REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2218/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i mr. sc. Igora Periše, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Lovačka udruga „JASTREB“, OIB 32537556837, iz Lukača, Lukač b.b., zastupanog po punomoćniku Stjepanu Vošćaku, odvjetniku u Virovitici, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB 26187994862, iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, zastupanog po punomoćniku Anti Župiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2945/2022-2 od 20. travnja 2023. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-135/2019-34 od 8. travnja 2022., u sjednici održanoj 28. studenoga 2023.,
r i j e š i o j e:
I. U odnosu na pravna pitanja naznačena pod rednim brojem 1. i rednim brojem 2. prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
II. U odnosu na pravno pitanje naznačeno pod rednim brojem 3. i u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava, prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 2945/2022-2 od 20. travnja 2023. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-135/2019-34 od 8. travnja 2022. tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije naznačivši slijedeća pravna pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu:
„1. Koji kriterij odgovornosti se primjenjuje u postupku radi naknade štete na divljači i može li se u slučaju utvrđivanja odgovornosti za nastanak štetnog događaja izjednačiti odgovornost vlasnika divljači kao opasne stvari koja je izletjela na javnu cestu koja nije namijenjena za kretanje divljači te ne pripada lovištu i odgovornost vlasnika motornog vozila koji se kreće površinom namijenjenom za promet motornih vozila?,
2. Procjenjuje li se odgovornost za uginuće divljači na isti način ako se štetni događaj dogodio u šumi/polju gdje divljač obitava ili na javnoj cesti na kojoj nije dozvoljeno kretanje divljači?,
3. Predstavlja li trošak sastava očitovanja po otklonu štete (a imajući u vidu da se isti uopće ne odnosi na izdatak učinjen u tijeku ili povodu konkretnog postupka) i prijedlog radi sporazumnog rješenja naknade štete troškove koji su potrebni za svrhovito vođenje postupka u smislu odredbe čl. 155. ZPP, a ovo posebice imajući u vidu da se ne radi o radnjama za koje je propisana odvjetnička nagrada prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika?“.
1.1. Predmetni prijedlog za dopuštenje revizije tuženik je podnio i iz razloga jer da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno člankom 29. Ustava Republike Hrvatske i člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to pravo na pravično suđenje, a sve zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
1.2. Tužitelj se u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije protivi tom prijedlogu.
Predlaže isti odbaciti, a podredno odbiti.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) ovaj revizijski sud ocijenio je slijedeće.
2.1. Pravna pitanja naznačena pod rednim brojem 1. i rednim brojem 2. nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Tuženik kao razlog važnosti tih pravnih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu navodi tek da o tim pravnim pitanjima nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske. No ocijenjeno je da okolnost što o određenom pravnom pitanju još uvijek ne bi postojala praksa revizijskog suda, sama po sebi, to pravno pitanje ne čini važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2.2. U odnosu na pravno pitanje naznačeno pod rednim brojem 3. tuženik nije jasno naznačio razloge važnosti tog pravnog pitanja u smislu odredbe čl. 385.a ZPP.
2.3. U odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava i to prava na pošteno suđenje, ocijenjeno je da tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu uslijed pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno to temeljno ljudsko pravo.
3. S obzirom na izneseno valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao pod stavkom I. izreke ovog rješenja odnosno valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 2. i st. 3. ZPP odlučiti kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 28. studenoga 2023.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
