REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 65 Pž-4019/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Lenka Ćorić, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB 84397956623, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb (ranije JADRANSKO OSIGURANJE d.d.), Listopadska 2, OIB 94472454976, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-327/2020-78 od 20. studenog 2023., 29. studenog 2023.
r i j e š i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-327/2020-78 od 20. studenog 2023.
Obrazloženje
1. Rješenjem Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-327/2020-78 od 20. studenog 2023. odbijen je prigovor tužitelja kao neosnovan i potvrđeno rješenje tog suda poslovni broj P-327/2020-76 od 16. studenog 2023.
2. Tužitelj je protiv tog rješenja pravovremeno podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi navodi kako prvostupanjski sud pogrešno tumači odredbu članka 145. Zakona o mirovinskom osiguranju, zatim da je tužitelj javna ustanova koja je na temelju članka 5. toga Zakona nadležna za ostvarivanje prava na temelju generacijske solidarnosti odnosno za isplatu mirovine iz I. stupa mirovinskog osiguranja. Zbog toga smatra da je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 2. Zakona o sudskim pristojbama jer na temelju članka 161. Zakona o mirovinskom osiguranju ima pravo potraživati štetu s osnova isplaćene mirovine, dakle riječ je o djelatnosti koja je proizašla upravo iz mirovinskog osiguranja i da on kao tijelo odlučuje ne samo o nečijem pravu nego i obvezama. Žalitelj dalje navodi kako je u ovom postupku tražio naknadu štete nastale isplatom mirovine i da je zato djelovao u skladu sa svojim javnim ovlastima propisanim zakonom i statutom, zatim da s takvim ovlastima postupa i onda kada na teret državnog proračuna priznaje pravo, kao i onda kada traži naknadu štete iz priznatog prava, jer se radi o šteti nanesenoj državnom proračunu, a ne o građanskom pravu u širem smislu. Pored toga smatra da se u slučaju dvojbe oko naplate pristojbe Zakon o sudskim pristojbama treba tumačiti u korist države i u prilog tome poziva se na mišljenje Ministarstva pravosuđa od 21. veljače 1996., zatim na dio odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-826/2016 od 7. veljače 2017. i sudske odluke u kojima je uvažen njegov prigovor na rješenje o plaćanju pristojbe. Predlaže da ovaj žalbeni sud uvaži njegovu žalbu i ukine pobijano rješenje.
3. Žalba je neosnovana.
4. Pobijano rješenje ispitano je na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. te članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).
5. Iz obrazloženje pobijanog rješenja proizlazi kako je rješenjem tog suda od 16. studenog 2023. naloženo tužitelju da plati sudsku pristojbu za reviziju protiv presude u iznosu od 450,38 eura / 3.393,39 kuna i za pristojbu na rješenje u iznosu od 13,27 eura / 99,98 kuna i da je protiv tog rješenja tužitelj pravovremeno podnio prigovor zato što smatra da je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju članka 11. stavka 1. točke 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 18/18 i 51/23). Prvostupanjski sud smatra da su neosnovane tužiteljeve tvrdnje o postojanju razloga za oslobođenju od plaćanja sudskih pristojbi, jer u konkretnom predmetu tužitelj, koji jest tijelo javne ovlasti, tuži radi naknade štete, pa ne nastupa u postupku proizašlom iz obavljanja javnih ovlasti. Zbog toga je prigovor tužitelja protiv rješenja o plaćanju pristojbe odbijen kao neosnovan.
6. Prema odredbi članka 11. stavka 1. točka Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 18/18 i 51/23) obveze plaćanja sudskih pristojbi oslobođena su tijela koja obavljaju javne ovlasti u postupcima koji proizlazi iz tih ovlasti. Tužitelj na temelju odredbe članka 161. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22) ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja.
7. Pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da se prilikom ostvarivanja tužiteljevog zahtjeva za naknadu štete iz navedene zakonske odredbe ne radi o obavljanju javnih ovlasti tužitelja u rješavanju o pravima i obvezama iz mirovinskog osiguranja iz članka 145. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju. Stoga nije ispunjena zakonska pretpostavka za oslobođenje tužitelja od plaćanja sudske pristojbe, pa je prvostupanjski sud pravilno odbio tužiteljev prigovor protiv rješenja o obvezi plaćanja sudskih pristojbi u ovom postupku.
8. Ovome treba dodati da se žalitelj neosnovano poziva na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-826/2016 od 7. veljače 2017. o neprihvaćanju prijedloga za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 161. stavka 2. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15 i 120/16), jer se ta odluka ne bavi pitanjima obveze plaćanja sudske pristojbe. Uostalom, iz dijela te odluke koji žalitelj navodi u žalbi ne proizlazi da postupci koje tužitelj vodi radi naknade štete proizlaze iz obavljanja javne ovlasti koju tužitelj ima onda kada odlučuje o pravima i obvezama iz mirovinskog osiguranja kako je to propisano člankom 145. Zakona o mirovinskom osiguranju.
9. Tvrdnja žalitelja da, u slučaju dvojbe oko postojanja obveze plaćanja sudske pristojbe, Zakon o sudskim pristojbama treba tumačiti u korist države, također ne može utjecati na drugačiju odluku suda u ovoj pravnoj stvari, jer taj argument govori u prilog pobijanog rješenja. Naime, korist države je plaćanje sudske pristojbe, pa ako postoji dvojba o tome treba li žalitelj platiti sudsku pristojbu za reviziju protiv presude, trebalo bi odlučiti u korist države i odrediti plaćanje pristojbe.
10. Zato je na temelju odredbe članka 380. točke 2. u vezi s odredbom članka 368. stavka 2. ZPP-a valjalo odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi rješenje prvostupanjskog suda.
Zagreb, 29. studenog 2023.
Sudac
Lenka Ćorić
Broj zapisa: 9-30860-5e309
Kontrolni broj: 0a959-08d47-36541
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Lenka Ćorić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
