REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1476/2019-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Lučka uprava Ploče, Ploče, Trg Kralja Tomislava 21, OIB 98749709951, kojeg zastupa punomoćnica Nora Matulić Sumić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. (ranije: Jadransko osiguranje d.d.), Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976, kojeg zastupa punomoćnica Marina Ljubanović, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić i Partneri d.o.o., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Konstruktor inženjering d.o.o. u stečaju OIB: 81356391287, Split, Svačićeva 4, zastupan po stečajnom upravitelju Frani Kršto, a po punomoćniku NF zaposlenici, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika i umješača protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-987/2014-6 od 31. listopada 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-132/2012 od 21. studenog 2013., u sjednici održanoj 28. studenoga 2023.,

p r e s u d i o  j e:

I. Revizije tuženika i umješača se odbijaju.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova povodom odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Pobijanom drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je tuženiku naloženo da tužitelju isplati 900.000,00 € sa zateznim kamatama tekućim od 19. siječnja 2012. pa do isplate, kao i da mu naknadi parnične troškove postupka od 443.535,00 kn u roku od 8 dana.

2. Tuženik i umješač na strani tuženika podnose reviziju pobijajući drugostupanjsku presudu u cijelosti pozivajući se na čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) a koju temelje na revizijskim razlozima propisanim čl. 385. ZPP.

3. Iako pobijanom drugostupanjskom odlukom nije odlučeno o žalbi umješača, revizija umješača je razmatrana temeljem čl. 206. st. 2. ZPP i ocjenjivana kao izvanredni pravni lijek kojim se umješač pridružio reviziji tuženika.

4. Odgovorom na reviziju tužitelj osporava revizijske navode tuženika i umješača i predlaže da se revizija tuženika odbije, a umješača odbaci kao nedopuštena.

5. Revizije tuženika i umješača na strani tuženika su neosnovane.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za plaćanjem 900.000,00 € temeljem ugovora o jamstvu kojim se tuženik obvezao isplatiti kao osiguranje ponude umješača prema obrascu koji je sastavni dio natječajne dokumentacije za međunarodni natječaj za izgradnju infrastrukture terminala za rasuti teret (faza I) pod br. 7410 HE-2.3. (dalje: natječaj), koji je raspisao tužitelj.

7. Pobijana presuda ispitana je u skladu sa čl. 392.a st. 1. ZPP samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. Suprotno revizijskim navodima pobijana drugostupanjska presuda sadrži jasne i argumentirane razloge o odlučnim činjenicama a istom je odgovoreno i na sve žalbene navode tuženika koji su od odlučnog značaja (čl. 375. st. 1. ZPP).

9. Nižestupanjski sudovi su pravilnom ocjenom provedenih dokaza – priložene natječajne dokumentacije i pravilnom primjenom Jednoobraznih pravila za jamstva na poziv Međunarodne trgovačke komore Publikacija 458 (dalje: Jednoobrazna pravila MTK) ocijenili tužbeni zahtjev osnovanim.

10. Polazeći od nespornih činjenica da se zahtjev tužitelja temelji na jamstvu/garanciji za sigurnost ponude koja se odnosi na priloženu natječajnu dokumentaciju nižestupanjski sudovi su pravilnom primjenom čl. 2. b) Jednoobraznih pravila MTK prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja i pravilno ocijenili da je jamstvo/garancija potpuno odvojeno od temeljnog pravnog posla pa stoga tuženik prema tužitelju ne može isticati prigovore koji se odnose na temeljni pravni posao.

11. Suprotno revizijskim navodima tuženika i umješača, nižestupanjski sudovi su pravilno ocijenili toč. 4.2. Općih uvjeta natječajne dokumentacije prema kojima je tužitelj bio ovlašten samostalno odrediti koju garanciju/jamstvo će zatražiti.

12. Nadalje, iz čl. 41.2. Posebnih uvjeta natječaja, suprotno navodima revizije, ne proizlazi da je tužitelj bio obvezan prihvatiti jamstvo/garanciju tuženika za dobro izvršenje posla.

13. Naime, kao garanciju za sigurnost prijave u natječaju bilo je predviđeno izdavanje jamstva za sigurnost ponude – koje je tuženik umješaču izdao i koje jamstvo je tužitelj prihvatio.

14. Ovim jamstvom se tuženik obvezao tužitelju isplatiti iznos od 900.000,00 € po zaprimanju tužiteljevog prvog pisanog poziva popraćenog pisanom izjavom u kojoj će biti naznačeno da je ponuđač (u konkretnom slučaju umješač) učinio povredu svoje obveze temeljem uvjeta ponude time što je: a) povukao svoju ponudu tijekom roka valjanosti ponude kojeg je ponuđač naznačio na obrascu ponude, odnosno b) nakon što je obaviješten od strane naručitelja da je njegova ponuda prihvaćena tijekom roka valjanosti ponude: - propustio ili odbija izvršiti ugovor – propustio ili odbija dostaviti činidbeno osiguranje sukladno natječaju.

15. U konkretnom slučaju, prema činjeničnim utvrđenjima nižestupanjskih sudova, ponuđač/umješač je u roku od 28 dana od primitka obavijesti o prihvatu ponude koji je bio određen Općim i posebnim uvjetima natječaja propustio dostaviti jamstvo za dobro izvršenje posla čime su ispunjene pretpostavke za aktivaciju jamstva/garancije iz toč. b) i pozivanje tuženika na plaćanje.

16. Revizijski navodi tuženika i umješača na strani tuženika o postupanju tužitelja prilikom određivanja uvjeta za prihvat jamstva za izvršenje posla razmatrani su i ocjenjivani samo u kontekstu je li postupanje tužitelja odstupalo od općih uvjeta natječaja u kontekstu da bi isto bilo od utjecaja na odluku tuženika za sklapanje ugovora o jamstvu/garanciji za prijavu u natječaju u korist umješača. Pravilna je ocjena nižestupanjskih sudova da upravo iz prethodno citiranih Općih uvjeta natječaja proizlazi pravo tužitelja za određivanje uvjeta za prihvat garancije za dobro izvršenje posla i da nema odstupanja od Općih uvjeta natječaja.

17. Pozivanje tuženika na praksu revizijskog suda (odluke Rev 2247/2017 i Revt 575/16) ne koincidira u odnosu na konkretnu situaciju jer je riječ o odlukama koje su donijete u sporu potrošača protiv banaka u odnosu na kredite sklopljene sa valutnom klauzulom CHF. Isto tako i pozivanje na praksu Europskog suda ne koincidira u odnosu na konkretan slučaj.

18. Stoga, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, temeljem čl. 393. ZPP odlučeno je kao pod I. izreke.

19. Kako trošak sastava odgovora na reviziju nije nužni trošak za vođenje postupka temeljem čl. 155. st. 1. ZPP odlučeno je kao pod II. izreke.

Zagreb, 28. studenoga 2023.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa