Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 34 Gž-3133/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u Vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužitelja H. S. /OIB: …/ iz Z., koga zastupa B. V., odvjetnik iz Z., protiv tuženika L. G. /OIB: …/ iz Z., koga zastupa G. H., odvjetnica iz Z., radi predaje nekretnine u suposjed, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10037/2021-42 od 9. lipnja 2021., žalbi K. S.-G. protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 10037/2021-49 od 23. kolovoza 2020. i žalbi K. S.-G. protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10037/2021-42 od 9. lipnja 2021., u sjednici održanoj 28. studenog 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10037/2021-42 od 9. lipnja 2022.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba K. S.-G. i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10037/2021-49 od 23. kolovoza 2022.

II. Odbacuje se kao nedopuštena žalba K. S.-G. podnesena protiv presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10037/2021-42 od 9. lipnja 2022.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

IV. Odbija se zahtjev K. S.-G. za naknadu troška žalbenog postupka.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu tuženika i odgovora na žalbe K. S.-G..

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom nalaženo tuženiku predati tužitelju u suposjed nekretninu upisanu u zk. ul. br. 5651, kao etažno vlasništvo s određenim omjerima, k. č. br. 4778/4 kuća u …, dvorište i vrt, površine 50,3 čhv, odnosno 181 m2 i to 2. suvlasnički dio: 33,26/100 etažno vlasništvo (E-2), što u naravi predstavlja stan (garsonjera) na I (prvom) katu, dvosobni stan na II (drugom) katu i spremište ispod stubišta u prizemlju, ukupne površine 70,50 čm, označeno plavom bojom (stavak I. izreke) i naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 5.656,25 kuna / 750,71 eura[1] (stavak II. izreke).

Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 5.781,25 kuna / 767,30 eura (stavak III. izreke).

2. Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10037/2021-49 od 23. kolovoza 2022. odbijeno je sudjelovanje K. S.-G. u predmetnom postupku u svojstvu umješača na strani tuženika.

3. Protiv presude žali se tuženik iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., u daljnjem tekstu: ZPP-a).

3.1. Tuženik predlaže preinaku prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbenog postupka.

4. U odgovoru na žalbu tuženika, tužitelj predlaže odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu. Tužitelj zahtijeva trošak odgovora na žalbu.

5. Protiv rješenja poslovni broj P-10037/2021-49 od 23. kolovoza 2022. kojim je odbijeno sudjelovanje K. S.-G. u predmetnom postupku, u svojstvu umješača na strani tuženika, žali se K. S.-G. pozivom na žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. u vezi s člankom 381. ZPP-a.

5.1. K. S.-G. predlaže preinaku rješenja slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbenog postupka.

1 Fiksni tečaj konverzije – 0,753450 kuna za 1 euro

6. U odgovoru na žalbu K. S.-G., tužitelj se protivi navodima iste, predlaže odbiti je kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

6.1. Tužitelj zahtijeva trošak odgovora na žalbu.

7. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnijela K. S.-G. pozivom na sve žalbene razloge.

7.1. K. S.-G. predlaže preinaku prvostupanjske presude slijedom navoda žalbe i zahtijeva trošak žalbenog postupka.

8. U odgovoru na žalbu K. S.-G. podnesenu protiv prvostupanjske presude, tužitelj predlože odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu. Tužitelj zahtijeva trošak odgovora na žalbu K. S.-G..

9. Žalba tuženika protiv presude je neosnovana.

10. Žalba K. S. G. protiv rješenja od 23. kolovoza 2022. je neosnovana.

11. Žalba K. S.-G. protiv prvostupanjske presude je nedopuštena.

12. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao suvlasnika usmjeren protiv tuženika kao suvlasnika (svaki u ½ dijela) za predaju u suposjed predmetne nekretnine.

13. Nije sporno:

- da su tužitelj H. S. i njegova sestra K. S.-G., nasljeđivanjem majke (1994.), u jednakim dijelovima stekli vlasništvo predmetne nekretnine;

- da je u nekretnini do 2013. stanovala baka tužitelja i K. S.-G., a do 2016. i njihova teta;

- da tužitelj i njegova sestra K. S.-G. nisu postigli sporazum 2017. o uređenju nekretnine;

- da je tužitelj o uređenju nekretnine saznao krajem 2018. prilikom policijske intervencije po prijavi tužitelja da se nepoznate osobe koriste stanom;

- da je sestra K. S.-G. svoj suvlasnički dio nekretnine darovala 8. siječnja 2018. sinu L. G., koji se na temelju Ugovora o darovanju na kojem je potpis K. S.-G. ovjeren kod javnog bilježnika 9. siječnja 2018. i prijedloga od 10. siječnja 2018. /Z-1904/2018/ uknjižio vlasnikom nekretnine u ½ dijela i da isti kao valjan pravni posao egzistira, kao i upis u zemljišnu knjigu proveden na temelju tog Ugovora,

- i da su člankom 2. i 3. Ugovora o darovanju od 8. siječnja 2018. stranke jasno očitovale volju da se tuženik sa zahvalnošću prihvatio darovane nekretnine, i da je stupio u posjed iste nadnevkom potpisivanja Ugovora o darovanju.

14. Ne bi trebalo biti sporno jer isto proizlazi iz rezultata raspravlja pred prvostupanjskim sudom i e-predmeta (P-2715/2019):

- da je K. S.-G., nakon što je tužitelj pokrenuo predmetnu parnicu (27. prosinca 2018.) i nakon što je dan odgovor na tužbu (19. veljače 2019.), pokrenula parnicu 14. svibnja 2019. protiv H. S. (tužitelja iz predmetne parnice) radi isplate iznosa od 69.131,46 kuna na ime ulaganja u nekretninu i utvrđenja da K. S.-G. pripada pravo zadržanja ½ dijela nekretnine H. S. do namirenja njezine novčane tražbine;

- da je parnica P-2715/2019 pravomoćno okončana na način da su odbijeni tužbeni zahtjevi K. S.-G. (prvostupanjska presuda poslovni broj P-2715/2019 od 15. ožujka 2022. potvrđena presudom Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-773/2022 od 30. kolovoza 2022., a prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske odluke odbijen / odbačen rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-792/2023-2 od 19. travnja 2023.) između ostalog i zbog toga što K. G.-S. kao poslovođa bez naloga nije dokazala cijenu izvedenih radova, a time niti svoj financijski izdatak (nije dostavila niti jedan račun što je kao poslovođa bez naloga bila dužna).

15. U žalbenom stadiju postupka je sporno:

- je li tuženik kao suvlasnik ½ dijela nekretnine pasivno legitimiran po zahtjevu tužitelja kao suvlasniku nekretnine u ½ dijela na predaju nekretnine u suposjed tužitelju, utoliko što tuženik u bitnome tvrdi da je Ugovor o darovanju od 8. siječnja 2018. fiktivan (prividan) u dijelu stupanja u posjed darovane mu nekretnine jer da između njega i njegove majke K. S.-G. nikada nije izvršena "prava / realna predaja nekretnine u neposredan posjed", da je u isključivom posjedu nekretnine K. S.-G. jer da je tuženik, sve da je i imao posjed sporne nekretnine mogao taj posjed izgubiti, oduzimanjem po majci K. S.-G. i da tužitelj na kojem je teret dokazivanja nije dokazao da je nekretnina u posjedu tuženika (jednu od pretpostavki iz članka 162. stavak 1. ZVDSP-a),

- i je su li ispunjeni uvjeti iz članka 206. ZPP-a za sudjelovanje u predmetnoj parnici K. S.-G. kao umješača na strani tuženika, odnosno ima li za miješanje K. S.-G. određeni pravni interes.

16. Suprotno žalbenim navodima, drugostupanjski je sud suglasan sa ocjenom prvostupanjskog suda:

- da razlozi zbog kojih tuženik uskraćuje tužitelju kao suvlasniku pravo na predaju u suposjed predmetne nekretnine, odnosno osporava pasivnu legitimaciju (mogućnost ovrhe zbog troškova uređenja nekretnine, vođenje parnice P-2715/2019 po tužbi K. S.-G. protiv H. S. radi isplate troškova uređenje nekretnine i utvrđenja prava K. S.-G. na zadržanje tužiteljevog suvlasničkog dijela nekretnine do namirenja troškova uređenja nekretnine) osim što nisu uvjerljivi ne predstavljaju kako to pokušava prikazati tuženik takovu pravnu zapreku za tužitelja kao suvlasnika ne posjednika, da od tuženika koji posjeduje cijelu nekretninu zatraži predaju u suposjed istu nekretninu;

- da su se u okolnostima konkretnog slučaja ispunile pretpostavke iz članka 161. stavka 1. i članka 162. ZVDSP-a za prihvaćanje pravnih posljedica predloženih tužbenim zahtjevom,

- i da K. S.-G. nema određeni pravni interes u smislu odredbe članka 206. ZPP- a za miješanje u predmetnu parnicu na strani tuženika (pravne posljedice presude iz ove parnice ne mogu se posredno odraziti na pravnu situacije K. S.-G. koja je predmetom parnice P-2715/2019).

17. Naime, dovođenjem u vezu nespornih činjenica sa iskazima stranaka, svjedoka (K. S.-G. i B. B.), Ugovorom o darovanju od 8. siječnja 2018. i stanjem zemljišne knjige, kao jedini objektivni zaključak ostaje da su tužitelj i K. S.-G. od 1994. do 2016. bili na istom stupnju posjedovanja nekretnine s istom objektivnom kvalitetom koji je imala i njihova majka (takozvani idealni posjed), da su bez suglasnosti tužitelja kao suvlasnika na zajedničkim dijelovima kuće u kojoj se stan nalazi i dijelu stana izvođeni radovi, da je sa izvođenjem radova upoznat i tuženik neposredno na nekretnini, da je tuženik u vrijeme sklapanja Ugovora o darovanju (8. siječnja 2018.) već bio u položaju izvršavanja svoje faktične vlasti glede nekretnine (bio je u nekretnini u vrijeme izvođenja radova), da je darovateljica (K. S.-G.) bezuvjetno 8. siječnja 2018. očitovala volju da njezin posjed nekretnine u ½ dijela s tim nadnevkom predaje tuženiku, a tuženik sa zahvalnošću prihvatio nekretninu i posjed, da je egzistentan Ugovor o darovanju i valjanost upisa na temelju tog Ugovora u zemljišnim knjigama.

18. U vrijednosnom i smislenom obavještavanju suda o odlučnim činjenicama (posjedu nekretnine), kako je to u biti zaključio i prvostupanjski sud, ne može se prihvatiti iskaz tuženika i K. S.-G. u dijelu kojem tvrde da se upis u zemljišnoj knjizi ne podudara sa pravim efektivnim posjedom nekretnine, a niti razlozi koje navodi u prilog formalnom (prividnom) darovanju (mogućnost ovrhe zbog dugova prema Diners kartici koji su nastali zbog troškova uređenja nekretnine i vođenje parnice P- 2725/2019 po tužbi K. S.-G. radi utvrđenja prava zadržanja tužiteljevog suvlasničkog dijela nekretnine do namirenja troškova uređenja), i da nekretninu isključivo posjeduje K. S.-G..

18.1. To ne samo zbog činjenice što je Ugovor o darovanju od 8. siječnja 2018. koji je formalan i komutativan (nema neizvjesnosti, sve je unaprijed jasno), kao takav egzistentan, i što je valjan upis u zemljišnoj knjizi na temelju tog Ugovora, već i zbog činjenice da je K. S.-G. parnicu radi naknade troškova uređenja nekretnine i utvrđenja prava na zadržanja tužiteljevog suvlasničkog dijela nekretnine do namirenja tih troškova (P-2715/2019) vodila protiv H. S. (tužitelja iz predmetne parnice) kao poslovođa bez naloga, koju je u konačnici pravomoćno izgubila, između ostalog i zbog toga što nije dostavila niti jedan račun vezano za uređenje nekretnine (dokaz da je ona financirala uređenje nekretnine).

18.2. Uzimajući u obzir te činjenice (svaku za sebe i sve zajedno), kao jedini mogući objektivni zaključak ostaje da je iskaz tuženika i svjedokinje K. S.-G. u navedenom dijelu neuvjerljiv i dogovorno usmjeren na održavanje stanja potpunog isključenja tužitelja iz suposjeda nekretnine po tuženiku kao posjedniku cijele nekretnine.

19. Postupanje tuženika je protivno odredbi članka 42. stavku 1. ZVDSP-a kojom su prije svega regulirana međusobna prava suvlasnika na način da svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, a što znači da tuženik kao jedan od suvlasnika ne može tužitelja kao drugog suvlasnika isključiti iz suposjeda nekretnine, odnosno tražiti za sebe cijelu nekretninu, bez obzira na veličinu suvlasničkog dijela svakog od njih, i motive njega i njegove majke K. S.-G. zbog kojih smatraju da tužitelju ne pripada pravo na suposjed nekretnine, poglavito ako se ima u vidu da predmet ove parnice nije posjedovna zaštita, već zaštita po pravilima o zaštiti vlasništva iz odredbe članka 161. stavak 1. i članka 162. ZVDSP-a i da na strani tuženika nije utvrđeno postojanje nekog konkretnog prava na isključivo posjedovanje i 1/2 dijela predmetne nekretnine, čije je nesporno tužitelj vlasnik.

20. Stoga, nije u pravu tuženik kada tvrdi da bi u postupku bilo utvrđeno da je u isključivom posjedu stana K. S.-G. i da je zbog toga osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije, zatim da je Ugovora o darovanju od 8. siječnja 2018. "fiktivni" ugovor, odnosno da su odredbe o primanju darovane nekretnine sa zahvalnošću i predaje u posjed darovane nekretnine prividne u smislu odredbe članka 285. stavak 1. ZOO-a[2] , posljedično čemu da je tuženik i da je imao posjed sporne nekretnine mogao taj posjed izgubiti, oduzimanjem po majci K. S.-G..

20.1. Osim toga, a u prilog neodrživosti iskazanog stava tuženika o prividnosti ugovornih odredbi iz članka 2. i 3. u smislu odredbe članka 285. stavka 1. ZOO-a treba imati u vidu da nije prividan (fiktivan, simuliran) onaj ugovor koji ugovorne stranke možda ne bi sklopile (primjerice ugovor o darovanju), ali ga ipak sklapaju radi postizanja određenog imovinskog ili drugog dopuštenog probitka (primjerice izbjegavanje eventualne ovrhe), a što znači da Ugovor o darovanju od 8. siječnja 2018. ne čini prividnim to što je po tuženiku i njegovoj majci motiv darovanja nekretnine bio izbjegavanje eventualne ovrhe, kako to očito bezuspješno pokušava prikazati tuženik.

20.2. U konačnici, bitni element ugovora o darovanju su predmet i animus donandi (volja za darovanje), koje elemente tuženik nije niti pokušao kompromitirati, a svi ostali elementi, među kojima je i predaja u vlasnički posjed su u dispoziciji ugovornih strana (članak 2. i članak 11. ZOO-a), što znači da ih one mogu ali ne moraju ugovoriti.

21. Prema tome, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da tužitelju kao zemljišnoknjižnom suvlasniku predmetne nekretnine u ½ dijela, koji je isključen iz suposjeda iste, protiv tuženika kao zemljišnoknjižnog vlasnika u drugoj polovini dijela nekretnine i posjednika cijele nekretnine, pripada pravo na zaštitu u smislu pravila o zaštiti vlasništva (članak 161. stavak 1. i 2. i članka 162. stavka 1. i 2., članka 163. stavak 2/2. ZVDSP-a) i za svoju odluku pod stavkom I. izreke u bitnome dao jesne razloge.

22. Odluka o troškovima postupka pod stavcima II. i III. izreke presude, koju tuženik posebno niti ne osporava je pravilna (točka 25. i 26. obrazloženja prvostupanjske presude).

23. Nadalje, prvostupanjskim je rješenjem odbijeno sudjelovanje K. S.-G. u predmetnom postupku u svojstvu umješača na strani tuženika uz obrazloženje da K. 2 Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022.)

