REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 806/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marinko Brajko, odvjetnik u Đakovu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, iz Zagreba, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Petrinović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1741/2022-5 od 11. listopada 2022., kojom potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-420/2021-8 od 20. travnja 2022., u sjednici održanoj 28. studenoga 2023.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika i ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1741/2022-5 od 11. listopada 2022., i presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-420/21-8 od 20. travnja 2022. u toč. I., II., III. i V. izreke i predmet se vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima povodom revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja u dijelu toč. I. i II. izreke kojima je utvrđena ništetnom odredba čl. 3. i 4. Ugovora o kreditu sklopljenom između tužitelja kao korisnika kredita i prednika tuženika kao davatelja kredita kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, toč. III. izreke je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 134.717,97 kn sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, dok je toč. V. izreke naloženo tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove postupka od 28.201,63 kn sa zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

2. Protiv drugostupanjske presude reviziju dopuštenu rješenjem ovoga suda Revd 496/2023-2 od 4. travnja 2023. podnosi tuženik pozivom na čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, i 114/22.

- dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja:

„Protivi li se članku 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003),odluka suda kojom je utvrđeno da je odredba potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju dio odredbe o načinu promjene kamatne stope jednostranom odlukom tuženika kao i ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ugovora o kreditu denominiranog u CHF ili denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF) nepoštena, odnosno ništetna, bez izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka kojega je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja i obaviještenosti potrošača o značenju navedene odredbe prije sklapanja ugovora?“

3. Predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda ukine uz naknadu troškova postupka.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija osnovana.

6. Povodom revizije sporna je ocjena drugostupanjskog suda da time što je odbijen dokazni prijedlog tuženika za provođenjem dokaza saslušanjem zaposlenika tuženika koji je o konkretnom ugovoru o kreditu pregovarao sa tužiteljem tuženiku nije onemogućeno dokazivanje sukladno čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 - dalje: ZZP/03).

7. Pobijana presuda je povodom revizije ispitana u skladu sa čl. 391. st. 3. ZPP samo u dijelu u kojem je dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti članka 4. Ugovora o kreditu od 28. lipnja 2006. koji je tužitelj sklopio sa prednikom tuženika (slavonska banka d.d. Osijek) a kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, kao i čl. 3. istoga Ugovora kojim je određeno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje u kunama prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, a koje odredbe se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, te zahtjev tužitelja za isplatom 134.717,97 kn na ime isplaćenih iznosa prema ništetnim ugovornim odredbama sa pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.

9. U pobijanim presudama sudovi nižeg stupnja su se pozvali na učinke presude iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (Visoki trgovački sud Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014.) kao i presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Revt 249/14 od 9. travnja 2015. kojima je utvrđeno i u odnosu na tuženika da je u vrijeme sklapanja spornog ugovora o kreditu povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa da je time postupljeno suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007., pa nadalje, i protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 - dalje ZZP) i to člancima 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO/05).

10. Odgovarajući na žalbene navode tuženika u odnosu na odbijanje dokaznog prijedloga za saslušavanjem predloženog svjedoka – djelatnika prednika tuženika koji je sa tužiteljem neposredno pregovarao prilikom sklapanja ugovora o kreditu, sud drugog stupnja ocjenjuje da odbijanjem tog dokaznog prijedloga od strane suda prvog stupnja tuženiku nije onemogućeno dokazivanje sukladno čl. 81. st. 4. ZZP pozivajući se na pravno utvrđenje iz postupka kolektivne zaštite potrošača u kojem je utvrđeno da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi i promjeni tečaja za valutu CHF ništetna jer se o istoj prilikom sklapanja ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo. 11. Tuženik smatra da je takvim postupanjem nižestupanjskih sudova povrijeđeno njegovo pravo na procesnu ravnopravnost te da takvo postupanje nije u skladu s odredbom čl. 81. st. 4. ZZP-a.

12. Člankom 81. st. 1. ZZP je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

13. Nadalje, istim člankom stavkom 4. je propisano da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

14. Imajući u vidu sadržaj prethodno citiranih odredbi ZZP proizlazi odgovor na postavljeno pravno pitanje koji glasi:

Protivan je, odredbi čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/2003) kao i procesnoj ravnopravnosti stranaka, zaključak suda prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju dijelu odredbe o načinu promjene kamatne stope i valutnoj klauzuli ugovora o kreditu denominiranog u CHF ili denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF) nije pojedinačno pregovaralo, ako se na tu okolnost nije proveo predloženi dokaz saslušanjem svjedoka (radnika revidenta), koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi.

15. Ovim odgovorom reafirmira se pravno shvaćanje iznijeto u odluci ovoga suda Rev 120/2023-2 od 28. veljače 2023., koje je u skladu sa pravnim shvaćanjem Ustavnog suda Republike Hrvatske (U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022.).

16. U ovom postupku tuženik je predlagao provođenje dokaza saslušanjem svjedoka koji je u vrijeme kada je ugovor o kreditu sklopljen bio zaposlen kod tuženika a na okolnost da je tužitelju objasnio značenje ugovaranja valutne klauzule, kao i ekonomske posljedice koje takva klauzula može izazvati.

17. Kako su nižestupanjski sudovi odbili provesti navedeni dokaz pozivom na učinke iz presude donesene u navedenom kolektivnom sporu, takvim su postupanjem povrijedili tuženikovo pravo na procesnu ravnopravnost i primjenu odredbe čl. 81. st.

4. ZZP-a.

18. Stoga, kako ne postoje uvjeti za preinaku presude, temeljem čl. 395. st. 2. ZPP pobijane presude su ukinute, a u ponovljenom postupku sudovi će otkloniti prethodno opisanu povredu procesne ravnopravnosti stranaka iz čl. 81. st. 4. ZZP i donijeti novu na zakonu osnovanu odluku.

19. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 28. studenoga 2023.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa