REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1981/2019-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari 1-tužitelja A. Ć., OIB ... i 2-tužiteljice A. Ć., OIB:..., oboje iz P., oboje zastupani po punomoćniku S. C., odvjetniku u L., protiv 1-tuženika N. J., OIB ..., iz Č., 2-tuženika P. J., OIB ..., iz Č., kao nasljednici pokojnog tuženika S. J., OIB ..., iz Č., 3-tuženika D. T. iz Republike Slovenije, L., zastupanog po punomoćnici Ž. B., odvjetnici u Odvjetničkom društvu B. i p. u V., te umješača na strani tužitelja Grada P.-P., OIB: ..., P., zastupanog po punomoćniku A. S., odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu G. V. i dr. u P., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-485/2018-3 od 21. siječnja 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj P-1614/2015-65 od 9. veljače 2018., u sjednici održanoj 28. studenog 2023.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukida presuda Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-485/2018-3 od 21. siječnja 2019. te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da su tužitelji A. Ć. i A. Ć. (dalje u tekstu: tužitelji) na jednake dijelove vlasnici nekretnine k.č.br. 3635/2 k.o. P., pa se ovlašćuju da na temelju te presude po njenoj pravomoćnosti izvrše uknjižbu prava vlasništva na navedenoj nekretnini na svoje ime i u svoju korist, a što su tuženici dužni trpjeti, te je naloženo tuženicima naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 17.400,04 kn te umješaču na strani tužitelja iznos od 10.937,50 kn.

2. Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tuženika te je preinačena presuda suda prvog stupnja na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te je naloženo tužiteljima naknaditi tuženicima troškove parničnog postupka u iznosu od 23.437,50 kn te trošak žalbe od 8.337,50 kn.

2.1. Drugostupanjski je sud preinačio prvostupanjsku presudu na temelju čl. 373.st.1. toč.3. ZPP u svezi s pravnom osnovom stjecanja prava vlasništva na temelju upravnog rješenja, a u pogledu pravne osnove dosjelosti ista je preinačena po čl. 373.a st.1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, dalje u tekstu: ZPP).

3. Odredbom čl. 40. st. 2. ZPP propisano je da u slučajevima kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi.

3.1. Vrijednost predmeta spora tužitelji su naznačili u tužbi u iznosu od 210.000,00 kn.

3.2. Prema odredbi čl. 37. st. 2. ZPP ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.

3.3. U konkretnom slučaju tužitelji su istaknuli dva nenovčana zahtjeva, od kojih je jedan na utvrđenje prava vlasništva, a drugi zahtjev je izvršenje uknjižbe prava vlasništva tužitelja u zemljišnu knjigu što su tuženici dužni trpjeti, pa se vrijednost predmeta spora određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva. U takvom slučaju, kada tužitelj vrijednost predmeta spora označi u jednom iznosu, vrijednost predmeta spora svakog od dva zahtjeva određuje se tako da se naznačena vrijednost predmeta spora podijeli s dva. Kako su tužitelji naznačili vrijednost predmeta spora u tužbi 210.000,00 kn, vrijednost predmeta spora svakog od dva zahtjeva ne prelazi 200.000,00 kn.

4. Protiv drugostupanjske presude reviziju podnose tužitelji, i to na temelju odredbe čl. 382. st. 1. točke 3. ZPP u odnosu na pravnu osnovu dosjelosti (obzirom je u odnosu na navedeno drugostupanjski sud donio odluku na temelju čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP) te čl. 382. st. 2. ZPP u odnosu na pravnu osnovu stjecanja prava vlasništva na temelju upravnog rješenja. Predlažu preinačenje pobijane presude na način da se odbije žalba tuženika uz naknadu im troškova parničnog postupka, podredno ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje da su tužitelji na jednake dijelove vlasnici nekretnine k.č.br. 3635/2 k.o. P., da na temelju presude po njenoj pravomoćnosti izvrše uknjižbu prava vlasništva na toj nekretnini na svoje ime i u svoju korist, a što su tuženici dužni trpjeti.

8. Tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno:

- da su tužitelji vlasnici nekretnine, kuća i zemljišta oznake k.č.br. 3634 k.o. P.,

- da je tužiteljima rješenjem Komisije skupštine Općine P. za uzimanje iz posjeda i davanje na korištenje građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu na sjednici 7. ožujka 1988. dodijeljeno na korištenje neposrednom pogodbom neizgrađeno građevinsko zemljište u društvenom vlasništvu i to dio k.č. br. 3635/2 u površini od 229 m² upisano u zk.ul. 2283 k.o. P., po novoj izmjeri dio k.č.br. 3634 k.o. P., a radi utvrđenja zemljišta koje služi redovnoj upotrebi zgrade sagrađene na k.č. br. 3634 k.o. P.,

- da je u tom rješenju navedeno (točka 4. izreke) da će zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Poreču provesti to rješenje u zemljišnim knjigama po pravomoćnosti te da će Odsjek za imovinsko-pravne poslove Općinskog komiteta za urbanizam, katastar, građevinarstvo, komunalne i stambene poslove izraditi u skladu s tim rješenjem ugovor kojim će regulirati međusobna prava i obveze (točka 5. izreke),

- da ugovor o reguliranju međusobnih prava i obveza nije nikada zaključen, niti je rješenje provedeno u zemljišnim knjigama,

- da su tužitelji platili Općini P. na ime naknade ranijem vlasniku odnosno korisniku zemljišta i na ime troškova pripreme zemljišta ukupno 751.810,00 dinara, koliko je određeno rješenjem,

- da su spornu nekretninu 20. listopada 1972. kupili S. J. i Đ. T. od P. (P.) B.,

- da se nakon podruštvljenja predmetne nekretnine 80-tih godina prošlog stoljeća kao nositelj prava korištenja upisuje prijašnji upisani vlasnik P. B.,

- da su J. S. i T. Đ. podnijeli tužbu protiv P. (P.) B. i Općine P. u predmetu prvostupanjskog suda posl.br. P-181/89 u kojem je donesena pravomoćna presuda kojom je utvrđeno da su tamo tužitelji S. J. i Đ. T. temeljem kupoprodajnog ugovora od 20. listopada 1972. stekli vanknjižno vlasništvo nekretnine k.č. br. 3635/2 k.o. P., površine 247 m2 upisane u zk.ul. br. 2283 k.o. P. u vlasništvu 1-tuženice B. P. pa da su tuženici B. P. (P.) i Grad P. dužni tužiteljima izdati tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva te nekretnine u njihovu korist,

- da su kao vlasnici sporne nekretnine upisani J. S. u ½ dijela i T. D. u ½ dijela,

- da su u posjedu sporne nekretnine tužitelji, koja čini ograđeni dio njihove okućnice,

- da je predmetna nekretnina zajedno s kućom tužitelja bila ograđena, što su potvrdili saslušani svjedoci A. G. i I. D. koji žive u susjedstvu od početka 90-tih godina, te sin tužitelja T. Ć., koji su izjavili da je predmetna nekretnina i tada izgledala kao i danas - dvorište kuće tužitelja, i da koliko im je poznato nitko tužiteljima nije osporavao nikakvo pravo u odnosu na predmetnu nekretninu,

-nalazom i mišljenjem vještaka mjernika E. K. utvrđeno je da je cijela predmetna nekretnina unutar ograđenog dijela koji čini jednu uporabnu cjelinu.

9. Na temelju takvog utvrđenja prvostupanjski sud je ocijenio da su tužitelji na temelju postupka koji je bio reguliran zakonom, pa posljedično tome Odluke upravnog tijela stekli pravo korištenja predmetne nekretnine za 229 m2, a je li tada Općina P. predmetnu nekretninu oduzela od pravih korisnika (prednika 1-tuženika i 2- tuženika) ili od P. (P.) B., ne može se negativno odraziti na tužitelje. Prema tome, pravnu osnovu za veći dio predmetne nekretnine od 229 m² sud nalazi u rješenju Komisije skupštine Općine P. od 7. ožujka 1988. uz navođenje da su na temelju tog rješenja tužitelji stekli pravo korištenja, a kasnije ukidanjem prava korištenja, pravo vlasništva, a po stavu prvostupanjskog suda stjecanje prava korištenja može se dokazivati ako i nije bilo upisano u zemljišnoj knjizi. Prvostupanjski sud ocjenjuje da su tužitelji vlasništvo dijela predmetne nekretnine od 229 m2 stekli na temelju odredbe čl. 126.st.1. u vezi s čl. 361. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17 - službeni pročišćeni tekst, 152/14, 81/15 - službeni pročišćeni tekst, dalje u tekstu: ZVDSP), a ostatak (18 m2) na temelju čl. 159. u vezi s čl. 388.st.4. ZVDSP, dakle dosjelošću obzirom su od 1988. u posjedu predmetne nekretnine koji posjed im nitko nije osporavao do rujna 2014. (kada im se odvjetnik tuženika obratio pismom kojim traži naknadu za korištenje) s time da 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja predmetne nekretnine računajući od 9. listopada 1991. završava 9. listopada 2011., kroz koje vrijeme je posjed tužitelja bio pošten.

