REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 130/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja Elektrocentar Petek d.o.o., Ivanić Grad, Etanska cesta 8, OIB 17491977848, kojeg zastupa punomoćnik Ante Župić i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Župić i partneri u Zagrebu, protiv protivnika osiguranja Maksim trade energija d.o.o., Žakanje, Žakanje 58, OIB 35758881045, kojeg zastupaju punomoćnici Marko Tušek i Stela Tursan, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Marko Tušek i Stela Tursan u Varaždinu, radi određivanja privremene mjere, odlučujući o reviziji protivnika osiguranja protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2466/2020-2 od 12. lipnja 2020., kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu broj R1-84/2020 od 6. svibnja 2020., u sjednici održanoj 29. studenoga 2023.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se revizija protivnika osiguranja kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev predlagatelja osiguranja radi naknade troškova podnošenja odgovora na reviziju kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem riješeno je:

„I. Radi osiguranja nenovčane tražbine prema protivniku osiguranja koja se sastoji u obvezi protivnika osiguranja da odustane od naplate bankarske garancije br. 18178280022 za dobro izvršenje posla do 01.05.2020. sa svim Dodacima, za iznos od ukupno 1.049.561,86 kn, određuje se

p r i v r e m e n a m j e r a

1. a/Zabranjuje se protivniku osiguranja da se naplaćuje po bankarskoj garanciji Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb br. 18178280022, za dobro izvršenje posla od 02.05.2018.g. sa svim Dodacima, za iznos od ukupno 1.049.561,86 kn,

te se nalaže protivniku osiguranja da povuče Zahtjev za naplatu garancije br. 18178280022, za dobro izvršenje posla od 22.04.2020.g., koji je protivnik osiguranja dostavio Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb 27.04.2020.g.

b/Zabrana i nalog iz točke a/ ovog prijedloga provedeni su s danom dostave ovog rješenja protivniku osiguranja.

c/Zabranjuje se Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, da po nalogu protivnika osiguranja ili treće osobe postupa po bankarskoj garanciji br. 18178280022, za dobro izvršenje posla od 02.05.2018.g., sa svim Dodacima za iznos od ukupno 1.049.561,86 kn, te joj se zabranjuje da protivniku osiguranja ili bilo kojoj trećoj osobi, na njegov račun isplati iznos naznačen u navedenoj bankarskoj garanciji.

d/zabrana iz točke c/ ovog prijedloga provedena je s danom dostave ovog rješenja Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb.

2. Predlagatelju osiguranja određuje se rok od 15 dana od izdavanja ove privremene mjere u kojem je dužan podnijeti ovom sudu tužbu protiv protivnika osiguranja radi odustanka od naplate po bankarskoj garanciji br. 18178280022, za dobro izvršenje posla od 02.05.2018.g., sa svim Dodacima za iznos od ukupno 1.049.561,86 kn, u kojem slučaju ova privremena mjera ostaje na snazi najduže do proteka 15 dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu.“

II. Nalaže se protivniku osiguranja plaćanje troškova postupka u iznosu od 15.612,50 kn, s zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 6. svibnja 2020.g. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.“.

2. Drugostupanjskim rješenjem je odbijena žalba protivnika osiguranja kao neosnovana.

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-2761/2020-2 od 2. ožujka 2021. dopustio protivniku osiguranja podnošenje revizije protiv drugostupanjskog rješenja zbog sljedećeg pravnog pitanja:

„Predstavlja li odustanak korisnika garancije od naplate apstraktne bankovne garancije nenovčanu tražbinu nalogodavca kao treće osobe po čijem je nalogu Banka izdala garanciju odnosno je li nalogodavac po apstraktnoj bankarskoj garanciji aktivno legitimiran da zahtijeva od korisnika garancije da povuče zahtjev za naplatu apstraktne bankarske garancije za koji je zahtjev korisnik podnio svu dokumentaciju za valjanu isplatu predviđenu garancijom?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv drugostupanjskog rješenja protivnik osiguranja je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena te u reviziji predlaže da ovaj sud ukine nižestupanjska rješenja.

5. U odgovoru na reviziju, predlagatelj osiguranja je predložio odbiti reviziju kao neosnovanu.

6. Revizija je neosnovana.

7. Na temelju odredbe čl. 391. st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojih je dopuštena.

8. Nižestupanjski sudovi su zaključili da su ispunjene pretpostavke za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja sukladno odredbama čl. 346. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14 i 73/17 - dalje: OZ), čl. 344. OZ te čl. 347. st. 1. i 2. OZ, usmjerene na zabranu protivniku osiguranja odnosno banci da po nalogu protivnika osiguranja ili treće osobe postupi prema bankarskoj garanciji.

8.1. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da je predlagatelj osiguranja Elektrocentar Petek d.o.o. sklopio s protivnikom osiguranja Maksim trade energija d.o.o. Ugovor o građenju br. 01/2018 od 4. siječnja 2018. za izgradnju građevine „Kogeneracijsko postrojenje na drvnu bio masu 1MWe MAKSIM TRADE ENERGIJA ŽAKANJE“,

- da je Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb izdala po nalogu i za račun nalogodavca Elektrocentar Petek d.o.o. garanciju za dobro izvršenje posla, da je u garanciji utvrđeno da je nalogodavac u obvezi prema korisniku garancije s osnova Ugovora o građenju broj 01/2018 od 4. siječnja 2018. za izgradnju opisane građevine, te da se nalogodavac obvezao da će korisniku garancije pribaviti garanciju banke za dobro izvršenje posla u iznosu od 1.049.561,86 kuna kojom banka garantira plaćanje u cijelosti ili djelomično u slučaju da nalogodavac ne ispuni ugovorne obveze na način kako ih je preuzeo; time da se banka obvezuje da će bezuvjetno, neopozivo i na prvi pisani poziv korisnika garancije, bez prigovora, isplatiti bilo koji iznos po ovoj garanciji, ali najviše do iznosa od 1.049.561,86 kuna,

- da je prema Dodatku broj 5 garanciji rok valjanosti bankarske garancije određen s danom 1. svibnja 2020.,

- da je za navedenu građevinu izdana uporabna dozvola, koja je pravomoćna i izvršna.

8.2. Obzirom na takva utvrđenja, nižestupanjski sudovi su ocijenili da je predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim da je ispunio ugovornu obvezu izvođenja radova jer je za predmetnu građevinu izdana uporabna dozvola, te da je time predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim postojanje svoje nenovčane tražbine koja se sastoji u obvezi protivnika osiguranja da odustane od naplate po bankarskoj garanciji koja je izdana upravo za dobro izvršenje posla.

8.3. Kako je predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnom svoju nenovčanu tražbinu, nižestupanjski sudovi su ocijenili da su ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 346. st. 1. i 2. OZ u vezi s čl. 344. st. 2. OZ za određivanje predložene privremene mjere.

9. Ocjena ovog suda je da su nižestupanjski sudovi određivanjem zatražene privremene mjere pravilno primjenili odredbe čl. 1039. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO), te odredbe čl. 346. OZ, čl. 344. OZ i čl. 347. OZ.

10. Predloženom privremenom mjerom radi osiguranja nenovčane tražbine koja se sastoji u obvezi protivnika osiguranja da odustane od naplate po bankarskoj garanciji za dobro izvršenje posla za iznos od ukupno 1.049.651,86 kuna, predlagatelj osiguranja predlaže da se zabrani protivniku osiguranja da se naplaćuje po bankarskoj garanciji, koju je protivnik osiguranja dostavio Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, a Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, zabrani da po nalogu protivnika osiguranja ili treće osobe postupa po bankarskoj garanciji i da na protivniku osiguranja ili trećoj osobi, na njegov račun isplati iznos naznačen u navedenoj bankarskoj garanciji.

11. Odredbama čl. 1039. ZOO do čl. 1043. ZOO uređena je bankarska garancija na poziv. Čl. 1043. ZOO propisano je da bankarska garancija na poziv je svaka pisana obveza na plaćanje, bez obzira kako je nazvana, kojom se banka (garant) obvezuje da će na pisani zahtjev korisnika ovome isplatiti određeni novčani iznos ako je udovoljeno uvjetima iz garancije (st. 1.). Bankarska garancija je samostalna obveza neovisna o osnovnom poslu u vezi s kojim je izdana, pa i u slučaju da se taj posao u njoj spominje (st. 2. istog članka).

11.1. Radi se o tri odvojena pravna odnosa: odnosu između nalogodavca i korisnika, odnosu između nalogodavca i banke (po kojem se banka obvezuje prema nalogodavcu da će po njegovom nalogu izdati garanciju u korist osobe koju je nalogodavac naveo u svom nalogu) te odnosu između banke i korisnika bankarske garancije.

11.2. Bankarska garancija je odvojena prema svojoj pravnoj prirodi od ugovora, na kojem se može zasnivati, ali taj ugovor ne obvezuje banku. Njome se banka obvezuje prema korisniku garancije, pod uvjetima iz garancije, da će mu namiriti obvezu u slučaju ako treća osoba ne ispuni svoju ugovorenu obvezu kada ona bude dospjela. Dakle, u slučaju neispunjenja nalogodavčeve obveze, banka ispunjava svoju obvezu korisniku garancije.

12. Prema odredbi čl. 346. st. 1. OZ, radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim: (1.) ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili (2.) ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

13. Drugostupanjski sud pravilno obrazlaže da pretpostavke za određivanje privremene mjere zabranom protivniku osiguranja uporabe i korištenja sredstava osiguranja predanih radi osiguranja obveza, postoje ako je predlagatelj učinio vjerojatnom tvrdnju da obveza čije je izvršenje osigurano predmetnim sredstvima osiguranja nije niti nastala, odnosno da je prestala u cijelosti ili djelomično nakon što je sredstva osiguranja predao protivniku osiguranja, te da postoji opasnost od naplate toga nepostojećeg duga, kojim bi za njega nastala nenadoknadiva šteta.

14. Slijedom navedenog, da bi sud privremenom mjerom intervenirao u postupak naplate po bankarskoj garanciji, predlagatelj osiguranja mora učiniti vjerojatnom svoju tražbinu usmjerenu na vraćanje garancije ili zabrane naplate iznosa.

15. Stoga su nižestupanjski sudovi pravilno ocijenili obzirom na svrhu zbog koje je izdana bankarska garancija („za dobro izvršenje posla“), da kako bi učinio vjerojatnim postojanje svoje nenovčane tražbine prema protivniku osiguranja odnosno banci da ne postupi prema pozivu na plaćanje po garanciji, predlagatelj osiguranja je trebao učiniti vjerojatnim da prema protivniku osiguranja nema neispunjenih obveza - što je u konkretnom slučaju predlagatelj osiguranja i učinio.

16. Kod takvih utvrđenja sudova, u reviziji izneseno shvaćanje, prema kojemu odustanak protivnika osiguranja od naplate garancije u konkretnom slučaju ne predstavlja tražbinu predlagatelja osiguranja, nije pravilno.

17. Nije pravilno niti shvaćanje revidenta prema kojemu predlagatelj osiguranja kao nalogodavac nije aktivno legitimiran zatražiti od protivnika osiguranja odustanak od naplate bankarske garancije u situaciji kad je protivnik osiguranja kao korisnik podnio dokumentaciju za isplatu predviđenu garancijom. Isto proizlazi iz odluke ovog suda broj Revt-102/02 od 23. travnja 2003., prema kojoj kod garancije na prvi poziv banka ne može isticati prema korisniku prigovore koje međutim nalogodavac kao dužnik može isticati prema korisniku po osiguranoj obvezi.

18. Odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2753/2020 od 29. lipnja 2020. na koju se je revident pozvao, nije donesena u istoj činjeničnoj situaciji. Naime, u tom predmetu je prijedlog za određivanje privremene mjere odbijen, jer predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine za odustanak od naplate bankovne garancije.

19. Budući da ovaj sud nije našao postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava na kojeg se odnosi postavljeno pitanje, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ, reviziju odbiti kao neosnovanu.

20. Zahtjev predlagatelja osiguranja za naknadu troškova podnošenja odgovora na reviziju odbijen je kao neosnovan, jer je ocijenjeno da ta radnja nije bila potrebna u smislu odredbe čl. 155. ZPP.

Zagreb, 29. studenoga 2023.

Predsjednik vijeća:

Željko Šarić

Broj zapisa: 9-30861-43039

Kontrolni broj: 0f683-acaf5-00a69

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Željko Šarić, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.