Republika Hrvatska

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. Vojarna „Sv. Križ“, Dračevac

21 000 Split

Poslovni broj: 96 P-1180/2020-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Antoniji Škaričić Majić, u pravnoj stvari tužitelja S. o d.d., podružnica H., Z., S. a, OIB: …

koje zastupa punomoćnik Z. B., odvjetnik u S., protiv

tuženika J. P., S., I. R. , OIB: … , radi isplate, nakon

održane glavne rasprave zaključene 18. listopada 2023. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Z. B., odvjetnika u S., na ročištu za objavu presude 29.

studenoga 2023.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku J. P., OIB: … , u roku od 15

(petnaest) dana, isplatiti tužitelju S. o d.d., OIB: … , iznos od 5.445,29 eura / 41.027,50 kuna sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 929,06 eura / 7.000,00 kuna od 17. prosinca 2012.,

- na iznos od 849,96 eura / 6.404,00 kuna od 21. ožujka 2013.,

- na iznos od 854,73 eura / 6.440,00 kuna od 4. travnja 2013.,

- na iznos od 40,88 eura / 308,00 kuna od 12. travnja 2013.,

- na iznos od 398,17 eura / 3.000,00 kuna od 29. svibnja 2013.,

- na iznos od 634,88 eura / 4.783,50 kuna od 4. lipnja 2013.,

- na iznos od 1.737,61 eura / 13.092,00 kuna od 23. srpnja 2013.

po stopi koja se određuje u razdoblju od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015., za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u razdoblju od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a u razdoblju od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku J. P., OIB: … , u roku od 15

(petnaest) dana, isplatiti tužitelju S. o d.d., OIB: … , troškove

parničnog postupka u iznosu od 3.467,19 eura / 26.123,54 kuna.

III Odbija se zahtjev tužitelja za daljnjom naknadom parničnog troška u iznosu od 1.264,41 eura / 9.526,70 kuna.

Obrazloženje

1. Tužba je ovom sudu podnesena 13. prosinca 2013. u pravnoj stvari prednika tužitelja V. o d.d. protiv J. P. a radi isplate iznosa od 5.445,29 eura / 41.027,50 kuna na ime regresa. U tužbi se sadržajno navodi da je 19. studenoga 2012. oko 17:10 sati na Županijskoj cesti 4170 Andrijaševci-Cerna dogodila prometna nesreća i to na način da je tuženik upravljajući osobnim automobilom marke Honda, registarskih oznaka., koje je na dan

prometne nesreće bilo osigurano kod tužitelja policom osiguranja od automobilske odgovornosti, uslijed utjecaja alkohola, prednjim desnim dijelom vozila naletio na stražnji lijevi dio osobnog automobila marke Renault registarskih oznaka

u vlasništvu Ž. K. kojim je upravljala S. K., a u vozilu su se u

trenutku nesreće nalazile putnice A. K. i Ž. K. te su sve putnice

tom prilikom zadobile tjelesne ozljede. Nadalje se navodi da je tužitelj oštećenom Ž. K. 17. prosinca 2012. isplatio iznos od 7.000,00 kuna po osnovi imovinske štete na vozilu, a na temelju izvansudske nagodbe tužitelj je oštećenoj S. K. po osnovi imovinske i neimovinske štete isplatio iznos od 8.248,00

kuna i trošak odvjetnika u iznosu od 1.875,00 kuna, oštećenoj mal. A. K. tužitelj da je isplatio 8.000,00 kuna po osnovi imovinske i neimovinske štete i trošak odvjetnika u iznosu od 2.812,50 kuna, dok je treće oštećenoj mal. Ž. K. tužitelj po osnovi naknade štete isplatio ukupan iznos od 13.092,00 kuna. Konačno da je tužitelj po predmetnom događaju oštećenima isplatio ukupan iznos od 41.027,50 kuna. Tužitelj je u tužbi istaknuo da ima pravo regresa isplaćenog iznosa prema tuženiku, a na temelju odredbe članka 3. Uvjeta osiguranja od automobilske odgovornosti, a sve zbog toga što je tuženik predmetne prigode skrivio prometnu nesreću upravljajući vozilom pod utjecajem alkohola.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je potvrdio da je on prouzročio predmetnu prometnu nesreću, kao i to da je napustio mjesto nesreće, ali je naveo da je to učinio zbog toga što putnice u automobilu koje je udario nisu bile komunikativne i nisu pristale na ispunjavanje europskog izvješća o nesreći, da na automobilu koje je udario nisu bila vidljiva nikakva oštećenja, kao i da nije postojao razlog za pozivanje prometne policije s obzirom na to da na mjestu događaja nije bilo ozlijeđenih niti je počinjena imovinska šteta. Istaknuo je da na mjestu događaja nije podvrgnut alkotestiranju, te se to ne može uzimati u obzir budući da je alkotestiranje bilo na drugoj lokaciji u kasnijem vremenu.

3. U ovom postupku je donesena presuda zbog izostanka poslovni broj Pi-914/13 od 15. siječnja 2015. kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev u cijelosti, ali je raspravnim rješenjem od 25. studenoga 2015. dopušten povrat u prijašnje stanje te je ukinuta presuda zbog izostanka od 15. siječnja 2015.

4. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je zaključio glavnu raspravu i donio presudu poslovni broj P-111747/2015 od 18. siječnja 2019. kojom je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, a Županijski sud u Velikoj Gorici ukinuo je tu presudu rješenjem poslovni broj Gž-455/2019-2 od 13. ožujka 2020. te je predmet vratio sudu na ponovni postupak.

5. Drugostupanjski sud je ukinuo presudu prvog stupanja s obrazloženjem da presuda ne sadrži obrazloženje zašto sud svoju odluku temelji na Općim uvjetima a da ih tužitelj tijekom postupka u spis nije dostavio ili naveo jesu li oni gdje javno objavljeni, nadalje da tijekom postupka tuženik ističe kako nije alkotestiran na licu mjesta a da u spisu ne prileži zapisnik o alkotestiranju iz kojeg bi bilo vidljivo kada i gdje je tuženik alkotestiran, osim toga da je sud trebao pozvati vještaka prometne struke da se očituje na prigovore tuženika,a što sud nije učinio.

6. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu i to: zapisnika o očevidu broj 511-15-14-OP/1- 465/12 od 23. studenog 2012. sačinjen od strane Policijske uprave vukovarsko- srijemska, postaja prometne policije V., izjave o namirenju od 17. prosinca 2012., obračuna štete po nagodbi od 11. prosinca 2012., izvida štete broj AO896/12, procjene popravka broj VVR_409/11 od 27. studenog 2012., izvansudske nagodbe između oštećenika S. K. i tužiteljevog prednika V. o d.d. od 22. svibnja 2013., potvrde plaćenih naloga sa računa V. o d.d. na račun S. K. od 4. travnja 2013., 12. travnja 2013., 29. svibnja 2013., 4.

lipnja 2013., računa od 20. studenog 2012. izdanog od D. zdravlja V. ljekarna, povijest bolesti za S. K. od 20. studenoga 2012., povijest

bolesti za S. K. od 10. prosinca 2012., povijest bolesti S. K. od 18. veljače 2013., iskaznice za fizikalnu terapiju za S. K., povijest bolesti za S. K. izdanu od O. županijske bolnice V., odjela za

duševne bolesti od 23. studenoga 2012., kao i 18. listopada 2012., izvansudske nagodbe zaključene između prednika tužitelja V. o d.d. i oštećenika

mldb. A. K. od 24. svibnja 2013., potvrdu plaćenih naloga sa računa V. o d.d. na račun A. K. od 21. ožujka 2013., 4. lipnja 2013., povijest bolesti za A. K. od 20. studenoga 2012., 10. prosinca 2012., 22. studenoga 2012., iskaznicu za fizikalnu terapiju za A. K., potvrdu plaćenih naloga sa računa V. o d.d. na račun K. Ž. od 23. srpnja 2013., povijest

bolesti za Ž. K. od 19. studenoga 2012., 21. studenoga 2012., 22.

studenoga 2012., 30. studenoga 2012., 24. studenoga 2012., 5. prosinca 2012., 21. prosinca 2012., preostalu medicinsku dokumentaciju oštećenih a koja se nalazi u spisu, opće uvjete tužitelja za granično osiguranje od automobilske odgovornosti od 1. rujna 2006., optužni prijedlog broj 511-15-14-OP/1-465/12 od 26. studenoga 2012. sastavljen od postaje prometne policije V., zapisnika o očevidu sastavljenog 23. studenoga 2012., zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu broj 0724436 od 19. studenoga 2012. sastavljen od policijske postaje Ž., zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola broj 815371 od 19. studenoga 2012. sastavljen od policijske prometne postaje V..

7. U postupku je proveden dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku M. Ž., kao i medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. A. P., traumatolog i dr. I. U., neuropsihijatar. U postupku je zamoljenim putem preko Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima izveden dokaz saslušanjem svjedoka S. K., Ž. K. i

A. K., a pod brojem Pom-150/16.

8. Tužitelj je odustao od izvođenja dokaza prometno tehničkog vještačenja na okolnost nastanka prometne nesreće budući da je tuženik nespornim učinio svoju odgovornost za nastanak prometne nesreće.

9. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.; dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

10. Predmet spora je tražbina tužitelja prema tuženiku s naslova regresa po osnovu štete koju je tužitelj isplatio oštećenicima Ž. K., S. K.,

A. K. i Ž. K., a za koju prometnu nesreću je odgovoran tuženik s vozilom koje je u trenutku prometne nesreće bilo osigurano kod prednika tužitelja.

11. Između stranaka u postupku nije sporno da se 19. studenoga 2012. oko 17,10 sati, na Županijskoj cesti 4170, u Andrijaševcima, dogodila prometna nesreća koju je upravljajući osobnim automobilom marke Honda reg. oznake skrivio

tuženik. Nije sporno da je u nezgodi sudjelovao i osobni automobil marke Renault, reg. oznake u vlasništvu Ž. K., a kojim je u trenutku nezgode

upravljala S. K., te da su u tome automobilu, kao putnice, u trenutku

nezgode bile A. K. i Ž. K..

12. Kao sporno u ovom postupku valjalo je utvrditi tuženikovu odgovornost, odnosno je li prometnu nesreću skrivio pod utjecajem alkohola kao i visinu tužbenog zahtjeva.

13. Čitanjem Općih uvjeta za granično osiguranje od automobilske odgovornosti od 1. rujna 2006., konkretno odredba članka 3., stavka 1. proizlazi da osiguranik gubi svoja prava iz osiguranja u slučajevima iz članka 24. stavka 1. točka 1. do 6. Zakona ukoliko je u vrijeme prometne nesreće vozač osiguranog vozila bio pod utjecajem alkohola ili pod utjecajem opojnih droga, a to ukoliko se analizom krvi ili drugom metodom mjerenja količine alkohola u organizmu vozača utvrdio da udio alkohola u krvi iznosi 0,5 g/kg i više, a jednako tako ako se vozač nakon prometne nezgode odbije podvrgnuti ispitivanju alkoholiziranosti ili utjecaja opojnih droga te drugih opojnih sredstava.

14. Čitanjem zapisnika o očevidu od 23. studenoga 2012. sastavljenog u Postaji prometne policije V. utvrđeno je da se tuženik s osobnim automobilom reg. oznaka udaljio s mjesta predmetne prometne nesreće, a da s drugim

sudionicima u nezgodi nije popunio i potpisao europsko izvješće o prometnoj nesreći ili na drugi način razmijenio osobne podatke i podatke o vozilima. Također je utvrđeno da je tuženik, nedugo nakon udaljavanja s mjesta događaja predmetne nesreće, sudjelovao u drugoj prometnoj nesreći na području PP Ž., u C.,

gdje su očevid izvršili djelatnici PP Ž.. Tuženik da je od strane djelatnika te policijske postaje podvrgnut ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu te mu je utvrđena koncentracija alkohola od 2,15 g/kg.

15. Čitanjem optužnog prijedloga broj 511-15-14-OP/1-465/12 od 26. studenoga 2012. utvrđeno je da je protiv okrivljenika J. P. – tuženika podnesen optužni prijedlog zbog toga što je 19. studenoga 2012. u 17:10 sati na županijskoj cesti 4170 A. – C., 50 metara od kbr. 161 ulice M. G. u

A. sa prisutnošću alkohola u organizmu od 2,15 g/kg, upravljao osobnim automobilom registarskih oznaka, a da je uslijed utjecaja alkohola

prednjim desnim dijelom vozila naletio na stražnji lijevi dio osobnog automobila registarskih oznaka, kojim je ispred njega upravljala S. K. desnom prometnom trakom u istom smjeru. Tuženik da se nakon prometne nesreće udaljio sa mjesta prometne nesreće a da sa drugim sudionicima nije popunio i potpisao Europsko izvješće o prometnoj nesreći ili na drugi način razmijenio osobne podatke i podatke o vozilima. Jednako tako iz optužnog prijedloga proizlazi da je nakon opisane prometne nesreće tuženik sudjelovao u prometnoj nesreći u C., R. ulica kbr. 107, gdje su očevid obavili policijski službenici P. postaje

Ž..

16. Čitanjem zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu broj 0724436 od 19. studenoga 2012. sastavljen od PP Ž. utvrđeno je da je tuženiku 19. studenoga 2012. u 17.30 sati, sudjelovao u prometnoj nesreći koja se dogodila u C., R. ulica kbr. 107, te mu je prilikom ispitivanja uporabom uređaja Drager 6810 broj 0660 izmjerena koncentracija alkohola od 2,25 g/kg, koja je umanjena za 0,1 g/kg što iznosi 2,15 g/kg, na zapisnik tuženik nije imao primjedbi ali ga nije potpisao.

17. Čitanjem zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu broj 815371 od 19. studenoga 2012. sastavljenog u 17:10 sati od PP V. utvrđeno je da je S. K., koja je bila vozačica vozila u koji je predmetne zgode udario tuženik, izmjerena koncentracija alkohola 0g/kg u krvi.

18. Čitanjem Izjave o namirenju po šteti broj AO-896/12 od 13. prosinca 2012. utvrđeno je da je tužitelj oštećenome Ž. K., kao vlasniku vozila Renault,

reg. oznake na ime naknade štete na vozilu isplatio 7.000,00 kn.

19. Čitanjem Izvansudskih nagodba zaključenih 22. svibnja 2013., 24. svibnja 2013. i između prednika tužitelja V. o d.d. i S. K., mal.

A. K. utvrđeno je da je tužitelj na ime pretrpljene neimovinske i imovinske štete zbog ozljeda zadobivenih u predmetnoj nezgodi oštećenoj S. K. isplatio 8.248,00 kn, A. K. 8.000,00 kn te Ž. K. 13.092,00 kn. Uz iznose naknade štete tužitelj je oštećenima isplatio na ime troškova zastupanja po odvjetnicima iznose od 1.875,00 kn i 2.812,50 kn.

20. Iz iskaza svjedokinje S. K. proizlazi da je 19. studenoga 2012.

oko 17:00, 17:30 sati upravljala svojim motornim vozilom Renault Scenic registarske oznake, kao suvozač da joj je bila kćerka A. K., a na zadnjem

sjedištu da je sjedila druga kćerka Ž. K.. Istaknula je da su ona i suvozačica bile vezane sigurnosnim pojasom, upravljala je vozilom iz smjera V. – Ž.

i neposredno nakon što je prešla prugu u A. da je osjetila udar u vozilo

sa svoje zadnje strane i dok se još nije snašla i utvrdila tko je udario da je osjetila još jedan udar iz istog smjera. Da su ona i suvozačica izašle iz auta i utvrdile da ih je udario manji automobil splitskih registarskih oznaka iz kojeg je izašao niži čovjek, utvrdila je kako je njegovo auto samo nekoliko centimetara udaljeno od njezinog automobil. Jednako tako da je utvrdila da je vozač tog splitskog automobila pod utjecajem alkohola budući da je osjetila miris alkohola a da se to dalo i naslutiti po načinu govora i ponašanja vozača iz automobila koji ih je udario. Istaknula je da je vozač tog automobila rekao da ne može čekati dolazak hitne pomoći i policije, ali da ne bi trebali zvati policiju, budući da je on poduzetnik i da će sve platiti. One da su mu rekle kako ne treba napuštati mjesto nesreće te da je njena kćerka Ž. ozlijeđena, ali da se unatoč tome vozač automobila udaljio s mjesta nesreće u smjeru C., Ž.. Dok su čekali dolazak hitne i policije iz smjera C. da je došlo privatno vozilo i vozač koji nam je ukazao potrebnu pomoć, tom prilikom da ih je obavijestio kako je vozilo koje nas je udarilo prevrnuto na krovu na cesti u C., a nakon što je vozač udario u betonski prilaz kući.

21. Iz iskaza svjedokinje A. K. proizlazi da se sjeća predmetnog događaja, da je te prigode njena majka upravljala vozilom, da je ona bila na suvozačevom mjestu a njezina sestra Ž. na stražnjem sjedištu. Istaknula je da nakon što su prešli prugu na izlasku iz A., u zadnji kraj njihovog automobila udario ih je automobil, majka je zastala s vožnjom, a tada da ih je još jednom udario automobil. U svom iskazu je navela da je od siline udarca njezina sestra Ž. pala i udarila se, a nju da je bolio vrat. Kada su izašle iz vozila vozač drugog vozila koji ih je udario je govorio kako ne trebaju zvati policiju te da će on sve nadoknaditi. Istaknula je da je o ponašanju vozača odmah primijetila da je pod utjecajem alkohola, a kada je provjeravao gumu svog automobila da se srušio u kanal. Isti vozač kako nije htio sačekati hitnu i policiju već je sjeo u auto i odvezao se.

22. Iz iskaza svjedokinje Ž. K. proizlazi da se ista sjeća predmetne nesreće, da je njena majka upravljala automobilom, a sestra A. sjedila na suvozačevom mjestu, da su nakon što su prešle prugu u mjestu A.

osjetili udar u zadnji kraj njihovog automobila, dok se još nisu snašle da su osjetile drugi udar. Sjeća se da je nju bolio kuk, glava i vrat, drugi automobil koji ih je udario da je bio mali automobil i iz njega je izašao niži čovjek, koji je intenzivno se osjetio na alkohol i ponašao čudno i napadno, majci da je pokušavao oteti mobitel dok je zvala policiju govoreći kako ne treba nikoga zvati jer će on naknaditi štetu. Unatoč tome što su mu rekli da sačeka s njima policiju da se udaljio s mjesta nesreće a kada je hitna pomoć došla odvezla me je u bolnicu.

23. U postupku je izveden pokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prometne struke M. Ž. a na okolnost imovinske štete na autu nastale uslijed prometne nesreće. Stalni sudski vještak M. Ž. izradio je svoj nalaz na okolnost visine štete nastale u predmetnoj nezgodi na osobnom automobilu marke Renault reg. oznake u vlasništvu Ž. K.. U nalazu vještaka od

16. listopada 2017. stalni sudski vještak iznio je svoje mišljenje te je dao procjenu popravka vozila u kojoj je utvrdio da je cijena zamijenjenih dijelova iznosila 4.889,93 kn, a sitnih dijelova 97,80 kn, ukupno 4.987,73 kn. Rad limara i mehaničara iznosio je 1.136,87 kn, a rad lakirera, uz materijal za lakiranje 2.109,32 kn. Trošak popravka vozila bez PDV iznosio je 8.233,92 kn, a s uračunatim PDV-om, po Audatex sistemu, 10.292,40 kn.

