1                            Broj: Ppž-3850/2023

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni Sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marcele Soljačić Prester u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika M.B., zbog prekršaja iz članka 289. stavak 4. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 89/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022) i dr.,  odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja, Policijske uprave dubrovačko - neretvanske, Policijske postaje Korčula, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, broj: Pp-751/2023, od 3. travnja 2023. godine, na sjednici vijeća održanoj dana 7. veljače 2024. godine,

                                     p r e s u d i o  j e:

I)  U povodu žalbe ovlaštenog tužitelja Policijske uprave dubrovačko - neretvanske, Policijske postaje Korčula, po službenoj dužnosti preinačuje se pobijana presuda u izreci, u odnosu na djela činjenično opisana pod točkama 1. i 2. izreke, tako da se djelo okrivljenika činjenično i pravno opisano pod točkom 1. i pod točkom 2. pravno označava kao prekršaj iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 114/2022, 133/2023),

te se okrivljeniku M.B. temeljem članka 35. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018, 114/2022), izriče kazna zatvora u trajanju od 12 (dvanaest) dana,

u koju se temeljem članka  40. Prekršajnog zakona uračunava vrijeme za koje je bio uhićen, u trajanju od dana 2. travnja 2023. u 15,46 sati do dana 3. travnja 2023. u 9,35 sati, kao 2 (dva) dana zatvora, te ima izdržati 10 (deset) dana zatvora.

II)  Uslijed odluke iz točke I) ove presude preinačuje se odluka o novčanoj kazni te se okrivljeniku za prekršaje iz članka 238. stavak 7. i članka 282. stavak 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, zbrojem već utvrđenih kazni, temeljem članka 39. Prekršajnog zakona izriče jedinstvena novčana kazna u iznosu od 1580,00 (tisuću petstoosamdeset) eura,

koju je dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana uručenja ove presude, pa ako plati dvije trećine izrečene novčane kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

III)  Odbija se žalba ovlaštenog tužitelja Policijske uprave dubrovačko - neretvanske, Policijske postaje Korčula, kao neosnovana i prvostupanjska presuda se potvrđuje.

                                                                   Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenik M.B. proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 216. stavak 3., zbog prekršaja iz članka 289. stavak 4., zbog prekršaja iz članka 238. stavak 7. i prekršaja iz članka 282. stavak 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koje prekršaje mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 12 dana i novčana kazna u ukupnom iznosu od 2900,00 eura, koja novčanu kaznu je okrivljenik dužan platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude pa ako plati dvije trećine izrečene novčane kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti. Okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 18 mjeseci.

Istom presudom okrivljenik je oslobođen od optužbe za prekršaj iz članka 65. stavak 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

Okrivljenik je prvostupanjskom presudom oslobođen obveze plaćanja troškova prekršajnog postupka.

Istom presudom odbijen je ovlašteni tužitelj s prijedlogom za izricanje mjere oduzimanja predmeta – sredstva kojim je počinjen prekršaj i to privremeno oduzetog osobnog automobila marke BMW, broja šasije XX, koji se ima vratiti u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude.

2.  Protiv navedene presude pravodobno je podnio žalbu ovlašteni tužitelj zbog odluke suda u odnosu na privremeno oduzeto vozilo od okrivljenika, jer da je prvostupanjski sud trebao trajno oduzeti vozilo marke BMW, broja šasije XX, budući je okrivljenik višestruki počinitelj prometnih prekršaja, osuđen pravomoćnom odlukom broj: PP-1794/2022, te se protiv njega vodi još sedam prekršajnih postupaka zbog prekršaja iz članka 216. stavak 3.  Zakona o sigurnosti prometa na cestama.  Tužitelj smatra da je oduzimanje vozila nužno kako bi se okrivljenika spriječilo u daljnjem činjenju prekršaja.

Također tužitelj smatra da nije bilo osnove za oslobođenje od optužbe okrivljenika zbog prekršaja iz članka 65. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

3.  Žalitelj predlaže prihvatiti žalbu i trajno oduzeti predmet kojim je počinjen prekršaj i okrivljenika proglasiti krivim za prekršaj iz članka 65. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

4.  Žalba ovlaštenog tužitelja je djelomično bespredmetna, a djelomično nije osnovana.

5. Vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona  (Narodne novine broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018  i 114/2022 – dalje PZ), ispitivalo je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom ovlaštenog tužitelja, a po službenoj dužnosti ispitalo je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. PZ-a na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona.

6. Pri tome je po službenoj dužnosti nađeno da je počinjena povreda materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 4. Prekršajnog zakona jer je glede prekršaja koji su predmet optužbe, činjenično opisanih pod točkom 1. i 2. prvostupanjske presude, primijenjen propis koji se ne može primijeniti, odnosno da je pogrešno primijenjen zakon u pravnoj oznaci prekršaja.

Okrivljenik je pod točkama  1. i 2. prvostupanjske presude proglašen krivim, a po tom i kažnjen za dva prekršaja u realnom stjecaju i to zbog upravljanja motornim vozilom u prometu prije stjecanja prava na upravljanje motornim vozilom (članak 216. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama) i zbog vožnje za vrijeme trajanja zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije (289. stavak 4. istog Zakona).

Međutim, u pravni opis (biće djela), jednog od prekršaja i to u prekršaj iz članka 216. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, ulazi svo nepravo navedenoga zbivanja, te nema potrebe kažnjavati i za djelo prekršaja iz članka 289. stavak 4. istog Zakona. Prekršaj iz članka 216. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, čija obilježja činjenično konkretno zbivanje sadrži, konzumira  dakle prekršaj iz članka 289. stavak 4. istog Zakona.

U konkretnom slučaju, okrivljenik dakle nije stekao pravo na upravljanje motornim vozilom, stoga ga se ne može posebno osuditi da je upravljao vozilom prije stjecanja prava na upravljanje motornim vozilom i za vrijeme dok mu je  izrečena zaštitna mjera, budući mu je prvim propisom uopće zabranjeno upravljanje motornim vozilom u kritičnom razdoblju.

7.  Slijedom iznijetog trebalo je po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona odlučiti kao što stoji u izreci ove presude pod točkom I), a posljedično i pod točkom II).

8.  Odlučujući o žalbi tužitelja ovaj Sud nalazi da se u konkretnom slučaju za sada nisu stekli uvjeti za trajno oduzimanje vozila kojim je okrivljenik upravljao kritične zgode, budući da iz stanja spisa prvostupanjskog predmeta ne proizlazi da bi okrivljenik do sada bio kažnjavan uvjetnom ili bezuvjetnom kaznom zatvora, odnosno da do donošenja ove pobijane presude još nisu iskorišteni svi oblici sankcioniranja obzirom na njihovu vrstu i težinu. Stoga je i ovaj Sud mišljenja da kraj takvog stanju stvari nisu ostvareni uvjeti iz članka 76.a stavka 1. PZ-a, a imajući pri tome na umu i načelo razmjernosti koje se primjenjuje kod svakog ograničenja slobode ili prava, sukladno članka 16. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj 56/1990, 135/1997, 8/1998, 113/2000, 124/2000, 28/2001, 41/2001, 76/2010, 85/2010, 5/2014), te mjerodavnih odredbi konvencijskog prava, koje mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju u cilju postizanja tražene poštene ravnoteže između zahtjeva općeg interesa javnosti i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinaca na mirno uživanje vlasništva. U tom dijelu prvostupanjski Sud obrazlaže također svoju odluku razlozima koje prihvaća i ovaj Sud.

9.  Također, pravilno je odlučio prvostupanjski sud kad je u odnosu na prekršaj iz članka 65. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu oslobodio od optužbe okrivljenika i za to je dao valjane razloge, budući optužni prijedlog za to djelo nije sadržavao u činjeničnom opisu bitna obilježja prekršaja iz navedene zakonske odredbe, a to je između ostalog i podatak o vlasništvu vozila, budući za navedeni prekršaj odgovara upravo vlasnik vozila.

10.  Zbog naprijed izloženih razloga, trebalo je žalbu ovlaštenog tužitelja odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci ove presude.

                                          U Zagrebu, 7. veljače 2024.

Marcela Soljačić Prester,v.r.                                               Nediljko Boban,v.r.

                   Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku, u 4 otpravka za: spis, okrivljenika i tužitelja.