REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2846/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika Grada Zagreba (dalje: tužitelja) OIB 61817894937, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Mađarić i Lui, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika-protutužitelja Stambene zadruge Sava (dalje: tuženika), OIB 88899032132 Zagreb, Uskočka 1, kojeg zastupa punomoćnik Bojan Grahek, odvjetnik u Kutini, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-183/18-2 od 4. srpnja 2018., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7984/99-48 od 24. studenoga 2017., u sjednici održanoj 28. studenoga 2023.

p r e s u d i o  je:

Odbija se revizija tuženika podnesena protiv točke II. presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-183/18-2 od 4. srpnja 2018.

r i j e š i o  j e:

Odbacuje se revizija tuženika protiv odluke o troškovima postupka sadržane u točki III. i V. presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-183/18-2 od 4. srpnja 2018.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. odbijen je tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku platiti troškove pripreme građevinskog zemljišta u iznos u od 3.270.189,00 kuna sa kamatom obračunatom po stopi koja se plaća na štedne uloge oročene bez utvrđene namjene preko godinu dana, a tekuće od 5. veljače 1997. do dana plaćanja te rentu u iznosu od 513.785,00 kn s kamatom obračunatom po stopi koja se plaća na štedne uloge bez utvrđene namjene preko godinu dana, tekuće od 5. veljače 1997. do dana plaćanja. U točki II. odbijen je protutužbeni zahtjev kojim se nalaže tužitelju isplatiti iznos od 1.059.188,98 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 4. svibnja 2005. do isplate. U točki III. naloženo je tužitelju naknaditi daljnji razmjerni dio troška postupka u iznosu od 239.687,50 kn.

2. Presudom suda drugog stupnja u točki I. odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 7984/99-48 od 24. studenog 2017. u točki I. U točki II. odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u točki II. izreke. U točki III. preinačena je prvostupanjska presuda u točki III. izreke kao i u dijelu u kojem stranke nisu uspjele sa zahtjevom za naknadu parničnog troška i odbijen je zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 239.687,50 kn, te su odbijeni zahtjevi sa dijelom zahtjeva u kojem stranke nisu uspjele sa zahtjevom za naknadu parničnog troška. U točki IV. odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe. U točki V. odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

3. Protiv točke II. i III. izreke drugostupanjske presude reviziju iz članka 382. stavka 1. točke 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP-a) podnio je tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Protiv točke III. (podredno) i V. izreke drugostupanjske presude reviziju iz članka 382. stavka 2. ZPP-a podnio je tuženik zbog pravnih pitanja koja smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti drugostupanjsku presudu u točki II., III. i V. odnosno podredno ukinuti i drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Tuženik traži trošak za sastav revizije.

3.1. Ovdje, valja reći da u odnosu na točku III. izreke drugostupanjske presude, nisu ispunjeni uvjeti za reviziju iz članka 382. stavka 1. točke 3. ZPP-a, već je ista razmatrana u okviru odredbe članka 382. stavka 2. ZPP-a.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je djelomično neosnovana u odnosu na točku II. izreke drugostupanjske presude, a djelomično nedopuštena u odnosu na točku III. i V. izreke drugostupanjske presude.

6. Prema odredbi članka 392.a stavka 1. ZPP-a u povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev tuženika za naknadu štete u iznosu od 1.059.188,98 kn koji zahtjev se odnosi na razliku između cijene zemljišta (koje je trebalo biti formirana kao nova kč.br.) u vrijeme sklapanja ugovora 28. srpnja 1997. i cijene u trenutku raskida ugovora 12. ožujka 2003. sa zateznom kamatom od 4. svibnja 2005.

8. Suprotno revizijskim navodima tužitelja ovaj sud ne nalazi da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer se drugostupanjska presuda može ispitati, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i razumljivi.

8.1. U obrazloženju drugostupanjske presude sadržana je i ocjena žalbenih navoda tuženika, pa nema niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 375. stavkom 1. ZPP-a, na koji sadržajno ukazuje revident u svojim navodima.

9. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (članak 356. ZPP-a).

10. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće činjenice:

- da iz Ugovora o međusobnim pravima i obvezama od 28. srpnja 1997. proizlazi da je isti sklopljen između stranaka na temelju prethodno donesenog rješenja Komisije tužitelja za oduzimanje građevinskog zemljišta iz posjeda prijašnjeg vlasnika ili korisnika i za davanje tog zemljišta na korištenje od 31.12.1996. g. tuženiku putem neposredne pogodbe, a radi formiranja nove zk čestice za izgradnju druge faze stambeno-poslovnog objekta u [adresa] koje rješenje je sastavni dio ugovora

- da je u rješenju od 31.12.1996. tuženiku naloženo platiti trošak pripreme građevinskog zemljišta u iznosu od 3.270.189,00 kn te rente u iznosu od 513.785,00 kn, dok je u točki IV. rješenja propisana obveza tužitelja da tuženika u roku od 15 dana od pravomoćnosti rješenja uvede u posjed dodijeljenog zemljišta, koje rješenje je postalo pravomoćno 7.11.1997., iz čega proizlazi obveza tužitelj da tuženika najkasnije 22.11.1997. uvede u posjed između ostalog i dijela čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je bila potrebna za formiranje nove kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojoj je tuženik prema Ugovoru iz 1997. trebao graditi fazu II objekta u UĐ, odnosno objekt na kbr. 32

- da iz rješenja Zk odjela broj Z-7604/00 proizlazi da je tuženik tražio provedbu gore citiranog rješenja i elaborata, ali isti nije mogao biti riješen zbog prvenstvenog reda, budući je tužitelj tražio provedbu rješenja o eksproprijaciji prije nego što je tuženik zatražio provedbu elaborata; nadalje da je KĐ pod brojem Z-11641/97 tražio brisanje društvenog vlasništva na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je trebao biti riješen prije prijedloga tuženika

- da tužitelj tuženika nije uveo u posjed dijela čestice 4977/10 k. o. [katastarska općina], koji ga je trebao uvesti najkasnije do 22. studenog 1997., te da tuženik nije prema Ugovoru od 28.7.1997. platio tužitelju na ime pripreme građevinskog zemljišta iznos od 3.270.189,00 kn te rentu u iznosu od 513.785,00 kn

- da je presudom poslovni broj Gž-3719/08 od 19. veljače 2013. odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena djelomična presuda Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7984/99 od 15. ožujka 2007. kojom je naloženo tužitelju platiti iznos od 184.304,84 kuna sa zateznom kamatom na ime ukupnih troškova koje je tuženik imao za izradu projektne dokumentacije za stambeno poslovni objekt u [adresa], a koju je naručio i platio kada je podnesen zahtjev za uknjižbu temeljem rješenja o dodjeli - da je ugovor od 28. srpnja 1997.koji je sklopljen prije pravomoćnosti rješenja o dodjeli raskinut tijekom postupka izjavom tuženika u podnesku od 12. ožujka 2003. jer nije došlo do predaje u posjed dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su odbili protutužbeni zahtjev jer tuženik nije dokazao osnovanost zahtjeva glede izmakle koristi. Naime, tuženik nije dokazao da se radi o dobiti koja se osnovano mogla očekivati prema redovitom tijeku stvari, niti je dokazao da je izmakla korist doista nastupila. Nadalje, zaključak je nižestupanjskih sudova da tuženik nije pobliže odredio temeljem čega potražuje razliku u cijeni zemljišta, kada nije sporno da konkretno zemljište nije niti kupovao, niti prodavao, niti je gradio na kč.br. koja je trebala biti formirana, niti je tužitelju išta platio po osnovi pripreme i rente, a niti navodi odnosno dokazuje da je imao gubitak zbog kupnje druge kč.br. za izgradnju ili rezervirana sredstva za tu namjenu, kao niti troškove izvođača, kooperanata i slično. Tuženik nije dokazao niti vjerojatnost ostvarivanja buduće dobiti prodajom.

12. Prema odredbi članka 262. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01, dalje: ZOO) kada dužnik ne ispuni svoju obvezu ili zakasni s njezin ispunjenjem vjerovnik ima pravo zahtijevati i naknadu štete koju je uslijed toga pretrpio. Prema odredbi članka 269. ZOO ako ovim posebnim pravilima nije drukčije propisano , na naknadu štete zbog povrede prethodno postojeće obveze (ugovorne odgovornosti) na odgovarajući se način primjenjuju pravila o naknadi izvan ugovorne odgovornosti za štetu (dakle odredbe članka 154. do 208. ovog Zakona). U smislu navedenih odredbi za nastanak obvezno pravnog odnosa po osnovi odgovornosti za prouzročenu štetu trebaju uvijek kumulativno biti ispunjene opće pretpostavke odgovornosti za štetu pa tako i uzročna veza između protupravne štetne radnje i štete.

12.1. Nižestupanjski sudovi su posljedično utvrdili ocjenom provedenih dokaza da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke ugovorne odgovornosti za štetu u iznosu od 184.304, 84 kn na ime troškova koje je tuženik imao u razdoblju od sklapanja ugovora do 2000., o čemu je već odlučeno pravomoćnom djelomičnom presudom, dok je u preostalom dijelu (za iznos od 1.059.188,98 kn) ocijenio da tuženik navedenu štetu nije dokazao (odnosno da je postojala objektivna vjerojatnost da bi oštećenik doista i stekao dobitak).

13. Revizijski navodi tuženika kojima dovodi u pitanje utvrđenja nižestupanjskih sudova o naprijed iznijetim činjenicama, posebice u vidu da bi tuženik nakon raskida ugovora trebao platiti više iznosa novca u odnosu na cijene nekretnine kada je ugovoren, u suprotnosti je sa ocjenom nižestupanjskih sudova na temelju provedenog dokaznog postupka da tuženik predmetno zemljište nije niti kupio niti prodavao, niti je gradio na katastarskoj čestici koja je trebali biti formirana, niti je tužitelju išta platio na ime pripreme i rente, a niti je dokazao gubitak zbog kupnje druge čestice. Stoga su navedeni prigovori činjenične naravi kojima revident iznosi svoju ocjenu provedenih dokaza, a kako se drugostupanjska presuda ne može pobijati pozivom na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (u smislu odredbe čl. 385. st.1. ZPP-a) te navode ovaj sud ne može uzeti u razmatranje.

14. Slijedom navedenog, drugostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, uz razloge koje prihvaća i ovaj revizijski sud.

15. Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe članka 393. ZPP-a odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci presude.

U odnosu na točku III. i V. drugostupanjske odluke:

16. Tuženik podredno podnosi reviziju iz članka 382. stavka 2. ZPP-a u kojem postavlja pravna pitanja slijedećeg sadržaja:

„1. Ako se u sudskom postupku presudom odlučuje o tužbenom i protutužbenom zahtjevu da li se u odnosu na svakog od njih mora utvrđivati uspjeh i troškovi koje strana koja nije uspjela u postupku treba nadoknaditi protivnoj strani vezano za primjenu čl. 154. stavka 1. ZPP-a?

Da li na odluku o troškovima postupka utječe ako je različita visina vrijednosti spora u odnosu na tužbeni i protutužbeni zahtjev i da li se u tom slučaju treba ocjenjivati nastali troškovi sukladno vrijednosti predmeta spora za svaki zahtjev?“

17. Revizija tuženika podnesena protiv drugostupanjskog rješenja u dijelu koji se odnosi na troškove postupka, nije dopuštena.

18. Naime, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenog 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

19. Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom postupak iz odredbe članka 400. st. 1. ZPP-a podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet spora-meritum spora da se odredba članka 400. stavka 1. ZPP-a odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP-a) te da odluka o troškovima parničnog postupka nema značaj rješenja kojim se završava postupak u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz članka 400. stavka 1. ZPP-a. Isto pravno shvaćanje zauzeto je već u odluci ovog suda broj Rev-1353/11 od 17. studenog 2015.

20. Zbog navedenog je na temelju odredbe članka 392. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 400. stavkom 1. i stavkom 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 28. studenoga 2023.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa