Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

31000 Osijek, Europske avenije 7

Stalna služba u Valpovu

31550 Valpovo, K.P.Krešimira IV br.3

Poslovni broj: 62 P-3366/2019-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sutkinji toga suda Tatjani Varžić, u pravnoj stvari tužitelja zavod …., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima po zaposlenju M. V., dipl. iur i M. I., dipl. iur., protiv tuženika A. obrt za zabavne djelatnosti i ostale usluge, vl. G. R., OIB: …, iz B., ….., zastupanog po punomoćniku S. M., odvjetniku iz

V., nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 16. listopada 2023. godine, u prisutnosti punomoćnice tužitelja M. I., dipl. iur. i zamjenika punomoćnika tuženika I. U., odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom

uredu S. M., odvjetnika iz V., na ročištu za donošenje i objavu presude 29. studenog 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku A. ….., OIB:…. da tužitelju

zavodu …. isplati iznos od 29.690,00 kn / 3.940,54 EUR[1] s obvezom daljnjeg plaćanja zateznih kamata koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kako slijedi:

-na iznos od 155,48 kn od 13.04. 2018. godine do isplate,

-na iznos od 131,56 kn od 15.06. 2018. godine do isplate,

-na iznos od 131,56 kn od 14.09. 2018. godine do isplate,

-na iznos od 131,56 kn od 15.08. 2018. godine do isplate,

-na iznos od 65,52 kn od 15.02. 2018. godine do isplate,

-na iznos od 48,36 kn od 15.03. 2018. godine do isplate,

-na iznos od 54,60 kn od 15.03. 2018. godine do isplate,

-na iznos od 141,96 kn od 13.04. 2018. godine do isplate,

-na iznos od 20,80 kn od 13.04. 2018. godine do isplate,

-na iznos od 132,08 kn od 15.05. 2018. godine do isplate,

-na iznos od 68,12 kn od 15.06.2018. godine do isplate,

-na iznos od 78,52 kn od 13.07. 2018. godine do isplate,

-na iznos od 90,48 kn od 15.08.2018. godine do isplate,

-na iznos od 19,76 kn od 14.09.2018. godine do isplate,

-na iznos od 96,16 kn od 16.05.2018. godine do isplate,

-na iznos od 72,24 kn od 14.09. 2018. godine do isplate,

-na iznos od 72,24 kn od 18.12.2018. godine do isplate,

-na iznos od 872,61 kn od 10.01. 2018. godine do isplate,

-na iznos od 19,43 kn od 19.06. 2018. godine do isplate,

-na iznos od 2.667,10 kn od 19.07.2018. godine do isplate,

-na iznos od 2.384,00 kn od 19.07. 2018. godine do isplate,

-na iznos od 417,20 kn od 20.11.2018. godine do isplate,

-na iznos od 2.488,30 kn od 18.08. 2018. godine do isplate,

-na iznos od 2.696,90 kn od 18.08. 2018. godine do isplate,

-na iznos od 2.562,80 kn od 19.10. 2018. godine do isplate,

-na iznos od 2.160,00 kn od 01.12. 2018. godine do isplate,

-na iznos od 2.562,80 kn od 19.07. 2018. godine do isplate,

-na iznos od 3.642,50 kn od 19.07. 2018. godine do isplate,

-na iznos od 2.175,40 kn od 18.08. 2018. godine do isplate,

-na iznos od 25,00 kn od 17.05. 2018. godine do isplate,

-na iznos od 25,00 kn od 17.08. 2018. godine do isplate,

-na iznos od 25,00 kn od 17.11. 2018. godine do isplate,

-na iznos od 218,15 kn od 22.12. 2018. godine do isplate,

-na iznos od 540,00 kn od 29.11. 2017. godine do isplate, a sve u roku od 8 dana.

II. O d b i j a s e, kao neosnovan, preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu u iznosu od 1.237,69 kn / 164,27 EUR[2] s obvezom daljnjeg plaćanja zateznih kamata po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje teku kako slijedi:

-na iznos od 368,80 kn od 18.12. 2018. godine do isplate, -na iznos od 618,80 kn od 18.01. 2019. godine do isplate,

-na iznos od 250,00 kn od 18.12. 2018. godine do isplate, a sve to u roku od 8 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška postupka u iznosu od 1.252,10 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je 19. listopada 2017. došlo do ozljede na radu osiguranika tužitelja Đ. S. iz O., ….. Ozljede tužiteljevog

osiguranika prouzrokovane su propustom u primjeni mjera zaštite na radu kod tuženika kod kojeg je osiguranik tužitelja kritičnog dana bio u radnom odnosu.

1.1. Zbog zadobivenih ozljeda na radu, tužitelj je na ime troškova liječenja svojeg osiguranika, platio iznos od ukupno 30.927,69 kn. Iznos od 29.844,54 kn isplaćen je na teret sredstava obveznog zdravstvenog osiguranja. S obzirom da je osiguranik tužitelja imao važeću policu dopunskog zdravstvenog osiguranja broj:

14528940, tužitelj je na ime troškova liječenja povodom nastale ozljede platio iznos od 1.083,15 kn na teret sredstava dopunskog zdravstvenog osiguranja (troškovi sudjelovanja u troškovima zdravstvene zaštite.

1.2. Tužitelj je temeljem čl. 139. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine broj 80/1 i 137/13) u svezi sa čl. 15. Zakona o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine broj 85/06, 150/08 i 71/10) te člancima 963. i 1045. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) obvezan zahtijevati naknadu štete od pravne ili fizičke osobe ako su povrede osigurane osobe tužitelja nastale zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu.

1.3. Tužitelj je pozvao tuženika da dobrovoljno namiri štetu, ali je tuženik odbio platiti nadoknadu štete u utuženom iznosu, te stoga tužitelj predlaže da sud nakon održane rasprave donese presudu kao u izreci.

2. Tuženik u pisanom odgovoru na tužbu (list 53-54) osporava da bi uzrok ozljede osiguranika tužitelja bili propusti u primjeni mjera zaštite na radu. Naime, osiguranik je od ranije imao zdravstvene probleme koje je prešutio tuženici te bi do ove ozljede došlo mimo bilo kakvih mjera zaštite na radu.

2.1. Tuženik nema saznanja o troškovima liječenja osiguranika tužitelja, ali smatra da nije odgovoran za nastanak ozljede, niti za pokriće troškova liječenja. Pored navedenog, kako je osiguranik platio dodatnu policu dopunskog zdravstvenog osiguranja, to je trošak liječenja u cijelosti pokriven tom policom, a rizik aktiviranja ove police snosi tužitelj kao osiguravatelj.

2.2. Slijedom navedenog, tuženik smatra da citirani zakonski propisi nisu primjenjivi na ovaj postupak pa se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te predlaže isti odbiti uz obvezivanje tužitelja za naknadnom prouzročenog parničnog troška.

3. Podneskom od 21. veljače 2020. tužitelj se očitovao na odgovor na tužbu tuženika te osporava navode tuženika da je osiguranik tužitelja od ranije imao zdravstvene probleme, a koje je osiguranik tužitelja prešutio tuženiku te da bi do ozljede došlo mimo bilo kakvih mjera zaštite na radu. Naime, obveza je poslodavca da radnika prije stupanja na rad uputi na provjeru zdravstvene sposobnosti kod nadležnog liječnika medicine rada. Neizvršavanje ove obveze je jedan od propusta u primjeni mjera zaštite na radu.

3.1. Također, rješenjem HZZO KLASA: UP/I-502-03/17-01,29 URBROJ: 338- 14-81-18-09 od 29. siječnja 2018. je osiguraniku tužitelja kao ozljeda na radu priznata dijagnoza: fractura compressivia corporis vertebrae TH XII, šifra prema MKP-u S 22.0. (prijelom torakalnog kralješka) koja je u uzročno – posljedičnoj vezi s događajem od 19.10.2017., dok druge dijagnoze odnosno bolesti od kojih osiguranik tužitelja od ranije boluje nisu priznate ozljedom na radu, niti se traži naknada za liječenja od tih bolesti.

3.2. Tužitelj se protivi prijedlogu tuženika za saslušanje svjedoka R. R., jer iz odgovora na tužbu nije vidljivo o kojim bi okolnosti svjedok trebao svjedočiti.

3.3. Na temelju čl. 139. st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju u svezi sa čl. 15. Zakona o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju te čl. 963. i 1045. Zakona o obveznim odnosima tužitelj je obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete (kako za obvezno, tako i za dopunsko zdravstveno osiguranje) od pravne ili fizičke osobe ako su bolest, povrede ili smrt osigurane osobe nastale zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu ili druge mjere za zaštitu građana. Stoga je za utvrđivanje odgovornosti tuženika odlučna činjenica isključivo je li tuženik poduzeo propisane odgovarajuće mjere zaštite na radu, što u konkretnom slučaju nije učinio.