24. Nakon što je ukinuta prvostupanjska presuda, a po uputi drugostupanjskog suda, na ročište glavne rasprave od 20. siječnja 2021. izveden je dokaz usmenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prometne struke, M. Ž.. Na tom ročištu nije pristupio uredno pozvani tuženik, a stalni sudski vještak se očitovao da ostaje pri svemu iznesenom u nalazu i mišljenju od 16. listopada 2017., a koje je sačinio objektivno i nepristrano. Ovdje je za napomenuti da se unatoč tome, što je sud tuženika pozvao na plaćanje predujma za usmeno vještačenje stalnog sudskog vještaka M. Ž., kako bi otklonio prigovore na nalaz i mišljenje tuženika,

tuženik očitovao kako smatra da su u postupku iznesene sve činjenice te kako treba sud odbiti tužbu a na ročište na kojem je izveden dokaz usmenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku M. Ž. nije pristupio unatoč tome što je na ročište uredno pozvan.

25. U postupku je izveden dokaz medicinskim vještačenjem po vještacima medicinske struke dr. A. P. spec. traumatologu i dr. I. U., spec. neuropsihijatru, a na okolnost visine neimovinske i imovinske štete koju su u predmetnoj nesreći pretrpjele oštećene S. K., A. K. i Ž.

K..

26.. Stalni sudski vještak dr. A. P., spec. traumatolog, u svome je nalazu iznio mišljenje da je zbog zadobivenih ozljeda u predmetnoj nesreći, vozačica Ž. K. prevezena u O. županijsku bolnicu V., da joj je nakon potrebne obrade, dijagnosticiran udarac u leđa i lijevu slabinsku regiju. Terapija joj je bila konzervativna, a daljnje liječenje bilo je ambulantno. Prilikom pregleda od 19. studenoga 2012. isključene su koštane traumatske promjene kao i lezije organa. Dan nakon nezgode u O. županijsku bolnicu u V. da su se javili na pregled

S. K. i tada mldb. A. K.. Nakon učinjene potrebne obrade

postavljene su dijagnoze i to kod S. K. trzajna ozljeda vrata i udarac u desno rame, a kod A. K. trzajna ozljeda vrata. I jednoj i drugoj postavljena je imobilizacija vrata Schanzovim okovratnikom i preporučeno mirovanje uz tablete za bolove. U daljnjem tijeku liječenja kod S. K. nije došlo do posebnih komplikacija osim što je zbog ograničene gibljivosti vratne kralježnice i ograničenih kretnji desnog ramena bila liječena, osim po kirurgu, i po fizijatru, a kontrolirana je i po ortopedu koji je isključio rupturu rotatorne manžetne. Liječenje S. K. trajalo je do početka ožujka 2013.i osobitih trajnih posljedica nije bilo. Kod mldb. A. K. liječenje je bilo identično, imobilizaciju je držala po protokolu do 10.

prosinca 2012., a potom je provedena i fizikalna terapija i liječenje se može smatrati završenim u ožujku 2013. Ni kod S. ni kod A. nije napravljen EMMNG radi eventualnog objektiviziranja stanja zbog moguće lezije živčanih korjenova pa vještak drži da je kod obje došlo do potpunog oporavka. Vještak dr. P. procjenjuje da su i S. i A. K. trpjele tjelesne boli jakog intenziteta u trajanju od šest sati,

srednjeg intenziteta pet dana i blagog intenziteta još 15 dana. U periodu dok su trpjele boli potrebna im je bila tuđa njega i pomoć 20 dana po 2 sata dnevno. Trajnih umanjenja općih životnih aktivnosti nije bilo, ali su zbog nošenja Schanzovog ovratnika i zbog neizvjesnosti za ishod liječenja osjećale kako neugodu tako i nelagodu. Treća oštećenica iz predmetne nezgode, Ž. K., na dan nezgode

je pregledana u bolnici, a potom se tijekom kontrola javila glavobolja i povraćanje te bolovi u trbuhu. Uglavnom je liječena konzervativno nakon čega su se bolovi smirili mada je neko vrijeme osjećala umjerene boli u slabinskom dijelu. Ujedno je osjećala umjerene boli u kuku i to u siječnju 2013.god. zbog čega joj je preporučena medicinska gimnastika i tablete protiv bolova. U nalazu specijaliste otorinolaringologa istaknuto je da je Ž. K. imala vrtoglavice koje traju unatrag pet mjeseci,

dakle prije prometne nezgode, pa se vrtoglavice ne mogu dovesti u uzročno posljedičnu vezu s predmetom nesreće. Ž. K. trpjela je tjelesne boli jakog intenziteta šest sati, srednjega intenziteta pet dana, a blagoga još petnaest dana. Povremene boli blagog intenziteta uklopljene su u trajanje blagih boli. Oštećenica je trpjela neugode i nelagoda kako zbog neizvjesnosti ishoda liječenja tako i pri svim medicinskim postupcima koje je morala provesti da bi se postavila dijagnoza, a svega toga ne bi bilo da se nije dogodila predmetna prometna nezgoda. Ni kod Ž. K. nisu zaostala nikakva trajna umanjenja općih životnih aktivnosti. Tuđa njega i pomoć bila joj je potrebna za vrijeme trajanja boli, otprilike dvadeset dana po dva sata dnevno. Naruženost je izostala kod svih oštećenih. Sve ozljede koje su navedene u medicinskoj dokumentaciji mogu se dovesti u uzročno posljedičnu vezu s predmetnom nezgodom.

27. Vještak neuropsihijatar dr. U. u svome nalazu iznio je mišljenje da je vozačica automobila S. K. bila prevezena kolima Hitne pomoći i sa psihijatrijske strane joj je dijagnosticirana reakcija na stres. Novi psihijatrijski pregledi registrirani su u još tri navrata: 22. studenoga 2012., 8. prosinca 2012. te 14. veljače 2013. Kod prvog pregleda i kasnije ordinira se lijek protiv boli i lijek za smirenje tjeskobe i straha. U nalazima se navodi da je pacijentica napeta, da se pojačano znoji, da je uznemirena, općenito sniženog raspoloženja, tjeskobna i ima strahove. To se povezuje i sa strahom vezanim za sigurnost dvije kćeri. Liječenje je trajalo od kritičnog događaja pa do sredine veljače 2013., kada je preporučena kontrola po potrebi. Vještak iz kliničkog iskustva zaključuje da se reakcija na kritični događaja, uz određene posljedice, mogla događati negdje u roku od tri mjeseca od prometne nezgode te zaključuje da je tada bio i kraj liječenja vezano za samu traumu i posljedice. U odnosu na povredu prava osobnosti na sigurnost procjenjuje da je S. K. proživljavala primarni stran u trajanju do pet minuta poslije same nezgode, dok je sekundarni strah jakog intenziteta doživljavala u trajanju do dva sata, strah srednjeg intenziteta u trajanju do pet sati i strah blagog intenziteta deset sati, uključujući i pretrage i nelagodnosti vezano za medicinske procedure. Smatra da nakon toga strahova izravno povezanih za kritični događaj oštećenica nije imala. Neuropsihijatar nadalje navodi da je Ž. K. u trenutku predmetne nezgode imala 17 godina, pregledana je dan poslije prometne nesreće kada se tužila na bol u ramenima i vrtoglavicu. Bila je pregledana od strane dječjeg pedijatra, a liječnica je napomenula kako još ima povremene mučnine. Kontrolni pregled bio je 30. studenoga 2012., a oštećenica je snimila CT mozga koji je bio uredan i obavila neurološki pregled. Što se tiče strahova, procjenjuje da je oštećenica trpjela strahove jakog intenziteta ukupno šest sati, srednjeg intenziteta do dva dana i blagog intenziteta do deset dana. Budući da nakon 30. studenoga 2012. nema nalaza liječnika, prema kliničkom i sudskom iskustvu procjenjuje da je psihičke poteškoće povezane s prometnog nezgodom, Ž. K. mogla imati u trajanju od mjesec

do mjesec i pol dana. Nakon toga smatra da više nije trpjela strahove i nelagodnosti vezane za predmetnu nesreću. A. K. imala je, kako navodi vještak, 15 godina prilikom prometne nesreće. Procjenjuje da je kod nezgode trpjela strah jakog intenziteta u trajanju do jedan sat, strah srednjeg intenziteta do tri sata, a strah blagog intenziteta do osam dana. Smatra da nakon toga oštećenica nije trpjela strahove koji bi se izravno povezali s predmetnom prometnom nezgodom.

28. Nalazima stalnih sudskih vještaka medicinske struke stranke nisu prigovarale te ih je sud kao stručne i nepristrane u cijelosti prihvatio.

29. Odredbom članka 963. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11; dalje ZOO), isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

30. Odredbom članka 24. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09; dalje:ZOOP) propisano je da osigurana osoba gubi prava iz osiguranja, između ostalog u slučaju,ako je vozač upravljao vozilom pod utjecajem alkohola iznad ugovorene granice, opojnih droga te psihoaktivnih lijekova ili drugih psihoaktivnih tvari. Gubitak prava iz osiguranja na temelju stavka 1. točke 1. do 6. ovoga članka nema utjecaja na pravo oštećene osobe na naknadu štete te oštećena osoba može podnijeti odštetni zahtjev odgovornom osiguratelju. Društvo za osiguranje koje je temeljem stavka 1. točke 6. (alkoholiziranost) ovoga članka oštećenoj osobi isplatilo štetu ima pravo od osobe koja je odgovorna za štetu na naknadu najviše do iznosa 12 prosječnih neto-plaća prema zadnjem službenom izvješću Državnog zavoda za statistiku.

31. Dakle, potraživanje tužitelja se izvorno temelji na Zakonu o obveznim osiguranima u prometu.

32. Opći posebni uvjeti osiguranja su sastavni dio ugovora o osiguranju (članak 926. ZOO-a) pa tim uvjetnima mogu biti propisani uvjeti za regres osiguratelja prema svom osiguraniku.

33. Naime, regresno pravo je pravo koje je određena osoba stekla time što je isplatila određeni iznos umjesto druge osobe koja je taj iznos trebala platiti na temelju određenog pravnog posla. Dakle, potraživanje regresa nije potraživanje iz ugovora o osiguranju nego potraživanje koje se izvorno temelji na odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

34. U postupku je utvrđeno da je tuženik kao vozač automobila dvadeset minuta poslije predmetne prometne nesreće ponovno sudjelovao u prometnoj nesreći prilikom čega je testiran od strane policijskih službenika, prilikom čega mu je u krvi izmjerena koncentracija alkohola od 2,15 g/kg, a koja činjenica proizlazi iz zapisnika o alkohol testiranju. Sama okolnost da u predmetnoj nesreći tuženik nije podvrgnut alkotestiranju ne opravdava ga u konkretnom slučaju, budući da je isti pobjegao s mjesta nesreće, a samo nekoliko trenutaka kasnije je podvrgnut alkotestiranju. Osim toga sud drži ovu činjenicu nespornom i zbog toga što su sve saslušane svjedokinje, a čiji dokaz ovaj sud drži kao vjerodostojan, iskazivale kako je te prilike tuženik djelovao vidno alkoholiziran. Ovaj sud zaključuje, a što je i životno logično, da u vremenskom razmaku od 20 minuta tuženik nije imao vremena konzumirati toliku količinu alkohola da bi ovoliko izmjerena koncentracija alkohola u krvi od 2,15 g/kg bila vidljiva nakon svega dvadeset minuta od prve prometne nesreće, koja je i predmet ovog postupka.

35. Stoga, prema shvaćanju ovog suda, tužitelj na kojem je bio teret dokaza da ima pravo potraživati regrers od tuženika, odnosno da je tuženik predmetne zgode bio u alkoholiziranom stanju s uspjehom je to dokazao.

36. Nadalje, vještak je osoba kojoj je sud povjerio da mu svojim stručnim znanjem pomogne u utvrđivanju činjenica te da mu da mišljenje o uzročno-posljedičnoj vezi između tih činjenica i nekih drugih činjenica koje treba utvrditi Slijedom navedenog ovaj sud smatra da je stalni sudski vještak svoj nalaz i mišljenje dao vodeći se svojim stručnim znanjem, a ukoliko je tuženik imao konkretne primjedbe na stručni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka pružena mu je prilika da na ročištu na kojem je izveden dokaz usmenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku M. Ž.

postavi konkretna pitanja i primjedbe na nalaz i mišljenje. Tuženik na to ročište nije pristupio te je podneskom sudu predložio odbiti tužbu jer su svi dokazi u spisu provedeni i činjenice iznesene, a vještak je kako je već prethodno u ovoj presudi navedeno, ostao pri svom nalazu i mišljenju i tako otklonio eventualne primjedbe tuženika.

37. Dakle, iz svega navedenog proizlazi da je tužitelj na ime pretrpljene neimovinske i imovinske štete zbog ozljeda zadobivenih u predmetnoj nezgodi oštećenoj S. K. isplatio 8.248,00 kn, A. K. 8.000,00 kn te Ž.

K. 13.092,00 kn. Prilikom utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, ovaj sud je uzeo u obzir nalaz i mišljenje sudskih vještaka dr. A. P. i dr. I. U.,

posebno imajući na umu vrstu i trajanje tjelesnih boli i straha koje su navedene oštećenice pretrpjele, kao i potrebu za tuđom njegom i pomoći koja im je bila potrebna nakon ozljeđivanja u predmetnoj nesreći.

38. Konačno ovaj sud je shvaćanja da su iznosi koje im je uplatio tužitelj s osnove neimovinske i imovinske štete pravični i opravdani sukladno odredbama članka 1100. i 1095. ZOO.

39. Jednako tako utvrđeno je da je tužitelj oštećenome Ž. K., kao vlasniku vozila Renault, reg. oznake na ime naknade štete na vozilu isplatio 7.000,00 kn. Dakle, oštećeniku je isplaćen manji iznos od visine nastale štete pa tužitelj osnovano s naslova regresa potražuje od tuženika utuženi iznos od 7.000,00 kn jer je on u okviru nastale štete odnosno manji je od štete koju je počinio i za koju je odgovoran tuženik. S obzirom na utvrđenu visinu naknade štete, opravdani su i troškovi zastupanja po odvjetnicima koje je tužitelj isplatio oštećenima u iznosu od iznose od 4.687,50 kuna.

40. S obzirom na to da je tuženik izgubio svoja prava iz osiguranja, a tužitelj je na ime štete nastale u predmetnoj nesreći isplatio oštećenima naknadu u ukupnom iznosu od 41.027,50 kn, osnovano tužitelj potražuje isplatu regresa od tuženika u tom iznosu.

41. Jednako tako, valjalo je tužitelju priznati zateznu kamatu koja teče na pojedine iznose od datuma kada je tužitelj oštećenima isplatio pojedine iznose, a sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO.

42. Stoga je odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

43. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 1., članku 155. i članku 164. ZPP. Imajući na umu naveden zakonske odredbe, ovaj sud smatra da tužitelju pripada cjelokupan trošak postupka.

44. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora u iznosu od 5.445,29 eura / 41.027,50 kuna te Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/2014., 118/2014., 107/15., 37/22., 126/22.; dalje: Tarifa) prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 1,99 eura / 15,00 kuna (Tbr. 50 Tarife).

