjima iz odluka sudova na koje se pozvao tužitelj, a koje su donesene u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača – korisnika kredita s valutnim klauzulama vezanim uz CHF i s promjenjivim kamatnim stopama. Riječ je o presudama Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12, Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/2017, te Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt- 2221/2018.

9. Navedenim odlukama pravomoćno je utvrđeno da je (i) tuženik, u razdoblju u koje spada i vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima nepoštene i stoga ništetne ugovorne odredbe o švicarskom franku kao valuti uz koji je vezana glavnica, a da nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, čime su banke postupile suprotno odredbama, u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora važećeg, Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09, dalje: ZZP).

10. Prvostupanjski je sud pozivanje na utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača utemeljio na odredbi članka 502.c ZPP-a kojom je propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi.

11. Tuženikov prigovor zastare prvostupanjski je sud odbio navodeći da je zastara počela teći od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/2012. koja je postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži utvrđenje ništetnim ugovornih odredaba kojima je u spornom ugovoru o kreditu ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, od pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17-10, koja je postala pravomoćna 14. lipnja 2018.

12. Na temelju financijskog vještačenja prvostupanjski je sud utvrdio koliko je tužitelj plaćao tuženiku više nego što bi bio plaćao da nije bilo ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, odnosno da nije bilo povećanja tečaja u odnosu na važeći u vrijeme korištenja kredita, pa je tuženiku naložio navedeno vratiti tužitelju budući je isto stekao bez osnove.

13. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj sud je utvrdio da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9.,13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 dalje: ZPP) na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, a ni povrede na koje ukazuje žalitelj u žalbi.

14. Nije ostvaren ni žalbeni razlog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ni pogrešne primjene materijalnog prava na koje ukazuje žalitelj.

15. Žalbenim navodima ponavljaju se tvrdnje o dopuštenosti valutne klauzule, jasnoći, razumljivosti i lakoj uočljivost valutne klauzule, o tome da je tužitelj mogao birati u kojoj će valuti kredit uzeti, ali sve navedeno nije od utjecaja na valjanost utvrđenja prvostupanjskog suda o ništetnosti relevantnih ugovornih odredbi vezanih za valutu CHF, pravilno temeljeno na utvrđenjima iz presude donesene po kolektivnoj tužbi (sukladno odredbi članka 502.c ZPP-a), u kojem postupku je tuženik sudjelovao i u kojem su bile iznesene tvrdnje o dopuštenosti ugovaranja valutne klauzule te jasnoći, razumljivosti i lakoj uočljivosti valutne klauzule vezane za CHF.

15.1 U odnosu na navode žalitelja prema kojima nije utvrđeno da li su utvrđenja iz kolektivnog spora primjenjiva na pojedinačno određeni slučaj, s obzirom da se presuda donesena po kolektivnoj tužbi odnosi na "prosječnog potrošača" treba reći da se u kolektivnom sporu ispitivala valjanost pojedinih ugovornih odredbi s aspekta prosječnog potrošača polazeći od obavijesti koje su banke dale potrošačima. Dakle predmet ispitivanja nisu bile odredbe iz pojedinačnog ugovora, pa su stoga banke bile ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora obavijestile potrošača o rizicima i posljedicama ugovornih odredbi na određivanje njihovog novčanog iznosa, a da je potrošač, dakle u ovom slučaju tužitelj, usprkos tome i nakon što je informiran donio odluku o sklapanju ugovora.

15.2 Tuženik je dakle mogao dokazivati da je informirao tužitelja kao potrošača u predugovornoj fazi sklapanja ugovora o kreditu o rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka, odnosno vezivanja glavnice kredita za valutu CHF, a što nije učinio niti nakon odluke ovog suda broj: Gž-755/2022 od 23. studenoga 2022., kojom je bila ukinuta prvostupanjska presuda broj: P-471/2019-36 upravo radi omogućavanja tuženiku provođenja dokaza saslušanjem predložene svjedokinje na navedene okolnosti, a od kojeg dokaza je tuženik odustao, pa zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF koja se temelji na presudama donesenim u kolektivnim sporovima nije doveden u pitanje.

15.3 Saslušanjem javnog bilježnika ne može se utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora, jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti rizike fluktuacije tečaja CHF koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, a niti je imao takve zakonske ovlasti. Pravna mogućnost ugovaranja valutne klauzule postoji, međutim to ne znači da u konkretnom ugovoru ta odredba ne može biti ništetna. U konkretnom slučaju sporna odredba je nepoštena, pa time i ništetna kako je to propisano posebnim zakonom a to je Zakon o zaštiti potrošača koji je u odnosu na ovu materiju lex specialis.

16. Protivno navodima žalitelja pravilno je prvostupanjski sud odbio prigovor zastare kao neosnovan. Prema stajalištu ovog suda zastara u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat pretplaćenih iznosa) kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u pogledu kolektivne zaštite potrošača ("švicarac") počinje teći danom pravomoćnosti presuda kojima je utvrđena ništetnost, tako da je u konkretnom slučaju zastara počela teći za povrat pretplaćenih iznosa s osnova valutne klauzule 14. lipnja 2018., a za promjenjivu kamatnu stopu 13. lipnja 2014., tako da do podnošenja tužbe u ovom predmetu 12. lipnja 2019. nije nastupila zastara.

