REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 72/2021-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mićo Ljubenko, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Ljubenko & partneri u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska radiotelevizija, Zagreb, Prisavlje 3, OIB:68419124305, kojeg zastupa punomoćnik Nevio Svilar, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Splitu br. Gž R-1077/20-2 od 8. listopada 2020., kojom je potvrđena presuda i rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu br. Pr-1301/2019-33 od 19. lipnja 2020., u sjednici održanoj 28. studenoga 2023.,
p r e s u d i o j e:
I. Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo da se utvrdi nezakonitom odluka tuženika pod nazivom Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika od 13. ožujka 2019. adresirana na tužitelja, da se utvrdi da radni odnos tužitelja nije prestao, da se naloži tuženiku vratiti tužitelja na posao na radno mjesto koje je obavljao do dana otkaza ugovora o radu – kamerman, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.
2. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je da se neće uzeti u obzir podnesak tužitelja od 7. veljače 2020., te je naloženo tužitelju platiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kuna.
3. Presudom i rješenjem suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena je presuda i rješenje suda prvog stupnja (toč. I.). Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka (toč. II.), te tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na žalbu (toč. III.).
4. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju na temelju čl. 382.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju, pobijanu odluku preinačiti, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.
5. U odgovoru na reviziju tuženik predlaže reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu, time da isti traži trošak sastava odgovora na reviziju.
6. Revizija tužitelja je neosnovana.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 2. ZPP u povodu revizije iz čl. 382.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
8. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja i zahtjev za vraćanje tužitelja na rad.
9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. lipnja 2000. na radnom mjestu kamermana,
- da mu je tuženik otkazao navedeni ugovor o radu Odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu radi skrivljenog ponašanja radnika od 13. ožujka 2019.,
- da je tužitelj u zakonskom roku podnio zahtjev za zaštitu prava o kojem tuženik nije odlučio te da je tužitelj podnio predmetnu tužbu u rokovima iz čl. 133. st. 1. i 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 i 127/17 - dalje: ZR),
- da iz Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu radi skrivljenog ponašanja radnika od 13. ožujka 2019. proizlazi da je tužitelju otkazan Ugovor o radu sklopljen 1. lipnja 2000. na neodređeno vrijeme i Dodataka Ugovora o radu sklopljen 10. listopada 2003. zbog kršenja obveza iz radnog odnosa, i to na način da je za vrijeme radnog vremena obavljao poslove iz djelatnosti poslodavca za privatne vanjske produkcije, a bez odobrenja poslodavca, kao i za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, čime je zloupotrijebio i korištenje bolovanja,
- da je radničkom vijeću priopćena namjera poslodavca da se radniku otkaže ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja, te mu je dostavljena sva dokumentacija nabrojena u obrazloženju odluke,
- da je radničko vijeće HRT u vezi s namjeravanim otkazom dostavilo svoje očitovanje 13. ožujka 2019., a u kojem je iskazalo suglasnost s namjerom poslodavca da se radniku otkaže ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja,
- da je tužitelj prethodno bio upozoren na mogućnost otkaza Ugovora o radu i to Upozorenjem broj 719/15 od 27. ožujka 2015., a zbog kršenja odredbe čl. 6.1. Općih pravila o radu i ponašanju, budući je poslodavac preko baze podataka internetske stranice www.imdb.com utvrdio kako je isti bio angažiran kao asistent kamere/šarfer, snimatelj iz zraka, te snimatelj druge kamere na privatnim vanjskim produkcijama, te mu je ukazano na mogućnost otkaza Ugovora o radu u slučaju ponovnog kršenja, odnosno povrede radne obveze,
- da je tužitelj i nakon danog mu upozorenja vršio iste povrede i to u 2016., 2017. i 2018.,
- da je tužitelj, između ostalog, od početka ožujka 2018. do kraja svibnja 2018. bez odobrenja poslodavca obavljao poslove kamermana za snimanje serije „Uspjeh“, te je njegovo ime navedeno na odjavnim špicama svih šest epizoda serije „Uspjeh“ i to u svojstvu H kamere,
- da je u istom razdoblju tužitelj bio na bolovanju, izuzev razdoblja od 14. do 30. svibnja kada je koristio godišnji odmor, čime je zloupotrijebio i korištenje bolovanja, budući je u razdoblju kada zbog zdravstvenog stanja nije obavljao poslove svog radnog mjesta, već je iste poslove naplatno obavljao za drugu osobu,
- da inače privremena nesposobnost za rad nije bila zbog liječenja ili oporavka od ozljede na radu ili profesionalne bolesti,
- da se radi o ustrajnijem kršenju obveza iz radnog odnosa na koje je tužitelj bio upozoren,
- da je prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika tužitelju omogućeno iznošenje obrane.
10. Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su zaključili da je tužitelj počinio navedene propuste koji mu se stavljaju na teret, a koji imaju značenje skrivljenog ponašanja radnika i predstavljaju valjan osnov za donošenje odluke o redovitom otkazu zbog skrivljenog ponašanja u smislu odredba čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR. Naime, nižestupanjski sudovi ocjenjuju da je tužitelj kontinuirano kršio obveze iz radnog odnosa i to nakon što je bio upozoren od strane tuženika, kao i da u konkretnom slučaju nije utvrđeno da je zadobivena ozljeda, radi koje je tužitelj bio na bolovanju, okvalificirana kao ozljeda na radu, radi čega nije došlo do povrede odredbe čl. 38. ZR. 11. Suprotno navodima revizije tužitelja sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava i zapisnika o iskazima svjedoka koji se nalaze u spisu.
12. Revident nadalje sadržajno ukazuje na postojanje relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP, počinjene po drugostupanjskom sudu.
13. Drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude, prihvaćajući u cijelosti činjenična utvrđenja i pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, odgovorio na žalbene navode relevantne za odluku u sporu, pa nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP, na koju revident ukazuje u reviziji.
14. Kako revident dijelom navoda iznesenih u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka osporava i pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog tijekom postupka, valja reći da prema odredbi čl. 386. st. 1. ZPP reviziju iz čl. 382.a ZPP nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tako navodi revidenta kojima se osporava utvrđeno činjenično stanje nisu mogli biti uzeti u razmatranje.
15. Također nije osnovan niti prigovor u pogledu pogrešne primjene materijalnog prava.
16. Sukladno odredbi čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti) otkaz ako za to ima opravdani razlog, ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).
17. Odredbom čl. 80. st. 1. Pravilnika o radu HRT propisano je da radnik ne smije bez odobrenja poslodavca za svoj ili tuđi račun sklapati poslove iz djelatnosti koju obavlja poslodavac, dok je odredbom čl. 93. st. 1. toč. 4. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu HRT propisano da je osobito teška povreda radne obveze zloupotreba korištenja bolovanja.
18. U prethodno navedenom utvrđenom činjeničnom stanju nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili zahtjev tužitelja. Naime, prema odredbi čl. 115. st. 1. t. 3. ZR otkaz prema ovom osnovu predstavlja specifičnu sankciju radnog prava za neispunjavanje obveza iz ugovora o radu. ZR posebno ne propisuje što se smatra kršenjem obveze iz radnog odnosa, pa se dopuštenost ovog otkaza procjenjuje prema okolnostima pojedinog slučaja.
19. Međutim, prema shvaćanju revizijskog suda, a kako to pravilno cijene i nižestupanjski sudovi, okolnost da je radnik za vrijeme radnog odnosa kod tuženika, bez pisanog odobrenja poslodavca, obavljao posao kamermana za drugog poslodavca, te na taj način i ujedno zloupotrijebio korištenje bolovanja i tako postupio suprotno Pravilniku o radu poslodavca, kojim su navedene povrede propisane kao teške povrede radne obveze, a kako je to utvrđeno u konkretnom slučaju, predstavlja opravdan razlog za otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika.
20. Nadalje, tužitelj je već ranije pisanim upozorenjem bio upozoravan na iste povrede obveza iz radnog odnosa koje je tužitelj također počinio obavljanjem poslova iz djelatnosti poslodavca za privatne vanjske produkcije, a bez odobrenja poslodavca i kojom mu je ukazano na mogućnost otkazivanja ugovora o radu, slijedom čega su u cijelosti ispunjene pretpostavke za redovito otkazivanje ugovora o radu iz čl. 119. st.
1. ZR.
21. Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu, radi čega je odlučeno kao u izreci ove presude.
22. Odluka o zahtjevu tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju donesena je primjenom odredbi čl. 155. ZPP, jer navedena radnja nije bila potrebna za vođenje parnice.
Zagreb, 28. studenoga 2023.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
