Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 37. Gž-1285/2019-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ksenije Grgić kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Jadranke Matić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. B. iz Z., OIB: …, kojega zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u Z., protiv I.-tuženika V. M., OIB: … i II.-tuženika T. M.1 , OIB: …, oboje iz Z., oboje zastupa punomoćnica S. M. L., odvjetnica u Z., odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4110/13-118 od 16. svibnja 2014., nakon održane javne sjednice vijeća dana 28. studenoga 2023. u prisutnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika M. M., punomoćnice I. i II.-tuženika odvjetnice S. M. L. i II.-tuženika.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4110/13-118 od 16. svibnja 2014. u pobijanom dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev (istaknut kao glavni) za isplatu iznosa od 52.335,81 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate sa zateznom kamatom od 1. listopada 1992. do isplate i u pobijanom dijelu odluke o tužbenom zahtjevu koji je postavljen kao "podredni":

- kojim je odbijen zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznos od 140.700,89 kn za razdoblje od 1. prosinca 2009. do 15. svibnja 2014.

- u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatu iznosa od 234,49 kn sa zateznom kamatom od 10. listopada 1992. do isplate

- u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznos od 179,48 kn za razdoblje od 10. listopada 1992. do 23. studenoga 1994.

- u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznos od 800,30 kn za razdoblje od 15. lipnja 1993. do 23. studenoga 1994.

- u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznos od 2.500,00 eura za razdoblje od 1. kolovoza 1993. do 23. studenoga 1994.

- u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 20.917,10 eura sa zateznom kamatom od 1. kolovoza 1993. do isplate

Preinačuje se djelomično prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu kojim je tužbeni zahtjev tužitelja istaknut kao "podredni" odbijen za isplatu iznosa od 140.700,89 kn sa zateznom kamatom od 16. svibnja 2014. do isplate, za isplatu iznosa od 979,78 kn sa zateznom kamatom od 24. studenoga 1994. do isplate, za isplatu iznosa od 2.500,00 eura sa zateznom kamatom od 24. studenoga do isplate, u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja da mu tuženici solidarno naknade parnični trošak sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate i u dijelu kojim je njemu naloženo da naknadi tuženicima parnični trošak u iznosu od 70.125,00 kn i sudi se:

Nalaže se tuženicima da solidarno isplate tužitelju iznos od 21.304,26 eura[1] / 160.516,95 kn sa zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 18.674,22 eura/140.700,89 kn od 16. svibnja 2014. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope NHB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulja od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila za svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- na iznos od 2.630,04 eura/19.816,04 kn od 24. studenoga 1994. do isplate, po stopi koja se određuje do 31.03.1995. godine po Uredbi o izmjeni Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 50/94), od 01.04.1995. godine do 19.04.1996. godine po Uredbi o visini stope zatezne kamate (NN 19/95), od 20.04.1996. godine do 07.05.1996. godine po Zakonu o zateznim kamatama (NN 28/96), od 08.05.1996.godine do 10.09.1996. godine po Uredbi o visini stope zatezne kamate (NN 36/96), od 11.09.1996. godine do 30.06.2002. godine po Uredbi o visini stope zatezne kamate (NN 76/96), od 01.07.2002. godine do 31.12.2007. godine po Uredbi o visini stope zatezne kamate (NN 72/02), od 01.01.2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulja od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila za svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Odbija se zahtjev I. i II.-tuženika za naknadu parničnoga troška u iznosu od 9.307,19 eura[2] / 70.125,00 kn.

Nalaže se tuženicima da solidarno naknade parnični trošak tužitelju u iznosu od 8.408,05 eura/63.350,51 kn sa zateznom kamatom od 28. studenog 2023. do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulja od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila za svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženicima da solidarno naknade tužitelju trošak postupka u povodu žalbe u iznosu od 1.891,30 eura/14.250,00 kn, u roku od 15 dana dok se odbija njihov zahtjev za naknadu troškova postupka u povodu žalbe.

r i j e š i o  j e

Ne dopušta se tužitelju preinačenje tužbe u podnesku od 13. listopada 2012.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja je presuđeno:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Nalaže se tuženima V. M. iz Z., i T. M.1 iz Z., solidarno isplatiti tužitelju I. B. iz Z., iznos od EUR 52.335,81 u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana 01.10.1992.godine do 31.12.2001. na iznos od 102.360,00 DEM, a od 01.01.2002.godine do 31.12.2005.godine na iznos 52.355,81 EUR, i to na oba iznosa po stopi koju banka u mjestu ispunjenja plaća na devizne štedne uloge po viđenju, a od 01.01.2006.godine do 31.12.2007.godine kamata teče na navedeni iznos u EUR po stopi određenoj čl.1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate te od 01.01.2008. godine do isplate po stopi propisanoj člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje uvećanjem eskontne stope NHB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, kao i iznos od 23.417,10 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, s time da od dana 01.08.1993.godine do 31.12.2001. godine navedena kamata teče na iznos od 45.800 DEM, a od 01.01.2002. godine do 31.12.2005. godine na iznos od 23.417,10 EUR, i to na oba iznosa po stopi koju banka u mjestu ispunjenja plaća na devizne štedne uloge po viđenju, a od 01.01.2006. godine do 31.12.2007. godine kamata teče na navedeni iznos u EUR po stopi određenoj čl.1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate te od 01.01.2008. godine do isplate po stopi propisanoj člankom 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženima solidarno naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi propisanoj čl.29.st.2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

ili podredno:

I. Nalaže se tuženima V. M. iz Z., i T. M.1 iz Z., solidarno isplatiti tužitelju I. B. iz Z., iznos od 141.915,16 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje do 21.10.1993.godine po Zakonu o visini stope zatezne kamate (NN 53/91), od 22.10.1993.godine do 03.02.1994.godine po Uredbi o visini stope zatezne kamate (NN95/93), od 04.02.1994.godine do 10.03.1994.godine po Uredbi o visini stope zatezne kamate (NN 8/94), od 11.03.1994.godine do 31.03.1994.godine po Uredbi o izmjeni Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 19/94), od 01.04.1994.godine do 30.06.1994.godine po Uredbi o visini stope zatezne kamate (NN 22/94), od 01.07.1994.godine do 31.03.1995.godine po Uredbi o izmjeni Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 50/94), od 01.04.1995.godine do 19.04.1996.godine po Uredbi o visini stope zatezne kamate (NN 19/95), od 20.04.1996.godine do 07.05.1996.godine po Zakonu o zateznim kamatama (NN 28/96), od 08.05.1996.godine do 10.09.1996.godine po Uredbi o visini stope zatezne kamate (NN 36/96), od 11.09.1996.godine do 30.06.2002.godine po Uredbi o visini stope zatezne kamate (NN 76/96), od 01.07.2002.godine do 31.12.2007.godine po Uredbi o visini stope zatezne kamate (NN 72/02), a od 01.01.2008.godine pa do isplate po stopi propisanoj čl.29.st.2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo prethodnom polugodištu za pet postotnih poena, tekućim na:

- iznos od 140.700,89 kn o dana 01.12.2009.godine pa do isplate,

- na iznos od 413,97 kn od dana 10.10.1992.godine pa do isplate,

- na iznos od 800,30 kn od dana 15.06.1993.godine pa do isplate,

kao i iznos od 23.417,10 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, s time da od dana 01.08.1993.godine do 31.12.2001. godine navedena kamata teče na iznos od 45.800 DEM, a od 01.01.2002. godine do 31.12.2005. godine na iznos od 23.417,10 EUR, i to na oba iznosa po stopi koju banka u mjestu ispunjenja plaća na devizne štedne uloge po viđenju, a od 01.01.2006. godine do 31.12.2007. godine kamata teče na navedeni iznos u EUR po stopi određenoj čl.1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate te od 01.01.2008. godine do isplate po stopi propisanoj člankom 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženima solidarno naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi propisanoj čl.29. st.2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II/ Nalaže se tužitelju I. B. da isplati I tuženiku V. M. i II tuženiku T. M.1 parnični trošak u iznosu od 70.125,00 kn, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br.: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, dalje: ZPP), s prijedlogom za preinačenje ili ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje, uz naknadu troškova postupka.

3. U odgovoru na žalbu tuženici su osporili njenu osnovanost i predložili odbijanje.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ostvaren je žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer su izostali razlozi o pojedinim važnim činjenicama te ih je ovaj sud utvrdio primjenom odredbi čl. 373.a. st. 1. t. 2. te čl. 373. st. 3. i st. 5. ZPP.

6. U tužbi i tijekom postupka tužitelj tvrdi da je u prosincu 1992. usmeno dogovorio s tuženicima da će on izvesti radove na preuređenju i prenamjeni poslovnog prostora u Z., u kojem je I.-tuženik do tada vodio zlatarski obrt, a II.-tuženik je namjeravao otvoriti kafić. S radovima je počeo početkom 1992. i završio ih do srpnja 1993., uredio je i kompletan interijer te nabavio i ugradio aparate, financirao je i troškove pribave dozvola za otvaranje lokala, platio izradu idejnog rješenja, plaćao tuženicima režijske troškove za 6 mjeseci, davao im povremeno “u džep”, platio posmrtnu pripomoć. Nakon predaje objekta i početka poslovanja kafića, tuženici su odbili platiti naknadu za obavljeni posao i vratiti isplaćene iznose.

7. Tuženici osporavaju postojanje ikakvog obveznopravnog odnosa s tužiteljem te osnov i iznos tužbenog zahtjeva.

8. Iz navoda u podnescima (list 33. spisa) i iskaza tužitelja tijekom postupka (list. 53., 61. i 299.spisa) proizlazi da je s tuženicima bio u prijateljskim odnosima, upoznao ih je preko svoje tadašnje djevojke a sada supruge G. koja je s II.-tuženikom pohađala školu i obavljala praksu u zlatarskoj radnji koju je u spornom prostoru obavljao I.- tuženik, otac II.-tuženika, među njima je postojao odnos povjerenja. II.-tuženik mu je rekao da bi on i otac htjeli prenamijeniti zlatarnu u kafić i da li on to može organizirati. Iako se on bavio samo kamenoklesarskim radovima u ovom slučaju je pristao i preuzeo posao cjelokupne prenamjene prostora. To je usmeno dogovoreno koncem 1991. Konkretna cijena nije dogovorena već je on rekao da će prenamjena koštati, u grubo, od 4.000,00 do 6.000,00 DEM po m2, s čime su se tuženici složili. Njegov je zadatak bio da pronađe projektanta i sve majstore, materijale i opremu odnosno sve što treba za uređenje po sistemu "ključ u ruke". Dogovoreno je da će on sve financirati a tuženici će mu platiti po uređenju lokala. Nije bio dogovoren neki određeni rok u kojem radovi trebaju biti dovršeni a niti kada tuženici trebaju platiti, on nije inzistirao da to bude odmah po uređenju. Prostor je bio dovršen u lipnju 1993.