10. Drugostupanjski sud preinačuje odluku suda prvog stupnja i odbija tužbeni zahtjev tužitelja smatrajući da je za 229 m2 prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, navodeći da je čl. 44. Zakona o građevinskom zemljištu („Narodne novine“, broj 54/80, 42/86) bilo propisano da se radi formiranja novih građevinskih parcela u skladu s provedbenim planom može u svrhu davanja na korištenje građevinskog zemljišta za izgradnju oduzeti iz posjeda prijašnjeg vlasnika odnosno korisnika građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu dio tog zemljišta odnosno zemljište koje ne služi za redovnu upotrebu zgrade da bi se njegovim pripajanjem sa susjednom parcelom oblikovala građevinska parcela, te da je čl. 51. bilo propisano da na temelju rješenja o davanju na korištenje građevinskog zemljišta općina i korisnik kojem je zemljište dano sklapaju ugovor o međusobnim pravima i obvezama u skladu s uvjetima utvrđenim u rješenju, da se uknjižba prava korištenja građevinskog zemljišta na novog korisnika vrši na temelju ugovora iz st. 1. tog članka na koji je nadležno javno pravobranilaštvo dalo mišljenje o njegovoj pravnoj valjanosti i pravomoćnog rješenja iz čl. 41. tog zakona. Slijedom toga, drugostupanjski sud smatra da samo rješenje o davanju zemljišta na korištenje nije bila isprava na osnovu koje se moglo steći pravo korištenja građevinskog zemljišta, već da je pretpostavka za stjecanje prava korištenja građevinskog zemljišta: pravomoćno rješenje o davanju zemljišta na korištenje, zaključen pisani ugovor o međusobnim pravima ili obvezama sklopljen između općine i korisnika zemljišta uz mišljenje nadležnog javnog pravobranilaštva o pravnoj valjanosti tog ugovora te da se tek na temelju svih tih isprava može u zemljišnoknjižnom postupku uknjižiti pravo korištenja novog korisnika građevinskog zemljišta. Stoga smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da su tužitelji stekli pravo korištenja površine od 247 m² rješenjem Komisije skupštine Općine P. iz 1988., jer za navedeno nisu bili ispunjeni gore navedeni zakonski uvjeti, stoga da je u tom dijelu prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo. U odnosu na površinu od 18 m², za što je prvostupanjski sud ocijenio da su tužitelji stekli dosjelošću po čl. 159.st.3. ZVDSP, drugostupanjski sud ocjenjuje da na temelju utvrđenih činjenica ne proizlazi da je posjed tužitelja na spornoj nekretnini bio pošten, navodeći da su tužitelji već rješenjem Komisije skupštine Općine P. znali da je uvjet za uknjižbu njihovog prava korištenja zaključenje ugovora o međusobnim pravima i obvezama, da su tužitelji morali znati da ugovor nisu zaključili, pa su imali dovoljno razloga posumnjati da nisu upisani u zemljišnoj knjizi kao korisnici sporne nekretnine. Nadalje, drugostupanjski sud navodi da je utvrđeno iz iskaza tužitelja kao stranke, da je bio saslušan (u drugom predmetu) kao svjedok na ročištu 25. svibnja 2006. u vezi sporne nekretnine, pa da je svakako tada, ako ne ranije, morao znati da nije upisan kao vlasnik sporne nekretnine, jer se radilo o postupku vođenom između tuženika i Grada P.. Kako se radilo o nekretnini u društvenom vlasništvu vrijeme potrebno za dosjelost počelo je teći od dana stupanja na snagu Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (“Narodne novine”, broj 53/91), a to je 8. listopada1991., dakle rok od 20 godina nije istekao 25. rujna 2006. kada je tužitelj bio saslušan kao svjedok u vezi s predmetnom nekretninom i kada mu nije moglo ostati nepoznato da na istoj nije vlasnik.

11. Vezano uz reviziju prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, stranka ima pravo podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Prema stavku 3. istog članka u reviziji iz stavka 2. stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje radi kojeg se revizija podnosi, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na reviziju odnose te treba izložiti razloge zbog kojih revident smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Sve navedene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.

12. Tužitelji u reviziji postavljaju pitanja:

''1. Da li je sud, u sporu u kojem tužitelj tvrdi da je pravo vlasništva stekao temeljem rješenja skupštine općine kojim mu je dodijeljeno na korištenje neizgrađeno građevinsko zemljište, dužan primijeniti odredbu članka 365. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima?

2. Da li je rješenje skupštine općine o dodjeli na korištenje neizgrađenog građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu (konkretno, u ovom predmetu rješenje komisije SO Poreč za uzimanje iz posjeda i davanje na korištenje građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu broj 460 – 01/89 – 01/02 od dana 7. 3. 1988. godine) predstavlja valjanu pravnu osnovu stjecanja prava korištenja tog zemljišta odnosno stjecanja prava vlasništva tog zemljišta i u situaciji kada nije sklopljen ugovor o međusobnim pravima i obvezama iz članka 51. Zakona o građevinskom zemljištu?''.

