Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 16 Gž R-1219/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Ines Kovačević, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća mr.sc. Iris Gović Penić, te članice vijeća Vesne Žulj, u pravnoj stvari tužitelja G. J. iz K., OIB: … kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu S. P., G. G., V. V., M. K. i T. P. iz R., protiv tuženika Republika Hrvatska - ministarstvo, kojeg po zakonu zastupa Općinsko državno odvjetništvo u G., Građansko-upravni odjel, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Gospiću radi isplate,
poslovni broj Pr-2/2020-43 od 3. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 28. studenoga 2023.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Pr-2/2020-43 od 3. listopada 2023.
II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Izreka prvostupanjske presude glasi:
"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
„Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, ministarstvo, isplatiti tužitelju G. J., K., OIB: … iznos od 8.289,65 EUR[1] /62.458,35 kn neto sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana 4. prosinca 2018. pa do isplate, u roku od 8 dana.“
II. Nalaže se tužitelju isplatiti Republici Hrvatskoj iznos od 995,40 EUR/7.500,00 kn na ime parničnih troškova, u roku od 15 dana."
2. Protiv te presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga i traži naknadu troška sastava žalbe.
3. Žalba je neosnovana.
4. Ispitujući prvostupanjsku odluku, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku - dalje u tekstu ZPP (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 8/14 i 70/19, 80/22), na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a kao niti one koje se u žalbi ističu.
5. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom sporu, te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.
6. Sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo.
7. Predmet tužbenog zahtjeva jest zahtjev tužitelja za isplatu preostalog iznosa otpremnine zbog opće nesposobnosti za rad koja je posljedica ozljede koja je nastupila u obavljanju policijskih poslova, sve sukladno čl. 21. st. 1. Zakona o policiji (Narodne novine br. 34/2011, 130/2012, 89/2014, 151/2014, 33/2015, 121/2016).
9. Sud prvog stupnja tužbeni zahtjev tužitelja odbio je iz sljedećih razloga.
9.1. Nesporno je među strankama da je rješenjem M. –a, PU L. – s. od 4. prosinca 2018. tužitelju prestala služba po sili zakona 30. studenoga 2018., radi ostvarivanja prava na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad temeljem čl. 120. st.1. točka 1. Zakona o policiji koje je postalo pravomoćno. Također, nije sporno da je tužitelju odlukom M.- a P. L. – s. od 12. prosinca 2018., temeljem čl. 45. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine br. 112/17 i 12/18), utvrđeno pravo na isplatu otpremnine u visini tri proračunske osnovice obzirom je navedenom odredbom propisano da službeniku i namješteniku koji odlazi u mirovinu pripada pravo na otpremninu u visini tri proračunske osnovice kao što je nesporno da je protiv navedene odluke tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava koji je odbijen kao neosnovan. Također, nesporno je da je prethodno H. rješenjem utvrdio da opća nesposobnost za rad kod tužitelja nije nastupila kao posljedica ozljede na radu niti profesionalne bolesti, a nastavno, nakon provedenog vještačenja u ovom predmetu, nije osporeno ni da je prije donošenja navedenog rješenja tužitelj u tom postupku pregledan od strane liječnika odnosno vještaka.
9.2. Sporno je među strankama što je posljedica opće neosobnosti za rad tužitelja, odnosno može li se ista pripisati ozljedi nastaloj u obavljanju policijskih poslova posljedično čemu bi tužitelj imao pravo na razliku otpremnine do punog iznosa propisanog čl. 21. st. 1. Zakona o policiji.
9.3. Stalni sudski vještak medicinske struke prim. dr. med. M. M., nakon što je pregledao svu dokumentaciju u spisu, složio se sa mišljenjem skupine vještaka H. o uzrocima opće nesposobnosti kod tužitelja (30% ranjavanje, 20 % ozljede izvan rada, 50 % bolest koja nije u vezi sa navedenim ozljedama), objašnjavajući kako ranjavanja koja je tužitelj ranije imao (1991. i 1995.) nisu utjecala na drugačiji zaključak s napomenom da ranjavanje 1995. nije bilo po zdravlje ozbiljno dok nakon ranjavanja 1991. pa sve do 2007. nema nikakve liječničke dokumentacije. Dakle, ako je tužitelj nakon ranjavanja 1991. normalno radio to ne bi mogao biti uzrok invalidnosti, a niti je tužitelj nastavno dostavio ikakvu liječničku dokumentaciju kojom bi ovaj zaključak vještaka doveo u pitanje.
9.4. Takav nalaz i mišljenje vještaka, koji je detaljno obrazložen, nije doveden u sumnju prigovorima posebice jer je u skladu sa već danim mišljenjem vještaka koji je prethodio donošenju rješenja H. u kojem postupku je sudjelovalo tužitelj i koji je tada i pregledan; što je naknado potvrđeno i učinjeno nespornim. Vještačenjem je i zaključak prvostupanjske zdravstvene komisije M.-a od 15. veljače 2018., kojim je utvrđeno da je opća nesposobnost tužitelja posljedica ozljede nastale u obavljanju policijskih poslova, opovrgnut.
9.5. Uz to, sud prvog stupnja smatra da samo kada tužitelj ne bi sudjelovao u upravnom postupku u kojem mu je priznato pravo na invalidsku mirovinu, tada bi, u slučaju njegova osporavanja, sud bio ovlašten u parničnom postupku raspravljati o uzročnoj vezi (tako proizlazi iz odluke istog suda Rev-1237/2021-3), ali ovdje nije osporeno da je tužitelj pregledan u tom postupku te da mu je dostavljeno rješenje H. od 11. listopada 2018. kojim mu je priznato pravo na invalidsku mirovinu; dakle sudjelovalo je u istome.
9.6. Slijedom navedenoga, uz sudjelovanje tužitelja u postupku u kojem je priznato pravo na invalidsku mirovinu i vještačenje u ovom postupku sa istim zaključkom o uzroku opće nesposobnosti kod tužitelja kao u rješenju H. koje isključuje posljedice ozljede nastale u obavljanju policijskih poslova na određivanje invalidske mirovine, sud prvog stupnja zaključuje da nije bilo osnove tužitelju dosuditi razliku otpremnine do traženog iznosa sukladno čl. 21. st. 1. Zakona o policiji, ovo uzevši da mu je nesporno već isplaćen iznos otpremnine temeljem čl. 45. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike.
10. Pravilno je sud prvog stupnja primjenom čl. 21. st.1. Zakona o policiji odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan. Naime, prema čl. 21. st. 1. Zakona o policiji policijskom službeniku kojem prestaje državna služba radi stjecanja prava na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti, pripada pravo na neto iznos otpremnine u visini prosječne mjesečne neto plaće isplaćene po zaposlenom u pravnim osobama u Republici Hrvatskoj utvrđenoj od strane Državnog zavoda za statistiku, a za razdoblje siječanj-kolovoz prethodne godine, uvećane 12 puta.
10.1. Tužitelju je državna služba prestala zbog opće nesposobnosti za rad, H. o uzrocima opće nesposobnosti kod tužitelja (30% ranjavanje, 20 % ozljede izvan rada, 50 % bolest koja nije u vezi sa navedenim ozljedama), a iz rezultata provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da je prevladavajući razlog umirovljenja zbog opće nesposobnosti za rad ranjavanje kao ozljeda na radu ili profesionalna bolest.
10.2. U takvim okolnostima tužitelju ne pripada pravo na razliku otpremnine primjenom čl. 21. st. 1. Zakona o policiji, i to niti razmjerni dio otpremnine (30% koliko je ranjavanje participira u utvrđenju opće nesposobnosti za rad).
11. Slijedom navedenog primjenom odredbe čl. 368. st. 2. ZPP-a odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana te je prvostupanjska presuda potvrđena.
12. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom odbijen je njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe, a primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a.
U Zagrebu, 28. studenoga 2023.
Predsjednica vijeća:
Ines Kovačević, v.r.
