REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 53 Pž-165/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja POMORSKO RIJEČNA AGENCIJA AGENT PLUS ZAGREB d.o.o., Zagreb, Oreškovićeva ulica 3, OIB 66340042778, kojeg zastupa punomoćnica Marija Martinez- Ostroški, odvjetnica u Varaždinu, Stanka Vraza 6, protiv tuženika SVESA FOOD-BEVERAGES d.o.o., Ivanec Bistranski, Ulica Ivana Pintarića 29, OIB 16591886058, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-405/2022 od 16. studenog 2022., 29. studenog 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-405/2022 od 16. studenog 2022.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-405/2022 od 16. studenog 2022. održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-3205/2021 od 9. ožujka 2021. koje je donio javni bilježnik Štefica Brozović Škrinjarić u Zagrebu, u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 12.107,52 kn / 1.606,94 eur, sa zakonskom zateznom kamatom od 30. srpnja 2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.437,50 kn / 190,79 eur sa zateznim kamatama od 9. ožujka 2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena (točka I. izreke) i naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 3.000,00 kn / 398,17 eur (točka II. izreke).
2. Tuženik je protiv presude podnio pravovremenu žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U žalbi navodi da je prvostupanjski sud zakazao ročište za 29. rujna 2022. na koje tuženik nije pristupio iz opravdanih razloga, o čemu je 28. rujna 2022. putem telefona obavijestio sud i zamolio odgodu, ali je sud unatoč tome proveo raspravu i time onemogućio tuženika da iznese i argumentira svoje prigovore na rješenje o ovrsi. Navodi da zbog toga nije mogao dokazati nepostojanje tražbine odnosno krivog iznosa iz rješenja o ovrsi.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 368. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13 i 14. ZPP-a, te na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima.
6. Pri donošenju pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Žalbeni navodi tuženika da zbog nepristupanja ročištu održanom 29. rujna 2022., a koje prvostupanjski sud po njegovom prijedlogu nije odgodio, nije mogao dokazati svoje istaknute prigovore protiv rješenja o ovrsi (postojanja i visine tražbine) upućuju na žalbeni razlog bitne povrede parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a, što je dovelo do pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
8. Donošenjem pobijane presude nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a na koju sadržajno ukazuje žalitelj. Da bi ta povreda bila učinjena potrebno je da zbog nezakonitog postupanja suda, stranci bude onemogućeno raspravljanje pred sudom. To što sud nije prihvatio prijedlog tuženika za odgodu ročišta održanog 29. rujna 2022. ne upućuje na nezakonito postupanje suda, jer sud može odgoditi ročište ako ocijeni da za to postoje opravdani razlozi, a tuženik nije naveo o kojem to opravdanom razlogu za odgodu ročišta se radilo, a niti je dostavio dokaze o postojanju takvih opravdanih razloga.
9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za plaćanje ugovorene naknade u iznosu od 12.107,52 kn / 1.606,94 eur na temelju računa za izvršenu uslugu prijevoza robe cestom na relaciji Zagreb – Istambul, a koji je izvršio tužitelj po nalogu tuženika.
10. Tuženik je podnesenim prigovorom protiv rješenja o ovrsi osporio predmetnu tražbinu navodeći da je dugovani iznos iz računa netočan i djelomično podmiren pa da iznos iz rješenja o ovrsi ne odgovara stvarnom činjeničnom stanju. U nastavljenom parničnom postupku tuženik se nije očitovao na navode tužitelja iz podneska od 20. srpnja 2022. kojim se očitovao na tuženikov prigovor detaljno obrazlažući osnovu i visinu tužbenog zahtjeva kao i o priloženim dokazima za iznesene tvrdnje, iako je u pozivu za pripremno ročište zakazano za 29. rujna 2022. bio upozoren u smislu odredbe čl. 461.a st. 2. ZPP-a.
11. Prvostupanjski sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan budući da je na temelju rezultata dokaznog postupka i činjeničnih navoda stranaka utvrdio da su stranke bile u poslovnom odnosu i da je tužitelj po nalogu tuženika izvršio prijevoz robe na relaciji Zagreb (Republika Hrvatska) – Istambul (Republika Turska) i da je stoga tuženik dužan tužitelju platiti ugovorenu naknadu na temelju odredbe čl. 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO), pritom uzimajući u obzir da tuženik nije dokazao da bi vršio ikakva plaćanja, a što je bio dužan na temelju odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a.
12. Pravilno je zaključio prvostupanjski sud da je tuženik dužan platiti ugovorenu naknadu, međutim pogrešno je primijenio materijalno pravo jer se pozvao na čl. 9. ZOO-a. Naime, u konkretnom slučaju se radi o međunarodnom prijevozu robe cestom, pa se na odnos parničnih stranaka primjenjuje Konvencija o ugovorima o međunarodnom prijevozu robe cestom („Službeni list“ FNRJ broj 11/58 i „Narodne novine“ broj 1/92 i 28/96; dalje: CMR Konvencija), s obzirom na to da su mjesto primanja robe na prijevoz i mjesto odredišta u dvije različite zemlje od kojih je barem jedna zemlja ugovornica bez obzira na mjesto, sjedište i nacionalnost stranaka (čl. 1. CMR Konvencije), a Republika Hrvatska je zemlja ugovornica na temelju t. III. Ustavne odluke o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 31/91) i čl. 29. Zakona o sklapanju i izvršenju međunarodnih ugovora („Narodne novine“ broj 28/96), a sukladno kojoj je tuženik dužan platiti tužitelju kao prijevozniku naknadu navedenu u tovarnom listu.
13. Budući da je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odlučiti, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 2. ZPP-a odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
14. Žalitelj nije naveo razloge zbog kojih pobija odluku o troškovima postupka, a sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a se u žalbenom postupku odluka o troškovima postupka ne ispituje po službenoj dužnosti u odnosu na primjenu materijalnog prava.
Zagreb, 29. studenog 2023.
Sutkinja
Ružica Omazić
Broj zapisa: 9-30860-6e9e6
Kontrolni broj: 03ca0-a28a0-9106f
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Ružica Omazić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