12.1. Revidenti kao razlog važnosti prvo postavljenom pitanju navode odluku revizijskog suda poslovni broj Rev-x-88/2014 od 1. travnja 2014., navodeći da je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo shvaćanje da su sudovi, u činjenično i pravno identičnoj situaciji, trebali primijeniti odredbu članka 365. ZVDSP, kojom odlukom ukazuje da je pobijana odluka utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno shvaćanju revizijskog suda.

12.2. Kao razlog važnosti drugo postavljenom pitanju navode odluke Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1292/2016 od 6. travnja 2016. i Gž-320/2006 od 26. svibnja 2006., u kojim odlukama da je Županijski sud u Splitu zauzeo shvaćanje da se pravo korištenja (pa tako i pravo vlasništva) neizgrađenog građevinskog zemljišta moglo steći samo na temelju rješenja o dodjeli na korištenje neizgrađenog građevinskog zemljišta, a da činjenica da nije sklopljen ugovor o međusobnim pravima i obvezama iz članka 51. Zakona o građevinskom zemljištu nije od utjecaja na stjecanje tog prava. Također navode da je i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-622/2007 od 13. siječnja 2010. naveo zauzeto shvaćanje Županijskog suda u Splitu o predmetnom postavljenom pravnom pitanju. Stoga postoje različita shvaćanja drugostupanjskih sudova, a revizijski sud još o tom pitanju nije zauzeo shvaćanje.

13. Revizijski sud je ocijenio da prvo postavljeno pitanje nije važno za odluku o sporu obzirom je drugostupanjski sud, odbijajući tužbeni zahtjev zbog pogrešne primjene materijalnog prava smatrao da je sud pogrešno primijenio odnosno da nije primijenio odredbu čl. 51. Zakona o građevinskom zemljištu, pri čemu ne navodi odredbe ZVDSP. Iz tog razloga je važno drugo postavljeno pitanje za koje revizijski sud ocjenjuje da su tužitelji stekli pravo korištenja predmetne čestice (229 m2) na temelju rješenja broj 460 – 01/89 – 01/02 od 7. ožujka 1988. o dodjeli na korištenje neposrednom pogodbom neizgrađenog građevinskog zemljišta društvenog vlasništva pa okolnost što između SO P. i tužitelja nije sklopljen ugovor o međusobnim pravima i obvezama iz članka 51. Zakona o građevinskom zemljištu nije od utjecaja na stjecanje tog prava, a osobito jer samo to rješenje (točka 4. izreke) sadrži odredbu da će zemljišno knjižni odjel Općinskog suda u Poreču provesti to rješenje u zemljišnim knjigama po pravomoćnosti.

14. Osnovano tužitelji navode da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, jer o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku, odnosno presuda je proturječna sadržaju zapisnika od 31. kolovoza 2017. Naime, tužitelj na ročištu održanom 31. kolovoza 2017. nije iskazao ono što drugostupanjski sud utvrđuje iz tog zapisnika (da je tužitelj bio saslušan kao svjedok 25. rujna 2006.). Pogrešno drugostupanjski sud utvrđuje da su tužitelji znali već rješenjem Komisije skupštine Općine P. da je uvjet za uknjižbu njihovog prava korištenja zaključenje ugovora o međusobnim pravima i obvezama, obzirom u samom rješenju nije navedeno da je to uvjet za uknjižbu.

14.1. Obzirom je u odnosu na ocjenu poštenja tužitelja počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, valjalo je u odnosu na taj dio čestice (18 m2) ukinuti drugostupanjsku odluku.

15. Slijedom navedenog, počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP u odnosu na ocjenu poštenja tužitelja te radi pogrešnog pravnog pristupa valjalo je ukinuti drugostupanjsku odluku.

15.1. Ovdje valja napomenuti da revizijski sud nije u mogućnosti preinačiti drugostupanjsku odluku u dijelu pogrešnog pravnog pristupa u odnosu na pravo korištenja predmetne čestice (229 m2) obzirom ne može cijepati k.č.br. 3635/2 k.o. Poreč, koja je površine 247m2.

16. Stoga će u ponovljenom postupku drugostupanjski sud, sukladno čl. 394.a ZPP, otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka, nakon čega će donijeti novu odluku, pri donošenju koje odluke će imati na umu shvaćanje revizijskog suda izraženo u ovoj odluci.

17. Odluka o troškovima revizijskog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 28. studenog 2023.

Predsjednik vijeća:

Branko Medančić, v.r.