REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3494/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika CB, vl. "[obrt]" [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sanja Paić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika-protutužitelja Aparthotel Novalja d.o.o., Novalja, Slatinska ulica 65, OIB: 25446855289, kojeg zastupa punomoćnik Boris Šolaja, odvjetnik u Rijeci, radi naknade štete, postupajući po prijedlogu tuženika-protutužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-193/2023-2 od 14. ožujka 2023. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Povrv-189/2021-37 od 19. prosinca 2022., u sjednici održanoj 28. studenog 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika-protutužitelja za dopuštenje revizije se odbija u odnosu na pitanje naznačeno pod 1.
II. Prijedlog tuženika-protutužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u odnosu na pitanje naznačeno pod 2. i u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava.
Obrazloženje
1. Tuženik-protutužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-193/2023-2 od 14. ožujka 2023. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Povrv-189/2021-37 od 19. prosinca 2022. zbog dva pravna pitanja i zbog povrede temeljnog ljudskog prava.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Prijedlog nije dopušten.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a, 387., 388. i 389. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da u odnosu na pitanje naznačeno pod 1. tuženik-protutužitelj nije iznio odgovarajuće razloge važnosti postavljenog pitanja jer su odluke na koje se poziva donesene u različitoj činjeničnoj i pravnoj situaciji i u njima nije zauzeto pravno shvaćanje o postavljenom pitanju.
4.1. Predmet spora u ovom predmetu je naknada štete zbog nedovršenih i nekvalitetno izvedenih elektroinstalaterskih radova tužitelja-protutuženika, a tužbeni zahtjev je odbijen jer tuženik-protutužitelj nije u prekluzivnom roku iz čl. 605. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO) obavijestio tužitelja-protutuženika (izvođača radova) o uočenim nedostacima zbog čega je izgubio pravo pozivati se na nedostatke.
4.2. U odluci revizijskog suda broj: Rev-970/19 od 5. studenog 2020. na koju se tuženik-protutužitelj pozvao kao razlog važnosti stranke su ugovorile raskid ugovora o zakupu u slučaju neplaćanja zakupnine, uz obvezu zakupnika da plaća naknadu za daljnje korištenje nekretnine ako nekretninu nakon raskida ugovora ne preda zakupodavcu te je sud zaključio da stranke imaju pravo regulirati pravne učinke raskida ugovora, a ugovorne odredbe kojima su ugovorene pravne posljedice koje će nastati u slučaju raskida ugovora važe i nakon raskida ugovora. U odluci revizijskog suda broj: Rev-910/13 od 5. listopada 2016. odbačena je revizija u predmetu u kojem je naložen povrat novca u situaciji kada je tužitelj kupio nekretninu od nevlasnika pri čemu revizijski sud nije izrazio nikakvo pravno shvaćanje s obzirom na to da odluka u tom sporu nije ovisila o postavljenim pitanjima.
4.3. Dakle, iz revizijskih odluka na koje se tuženik-protutužitelj pozvao ne proizlazi da je sud zauzeo shvaćanje o postavljenom pitanju pod 1. jer u njima nije zauzeto shvaćanje o mogućnosti primjene odredbi ZOO koje reguliraju odgovornost izvođača radi materijalnih nedostataka djela u situaciji postojanja izjave o raskidu ugovora o građenju/djelu i potraživanja naknade štete u vezi raskinutog ugovora niti sadrži shvaćanje o primjeni čl. 368. ZOO odnosno o odnosu odredbe čl. 368. ZOO i čl. 605. i 606. ZOO na kojim odredbama je sud donio pobijanu odluku. Stoga postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na pitanje naznačeno pod 1. pa je riješeno kao pod točkom I. izreke.
6. U odnosu na pitanje pod 2. tuženik-protutužitelj nije dao nikakve razloge važnosti postavljenog pitanja u smislu suprotnih odluka drugostupanjskih sudova, a sam navod da revizijski sud nije zauzeo pravno shvaćanje ne daje razlog važnosti postavljenog pitanja, pa je iz tog razloga prijedlog u odnosu na pitanje pod 2. valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a stavka 2. ZPP te je odlučeno kao pod toč. II. izreke.
7. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a koji tuženik-protutužitelj podnosi zbog povrede prava na žalbu iz čl. 18. Ustava Republike Hrvatske, valja reći da tuženik-protutužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu nekom osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo na žalbu.
7.1. Naime, ovaj sud primjećuje da je tuženik-protutužitelj na raspolaganju imao žalbu kojom se i koristio, a činjenica da nije uspio u sporu ne čini to pravno sredstvo nedjelotvornim. Pri tome se napominje i da je drugostupanjski sud dao obrazloženje za svoju odluku. Stoga tuženik-protutužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno pravo na žalbu prema čl. 18. Ustava Republike Hrvatske.
8. Slijedom navedenog, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on podnesen pozivom na čl. 385.a st. 2. ZPP-a, valjalo je temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP-a odlučiti kao pod toč. II. izreke ovoga rješenja.
Zagreb, 28. studenog 2023.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