S.-G. nema pravnog interesa da tuženik uspije u predmetnom postupku, već osobni interes samom činjenicom što joj je tuženik sin, apostrofirajući da je predmetni postupak bez utjecaja na tijek i ishod parnice poslovni broj P-2715/2019 koju K. S.-G. kao tužiteljica vodi protiv tužitelja iz predmetne parnice kao tuženika, radi naplate troškova uređenja nekretnine i utvrđenja prava zadržanja suvlasničkog dijela nekretnine tužitelja do naplate istih troškova.

24. K. S.-G. osporava isto rješenje i tvrdi da ima pravni interes jer da parnica poslovni broj P-2715/2019 u kojoj traži utvrđenje prava zadržanja tužiteljevog dijelu sporne nekretnine do namirenja njene dospjele novčane tražbine s kamatama nije pravomoćno okončana i da bi joj u slučaju uspjeha u toj parnici bilo onemogućeno ostvarenje prava retencije jer bi "na mala vrata" bila izbačena iz posjeda sporne nekretnine, te da tužitelj u predmetnoj parnici od tuženika traži nemoguću činidbu s obzirom da isti nije u posjedu, niti suposjedu nekretnine, već da je ona u posjedu nekretnine, što tužitelj u odgovoru na žalbu na rješenje osporava tako što se priklanja stavu prvostupanjskog suda.

25. Drugostupanjski je sud suglasan sa odlukom prvostupanjskog suda da nisu kumulativno ispunjeni uvjeti za miješanje K. S.-G. u predmetnu parnicu na strani tuženika u smislu odredbe članka 206. ZPP-a, odnosno da K. S.-G. nema određeni pravni interes za miješanje s obzirom da su pravne posljedice presude iz predmetne parnice bez posrednog odraza na njezinu pravnu situaciju iz parnice poslovni broj P- 2715/2019.

26. Naime, parnica poslovni broj P-2715/2019 na koju se žaliteljica poziva u prilog postojanju pravnog interesa za miješanjem u predmetnu parnicu na strani tuženika, kako je navedeno pod točkom 14. obrazloženja, pravomoćno je okončan na način da su odbijeni kao neosnovani tužbeni zahtjevi K. S.-G. usmjereni protiv tužitelja iz predmetne parnice kao tuženika na isplatu iznosa od 69.131,46 kuna na ime ulaganja u nekretninu i utvrđenje da K. S.-G. pripada pravo zadržanja ½ dijela nekretnine H. S. do namirenja njezine novčane tražbine, a što znači da ne postoji niti materijalno-pravni odnos iz kojeg K. S.-G. crpi svoj interes za miješanje u predmetnu parnicu na strani tuženika, a time niti određeni pravni interes, kao jedan od kumulativnih uvjeta određenih člankom 206. ZPP-a.

27. Pored navedenog, drugostupanjski sud ne nalazi potrebnim odgovarati na ostale navode K. S.-G. iz žalbe protiv rješenja, koji se svode na ponavljanje navoda iz žalbe tuženika protiv presude na koje je odgovoreno pod točkama 16. - 22. obrazloženja.

28. Stoga je odbijena kao neosnovana žalba K. S.-G. i potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10037/2021-49 od 23. kolovoza 2022.

29. Budući da K. S.-G. u predmetnom postupku nema položaj stranke, niti umješača, to nije ovlaštena na podnošenje žalbe protiv presude (članak 358. stavak 3. i članak 348. stavak 1. ZPP-a), zbog čega je žalba K. S.-G. podnesena protiv prvostupanjske presude odbačena kao nedopuštena (članak 367. stavak 1. ZPP-a).

30. Tuženiku i umješači nisu priznati troškovi žalbenog postupka jer nisu uspjeli sa žalbama (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

31. Radnje odgovora na žalbu tuženika i na žalbe K. S.-G. nisu bile potrebne u vođenju predmetne parnice, zbog čega trošak istih nije priznat tužitelju (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

32. Iz navedenih je razloga odlučeno kao u izreci presude (članak 368. stavak 1. ZPP-a) i izreci rješenja (članak 380. točka 2. ZPP-a za stavak I., članak 367. stavak 1. ZPP-a za stavak II., članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 381. ZPP-a za stavak III. - V. izreke).

U Zagrebu 28. studenog 2023.

Predsjednica Vijeća:

Nika Grospić Ivasović, v.r.