45. S obzirom na odredbe Tarife kao i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, tužitelju su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav tužbe od 13. prosinca 2013.(Tbr. 8/1 Tarife) iznos od 149,31 eura / 1.125,00 kuna,

- zastupanje na ročištu od 15. siječnja 2015. (Tbr. 9/2 Tarife) na kojem se postupak završio presudom zbog izostanka, iznos od 74,66 eura / 562,50 kuna,

- zastupanje na ročištu od 14. rujna 2015. (Tbr. 9/5 Tarife) koje je odgođeno prije početka raspravljanja, iznos od 37,33 eura / 281,25 kuna,

- zastupanje na ročištu od 19. listopada 2015., (Tbr. 9/5 Tarife) koje je odgođeno prije početka raspravljanja, iznos od 37,33 eura / 281,25 kuna

- zastupanje na ročištu od 25. studenoga 2015. (Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 149,31 eura / 1.125,00 kuna,

- zastupanje na ročištu od 31. siječnja 2017. (Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 149,31 eura / 1.125,00 kuna,

- zastupanje na ročištu od 9. ožujka 2017. (Tbr. 9/5 Tarife) koje je odgođeno prije početka raspravljanja, iznos od 37,33 eura / 281,25 kuna,

- zastupanje na ročištu od 9. svibnja 2017. (Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 149,31 eura / 1.125,00 kuna,

- zastupanje na ročištu od 14. rujna 2017. (Tbr. 9/5 Tarife) koje je odgođeno prije početka raspravljanja, iznos od 37,33 eura / 281,25 kuna,

- zastupanje na ročištu od 29. studenoga 2017. (Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 149,31 eura / 1.125,00 kuna

- zastupanje na ročištu od 22. siječnja 2018., (Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 149,31 eura / 1.125,00 kuna

- zastupanje na ročištu od 4. srpnja 2018., (Tbr. 9/5 Tarife) koje je odgođeno prije početka raspravljanja, iznos od 37,33 eura / 281,25 kuna,

- zastupanje na ročištu od 11. listopad 2018., (Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 149,31 eura / 1.125,00 kuna,

- zastupanje na ročištu od 22. studenoga 2018., (Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 149,31 eura / 1.125,00 kuna,

- zastupanje na ročištu od 20. listopada 2020. (Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 149,31 eura / 1.125,00 kuna,

- zastupanje na ročištu od 20. siječnja 2021. (Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 149,31 eura / 1.125,00 kuna,

- zastupanje na ročištu od 13. travnja 2022. (Tbr. 9/2 Tarife), na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima iznos od 74,66 eura / 562,50 kuna,

- zastupanje na ročištu od 13. srpnja 2022. (Tbr. 9/2 Tarife), na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima iznos od 74,66 eura / 562,50 kuna,

- zastupanje na ročištu od 18. listopada 2023. (Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 149,31 eura / 1.125,00 kuna,

- sastav podneska od 29. svibnja 2017. (Tbr. 8/3 Tarife) iznos od 37,33 eura / 281,25 kuna,

- sastav podneska od 21. listopada 2020. (Tbr. 8/1 Tarife) iznos od 149,31 eura / 1.125,00 kuna.

46. Ovako ukupno dosuđenom iznosu od 2.239,68 eura / 16.874,87 kuna valjalo je uvećati za 25% poreza na dodanu vrijednost (Tbr. 42 Tarife) što ukupno daje iznos od 2.799,60 eura / 21.093,59 kuna.

47. Nadalje, tužitelju je, sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23.) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.) priznat trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 101,53 eura / 765,00 kuna i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu 101,53 eura / 765,00 kuna (Tar.br. 1. stavak 2. i Tar. br. 2. stavak 1. Tarife sudskih pristojbi), kao i trošak predujma za medicinsko vještačenje u iznosu od 265,45 eura / 2.000,00 kuna i trošak predujma za prometno vještačenje u iznosu od 199,08 eura / 1.500,00 kuna.

48. Dakle, tužitelju je trebalo priznati troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 3.467,19 eura / 26.123,54 kuna.

49. Tužitelju nije priznat popisani trošak sastava podnesaka od 26. rujna 2018. jer isti ne prileži spisu kao i podnesak od 26. siječnja 2018., imajući na umu da je punomoćnik ovlašten sudu upućivati podneske prema vlastitom nahođenju, međutim sud će primjenom načela ekonomičnosti priznati nužnim samo one podneske koji su bili doista potrebni za vođenje postupka. Isto tako tužitelju nije priznat trošak zastupanja na ročištu od 15. prosinca 2016. kao i trošak zastupanja ročišta za objavu presude, budući da na ta ročišta punomoćnik tužitelja nije pristupio. 50. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II i III izreke ove presude.

51. Novčani iznosi koji su navedeni u izreci ove presude iskazani su u eurima i kunama sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22. i 88/22.) te je prilikom konverzije korišten fiksni tečaj od 7,53450.

U Splitu 29. studenoga 2023.

Sutkinja

Antonia Škaričić Majić,

v.r.

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- tuženiku

- u spis