3.4. Naime, čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj 71/14, 118/14, 154/14 i 94/18) je propisano da poslodavac za ozljede na radu odgovara po načelu objektivne odgovornosti, a čl. 25. st. 2. istog Zakona propisuje da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

3.5. Zapisnik o inspekcijskom nadzoru Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Inspektorat rada, Područni ured O., Služba za nadzor zaštite na radu od

8. studenog 2017. broj KLASA: UP/I-116-02/17-11/136, ur.broj.:524-10-05-02/8-17-3 utvrđen je niz propusta u primjeni mjera zaštite na radu.

3.6. Vezano za navode tuženika da tuženik nema saznanja o troškovima liječenja osiguranika tužitelja, tužitelj napominje da su računi tužitelja, koji su dostavljeni kako uz zahtjev za naknadu štete, tako i uz tužbu, javna isprava u smislu čl. 230. st. 1. ZPP-a te kao takvih dokazuju istinitost onoga što je njima potvrđeno ili određeno, odnosno visinu zahtjeva te činjenicu da su troškovi liječenja osiguranika tuženika plaćeni. Navedeno stajalište je potvrđeno i u dosadašnjom sudskoj praksi (presuda VTS RH broj Pž-2298/2016-2 od 11. prosinca 2018. i dr.). Stoga tužitelj ostaje u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva, predlaže da sud isti usvoji i odbije prijedlog tuženika za naknadu parničnog troška.

4. Tijekom postupka tuženik je osporavao uzrok ozljede osiguranika Đ.

S. pa je na tu okolnost predložio medicinsko vještačenje, a također je osporavao iznos potraživanja, jer je rješenjem tuženika koji je priložen uz podnesak od 19. veljače 2020. o utvrđivanju ozljede na radu za jednu dijagnozu priznata ozljeda na radu, a za drugu nije pa tako tuženik ne može snositi troškove liječenja za obje dijagnoze. Također tuženik osporava i pasivnu legitimaciju tuženice kao vlasnice obrta A., budući da iz prijave ozljede na radu i iz izjave samog osiguranika proizlazi da je Đ. S. radnju uslijed koje je navodno došlo do ozljede naložio R. R. kao treća osoba.

5. Očitujući se na navode tuženika vezano za naprijed navedene sporne činjenice, tužitelj ističe da je rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 29. siječnja 2018. osiguraniku tužitelja kao ozljeda na radu priznata dijagnoza: fractura compressiva corporis vertebrae TH XII., šifra prema MPK-u S 22.0 (prijelom torakalnog kralješka), koja je u uzročno –posljedičnoj vezi s događajem od 19. listopada 2017., dok druge dijagnoze, odnosno bolesti od kojih osiguranik tuženika od ranije boluje nisu priznate ozljedom na radu niti tužitelj u tužbi i tužbenom zahtjevu traži naknadu troškova liječenja od drugih bolesti. Dakle, tužbom i tužbenim zahtjevom su obuhvaćeni isključivo troškovi liječenja osiguranika tuženika zbog prijeloma torakalnog kralješka, a što je vidljivo iz računa priloženih spisu, a koji su dostavljeni i tuženiku uz zahtjev za naknadu štete, kao i uz tužbu.

5.1. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije koji ističe tuženik, tužitelj se istom protivi s obzirom da je provedena mjera zaštite na radu isključiva odgovornost poslodavca, a to je u konkretnom slučaju tuženica kao vlasnica obrta Agoro.

6. U dokaznom postupku sud je pročitao zapisnik Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Inspektorat rada, Područni ured O., Služba za nadzor zaštite na radu od 8. studenog 2017. na listu 4-7 spisa te zapisnik o oduzimanju izjave od ozlijeđenog radnika od 2. studenog 2017. na listu 8-9, izvršen je uvid u prijavu o ozljedi na radu na listu 10-13 spisa i u izvješća o bolovanju na listu 14-25 spisa te u priloge na listu 26-46 spisa, pročitan je odgovor na tužbu tuženika na listu 53-54, podnesak tužitelja od 20. veljače 2020. na listu 56-58, rješenje tužitelja od 29. siječnja 2018. kojim je osiguraniku Đ. S. priznata ozljeda na radu na listu 59- 61 spisa. Pročitana je presuda VSRH Zagreb broj Pž-3285/13-4 od 16. ožujka 2016. na listu 62-66 te ostala sudska praksa VSRH (Pž-2298/2016-2) na listu 67-76 spisa,

podnesak tužitelja od 9. srpnja 2020. na listu 81-82, zapisnik od 4. studenog 2020. na listu 83-84, izvršen je uvid u presliku osobnog zdravstvenog kartona Đ.

