REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3820/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽĆ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Irena Tušak Miletić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Tušak Miletić i partneri, odvjetnici u Zagrebu protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa punomoćnica Marija Radelja, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović, u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlozima tužiteljice i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž- 317/2023-3 od 22. veljače 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3804/21- 26 od 29. studenoga 2022., u sjednici održanoj 28. studenoga 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlozi tužiteljice i tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja se odbijaju.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na povrede temeljnih prava tuženika zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-317/2023-3 od 22. veljače 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3804/21-26 od 29. studenoga 2022.
2. Tužiteljica u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja pravna pitanja koje smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:
„Je li dopušteno razmjerno umanjenje iznosa naknade parničnih troškova potrošaču koji je u sporu iz potrošačkog ugovora u deklaratornom dijelu uspio u cijelosti, a u restitucijskom dijelu u pretežitom dijelu, odnosno predstavlja li isto ograničenje koje umanjuje samu bit prava potrošača na pristup sudu, a imajući u vidu da je to u suprotnosti sa nadnacionalnim pravom Europske unije ( čl. 6. st. 1. i čl. 7. st. 1. Direktive vijeća 93/13/EEZ i Odluka suda EU C-224/19 i C- 259/19)? odnosno 2. Može li (smije li?) sud potrošaču koji je u sporu iz potrošačkog ugovora u deklaratornom dijelu uspio u cijelosti, a u restitucijskom dijelu u pretežitom dijelu razmjerno umanjiti iznos dosuđenih parničnih troškova s obzirom na postotak uspjeha u sporu te od istoga oduzeti postotak navodnog uspjeha druge strane s obzirom na stav da isto predstavlja ograničenje koje umanjuje samu bit prav potrošača na pristup sudu, odnosno to je u suprotnosti sa nadnacionalnim pravom Europske unije ( čl.6.st.1. i čl. 7. st.1. Direktive vijeća 93/13/EEZ i Odluka suda EU C-224/19 i C-259/19)?“
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Prijedlog je neosnovan.
5. Polazeći od odredbe članka 385. a i 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP-a), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. Naime, predlagateljica u postavljenim pitanjima problematizira način izračuna troška parničnog postupka u konkretnom predmetu. Radi se o pitanjima koja ovise o konkretnim okolnostima svakog konkretnog slučaja i procesnim radnjama stranaka, pa stoga ta pitanja nisu pitanja koja su od općeg značaja za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
7. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavka 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe članka 389. b stavaka 1. i 2. ZPP-a, riješeno kao u izreci rješenja pod točkom I.
U odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije tuženika:
8. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-317/2023-3 od 22. veljače 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3804/21-26 od 29. studenoga 2022.
9. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja slijedeća pravna pitanja:
„1. Je li tužba tužitelja Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača („Udruga Potrošač“ podnesena Trgovačkom sudu u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. travnja 2012. radnja vjerovnika poduzeta protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/2005)?
2. Pripada li potrošaču kao posljedica utvrđene ništetnosti dijela odredbe potrošačkog ugovora o kreditu denominiranog u CHF/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to dijela odredbe o valutnoj klauzuli, isplata razlike između iznosa kamate izračunatog po prosječnoj kamatnoj stopi za kredite u kunama i iznosa kamate izračunate po stopi određenoj odlukom banke ili isplata razlike između iznosa koji je potrošač platio i iznosa izračunatog na temelju početno ugovorene kamatne stope?
3. Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti dijela ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli sadržane u potrošačkom ugovoru o kreditu denominiranom u CHF/denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF? odnosno
Je li zakonita odluka suda kojom je kreditoru naloženo isplatiti korisniku kredita (potrošaču) novčani iznos primljen na temelju odredbe potrošačkog ugovora o kreditu sa zakonskim zateznim kamatama od dana kada je novčani iznos kreditor stekao, bez da je sud ocjenjivao je li kreditor nesavjestan stjecatelj?
4. Protivi li se članku 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003) odnosno članku 96. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/2007), odluka suda kojom je odredba potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju odredba o naknadi za slučaj prijevremene otplate kredita) utvrđena nepoštenom, odnosno ništetnom, na temelju utvrđenja suda da se o ugovaranju iste nije pojedinačno pregovaralo, bez da je sud utvrdio uzrokuje li ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača?
5. Protivi li se članku 1024. st. 3. Zakona o obveznim odnosima u vezi s čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003) odnosno članku 96. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/2007),odluka suda kojom je odredba potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju odredba o naknadi za slučaj prijevremene otplate kredita) utvrđena nepoštenom, odnosno ništetnom bez da je sud izveo financijsko –knjigovodstveno vještačenje koje je kreditor predložio na okolnost štete za koju je tvrdio da mu je nastala uslijed prijevremene otplate kredita?
6. Je li odredba ugovora o kreditu, kojom se za slučaj prijevremene djelomične ili konačne otplate kredita ugovara naknada koju korisnik kredita plaća banci sukladno Odluci o naknadama za usluge kreditora, protivna ili sukladna odredbi čl. 1024. i čl. 354. st. 3. Zakona o obveznim odnosima?
Ima li kreditor pravo na naknadu štete u smislu odredbe čl. 1024. st. 3. Zakona o obveznim odnosima u slučaju kad se o zakonom propisanoj obvezi korisnika kredita nije posebno pregovaralo prije sklapanja ugovora o kreditu ili ako ugovor o kreditu u odredbi o naknadi za slučaj prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita ne sadrži izričitu pravnu formulaciju iz čl. 1024. Zakona o obveznim odnosima, nego unaprijed formuliranu odredbu o naknadi koja se obračunava sukladno Odluci o naknadama za usluge kreditora?“
9.1. Tuženik ističe i povredu prava na pravično suđenje iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 6.1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
10. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
11. Prijedlog je neosnovan u odnosu na postavljena pitanja, a nedopušten u odnosu na istaknutu povredu temeljnih prava.
12.1. U odnosu na prvo i drugo pitanje revizijski sud je ocijenio da ta pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovog suda broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019. i dr., a nije riječ niti o pravnim pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu. Treće naznačeno pitanje , a koje se odnosi na početak tijeka zatezne kamate , nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni , jer pobijana odluka ne odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske prema kojoj su banke dužne vratiti stečeno zajedno sa kamatama od dana stjecanja (Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.).
12.2. U odnosu na četvrto, peto i šesto pitanje revizijski sud je ocijenio da postavljena pravna pitanja u kojima predlagateljica problematizira način utvrđivanja ništetnosti odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita kao i okolnosti koje pri tome sud treba ocjenjivati, tijek zateznih kamata na restitucijski zahtjev te pitanje savjesnosti i poštenja stjecatelja kod utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi ugovora o kreditu, valja reći da je pobijana odluka donesena u skladu s pravnim shvaćanjem iz odluke Rev- 112/18 od 9. ožujka 2022., te u odnosu na postavljena pravna pitanja nema potrebe preispitivati ustaljenu sudsku praksu.
13. Zbog gore navedenog tuženik nije učinio niti vjerojatnim da bi postojale osobito teške povrede odredaba postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava zbog kojih bi mu bilo povrijeđeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčeno pravo na pravično suđenje.
14. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385. a stavak 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe članka 389. b stavaka 1. i 2. ZPP-a, riješeno kao u izreci pod točkom I. , odnosno na temelju odredbe članka 389. a stavka 4. ZPP-a, riješeno kao u izreci pod točkom II.
Zagreb, 28. studenoga 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