17. Kod vraćanja stečenog bez osnove zatezne kamate trebaju se platiti od dana stjecanja tuženika (članak 1115. ZOO) jer je tuženik od tada postao nepošten stjecatelj. Neosnovano žalitelj tvrdi da bi se tuženik trebao smatrati poštenim stjecateljem jer njegovo nepoštenje izvire od činjenice da je on sastavio ugovor koji sadržava nepoštene i zbog toga ništetne odredbe, a što predstavlja osnov predmetnog restitucijskog zahtjeva.

18. Nisu osnovane tuženikove žalbene tvrdnje, da se učinci presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017 ne mogu odnositi na predmetni ugovor jer je isti u cijelosti izvršen, obzirom da činjenice da je neki ugovor izvršen nije zapreka da se naknadno utvrdi njegova ništetnost ili ništetnost pojedinih odredbi, a koje pravno shvaćanje je izrazio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj: Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020.

19. Stavovi pravne znanosti i izdvojena mišljenja sudaca Ustavnog suda Republike Hrvatske ne vezuju redovne sudove, pa stoga ni žalbeni navodi koji se toga tiču nisu za ocjenu zakonitosti pobijane presude relevantni.

20. Neosnovano žalitelj tvrdi i da je prvostupanjski sud propustio primijeniti odredbu članka 19. stavak 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (dalje ZIDZPK), tvrdeći da bi iz nje proizlazilo da zbog toga što je kredit otplaćen potrošač ne bi imao pravo na vraćanje stečenog bez osnove, jer takvo što iz navedene odredbe ne proizlazi, već se navedena odredba odnosi samo na obvezu banaka da potrošačima koji su sklopili ugovore kao što je predmetni, a koji kredit još nisu otplatiti, ponude sklapanje ugovora s uvjetima propisanim tim ZIDZPK.

21. U odnosu na žaliteljevu tvrdnju da nisu bili ispunjeni uvjeti za podnošenje stupnjevite tužbe u smislu članka 186.b stavak 3. ZPP-a valja kazati da tužitelj prije nego što je tuženik dostavio zatraženu dokumentaciju i nije mogao zatražiti određeni iznos za koji traži isplatu, a kada je na temelju dostavljene dokumentacije vještak utvrdio koliko je više plaćeno zbog promjenjive kamatne stope te promjene tečaja valute, švicarskog franka, tužitelj je zatražio točan iznos za isplatu. Kako žalitelj tvrdi da je time preinačen tužbeni zahtjev, čemu se on protivio, za istaknuti je, a što pravilno zaključuje prvostupanjski sud da se u konkretnom slučaju ne radi o preinaci tužbe (7. stranica, 15. odlomak pobijane odluke)

22. U ocjeni žalbenog navoda pogrešne primjene članka 190. I 191. ZPP-a, da nisu bile ispunjene pretpostavke za dopuštenje preinake nakon zaključenja prethodnog postupka, valja kazati da je preinaka tužbe, prema članku 190. stavku 2. ZPP-a iznimno dopuštena do zaključenja glavne rasprave ako je tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV-162/2021, od 26. studenog 2021., zaključeno je da u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima je dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem. Prvostupanjski je sud preinaku dopustio ocijenivši je svrsishodnom i za to je dao iscrpne i uvjerljive razloge.

23. U odnosu na žalbene navode o troškovima postupka žalitelj neosnovano tvrdi da je sud pogrešno obračunao vrijednost boda po 15,00 kuna za svaku poduzetu radnju s obzirom da je navedena vrijednost boda stupila na snagu tek 5.11.2022., budući je navedena odluka utemeljena na Tbr.48. stavak 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa) kojom je propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o naknadi troškova zastupanja protivne strane, primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke, dakle upravo ono što je na snazi u vrijeme odlučivanja, pa nije točno da je riječ o retroaktivnoj primjeni propisa koja bi bila suprotna članku 90. (stavak 4.) Ustava Republike Hrvatske na koji žalitelj ukazuje.

23.1. Međutim osnovano žalitelj ukazuje da trošak podneska od 17. kolovoza 2020. kojim tužitelj obavještava sud o izboru novoga punomoćnika, nije bio potreban za vođenje parnice, pa mu ga nije trebalo priznati s obzirom da je odredbom članka 155. stavak 1. ZPP-a propisano da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.

23.2 Stoga tužitelju ne pripadaju troškovi podneska od 17. kolovoza 2020. od 49,77 eura/375,00 kn uvećano za PDV od 25%, u svoti od 12,44 eura/93,75 kn odnosno 62,21 euro /468,72 kn koje mu je priznao prvostupanjski sud.

24. Slijedom navedenog u pogledu glavne stvari valjalo je odlučiti kao pod točkom I. b.) izreke ove drugostupanjske presude na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, a u pogledu troškova kao pod I. a) na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a.

25. Kako je tuženik sa žalbom uspio samo u pogledu odluke o sporednoj stvari (troškovima postupka) to je o njegovom zahtjevu za naknadom troškova žalbe odlučeno kao pod točkom II. izreke na temelju odredbe članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

Dubrovnik, 29. studenoga 2023.

Predsjednik vijeća:

Srđan Kuzmanić v.r.