S. na listu 87-116 spisa. Provedeno je medicinsko vještačenje te je pročitan nalaz i mišljenje medicinskog vještaka dr. B. D. na listu 128-130 spisa i izvršen uvid u medicinsku dokumentaciju za Đ. S, na listu 131-146 spisa.

Pročitan je podnesak tužitelja od 31. svibnja 2023. na listu 152-153 spisa.

7. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika za saslušanje svjedoka R. R., jer među strankama nije sporna okolnost na koju je isti predložen,

obzirom da to proizlazi iz dokumentacije priložene spisu.

8. Medicinskim vještačenjem po ovlaštenom sudskom vještaku medicinske struke dr. B. D., kao i uvidom u medicinsku dokumentaciju u spisu

(zdravstveni karton) utvrđeno je da je Đ. S. bolnički liječen od 23.10.2017. do

26.10.2017. zbog ozljede koju je zadobio na poslu. Đ. S. je navodno prilikom dizanja teškog tereta osjetio bolnost u donjem dijelu leđa. Ozljeda se, prema navodu imenovanog, dogodila u petak (20.10.2017.). Uzimao je Brufen 600 mg., bez poboljšanja.

Nakon pregleda i RTG obrade u KBC O. je utvrđen prijelom trupa 12.

prsnog kralješka. Pacijent je opskrbljen ortopedskim pomagalom – trouporišnom ortozom. Kod otpusta iz bolnice je preporučeno da ortozu nosi u uspravnom položaju – kod sjedenja, ustajanja, hodanja i stajanja.

Na kontroli 24.11.2017. je navedeno da se subjektivno dobro osjeća. RTG je bio zadovoljavajući, a ortozu nositi i dalje.

Na kontroli 22.12.2017. je navedeno da se RTG prijelom sanira u dobrom položaju, ortoza dalje.

Na kontroli od 24.01.2018. učinjen je RTG - prijelom u sanaciji, ortoza dalje. Na kontroli 22.02.2018. g. – pacijent osjeća bol u kralježnici u situacijama kada je pola sata odvojen od ortoze. RTG pokazuje prijelom u sanaciji. Preporuka je pacijenta uputiti na fizikalnu terapiju. Odvajati se od ortoze prema uputi. Uputiti ortopedu zbog degenerativnih promjena.

Prema nalazu ortopeda od 7.03.2018. g. proizlazi da se na RTG vide degenerativne promjene slabinske kralježnice te ga treba uputiti fizijatru.

Kontrola 24.04.2018. - Provodi fizikalnu terapiju, RTG pokazuje prijelom u sanaciji. Nošenje ortoze prilagoditi bolnoj komponenti. Kontrola za dva mjeseca.

Na kontroli od 26.06.2018. pacijent se subjektivno bolje osjeća, provedena je fizikalna terapija. Žali se na bol prilikom dužeg stajanja ili sjedenja. RTG – prijelom u terminalnoj fazi sanacije. Preporuka je da se ponovi pregled fizijatra radi ev. fizikalne terapije.

Na kontroli traumatologa od 25.07.2018. pacijent navodi jake bolove u donjem dijelu prsne kralježnice. RTG – prijelom je saniran. Daljnje liječenje po fizijatru. Traumatološka kontrola prema potrebi.

U zdravstvenom kartonu je navedeno da je bolovanje s osnova ozljede na radu otvoreno 19. listopada 2017., a zaključeno 31. srpnja 2018.

Vještak je mišljenja da je na dužinu bolovanja s osnova ozljede na radu utjecala samo ozljeda na radu i da prijašnje oštećenje zdravlja nije participiralo u dužini bolovanja. Uvidom u medicinski karton i bolnički informacijski sustav KBC je vidljivo da je tijekom bolovanja Đ. S. koristio usluge primarne i sekundarne zdravstvene skrbi i zbog drugih stanja koja nisu u vezi s ozljedom na radu (pregledi psihiatra, kardiologa, infektologa, urologa). Radi se o od prije postojećim narušenjima zdravlja koja su rješavana paralelno u sklopu bolovanja s osnova ozljede na radu.

Svi troškovi/računi za zdravstvene usluge koji su izdani u navedenom razdoblju bolovanja bili su opravdani. Svi računi imaju međunarodnu šifru bolesti S- 22.0 (prijelom torakalnog kralješka).

Nije moguće medicinskim vještačenjem utvrditi je li koji medicinski postupak koji nije u svezi ozljede na radu, fakturiran pod šifrom S-22.0.

Računi izdani pod istom šifrom nakon 31. srpnja 2018. nisu opravdani, a medicinski postupci, tj. fizikalna terapija se provodila posebice zbog od ranije prisutnih degenerativnih promjena na krstačno-slabinsko kralježnici, a tek u manjoj mjeri zbog posljedica prijeloma trupa 12. prsnog kralješka).

9. Tužitelj u podnesku od 31. svibnja 2023. navodi da nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka u dijelu u kojem se navodi da su svi troškovi/računi za zdravstvene usluge koji su izdani u razdoblju bolovanja od 19. listopada 2017. do 31. srpnja 2018. s međunarodnom šifrom bolesti S-22.0 (prijelom torakalnog kralješka) opravdani. Tužitelj je tražio povrat troškova liječenja i bolovanja za navedeno razdoblje i navedenu bolest te je uz tužbu dostavio račune za liječenje i bolovanje za navedeno razdoblje s navedenom šifrom bolesti, osim dva računa koja se odnose na fizikalnu terapiju (račun broj: 11035/900009624/1 – usluga od 02. do 15.11.2018. godine i 8940/900009624/1 – usluga od 01. do 15.10.2018. godine). Stoga tužitelj predlaže da sud od vještaka zatraži pojašnjenje kako to da nisu opravdani ”medicinski postupci, tj. fizikalna terapija se provodila posebice zbog od ranije prisutnih degenerativnih promjena na krstačno-slabinskoj kralježnici a tek u manjoj mjeri zbog posljedica prijeloma trupa 12. prsnog kralješka” nakon 31. srpnja 2018. godine, kada je iz priložene medicinske dokumentacije vidljivo da je u nalazu od 25.07.2018. godine (prof. dr. sc. V. Š., dr. med.), navedeno da se

preporuča “daljnje liječenje po specijalisti fizijatru”, a u nalazu od 16.04.2019. godine, nalaz fizijatra A2019006310b se po dijagnozi St. post fractura compressiva corporis vertebrae Th 12, indicira provesti ambulantno fizikalno liječenje. Stoga je nejasan zaključak vještaka da se nakon 31. srpnja 2018. godine fizikalna terapija od 02. do 15.11.2018. godine i 01. do 15.10.2018. godine nije provodila zbog dijagnoze S-22.0 (prijelom torakalnog kralješka).

10. Povodom primjedbi tuženika vezano za pitanje jesu li se fizikalne terapije Đ. S. nakon 31. srpnja 2018. provodile zbog dijagnoze S-22.0 (prijelom torakalnog kralješka) izveden je dokaz saslušanjem medicinskog vještaka dr. B. D. na glavnoj raspravi od 16. listopada 2023.

11. Saslušanjem medicinskog vještaka dr. B. D. utvrđeno je da

su sve fizikalne procedure nakon 31. srpnja 2018. godine bile provedene zbog od ranije prisutnih degenerativnih promjena na krstačno slabinskoj kralježnici, a tek u manjoj mjeri zbog posljedica prijeloma trupa 12. prsnog kralješka i shodno tome u zaključku je naveo da svi računi izdani nakon 31. srpnja nisu povezani s ozljedom na radu. Na upit vještak je izjavio da u slučaju da kod osiguranika tuženika nisu postojale degenerativne promjene na krstačno – slabinskoj kralježnici od ranije, ne bi bilo potrebe za provođenje fizikalnih terapija s osnova prijeloma trupa 12. torakalnog kralješka. Od ranije prisutne degenerativne promjene na krstačno slabinskoj kralježnici produžile su razdoblje oporavka i cijeljenja prijeloma 12. prsnog kralješka.

12. Na iskaz medicinskog vještaka nije bilo primjedbi te ga sud u cijelosti prihvaća kao vjerodostojan dokaz, kao i pisani nalaz i mišljenje vještaka, jer se radi o dugogodišnjem stalnom sudskom vještaku medicinske struke, koji je stručan i nepristran te je odgovorio na sva pitanja koja su bila zadatak vještačenja.

13. Uvidom u zapisnik Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Inspektorat rada, Područni ured O., Služba za nadzor zaštite na radu od 8. studenog 2017.

na listu 4-7 spisa, koji je sačinjen povodom predstavke o ozljedi na radu Đ.

S., koja je zaprimljena 31.10.2017., utvrđeno je da predmet nadzora bila provedba odredbi Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj 71/14, 118/14), a nadzor je obavio viši inspektor L. L.. Prilikom provođenja nadzora utvrđeno je da poslodavac nije dokazao ispravom izdanom na propisani način da je radnik Đ. S. osposobljen za rad na siguran način za mjesto rada ili za poslove

"pomoćni radnik – rad na iznajmljivanju igračaka u zabavnom parku", a protekao je zakonski rok za rad pod nadzorom osposobljenog radnika. Prema izjavi ozlijeđenog radnika i vlasnice obrta G. J. radno mjesto "pomoćni radnik – rad na iznajmljivanju igračaka u zabavnom parku" obuhvaća sljedeće: iznajmljivanje igračka, naplata ulaznica, održavanje reda u zabavnom parku, postavljanje i skupljanje tobogana na napuhavanje. Analizom mjesta rada je utvrđeno da je to posao s posebnim uvjetima rada, a poslodavac nije dokazao ispravom izdanom na propisani način da je imenovani radnik ispunjavao uvjete glede zdravstvenog stanja i psihofizičkih sposobnosti za navedene poslove (postavljanje i skupljanje tobogana).

14. Uvidom u zapisnik Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Inspektorat rada, Područni ured O., Služba za nadzor zaštite na radu od 2. studenog 2017.

na listu 8-9 spisa o uzimanju izjave od ozlijeđenog radnika nesporno je utvrđeno da je Đ. S. u vrijeme štetnog događaja od 19.listopada 2017. bio zaposlen u

A. obrt za zabavne djelatnosti i ostale usluge, vl. G. R., B.,

. Nadalje, iz istog zapisnika proizlazi da je Đ. S. izjavio

da je zaposlen kao pomoćni radnik – rad na iznajmljivanju igračaka u zabavnom parku na određeno vrijeme i to od 26. svibnja 2017. do 26. svibnja 2018. preko Hrvatskog zavoda za zapošljavanje –mjere poticaja zapošljavanja osoba s invaliditetom. Iz izjave osiguranika tužitelja je razvidno da je po nalogu supruga vlasnice obrta A., R. R., morao sam obavljati poslove raširivanja i

sklapanja tobogana od 17. i 18. listopada 2017., a prije toga je te poslove obavljao s još jednim radnikom. Već prvoga dana kad je obavljao te teške poslove počela ga je jako boljeti kičma, a često je predlagao poslodavcu da se ugradi vitlo za vuču, motanje i podizanje tereta na prikolicu, jer se bojao ozljede kralježnice radi preopterećenja, no poslodavac je to ignorirao. Unatoč bolovima u kičmi, zbog straha od otkaza, Đ. S. je nastavio raditi i u srijedu 18. listopada 2017., žaleći se poslodavcu na bolove i umor pa mu je tek sutradan doveo u pomoć nekog svog znanca (19. listopada 2017.) od kojeg i nije bilo previše koristi. Te večeri 19. listopada 2017. kad su skupljali tobogane, osjetio je da mu je nešto "krcnulo" u kičmi te je neko vrijeme zbog jake boli ostao ukočen.

15. Iz prijave o ozljedi na radu na listu 10-13 spisa utvrđeno je da je Đ.

S. doživio ozljedu na radu prilikom samostalnog sklapanja tereta – tobogana na napuhavanje koji služe za igru djece, koji su teški od 300-500 kg pa je od težine kod dizanja i preklapanja istog tereta došlo do pucanja kralješka, odnosno povrede kralježnice, iako je molio šefa da to ne radi sam, jer se bojao moguće ozljede. Nadalje, iz prijave je razvidno da je do nesreće došlo jer je radnik koji je sa Đ.

do tada dizao isti teret i obavljao posao završio u zatvoru, a poslodavac nije našao adekvatnu zamjenu – novog radnika te je sav teret bio na leđima Đ. S., iako je poslodavac za odlazak radnika u zatvor znao najmanje mjesec dana unaprijed. Neposredni rukovoditelj Đ. S. bio je R. R., suprug vlasnice obrta

Agoro te je po njegovom nalogu tužitelj prilikom ozljeđivanja.

16. Iz medicinske dokumentacije za Đ. S. koja je priložena spisu

(osobni zdravstveni karton) te medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku medicinske struke dr. B. D. utvrđeno je da Đ. S.

zadobio na radu kod tuženika prijelom trupa 12. prsnog kralješka (šifra bolesti S-22.0

– prijelom torakalnog kralješka) te je s osnova te ozljede bio na bolovanju od 19. listopada 2017. do 31. srpnja 2018. godine.

17. Uvidom u račune koje je tužitelj dostavio uz tužbu na listu 14-46 spisa utvrđeno je da je tužitelj za osiguranika Đ. S. na ime troškova njegovog liječenja platio iznos od ukupno 30.927,69 kn, od čega je iznos od 29.844,54 kn isplaćen na teret sredstava obveznog zdravstvenog osiguranja, dok je na teret sredstava dopunskog zdravstvenog osiguranja tužitelj platio iznos od 1.083,15 kn. (osiguranik tužitelja imao važeću policu dopunskog zdravstvenog osiguranja broj 14528940).

18. Analizom i ocjenom izvedenih dokaza sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 23/15), a prema svom uvjerenju, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu djelomično osnovan, i to do visine od 29.690,00 kn.

19. Osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja do iznosa od 29.690,00 kn temelji se na odredbi čl. 139. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine broj 80/1 i 137/13) u svezi sa čl. 15. Zakona o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine broj 85/06, 150/08 i 71/10) te člancima 963. i 1045. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), kao i na temelju odredbe čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj 71/14, 118/14, 154/14 i 94/18), što proizlazi iz provedenog dokaznog postupka.

20. Naime, u postupku provođenja nadzora po inspektoru za zaštitu na radu povodom predstavke osiguranika tužitelja Đ. S., iz dokumentacije koja je priložena spisu i navedena naprijed u obrazloženju ove presude, nedvojbeno je utvrđeno da je osiguranik tužitelja zadobio ozljedu na radu kod tuženika 19. listopada 2017. i to prijelom torakalnog kralješka radeći poslove po nalogu neposredno nadređenog rukovoditelja R. R., koji je suprug vlasnice A. obrta za

zabavne djelatnosti i ostale usluge, G. R.. Iz zapisnika Inspektorata

rada Područni ured O., Službe za nadzor zaštite na radu od 8. studenoga 2017.

na l. 4-6 spisa nesporno je utvrđeno da tuženik kao poslodavac nije dokazao ispravom izdanom na propisani način da je osiguranik tužitelja bio osposobljen za rad na siguran način za njegovo mjesto rada, a protekao je zakonski rok za rad pod nadzorom osposobljenog radnika niti je dokazao ispravom izdanom na propisani način da je imenovani radnik ispunjavao uvjete glede zdravstvenog stanja i psihofizičkih sposobnosti za poslove "pomoćnog radnika – rad na iznajmljivanju igračaka u zabavnom parku". Također je nadzorom utvrđeno da navedeni poslovi nisu obuhvaćeni niti analizirani u procjeni rizika. Zbog navedenog je poslodavcu usmenim rješenjem višeg inspektora za zaštitu na radu L. L. naređeno

udaljavanje radnika Đ. S. s poslova "pomoćni radnik – rad na iznajmljivanju igračaka u zabavnom parku" te mu je naređen rok od 30 dana za izradu procjene rizika, u kojoj će biti obuhvaćeno mjesto rada "pomoćni radnik – rad na iznajmljivanju igračaka u zabavnom parku". Vlasnica obrta A. G. R. nije imala

primjedbi na zapisnik Inspektorata rada Područni ured Osijek, Službe za nadzor zaštite na radu od 8. studenoga 2017.godine.

21. Dakle, tuženik kao poslodavac odgovara po načelu objektivne odgovornosti za ozljedu na radu koju je pretrpio osiguranik tužitelja Đ. S.

sukladno odredbi čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu, jer nije dokazao u ovom postupku da postoje okolnosti zbog kojih bi ga se moglo osloboditi ili eventualno umanjiti njegovu odgovornost u smislu čl. 25. st. 2. Zakona o radu.

22. Visina tužbenog zahtjeva utvrđena je na temelju dokumentacije u spisu, odnosno računa koje je tužitelj platio na ime troškova liječenja svoga osiguranika Đ. S. koji su priloženi na listu 14-46 spisa i nalaza i mišljenja medicinskog vještaka dr. B. D..

22.1. Naime, medicinskim vještačenjem je utvrđeno da su svi troškovi liječenja, odnosno računi za zdravstvene usluge koji su izdani u razdoblju bolovanja Đ. S. s osnova ozlijede na radu od 19. listopada 2017. do 31. srpnja 2018.

bili opravdani, jer svi računi imaju međunarodnu šifru bolest S-22.0 (prijelom torakalnog kralješka). Međutim, računi izdani pod istom šifrom nakon 31. srpnja 2018. nisu opravdani, a medicinski postupci tj. fizikalna terapija se provodila posebice zbog od ranije prisutnih degenerativnih promjena na krstačno-slabinskoj kralježnici, a tek u manjoj mjeri zbog posljedica prijeloma trupa 12. prsnog kralješka. Upravo zbog ove činjenice jesu li svi troškovi odnosno plaćeni računi za osiguranika tužitelja bili opravdani, izveden je dokaz saslušanjem medicinskog vještaka, koji je decidirano izjavio na glavnoj raspravi od 16. listopada 2023. da su sve fizikalne procedure nakon 31. srpnja 2018. bile provedene zbog od ranije prisutnih degenerativnih promjena na krstačno – slabinskoj kralježnici, a tek u manjoj mjeri zbog posljedica prijeloma trupa 12. prsnog kralješka pa stoga nisu povezani s ozljedom na radu. Naime, u slučaju da kod osiguranika tužitelja Đ. S. nisu postojale od ranije degenerativne promjene na krstačno – slabinskoj kralježnici, ne bi bilo potrebe za provođenje fizikalnih terapija s osnova prijeloma trupa 12. torakalnog kralješka.

23. Obzirom da je na temelju provedenog medicinskog vještačenja u ovom predmetu utvrđeno da fizikalne terapije nakon 31. srpnja 2018. nisu u uzročnoj vezi s ozljedom na radu koju je osiguranik tužitelja pretrpio kod tuženika, već su iste provođene zbog od ranije prisutnih degenerativnih promjena na krstačno – slabinskoj kralježnici osiguranika tužitelja, sud je odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu iznosa (računa) koji su plaćeni za provođenje fizikalnih terapija nakon 31. srpnja 2018., i to u iznosu od ukupno 1.237,69 kn / 164,27 EUR, koji se odnosi na račune u iznosu od 368,80 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 18.12.2018. do isplate, iznos od 618,80 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 18.01.2019. te iznos od 250,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 18.12.2018. (računi na listu 28 i 29 spisa).

24. Naime, iz osobnog zdravstvenog kartona tužitelja također nedvojbeno proizlazi da je 30. srpnja 2018. (l. 99-100 spisa) prema nalazu "RTG: torakalna kr. – prijelom kralješka saniran!!!", što ukazuje da daljnje fizikalne terapije nisu u uzročnoj vezi s predmetnom ozljedom na radu. Bolovanje tužitelja je zaključeno s datumom 31. srpnja 2018.godine.

25. Tuženik je u ovom predmetu osporavao i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja te je tražio naknadu troška postupka u iznosu od 1.252,10 EUR (plus pristojbe koje nisu točno naznačene pa se o istima ne može ni odlučiti). Međutim, kako je tužitelj glede osnove zahtjeva uspio 100%, a glede visine s 96%, to se ukupan kvalitativni i kvantitativni uspjeh tužitelja cijeni sa 98% (196% : 2 = 98%).

25.1. Dakle, kako tužitelj nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, sud nije priznao tuženiku zatraženi trošak postupka (čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku).

25.2. Za napomenuti je da tužitelj nije niti tražio naknadu troškova postupka obzirom da je oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi te ga nije zastupao punomoćnik odvjetnik, već punomoćnici koji su zaposleni kod tužitelja.

26. Ostale navode stranaka, kao nepotrebne, sud nije niti obrazlagao.

U Valpovu 29. studenoga 2023. godine.

Sutkinja

Tatjana Varžić

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju,

2. Tuženiku putem punomoćnika.