REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 335/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Boris Klemen, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika PIK Vrbovec – mesna industrija d.d., Vrbovec, Zagrebačka 148, OIB:78909170415, kojeg zastupa punomoćnik Marko Smolek, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Smolek & Škrinjar d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, sudskog raskida i naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu br. Gž R-228/19-2 od 9. prosinca 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu br. Pr-5689/18- 39 od 22. veljače 2019., u sjednici održanoj 28. studenoga 2023.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja utvrđeno je da je nezakonita i nedopuštena odluka tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora broj: 2014714 od 18. kolovoza 2014. tužitelju (toč. I.), raskinut je Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj: 2284/2013 sklopljen 10. siječnja 2014. između tužitelja i tuženika s danom 22. veljače 2019. (toč. II.), te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 30.739,48 kuna sa zakonskim zateznim kamatama, kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. III.). Odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim zahtjeva isplatu iznosa od 23.054,60 kuna sa zakonskim zateznim kamatama na ime naknade štete (toč. IV.), te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama (toč. V.).

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkama I., II., III. i V. izreke.

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je pravodobno podnio reviziju na temelju čl. 382. a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19

- dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju, pobijanu odluku preinačiti, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija tuženika je neosnovana.

6. Prema odredbi čl. 391. st. 2. ZPP u povodu revizije iz čl. 382.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet ovog postupka je zahtjev za utvrđenje da nije dopušten otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužitelju 18. kolovoza 2014., zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu i zahtjev za naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu.

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj 2284/13 od 1. siječnja 2014. na radnom mjestu Komercijalist, Sektor prodaje, Regija Zagreb,

- da je tužitelj kršio obveze iz radnog odnosa jer je u razdoblju od 19. lipnja 2013. do 4. srpnja 2013. neistinito prijavljivao mjesto i vrijeme gdje se nalazi, nakon čega mu je tuženik izrekao pisano upozorenje 5. srpnja 2013.,

- da je 4. kolovoza 2014. poslodavac radniku uputio drugo pismeno Upozorenje na obveze iz radnog odnosa uz ukazivanje mogućnosti otkaza za slučaj nastavka kršenja tih obveza broj OU-3712014 iz razloga što je dana 10. srpnja 2014. utvrđeno da su zbog neizvršavanja i manjkavog izvršavanja radnih zadataka police Billa PP 24 Jadranska Avenija Rotor bez većine PIK-ovih proizvoda, a što je u radnikovom neposrednom zaduženju sukladno Opisu radnog mjesta koji nalaže brigu o izloženosti asortimana PIK u prodajnim objektima, te da je prilikom kontrole putem tri zaposlenika prodaje tužitelj zatečen u obližnjem kafiću koji se nalazi u sklopu trgovačkog centra Bille, dok je u isto vrijeme u svom dlanovniku prijavio prisutnost na drugoj lokaciji,

- da tužitelj u razdoblju nakon drugog upozorenja 4. kolovoza 2014. do donošenja Odluke o otkazu 18. kolovoza 2014. nije kršio obveze iz radnog odnosa, ali da mu je unatoč tome tuženik otkazao ugovor o radu.

9. Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su zaključili da u situaciji kada je tuženik postupio sukladno odredbi čl. 119. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 - dalje: ZR) i upozorio radnika – tužitelja na obveze iz radnog odnosa te mu ukazao na mogućnost davanja otkaza u slučaju povrede te obveze, nije bilo mjesta otkazivanju ugovora o radu, jer nakon tog upozorenja radnik – tužitelj isto upozorenje nije ignorirao, te nije nastavio s kršenjem obveza. Nadalje nižestupanjski sudovi prihvatili su i tužbeni zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu s danom donošenja presude suda prvog stupnja, kao i naknadu štete na temelju čl. 125. st. 1. ZR u visini od četiri prosječne plaće, dok je u preostalom dijelu zahtjeva sa osnova naknade štete tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

10. Suprotno navodima revizije tuženika sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava i zapisnika o iskazima svjedoka koji se nalaze u spisu. Također revizijski sud ocjenjuje da su u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju.

11. Revizijski pak prigovori tuženika, kojima pokušavajući osporiti pravilnost pobijane presude vrši preocjenu izvedenih dokaza, sadržajno su prigovori činjenične naravi i kao takvi nedopušteni u ovom revizijskom stupnju postupka, sve u smislu odredbe čl. 386.a ZPP.

12. Nadalje, drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude u dovoljnoj mjeri ocijenio žalbene navode tuženika. Bio je to dužan samo u odnosu na one žalbene navode koji su od odlučnog značenja, a ti žalbeni navodi su ocijenjeni.

13. Stoga nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP koju tuženik sadržajno ističe u reviziji.

14. Neosnovano revident osporava zakonitost i pravilnost nižestupanjskih presuda pozivajući se na ljudska prava i temeljne slobode, budući da su nižestupanjske presude donesene u pravilno provedenom postupku i uz pravilnu primjenu materijalnog prava, slijedom čega nije došlo do povrede bilo kojeg konvencijskog prava tuženika.

15. S druge pak strane kako je tuženik u ovom postupku aktivno koristio sva zakonom propisana ovlaštenja u cilju zaštite odnosno ostvarivanja svojih prava nema govora da bi tuženiku bilo dovedeno u pitanje pravo na pošteno suđenje.

16. Na navedeno utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi pravilno su primijenili materijalno pravo kada su prihvatili zahtjev tužitelja.

17. Tuženik je upozorio tužitelja na povrede radne obveze pisanim upozorenjem od 4. kolovoza 2014., a odluku o otkazu donio je 18. kolovoza 2014., iako prema utvrđenju sudova nakon tog upozorenja nije kršio radne obveze.

18. U situaciji kada je radnik pisano upozoren na kršenje radne obveze, otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem može mu se dati samo ako nakon danog upozorenja nastavi kršiti radne obveze.

19. Stoga je pravilan zaključak nižestupanjskih sudova da tuženik nije imao opravdani razlog dati tužitelju otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja, te je pravilno na temelju odredbe članka 115. stavak 1. točke 3. ZR prihvaćen tužbeni zahtjev i utvrđeno da je otkaz ugovora o radu nedopušten.

20. Sukladno odredbi čl. 125. st. 1. ZR propisano je da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća tog radnika, ovisno o trajanju radnog odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

21. ZR ne propisuje s kojim danom prestaje radni odnos u slučaju sudskog raskida ugovora o radu, pa su stoga moguća različita rješenja u odnosu na dan prestanka ugovora o radu koji određuje sud.

22. Dan prestanka radnog odnosa sudskim raskidom ugovora o radu određuje se prema okolnostima konkretnog slučaja, a i revizijski sud nalazi da u okolnostima ovog slučaja prvostupanjski sud nije imao razloga za drugačiju odluku o prijepornom sudskom raskidu ugovora i (time) za utvrđenje da bi u ičemu bilo pravilnije, pa i pravičnije (u postizanju pravične ravnoteže između interesa tužitelja i tuženika).

23. U odnosu na dio pobijane presude kojim je odlučeno o zahtjevu za naknadu štete zbog raskida ugovora u reviziji nije naveden ni obrazložen niti jedan revizijski razlog, pa u tom dijelu pobijana presuda nije ispitana.

24. Valja napomenuti da se tuženik neosnovano poziva na presudu revizijskog suda broj Revr-764/2018 obzirom se ne radi o pravno i činjenično istovrsnom predmetu. Naime, u tom predmetu poslodavac je dao upozorenje na obveze iz radnog odnosa uz uvjet da radniku neće otkazati ugovor o radu ako poslodavcu vrati novac koji mu je otuđio, koji radnik u navedenom predmetu nije vratio, a što nije slučaj u predmetnom postupku.

25. Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu.

Zagreb, 28. studenoga 2023.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug