REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 725/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Marinić, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Centra za pružanje usluga u zajednici Osijek - "JA kao i TI", OIB: 81122081473, Osijek, Martina Divalta 2, koga zastupa punomoćnik Darko Mundweil, odvjetnik u Osijeku, radi poništenja odluke o razrješenju i utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-136/2020-2 od 27. listopada 2020., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pr-209/2018-21 od 18. listopada 2019. i djelomično ukinuta ista presuda i tužba odbačena, u sjednici održanoj 28. studenoga 2023.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e:

I. Revizija se odbija kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ŽŽ koji glasi:

„I/ Poništavaju se kao nezakonite i nedopuštene Odluka o razrješenju ravnatelja tuženika Centar za pružanje usluga u zajednici Osijek – "JA kao i TI", Martina Divalta 2, OIB: 81122081473, Ur. broj: 058-00/18-01/394 od 15. veljače 2018. godine kojom je tužitelj ŽŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] razriješen s dužnosti ravnatelja tuženika, kao i Odluka tuženika od 19. ožujka 2018.g. kojom nije uvažen tužiteljev zahtjev za zaštitu prava.

II/ Poništavaju se kao nezakonite i nedopuštene Odluka o otkazu ugovora o radu tuženika Centar za pružanje usluga u zajednici Osijek – "JA kao i TI", Martina Divalta 2, OIB: 81122081473, Ur. broj: 058-00/18-01/395 od 15. veljače 2018.g. kojim je tužitelju ŽŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], otkazan ugovor o radu na određeno vrijeme broj: 058-00/16-01/1373 od 21. lipnja 2016. godine kao i Odluka tuženika od 19. ožujka 2018. godine kojom nije uvažen tužiteljev zahtjev za zaštitu prava.

III/ Nalaže se tuženiku Centar za pružanje usluga u zajednici Osijek – "JA kao i TI", Martina Divalta 2, OIB: 81122081473, da tužitelja ŽŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vrati na rad na radno mjesto ravnatelja ili na drugo radno mjesto koje odgovara tužiteljevoj stručnoj spremi i radnoj sposobnosti, te mu prizna kontinuitet radnog staža od 16. veljače 2018. godine, pa do povratka na rad, kao i da mu naknadi parnični trošak, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.",

kao neosnovan

II/ Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn u roku 8 dana.“.

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu u toč. I/II i I/III izreke, kao i u odluci o troškovima postupka.

2.1. Drugostupanjskim rješenjem ukinuta je prvostupanjska presuda u dijelu u toč. I/I izreke i u tom dijelu je tužba sa zahtjevom za poništenje rješenja o razrješenju ravnatelja odbačena.

3. Protiv drugostupanjske presude i rješenja tužitelj podnio je reviziju pozivom na odredbu čl. 382.a st. 1. alineja 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/01, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11, 25/23, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači pobijanu presudu i rješenje te u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev, a podredno da ukine nižestupanjske odluke i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. U odgovoru na reviziju tuženik osporava njenu osnovanost i predlaže istu odbiti uz naknadu troška odgovora na reviziju.

5. Revizija nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev za poništenje rješenja o razrješenju ravnatelja, te posljedično tome zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu.

7. Prvostupanjski sud je pošavši od utvrđenja

- da je Upravno vijeće tuženika na sjednici održanoj 15. veljače 2018. zbog razloga predviđenih u čl. 157. Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, broj 157/13, 152/14, 99/15, 52/16 i 16/17 - dalje: ZSS) donijelo odluku o razrješenju tužitelja s mjesta ravnatelja;

- da je u posljednjem ugovoru o radu tužitelja kao ravnatelja u čl. 1. st. 2. bilo određeno da je poslodavac ovlašten otkazati ugovor o radu ako bi ravnatelj prije isteka mandata bio razriješen dužnosti iz razloga predviđenih u čl. 157. ZSS-a;

- da je u čl. 6. ugovora o radu bilo predviđeno da je poslodavac, u slučaju da po isteku mandata ravnatelj ne bi bio ponovno imenovan, dužan mu ponuditi sklapanje ugovora o radu za poslove za koje ispunjava uvjete,

- da su zbog postupanja i propusta tužitelja, koje je utvrđeno i inspekcijskim nadzorom nadležnog ministarstva, bile ispunjene pretpostavke iz čl. 157. ZSS-a za razrješenje ravnatelja,

ocijenio da je rješenje o razrješenju ravnatelja pravilno i zakonito, a posljedično tomu da je dopuštena i odluka o otkazu ugovora o radu, slijedom čega tužbeni zahtjevi nisu osnovani.

8. Drugostupanjski sud je uz obrazloženje

- da je odredbom čl. 45. st. 1. Zakona o ustanovama („Narodne novine“, broj 76/93, 29/97, 47/99 i 35/08 - dalje: ZU), koji se primjenjuje na tuženika kao javnu ustanovu, propisano da protiv odluke o razrješenju ravnatelj koji je razriješen ima pravo tužbom tražiti sudsku zaštitu prava ako smatra da je bio povrijeđen propisani postupak i da je ta povreda mogla bitno utjecati na odluku ili da nisu postojali razlozi za razrješenje propisani odredbom čl. 44. st. 2. toga Zakona;

- da je čl. 45. st. 2. ZU-a propisano da se tužba iz stavka 1. istog članka podnosi nadležnom sudu u roku od 30 dana od dana primitka odluke o razrješenju;

- da je tužitelj odluku o razrješenju primio 15. veljače 2018., a tužbu za poništenje odluke o razrješenju da je podnio 5. travnja 2019., dakle, po proteku roka iz čl. 45. st. 2. ZU-a;

ukinuo presudu u dijelu u kojem je odlučeno o zahtjevu za poništenje odluke o razrješenju ravnatelja i u tom dijelu tužbu odbacio.

9. Posljedično činjenici da tužitelj nije ostvario sudsku zaštitu protiv odluke o razrješenju, a koja odluka predstavlja posebni razlog za otkaz ugovora o radu, drugostupanjski sud prihvatio je i utvrđenje i zaključak prvostupanjskog suda o dopuštenosti otkaza ugovora o radu.

10. Prema odredbi čl. 391. st. 2. ZPP-a, u povodu revizije iz čl. 382.a ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 391. st. 3. ZPP-a).

11. Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj temelji na tvrdnji o počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer da nižestupanjske odluke nemaju razloge o odlučnim činjenicama posebno u dijelu koji se odnosi na zakonitost odluke o razrješenju.

11.1. Tužba sa zahtjevom za poništenje odluke o razrješenju ravnatelja odbačena je zbog nepravovremenosti (čl. 282. st. 1. ZPP-a), a zaključak drugostupanjskog suda o tome da je tužba podnesena izvan propisanog roka revident revizijom ne pobija. U takvoj situaciji neodlučni su navodi revidenta kojima se osporava zakonitost odluke o razrješenju i postupka koji joj je prethodio, i kao takvi nisu ocjenjivani.

11.2. Suprotno tvrdnji revidenta pobijana presuda ima razloge o odlučnim činjenicama tako i o postojanju opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu i nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

11.3. Stoga ne postoji revizijski razlog bitne povrede odredba parničnog postupka.

12. Postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava tužitelj ne obrazlaže na način predviđen odredbom čl. 391. st. 3. ZPP-a pa tako, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, određeno ne navodi i obrazlaže razloge zbog kojih je podnosi.

13. Stoga ovaj sud ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 391. st. 2. i 3. ZPP-a nije našao ni postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

14. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP-a reviziju odbiti kao neosnovanu.

15. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. i 155. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 28. studenoga 2023.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil