Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 14 Gž-3403/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gabriele Topić Kordej kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Suzane Radaković kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HP OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici Damir Švec i Hanibal Hunjek, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Damir Švec & Hanibal Hunjek u Zagrebu, protiv tuženog Index Promocija d.o.o. OIB:37502434016 iz Zagreba, Radnička cesta 37B, kojeg zastupa punomoćnica Vanja Jurić, odvjetnica u Zagrebu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu posl. br. Pn-693/2019-71 od 28. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 28. studenog 2023.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu posl. br. Pn-693/2019-71 od 28. lipnja 2023. u pobijanom dijelu iz stavka I i II izreke.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1.1. Presudom suda prvog stupnja posl. br. Pn-693/2019-71 odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev koji je glasio: "1. Nalaže se tuženiku "INDEX PROMOCIJA" d.o.o. da tužitelju HP, naknadi štetu u iznosu od 10.617,82 eur/80.000,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe pa do isplate, prema kamatnoj stopi određenoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, u roku od 15 dana. 2. Nalaže se tuženiku da o svom trošku u cijelosti i bez komentara objavi pravomoćnu presudu donesenu u ovom parničnom postupku u prvom slijedećem broju: "Jutarnjeg lista", "Večernjeg lista", "Slobodne Dalmacije", "Novog lista" i "24 sata", kao u stavku I izreke presude suda prvog stupnja.

1.2. U stavku II izreke prvostupanjske presude naloženo je tužitelju da u roku od 15 dana naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.552,66 eura/19.233,02 kn.

1.3. Tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 124,42 eura/937,44 kn odbijen je kao u stavku III izreke presude suda prvog stupnja.

2. Protiv navedene presude u dijelu iz stavka I i II izreke žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga i predlaže prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, podredno ju preinačiti u skladu sa žalbenim navodima uz dosudu parničnih troškova i troška sastava žalbe, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja odluke do isplate.

3. Žalba je neosnovana.

4.1. Za razliku od žalbenih navoda, u presudi suda prvog stupnja nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje ZPP) jer je presuda suda prvog stupnja razumljiva, nije proturječna i sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom presude i sukladni su stanju spisa te se presuda kao takva može ispitati. Ujedno se u prvostupanjskoj presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

4.2. Tvrdnja iz žalbe da prvostupanjska presuda predstavlja arbitrarnu odluku je netočna jer je prvostupanjski sud svrhovito tumačio i primjeno mjerodavno materijalno pravo i iznio relevantne i dostatne razloge za svoju odluku koja ne odstupa od ustaljene sudske prakse, Stoga se kao neosnovan otklanja žalbeni prigovor o povredi prava na pravično suđenje iz članka 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14, dalje: Ustav).

4.3. Sudovi prema odredbi čl. 8. ZPP imaju pravo na ocjenu provedenih dokaza te prema odredbi čl. 220. st. 2 ZPP imaju ovlast odlučivanja o predloženim dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica a prema odredbi članka 304. ZPP ovlašteni su odlučiti o trenutku u kojem je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka. U predmetnom se slučaju odluka ne temelji na raspolaganju tuženika, koje bi bilo suprotno čl. 3. st. 3. ZPP. Odgovarajućim postupanjem po navedenim postupovnim odredbama nije povrijeđeno niti jedno pravo tužitelja tako da se otklanjaju žalbene tvrdnje o relativno bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1 u vezi čl. 3. st. 3., čl. 8. i čl. 220. ZPP.

5. Sud prvoga stupnja raspravio je sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene a u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6.1. Kao što je u postupku utvrđeno, dana 10. lipnja 2018. tuženik na svom portalu u rubrici "Vijesti" objavio tekst pod naslovom: "Ekstremistički vjeroučitelj tuži Index, poslušajte zašto" sa poveznicom na snimku tužiteljevog izlaganja na školskom satu vjeronauka u osmom c razredu [obrt] u Zagrebu, koju je snimku tuženik učinio javno dostupnom velikom broju osoba upućujući čitatelje na tu poveznicu: "Poslušajte snimku zbog koje ekstremistički vjeroučitelj tuži Index", a potom navodeći: "Podsjetimo što je sve HP učenicima izgovorio u snimci zbog koje tuži Index". Ujedno je objavio tužiteljevu fotografiju a objavio je i dio tužiteljeve tužbe podnesene radi nakade štete iz prethodno objavljenog članka.

6.2. U članku tuženik prenosi zvučno snimljeni sadržaj tužiteljevog izlaganja u svojstvu nastavnika na školskom satu predmeta vjeronauk u osmom c razredu osnovne škole, dakle pred djecom u dobi od oko 13-14 godina, u kojem je tužitelj učenicima objašnjavao koga bi trebalo vješati, koga strijeljati a koga baciti u septičku jamu te je ujedno tužitelj "pohvalio čovjeka koji je naredio ubijanje tisuća H i u okruženju godinama držao Sarajevo, a prije toga bez problema ubijao po Dalmaciji".

7.1. Polazeći od sadržaja presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Kzz- 2/2022 od 6. listopada 2022. prvostupanjski je sud pravilno otklonio tvrdnje tužitelja o nezakonitosti navedene zvučne snimke tužiteljeva izlaganja na navedenom školskom satu predmeta vjeronauk, što tužitelj nije doveo u dvojbu svojim opetovanim žalbenim navodima u kojima neosnovano tvrdi da se radi o nezakonitoj snimci, suprotno navedenoj presudi br. Kzz-2/2022. Stoga se u žalbi neosnovano upire na odredbu čl. 21. st. 5. Zakona o medijima.

7.2. Pravilnom ocjenom rezultata dokaznog postupka prvostupanjski je sud utvrdio autentičnost objavljene snimke u dijelu sadržaja tužiteljevih navoda jer za suprotno nisu pruženi dokazi. Na pravilnost zaključka o autentičnosti u tom dijelu ne utječu tužiteljeve tvrdnje vezane za navodnu intervenciju tuženika u snimku, koja jest učinjena i to u dijelu glasova učenika ali sa legitimnim ciljem njihove zaštite kao djece.

8.1. Utemeljeno je prvostupanjski sud zaključio kako tužitelj kao nastavnik ne može opravdano očekivati zaštitu privatnosti u pogledu zvučno snimljenog predmetnog izlaganja u učionici [obrt] u Zagrebu tijekom nastave vjeronauka, kojom prilikom je u razredu, osim većeg broja učenika, nazočila i osobna asistentica učenika s posebnim potrebama, dakle radi se o tonskoj snimci predavanja namijenjenog većem broju prisutnih učenika i drugih osoba koje je tužitelj u svojstvu djelatnika škole - nastavnika održao u učionici za vrijeme školskog sata.

8.2. Odredbom čl. 1. st. 2. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi ("Narodne novine" br. 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 5/12, 16/12, 86/12, 126/12, 94/13, 152/14, 7/17, 68/18, 98/19, 64/20, 133/20 i 151/22, ZOOS) propisano je da osnovna škola predstavlja javnu ustanovu a člankom 3. st. 1. istog zakona propisano je da se djelatnost osnovnog odgoja i obrazovanja obavlja kao javna služba. Prema odredbi čl. 4. st. 1. ZOOS cilj odgoja i obrazovanja u školskim ustanovama je, između ostalog, poticanje i unapređivanje intelektualnog, društvenog, moralnog i duhovnog razvoja učenika u skladu s njihovim sposobnostima i sklonostima te odgoj i obrazovanje učenika u skladu s općim kulturnim i civilizacijskim vrijednostima, ljudskim pravima uz osposobljavanje za poštivanje različitosti i toleranciju te za aktivno i odgovorno sudjelovanje u demokratskom razvoju društva.

8.3. Tužitelj kao učitelj predmetne nastave vjeronauka obavlja odgojno-obrazovni rad u osnovnoj školi sukladno odredbi čl. 100. st. 1 ZOOS a prema čl. 101. st. 1. istog zakona obavlja i druge oblike neposrednog odgojno-obrazovnog rada s učenicima i poslove koji proizlaze iz naravi i opsega odgojno-obrazovnog rada.

8.4. Jasno je da učionica za vrijeme trajanja nastave predstavlja javni prostor namijenjen većem broju učenika i drugih osoba koje sudjeluju u obrazovnom procesu. Javnost učionice proizlazi iz činjenice da se radi o školskom prostoru [obrt] u Zagrebu koja je kao javna ustanova upisana u sudski registar Trgovačkog suda i koja u okviru svoje djelatnosti provodi osnovno obrazovanje i odgoj kao aktivnost od posebnog društvenog interesa. Isto tako, izlaganje nastavnika u okviru trajanja obrazovne jedinice, ovdje školskog sata vjeronauka, predstavlja javno izgovorenu riječ upućenu širem krugu osoba. Okolnost da nastavnik, makar i izvan predviđenog gradiva, obznanjuje prisutnima svoja stajališta ne umanjuje značaj javnosti onoga što je izgovorio. Neovisno o tome što u određenim slučajevima i poslovna sfera života pojedinca može biti obuhvaćena zaštitom osobnog života i tajnosti općenja, u ovom konkretnom slučaju tužiteljeva izlaganja i u dijelu iznošenja osobnih razmišljanja i stavova u njegovom predavanju u svojstvu nastavnika u školi kao javnoj obrazovnoj ustanovi ne potpadaju pod zaštitu privatnosti jer to predavanje predstavlja javnu interakciju između njega i ostalih učenika za vrijeme nastave u učionici dakle u zajedničkom prostoru u kojem redovno boravi više osoba.

8.5. Valja ukazati da učenici nisu tužiteljevo privatno društvo pa da bi njegovo navedeno izlaganje potpadalo u privatnu sferu, već su to učenici koji pohađaju osnovno obrazovanje i to nastavu vjeronauka kao predmet kojeg su izabrali. Odredbom čl. 3. st. 1. Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture od 18. prosinca 1996. ("Narodne novine Međunarodni ugovori" br. 2/97. i 8/97) propisano je da katolički vjeronauk u školama predaju kvalificirani vjeroučitelji koji su po sudu crkvene vlasti prikladni za to i koji zadovoljavaju odgovarajuće odredbe zakonodavstva Republike Hrvatske, pridržavajući se svih dužnosti i prava koja iz tog proizlaze.

9.1. Nema dvojbe o postojanju javnog interesa za informacije o tome da je nastavnik na satu vjeronauka u osnovnoj školi učenicima objašnjavao koga bi trebalo vješati, koga strijeljati a koga baciti u septičku jamu s tim da je i "pohvalio čovjeka koji je naredio ubijanje tisuća H i u okruženju godinama držao Sarajevo, a prije toga bez problema ubijao po Dalmaciji". U javnom su interesu saznanja o takvim informacijama koje u značajnoj mjeri zabrinjavaju javnost i utječu na dobrobit u javnom odgojno-obrazovnom procesu, posebice na djecu.

9.2. Budući da učionica za vrijeme nastave predstavlja javni prostor te da poučavanje u okviru obrazovnog procesa podrazumijeva javno izgovorene riječi, tužitelj nema pravo na zaštitu privatnosti jer se radi o objavi u vezi njegove javne službe.

9.3. U tom je smislu tužiteljevo potraživanje naknade štete po osnovi čl. 21. st. 1 Zakona o medijima zbog objave predmetnog članka sa poveznicom na snimku tužiteljevog izlaganja na nastavi u [obrt] u Zagrebu kao javnoj ustanovi isključeno odredbom čl. 7. st. 2. Zakona o medijima.

10. U vezi tužiteljevog pozivanja na sadržaj članka tuženika u dijelu u kojem ga naziva ekstremističkim vjeroučiteljem, navedeno po svom sadržaju predstavlja vrijednosni sud a odredbom čl. 21. st. 4. al. 6. Zakona o medijima propisano je da tuženik ne odgovara za štetu ako je informacija proizašla iz vrijednosnih sudova autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu i ako je ta informacija dana u dobroj vjeri, kao što je ovdje slučaj.

11. U okolnostima predmetnog slučaja objavljeni članak kao i objava dijela tužiteljeve tužbe iz drugog spora i njegove fotografije, nedvojbeno predstavljaju doprinos raspravi od općeg interesa u vezi tužiteljeve javne djelatnosti kao nastavnika u javnoj osnovnoj školi te se u okviru jamstva slobode izražavanja i sloboda medija iz čl. 3. st. 1. i 2. Zakona o medijima radi o djelovanju u dobroj vjeri i na temelju točnih činjenica u skladu s novinarskom etikom. U traganju za istinom od novinara se očekuje i traži da, ostvarujući smisao medija u kojemu djeluje na kvalitetno informiranje, upozorava na uočene nedostatke ili nepravilnosti u društvu i ukazuje na upitne ili neprihvatljive pojave, u smislu odredbe čl. 38. st. 1. i 2. Ustava.

12. Žalbeno osporavanje odluke suda prvog stupnja o neosnovanosti zahtjeva za naknadu štete stoga valja otkloniti jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti tuženika za štetu iz čl. 21. st. 4. u vezi čl. 3. st. 1. i 2. Zakona o medijima s obzirom da su te informacije koju je tuženik objavio vjerno prenesene i točne, u okolnostima postojanja opravdanog zanimanja javnosti za objavu tih informacija i uz postupanje tuženika u dobroj vjeri.

13.1. U tom je smislu odluka suda prvog stupnja pravilna u pogledu zaključka kako objavom predmetnog članka nije došlo do povrede prava tužitelja na poštivanje privatnog života iz čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda država članica Vijeća Europe ("Narodne novine Međunarodni ugovori" br. 18/97., 6/99. - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17, dalje: Europska konvencija) odnosno osobnog života iz čl. 35. i tajnosti priopćenja iz čl. 36. Ustava, zbog toga što javno izgovorena riječ tužitelja koa nastavnika u okviru obrazovnog procesa u školskoj učionici koja je upućena svim nazočnim đacima te suradniku u nastavi očito, podrazumijeva odricanje od prava na zaštitu osobnog života i tajnosti općenja iz čl. 35. i čl. 36. Ustava te istodobno presumira njegov (prešutni) pristanak na zvučno snimanje onoga što je za vrijeme predavanja izjavio dok su navodi o tužitelju kao vrijednosni sudovi isključeni od mogućnosti naknade štete temeljem čl. 21. st. 4. alineja 6 u vezi čl. 3. st. 2. Zakona o medijima.

13.2. Uz navedeno, odredba čl. 17. Europske konvencije zabranjuje zloupotrebu prava tako da se ništa, pa ni odredba čl. 8. te konvencije o pravu na poštivanje obiteljskog i privatnog života ne može tumačiti kao da uključuje za bilo kojeg pojedinca a tako ni za tužitelja pravo da se upusti u neku djelatnost ili da izvrši neki čin koji smjera uništenju prava ili sloboda priznatih u Europskoj konvenciji ili na njihovo ograničenje u većoj mjeri nego što se u njoj predviđa. Izrečenim izjavama o tome koga bi trebalo vješati, koga strijeljati a koga baciti u septičku jamu uz pohvalu čovjeku koji je naredio ubijanje tisuća H i u okruženju godinama držao Sarajevo a prije toga bez problema ubijao po Dalmaciji, tužitelj je diskreditirao sam sebe pa ne stoje žalbene tvrdnje o tome da je to učinio tuženik niti je tuženik povrijedio odredbe čl.3., čl. 5. st. 2., čl. 17. st. 3., čl. 22. st. 1., čl. 23. st. 1., čl. 29. st. 4.., čl. 35., čl. 36. i čl. 37. Ustava.

13.3. Stoga u okolnostima predmetnog slučaja nisu ostvareni uvjeti za primjenu odredbe čl. 21. st. 1 Zakona o medijima u vezi čl. 17. Europske konvencije jer nije došlo do povrede tužiteljevog prava na zaštitu privatnosti a isto tako isključenje te povrede proizlazi iz toga što u ovom slučaju nad zaštitom privatnosti tužitelja prevladava opravdani javni interes.

14. Budući da, nastavno na navedeno, u postupanju tuženika nema protupravnosti, izostala je ta kumulativna pretpostavka prava na naknadu štete tužitelju zbog povrede prava osobnosti, po osnovi čl. 1045. i čl. 1100. u vezi čl. 19. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje ZOO). Stoga je i po tom osnovu pravilno utvrđena neosnovanost zahtjeva tužitelja za traženu naknadu štete.

15. O parničnom trošku odlučeno je pravilnom primjenom odredaba čl. 154. st. 1 i čl. 155. ZPP, o čemu su dani jasni i obrazloženi razlozi.

16. Slijedom navedenog nisu ostvareni ni žalbeni razlozi pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP niti pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP jer tužitelj svojim žalbenim navodima nije osnovano osporio pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke. Stoga je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP ovaj sud odlučio kao u stavku I izreke.

17. Nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe, primjenom čl. 166. st. 1. ZPP u vezi čl. 154. st. 1. istog zakona, kao u stavku II izreke.

U Zagrebu 28. studenog 2023.

Predsjednica vijeća:

Gabriela Topić Kordej