9. Dalje navodi da je za izradu projekta angažirao arhitekta M. S. kojemu je platio 5.000,00 DEM, isplatom i dijelom kompenzacijom. Tuženici su prihvatili idejni projekt koji je projektant odnio na potvrdu u Grad Z. i nakon ishođene potvrde on je počeo s radovima. Izvršio je demontažu postojećeg stanja tj. rušenje svih unutarnjih zidova do cigle osim jedne freske i željezne konstrukcije u vidu galerije. On je te radove obavio sa svojom ekipom, u dijelu je pomogao i II.-tuženik, on je organizirao i platio odvoz građevinskog otpada i inventara, to je platio oko 2.000 DEM. Skidanje starih i postavljanje novih staklenih stijena radio je P. P. iz V. M., njegov posao je koštao oko 10.15.000 DEM. On je obavio sve radove u lokalu vezane uz kamen, izradu kamenog poda, pulta i radnih ploha, cijena ovih radova i materijala je bila oko 13.000 DEM. Ugradio je posebnu vrstu kamena Bengalo blue koji su u gradu imali samo on i njegova familija, tuženici su bili preoduševljeni radovima, lokal su nazvali po tom kamenu. Sve radove žbukanja, ličenja i završne bravarije je radio S. M., koji je organizirao izvođenje vodovodnih i električnih instalacija, sanitarni čvor, viseći strop sa metalnim konstrukcijama, njegov rad i materijal su koštali oko 30.000 DEM. jedino je pripremu za električne instalacije radio prijatelj II.-tuženika iz …, ne sjeća se imena i njemu je on za to platio 1.500,00 DEM. Nitko od ovih izvođača mu nije izdao račun jer je i on njima odradio poslove u protuvrijednosti njihovih radova. Drvena vrata sanitarnog čvora i skladišta je radio D. K. iz … u Z., on ih je platio 1.500,00 DEM. Jednom I., ne zna mu prezime, koji je radio u susjednoj P., je za izradu rešetke za ventilaciju platio 1.000,0 DEM. Ormar za garderobu i drvenu zidnu stijenu napravio je gosp. T. iz Z., za to mu je platio 2.500,00 DEM, rashladne pultove je naručio od tvrtke I.-P., nabavu je dogovarao s direktorom I. S., po preporuci T. M.2 koja je obavljala nadzor nad izvođenjem tih radova u lokalu.

10. Pred kraj preuređenja, II.-tuženiku je na njegovu molbu dao 2.000,00 DEM za pribavu neke dozvole za lokal, nije mu poznato o kakvoj je dozvoli riječ, nije ga zanimalo niti mu je II.-tuženik pokazao dozvolu. Za vrijeme preuređenja tuženici su bili bez novca, supruga I.-tuženika i majka II.-tuženika je došla i plakala da nema novca za režije, dao je u nekoliko navrata njoj i II.-tuženiku novac za režije za … i za stan u kojem su živjeli u …, to je plaćao tijekom 6 mjeseci, ne može se sjetiti ukupnog iznosa. Nije bilo dogovoreno tko će mu vratiti taj novac, tuženici su mu trebali napraviti protuuslugu i zaposliti mu suprugu u lokalu. 11. Nekoliko puta je platio posmrtnu pripomoć za tužene, ne zna točne iznose, u više navrata je I.- tuženiku pozajmio iznose od 500 odnosno 1.000,00 DEM, ukupno 5.000,00 DEM, nije naveo fiksni rok vraćanja već da mu vrate kada lokal počne raditi i ostvarivati zaradu. Tijekom izvođenje radova saznao je da tuženici plaćaju zakup prostora Gradu Z. i da nisu vlasnici tog prostora. Nakon što je uredio lokal, očistio ga iako to nije morao pa i napunio hranom i pićem, lokal je počeo raditi. Nakon tri mjeseca rada pitao je tuženike za plaćanje kada su mu rekli da mu ništa ne duguju zbog čega je on pokrenuo ovaj postupak.

12. I.-tuženik V. M. je izjavio da je tužitelja upoznao 1988. kada je tužiteljeva tadašnja djevojka išla u školu s njegovim sinom, II.-tuženikom, i bila je kod njega na praksi u zlatarskoj radnji koju je vodio u predmetnom prostoru u …, koji je imao u zakupu 30 godina. 1991. je otišao u mirovinu i prenio zakup na sina koji je želio promijeniti djelatnost i otvoriti kafić, on se nije miješao u poslove sina. Dok se lokal preuređivao on je tamo dolazio povremeno, iz znatiželje, nije vršio ikakav nadzor nad radovima. Preuređenje je trajalo oko 16 mjeseci, ne zna tko je vodio poslove preuređenja. Tužitelja tamo nije nikad vidio već samo radnike, on nije plaćao radove niti mu je sin rekao koliko će koštati preuređenje lokala. O tome da li je njegov sin imao novaca za preuređenje treba pitati sina ali on kao otac smatra da mladi čovjek nema novaca za preuređenje lokala, kako je on dogovorio plaćanje nije mu poznato. Osporio je iskaz tužitelja o plaćanju ikakvih režijskih i drugih troškova i pozajmicama jer on i supruga imaju sredstva za svoje potrebe.

13. II.-tuženik je izjavio (list. 57., 63. i 302. spisa) da je tužitelja upoznao preko njegove djevojke G. s kojom je išao u školu i radila je na praksi kod njegovog oca. Bio je u dobrim odnosima s njima i posjećivao ih je u njihovom stanu. Kada je njegov otac 1991. otišao u mirovinu, on je nakon završene škole odlučio prenamijeniti djelatnost u predmetnom zakupljenom prostoru jer zlato baš nije išlo i odlučio da to bude neka vrsta kafića i trgovine. Ni s kim nije dogovorio vođenje poslova preuređenja lokala već je on sam kako je dolazila potreba pronalazio radnike a većinu poslova je obavio on sam s prijateljem I. T. koji nema nikakvu radionicu niti obrt ali ima zlatne ruke i obavio je većinu poslova, tako i sve poslove u vezi kamena i bravarske radove. On je sav kamen nabavio od jedne klesarske radionice ali to nije radionica tužitelja od kojeg nije naručivao ikakav kamen. Birao je najjeftinije vrste kamena, od ostataka, tako da je postavljao je različite vrste kamena a ne samo jednu. Kamen je platio vlasniku te radnje 6 do 7.000 DEM. Električarske radove obavio je njegov ondašnji prijatelj D. Š., platio mu je 2.500,00 DEM bez materijala. Malerske radove i žbukanje radio je susjed Z. čijeg se prezimena ne sjeća, radovi su koštali 2.000 DEM. I. T. je obavio najviše poslova, on je financirao i materijal potreban za uređenje jer je oko godinu dana ranije dobio od banke kredit za uređenje kuće, jedan dio, oko 10. do 15.000 DEM je uložio u uređenje njegovog lokala, on mu je taj novac vratio, 10.000 DEM u novcu u više navrata, nije bio dogovoren fiksni rok vraćanja već kako će biti u mogućnosti, ostatak mu je vratio tako što mu je pomagao u građevinskim radovima na uređenju njegove kuće 1999. na 2000. godinu. Preuređenje lokala je koštalo ukupno oko 35.000,00 DEM. I. B. je povremeno znao navratiti u lokal kada se preuređivao ali nije imao nikakav posao u vezi preuređenja. Opremu koju je stavio u lokal on je nabavljao rabljenu, preko oglasnika, sva cijena opreme je uračunata u iznos od 35.000 DEM.

14. U iskazu je II.- tuženik potvrdio da fotografije na listu 60. spisa prikazuju predmetni prostor prije i poslije preuređenja. Za otvaranje kafića on je morao tražiti prenamjenu djelatnosti od općine C., sve dokumente je nabavio sam, projekt za prenamjenu je napravio I. T. koji je po struci instruktor fotografije, on ja nacrtao skice. Osobe koje navodi tužitelj, tj. M. S., P. P., S. M., T. M.2 i D. K. nisu radile ikakve poslove vezane uz preuređenje lokala niti je on s njima išta dogovarao.

15. U dopunskom iskazu na pitanje da li je inventar iz lokala mogao iznositi sam, II.- tuženik je odgovorio da su to možda radili njegovi prijatelji, više se ne sjeća. On je unajmio kamion, ne sjeća se od koga. Na pitanje tko je radio zidarske i betonske radove odgovorio je da ostaje kod ranijeg iskaza, ne zna na koje stolarske radove se misli kada ga se pita tko ih je radio, na pitanje koji su se stolarski radovi radili odgovorio je "ja ću sada odgovoriti ali ne znam da li su stolarski radovi", smatra da su napravljeni samo oni radovi koje je naveo ranije. Projekt je radio arhitektonski ured M., njemu je od osoba koje je naveo tužitelj poznat samo gospodin S. jer je on prijatelj tužiteljeve supruge G.. On nema račune za obavljene radove jer su mu radili prijatelji i on im je platio, također nema račun za namještaj i drugu opremu.

16. Iz iskaza stranaka proizlaze nesporne činjenice:

- da su se stranke poznavale jer je tadašnja djevojka, sada supruga tužitelja G. pohađala istu srednju školu s II.-tuženikom i radila na praksi u zlatarskoj radnji koju je u predmetnom poslovnom prostoru vodio I.-tuženik, bili su u dobrim odnosima, II.- tuženik je posjećivao tužitelja i djevojku u njihovom stanu, tužitelj je dolazio u zlatarsku radnju,

- I.-tuženik je bio u zakupu predmetnog prostora u vlasništvu Grada Z., 1991. godine je otišao u mirovinu, zakup je prenio na II.-tuženika koji je u tom prostoru nakon završene srednje škole želio promijeniti djelatnost i otvoriti kafić trgovinu,

- za dobivanje dozvole za prenamjenu lokala bio je potreban projekt odnosno idejno rješenje,

- radovi na preuređenju lokala su trajali tijekom 1992. do ljeta 1993. kada je u njemu počeo s radom ugostiteljski objekt, kafić, iz prilože fotografije (list 60. spisa) proizlazi da je na lokalu natpis B..

17. Sporno je da li su stranke dogovorile usmeno da će tužitelj o svom trošku organizirati cjelokupno preuređenje, počevši od izrade idejnog rješenja do potpunog uređenja interijera, da li je on to izvršio te da li su mu tuženici dužni platiti naknadu za obavljeni rad.

18. Iskaz tužitelja o pojedinim izvedenim radovima potvrđuje svjedok P. P. koji je izjavio da poznaje stranke, da je oko 1993. tužitelj kod njega naručio dvije staklene stijene za uređenje kafića u … odnosno …, on je izmjerio prostor, radilo se o sjevernoj stijeni koja je išla do mjesne zajednice, te o stijeni koja je gledala na prolaz, izradio ih je i postavio, tužitelj mu je platio 14.000,00 DEM, dio u gotovini dio obavljanjem posla s kamenom. Za vrijeme radova osim tužitelja tamo je bio i tuženik, ne sjeća se koji, bio je stariji i vodio je glavnu riječ.

19. Iz iskaza svjedokinje T. M.2 proizlazi da je po struci arhitektica, poznaje tužitelja s kojim je dugo godina surađivala, prije otprilike 15 godina on ju je zamolio za pomoć kod opremanja prostora u …, radilo se o prenamjeni zlatarne u lokal. Ona mu je pomogla naći pojedine izvođače radova, predložila mu je dobavljača rashladnog pulta iz Lj. po imenu K., dobavljača iz A. za caffe aparat, povremeno je nadzirala izvođenje tih radova u lokalu, tužene ne bi prepoznala, sjeća se prezimena.

20. Svjedok S. M. izjavio je da je po struci građevinar te izvodi završne radove u građevinarstvu, radio je i za tužitelja. Početkom 1990.-tih ga je tužitelj angažirao za izvođenje radova u lokalu u …, trošak radova je bio oko 15.000 DEM, pokazao je sudskom vještaku dokumentaciju o radovima koji su izvedeni. Prije izvođenja radova, lokal je bio demoliran, odvezli su dva kamiona smeća, on je radio sve završne radove tj. postavio je halogenu rasvjetu, struju, obojao prostor, djelomično postavio kamen, montirao šank, postavio ventilaciju, uredio WC, montirao plinsku peć, prilagodio vodovodne instalacije prema šanku, izvršio bravarske radove na pultovima, uredio ispred lokala, postavio staklene police. Tuženike je viđao u lokalu ali s njima nije bio u poslovnom odnosu već s tužiteljem. U ovom slučaju on je zadnji izišao iz lokala a tamo su se izvodili i zidarski radovi u WC-a, staklarski, bravarski radovi koje su radili drugi izvođači.

21. Svjedokinja G. B. je iskazivala o okolnostima sporazuma tužitelja i tuženih o tome da tužitelj organizira obavljanje poslova prenamjene predmetnog poslovnog prostora, izvođenju radova, njen iskaz je u bitnim dijelovima suglasan sa iskazom tužitelja.

22. Svjedok D. Š. je izjavio da je prijatelj II.-tuženika, živjeli su u susjedstvu. Prije otprilike 18 godina II.-tuženik ga je angažirao da zajedno o ocem i bratom izvede struju u lokalu u …, posao je trajao oko 2 tjedna i II.-tuženik mu je platio, ne sjeća se po čijem je projektu izvodio radove, ne sjeća se da li je bio projekt ili je radio po dogovoru, ne sjeća se tko je vršio nadzor nad radovima, plaćeno mu je 1.500.00 ili 2.000,00 DEM.

23. Svjedok M. S. izjavio je da je po struci arhitekt i tužitelj ga je angažirao da izradi idejni projekt za preuređenje lokala u …. On je napravio idejni i kasnije izvedbeni projekt te je on dolazio u objekt kao nadzor nad radovima i podrška. Na lokalu je radilo više izvođača, konkretno je on kontaktirao sa staklarom i bravarom, sve ih je angažirao tužitelj, sa II.-tuženikom je išao u A. po lim za strop. Idejni projekt je radio on osobno a izvedbeni je rađen preko arhitektonskog biroa M. u kojem je radio, nije siguran da li je plaćeno tom birou ili njemu, dio je plaćen kompenzacijom njemu. Limove u A. je platio II.-tuženik ali ne zna da li je bilo kakvih drugih dogovora. Predmetni lokal ima površinu oko 18 m2, radi se o prostoru nepravilnog, trokutastog oblika, mogao bi ga napamet skicirati.

24. Svjedok I. T. izjavio je da poznaje II.-tuženika iz vremena kada je išao školu a i živio je u njegovoj blizini u …. U prostoru u kojem je njegov otac imao zlatarnu izvodio je radove krpanja zidova i na pod je stavljao mramor. On je tada uređivao kuću svoga oca i II.-tuženik mu je pomogao u radovima pa nije od njega tražio plaćanje ovih radova. Nije mu poznato tko je kupio mramor koji je bio različitih oblika i boja.

25. Svjedok Z. M. izjavio je da je susjed tuženih, tužitelja ne poznaje. 1990.-tih je ličio … i u isto vrijeme i radnju tuženika, radove mu je platio II.-tuženik, ne sjeća se iznosa, platio mu je u više rata. Ne zna namjenu prostora niti kako je izgledao, tamo nije viđao druge radnike jer su ličilački radovi zadnji. Ne sjeća se kvadrature lokala, broja i položaja prostorija, ličio je u svijetlu boju, ne sjeća se koju.

26. Tijekom postupka, 20. svibnja 2005., proveden je i očevid u predmetnom prostoru sa sudskim vještakom Z. Š., tuženici nisu pristupili iako su uredno pozvani. Utvrđeno je da je u njemu sada radnja za brzi popravak odjeće, izvršen je pregled i mjerenje prostorija, tužitelj je naveo što je rađeno.

27. Iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka, koji se temelji na izmjeri prostora i navodima tužitelja, proizlazi da su izvedeni radovi razgradnje, zidarski, betonski, staklarski, keramičarski, kamenarski, soboslikarski, bravarski, instalaterski radovi, izveden spušteni strop. U više navrata vještak je iskazivao vrijednost radova i materijala u aktualnim cijenama, prema prosječnim cijenama u graditeljstvu u prosincu 2009. ona iznosi 140.700,89 kn.

28. Uzevši u obzir nesporne činjenice i ocijenivši iskaze stranaka same za sebe ali i u povezanosti s ostalim dokazima, ovaj sud prihvaća kao istinit, logičan i uvjerljiv iskaz tužitelja o tome da je s oba tuženika usmeno dogovorio preuređenje predmetnog poslovnog prostora radi prenamjene poslovne djelatnosti. Sam iskaz tužitelja o okolnostima i motivima sklapanja ugovora je logičan, detaljan i dosljedan a uz to ga potvrđuju i izvršitelji pojedinih radova koje je on angažirao, koji su kao svjedoci iskazivali također detaljno, uvjerljivo i logično o okolnostima i načinu njihovog angažiranja na radovima, opisu radova, načinu plaćanja. Neuvjerljiv je iskaz I.- tuženika da on nije ni na koji način sudjelovao u dogovoru i da nije nadzirao radove. Naime iz njegovog iskaza također proizlazi da je tada otišao u mirovinu i da je zakup lokala prenio na sina koji je tek završio školovanje što upućuje da I.-tuženik očito nije imao poslovnog iskustava time niti samostalnosti potrebne kako za poslove preuređenja prostora tako i za početak poslovanja. U tim okolnostima, imajući u vidu dugogodišnje poslovno iskustvo I.-tuženika logično je da je želio faktično nastaviti poslovanje sa sinom u istom prostoru, u obostranom interesu te kako bi mu i pomogao svojim iskustvom, tako i tužitelj govori da mu je II.-tuženik rekao da on i otac žele otvoriti kafić. Uz to je nesporno da je I.-tuženik također osobno poznavao tužitelja, bio s njime u odnosima povjerenja jer je tužiteljeva djevojka kod njega obavljala praksu, tužitelj je kod njega dolazio u radnju. Također, svjedok i jedan od izvođača radova, S. M., izjavio je da je u lokalu viđao oba tuženika dok je svjedok P. P. izjavio da je u lokalu viđao tuženika, da je bio stariji čovjek i da je vodio glavnu riječ.

29. Iskaz II.-tuženika kojim osporava postojanje ikakvog dogovora i poslovnog odnosa s tužiteljem nelogičan je i neuvjerljiv. Kako je rečeno, logično je da on nakon završetka srednje škole nije imao iskustava niti financijskih sredstava za samostalno preuređenje lokala, to se može zaključiti i iz iskaza I.-tuženika koji potvrđuje da nije za očekivati da mladi čovjek u takvoj situaciji ima financijska sredstva za preuređenje lokala. Nelogičan je iskaz II.-tuženika da mu je značajan dio novca pozajmio I. T. koji je, kako navodi, u to vrijeme dobio kredit za uređenje vlastite kuće pa mu je pozajmio novac za sav materijal, 10. do 15.000,00 DEM bez nekog određenog roka vraćanja, koji je s njim i napravio najveći dio radova u lokalu, iako nije imao ikakav obrt ili radnju, ali je imao "zlatne ruke", također mu je izradio i idejni projekt. Prije svega je neuvjerljivo da bi netko kreditna sredstva ishođena za uređenje vlastite kuće pozajmio drugom a osobito ne bez ikakvog "fiksnog" roka vraćanja. Uz to, saslušan kao svjedok, I. T. nije potvrdio iskaz tužitelja, izjavio je tek da je u njegovom lokalu bez naplate postavljao kamen na podu, posao je bio gotov brzo, za oko tjedan dana, tuženik je njemu besplatno pomagao na radovima na uređenju kuće njegovog oca, također nije izjavio da bi izradio idejno rješenje za preuređenje lokala a II.-tuženik je naknadno iskazao da je projekt izradio arhitektonski ured M., da je mu je poznat S. M. koji je prijatelj tužiteljeve supruge. Stoga, imajući u vidu da je u spisu priloženo idejno rješenje za preuređenje lokala koje je izradio S. M., tada zaposlen u projektnom birou M., potvrdu II.-tuženika da je izvedbeni projekt izradio taj ured, proizlazi da su istiniti iskazi tužitelja, njegove supruge kao svjedokinje i svjedoka M. S. da je on izradio idejni projekt i potom kao zaposlenik navedenog projektnog ureda izvedbeni projekt koji je bio potreban za ishođenje dozvole za prenamjenu prostora. Nadalje, u odnosu na nalaz i mišljenje građevinskog vještaka, nakon obavljenog očevida, na ročištu 29. lipnja 2006. II.-tuženik je jedino izjavio da nisu imali namjeru angažirati klesarsku radnju tužitelja ili bilo koju drugu radnju u izvedbi klesarskih radova da je "u prostoru već bio zatečen mramor na podovima" jer je u njemu bila zlatarska radnja. Imajući u vidu da je istovremeno u svim iskazima tijekom postupka potvrdio da je na pod i pultove bio postavljan kamen, i ova očita neistinitost razlog je neprihvaćanja njegovih tvrdnji i iskaza. Na takav zaključak upućuje i to što u dopunskom iskazu na pitanje nije znao određeno odgovoriti koji su staklarski radovi izvršeni u lokalu niti je znao pobliže definirati tu vrstu radova. Sve i da su doista neke radove izvršili njegovi poznanici, susjedi (tužitelj je potvrdio za radove pripreme električnih instalacija) i sl. ili da je on osobno izvršio neke isplate (lim za spušteni strop u A.) obzirom na sve izložene razloge, ovaj sud smatra da je riječ o sredstvima tužitelja jer je on i preuzeo obvezu preuređenja o svom trošku u situaciji kada tuženici nisu za to imali sredstava.

30. Polazeći od izložene ocjene dokaza i nespornih činjenica, po mišljenju ovoga suda tužitelj je dokazao da je s tuženicima koncem 1991. usmeno dogovorio da će o svom trošku preurediti predmetni prostor, da će on organizirati sve potrebne radnje i poslove, počevši od naručivanja idejnog projekta do angažiranja pojedinih izvođača, sve do potpunog uređenja lokala namijenjenog za ugostiteljsku djelatnost, da će on financirati sve troškove radova i materijala, da su se oba tuženika suglasila sa okvirnom cijenom radova od 4.000,00 do 6.000,00 DEM po m2, da su se oba tuženika obvezala platiti cijeli iznos naknade za obavljeni posao po završetku radova.

31. Iz sadržaja dogovora stranaka proizlazi da su sklopili ugovor o djelu (čl. 600. Zakona o obveznim odnosima - Narodne novine br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO), iz dokaza također proizlazi da je tužitelj u cijelosti završio obavljeni posao, tuženici su izvršenje obveze preuzeli bez prigovora i počeli poslovati u njemu ali odbijaju izvršiti preuzetu obvezu isplate naknade.

32. Stoga je, suprotno zaključku suda prvoga stupnja, osnovan zahtjev tužitelja za isplatu naknade za obavljene radove preuređenja lokala.

33. Da su radovi podrazumijevali demontažu postojećeg stanja potvrđuje u svom iskazu i II.-tuženik a i logično je obzirom na bitnu promjenu namjene prostora. Stoga je prihvaćen kao istinit iskaz tužitelja o opsegu i vrsti izvedenih radova, posljedično i korištenog materijala jer je suglasan i sa iskazima svjedoka, izvođača pojedinih radova te sadržajem idejnog projekta. Stoga je prihvatljiv kao dokaz nalaz i mišljenje građevinskog vještaka Z. Š. koji je opseg radova utvrdio polazeći od navoda tužitelja i dokaza na koje se on pozvao. Vještak je površinu lokala od 17m2 utvrdio očevidom pri čemu nije odlučna okolnost naknadna promjena djelatnosti lokala jer stranke ne tvrde da su izvršene neke bitne promjene prostora. Valja reći da tuženici nisu na nalaz građevinskog vještaka iznijeli ikakve prigovore izuzev već spomenute, očito neistinite tvrdnje II.-tuženika koji je osporavao izvođenje radova u kamenu tvrdeći da je na podu već bio postavljen mramor. U daljnjem tijeku postupka građevinski vještak je dopunjavao nalaz i mišljenje jedino u svrhu aktualiziranja iskazanih cijena pa tako prema nalazu iz prosinca 2009. vrijednost izvedenih radova prema tadašnjim prosječnim cijenama iznosi 140.700,89 kn.

34. Glavni zahtjev tužitelja za isplatu naknade za obavljene radove na bazi cijene od ondašnjih 6.000,00 DEM za m2 za 17 m2, tj. ukupnog iznosa od 52.335,81 eura nije moguće prihvatiti kao osnovan jer se temelji tek na tvrdnji da je tuženicima pri dogovoru kao okvirnu moguću cijenu radova naveo iznos od 4.000,00 DEM do 6.000,00 DEM po m2 čemu se nisu protivili. Kako stranke nisu unaprijed ugovorile ikakav precizan iznos cijene ugovorenog posla niti iz dokaza tijekom postupka proizlazi da bi trošak radova odgovarao tako utvrđenoj cijeni, neovisno o razlozima navedenim u pobijanoj presudi, ona je pravilna u dijelu kojim je ovaj zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

35. Slijedom izloženih razloga, kako je tužitelj obavio za tuženike ugovoreni rad te su ga oni odobrili i preuzeli (čl. 622. ZOO) u smislu odredbe čl. 623. st. 2. istoga Zakona osnovan je zahtjev tužitelja za isplatu naknade u iznosu utvrđenom u ovom postupku, temeljem nalaza i mišljenja građevinskog vještaka.

36. Kako je iznos naknade troškova utvrđen prema cijenama u vrijeme presuđenja (nakon 2009. nije predlagana dopuna vještačenja radi eventualne izmjene utvrđene cijena radova) zatezna kamata na ovaj iznos pripada tužitelju od donošenja pobijane presude do isplate a neosnovan je njegov zahtjev za isplatu zatezne kamate od 21. listopada 1993. do 15. svibnja 2014. (čl. 277. ZOO).

37. Iz iskaza tužitelja i svjedoka S. M. proizlazi da je u lokal ugrađena i plinska peć, ovaj je svjedok izjavio da ju je ugradio. Tužitelj je osim toga kao dokaz dostavio račun za plinsku peć Vaillant ispostavljen njemu odnosno njegovom obrtu, klesarskoj radnji "R." od strane prodavatelja V. poduzeća za unutarnju i vanjsku trgovinu iz kojeg proizlazi da je plaćena u iznosu od 800.302.hrd (list. 6. spisa). Stoga je osnovan i zahtjev za isplatu naknade toga troška, u nominalnom iznosu, sada od 800,30 kn. Ova obveza isplate proizlazi iz ugovora stranaka, prema iskazu tužitelja nije određen neki datum isplate već je ona trebala uslijediti po dovršenju posla, nije inzistirao da to bude odmah već je bio voljan pričekati i nekoliko mjeseci.

38. Budući da točan rok izvršenja obveze nije bio ugovoren, sukladno odredbi čl. 324. st. 2. ZOO obveza tuženih je dospjela kada ih je tužitelj pozvao na plaćanje. Iz njegovog iskaza proizlazi da je to učinio usmeno ali ne precizira datum pa je u skladu s citiranom odredbom obveza tuženih dospjela danom 24. studenoga 1994. kada ih je punomoćnik tužitelja pisanom opomenom, dostavljenom preporučenom pošiljkom, pozvao na plaćanje.

39. Stoga je prema odredbama čl. 277. st. 1. u vezi čl. 324. st. 1. ZOO osnovan zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos od 800,30 kn za razdoblje od 24. studenoga 1994. do isplate a neosnovan za razdoblje od 15. lipnja 1993. do 23. studenoga 1994.

40. Pored svih već navedenih razloga zbog kojih je prihvaćen iskaz tužitelja, obzirom na namjenu predmetnog prostora za ugostiteljsku djelatnost logično je da je opremljen ugradnim pultom i odnosno rashladnim uređajem. To je potvrdila logičnim i detaljnim iskazom svjedokinja T. M.2 . Zahtjev tužitelja za isplatu troškova njegove nabave u iznosu od 413,97 kn prema računu br.231/92 od 9. listopada 1992. (list 68. spisa) djelomično je osnovan za iznos naveden u računu tj. 179,48 kn a neosnovan za preostali iznos od 234.49 kn za koji nije dostavljen dokaz.

41. Primjenom citiranih odredbi čl. 277. st. 1. u vezi čl. 324. st. 1. ZOO, kao i za slučaj naknade troškova nabave peći, zatezna kamata je dosuđena od 24. studenoga 1994. do isplate a neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate od 10. listopada 1992. do 23. studenoga 1994.

42. Iz provedenih dokaza također proizlazi da je na zahtjev tužitelja idejni projekt izradio M. S. koji je vodio i nadzor nad radovima, da je tužitelj platio tu uslugu u iznosu od ondašnjih 5.000,00 DEM, u novcu i kompenzacijom pa je prihvaćen i zahtjev tužitelja za naknadu toga troška u iznosu od 2.500,00 eura (koji je očito sadržan u dijelu podrednog zahtjeva za isplatu ukupnog iznosa od 23.417,10 eura koji se odnosi na vrijednost ostalih pokretnina i isplate tuženicima).

43. Primjenom odredbi čl. 277.st.1. u vezi čl. 324. st. 2. ZOO zatezna kamata i na ovaj iznos je dosuđena od 24. studenoga 1994. do isplate a odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu za razdoblje od 1. kolovoza 1993. do 23. studenoga 1994.

44. U preostalom dijelu kojim zahtijeva isplatu troškova za ugrađene pokretnine odnosno aparate te sitni inventar kao i iznose koje je tuženicima isplatio za njihove razne potrebe i troškove režija, sve u ukupnom iznosu od 20.917,10 eura sa zateznom kamatom od 1. kolovoza 1993. do isplate zahtjev tužitelja nije osnovan. 45. Naime, iako je vjerojatno da je za potrebe uređenja ugostiteljskog objekta bilo potrebno ugraditi pojedine aparate i uređaje koje navodi u popisu, iznos troškova njihove nabave nije dokazan. Tijekom postupka nije priložen ikakav račun za njihovu kupnju a tužiteljev opis tih predmeta nije dovoljno određen, ne sadrži podatke o marki proizvođača, da li je riječ o novom ili rabljenom proizvodu, nije navedena njihova starost, u tome dijelu njegov iskaz je potvrdila samo njegova supruga kao svjedokinja, također bez dovoljno konkretnih podataka, ostali svjedoci o tome nisu iskazivali.

46. Budući da je pobijanom presudom odbijen tužbeni zahtjev tužitelja uz obrazloženje da nije dokazao iznos tužbenog zahtjeva a istovremeno je sud odbio njegov prijedlog za vještačenje na okolnost vrijednosti ugrađenih pokretnina, taj je dokaz proveden sukladno odredbi čl. 373. st. 2. i st. 5. ZPP tijekom postupka po žalbi, pred sucem prvostupanjskog suda.

47. U nalazu i mišljenju od 30. srpnja 2021. (list 388. spisa) sudski vještak Z. R. navodi da pokretnine na koje se zahtjev odnosi (zahtjev na listu 233. spisa) nisu opisane po nazivu, tipu, seriji, proizvođaču, godini proizvodnje, jesu li bile u uporabi i koliko vremena. U mišljenju je naveo da iskazuje vrijednost za svaku od pokretnina na dan 30. srpnja 2021., da prema analizi pokretnina opisanih u spisu i cijena na tržištu u vrijeme utvrđivanja vrijednosti pokretnina cijene odgovaraju stvarnom stanju srednje razine kvalitete pokretnina.

48. Na prigovor tuženih da vještak nije zbog nedostatka ikakvih određenih podataka mogao uopće utvrditi vrijednost pokretnina niti je u nalazu objasnio kako ju utvrdio, vještak je usmeno odgovorio (list 410. spisa) da prigovori nisu relevantni za kritiku vještva ali će odgovoriti na konkretna pitanja. Na upit kako je procijenio vrijednost pojedinih pokretnina ponovio je da pokretnine nisu jednoznačno opisane po nazivu, tipu, seriji proizvođaču, godini proizvodnje i sl., iz zapisnika o iskazu tužitelja i tuženika djelomično proizlaze podaci o starosti nekih pokretnina pa je na temelju toga i svoga minulog rada od 35 godina u tom području procijenio vrijednost koristeći prosječne cijene na tržištu u vrijeme izrade nalaza. Za sve pokretnine je postupak utvrđivanja vrijednosti isti, utvrđene cijene rezultat su istraživanja tržišta novih i polovnih proizvoda koji su u ponudi te su izvedenica prosječne razine vrijednosti i cijene. Na daljnje pitanje zbog čega nije u nalazu i mišljenju iskazao usporedne cijene temeljem kojih je utvrđivao prosječnu razinu kvalitete i cijene odgovorio je da je analizu napravio temeljem zapisnika o iskazima u spisu i podataka Nj. i nije smatrao potrebnim navesti ih u nalazu i mišljenju, to se sve može provjeriti na tržištu.

49. Rezultati provedenog vještačenja nemaju valjanu dokaznu vrijednost za utvrđenje visine ovoga dijela tužbenog zahtjeva. Kako je rečeno, tužitelj nije dao dovoljno podataka o uređajima i aparatima, što je konstatirao i sudski vještak koji samim tim nije imao dovoljno podataka za izradu ikakvog pouzdanog nalaza i mišljenja. Kako se vještak usprkos tome upustio u utvrđivanje vrijednosti, njegov nalaz i mišljenje već time ima očitih nedostataka tim više što u nalazu nije naveo ikakve kriterije odnosno usporedne cijene temeljem kojih je utvrdio navodnu srednju razinu kvalitete i cijene zbog čega je njegovo mišljenje proizvoljno, nepovjerljivo i kao takvo neprihvatljivo kao dokaz.

50. Zahtjev tužitelja nije osnovan niti u dijelu koji se odnosi na povrat iznosa koje je, kako tvrdi plaćao tuženicima na ime pribave dozvole za otvaranje lokala, režijskih troškova, troškova zakupa, posmrtne pripomoći, za njihove osobne potrebe (sadržanog u zahtjevu za isplatu iznosa od 23.417,10 eura, iz specifikacije na listu 233. proizlazi da je riječ o iznosu od 9.203,25 eura).

51. Naime, njegov iskaz u tome dijelu također nije dovoljno određen u pogledu točnih iznosa, vremena i osnova isplata, kome od tuženih su izvršene, na upit za kakvu dozvolu je tuženicima pozajmio 2.000 DEM odgovorio je da ne zna niti je tražio od njih da mu objasne, ukupnih troškova koje im je plaćao ne može se sjetiti, nije bilo dogovora tko će mu i kada vratiti taj novac, o tome nije tada razmišljao jer su mu tuženici trebali napraviti protuuslugu i zaposliti suprugu (list 56. spisa). Nikakve potvrde o isplatama nisu sastavljane niti o njima ima drugih dokaza tako da niti iznos ovoga dijela potraživanja nije dokazan.

52. Slijedom izloženog, temeljem odredbi čl. 373.a st. 1. t. 2. i čl. 373.b. st. 3. i st. 5. ZPP presuđeno je kao u izreci ove presude.

53. Nakon provedenog vještačenja u postupku po žalbi, tužitelj je podneskom od 13. listopada 2021. uskladio sa nalazom vještaka dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na uređaje i opremu tako da je umjesto iznosa od 11.659,39 eura zatražio 126.518,97 kn (16.791,95 eura).

54. Imajući u vidu da je glavna rasprava pred prvostupanjskim sudom zaključena i o tužbenom zahtjevu odlučeno presudom koja prema odredbi čl. 366.a. st. 1. ZPP nije povodom žalbe u ovom slučaju smjela biti ukinuta niti predmet vraćen na ponovno suđenje, sukladno odredbi čl. 190. ZPP u ovom stadiju postupka nije dopuštena ikakva izmjena tužbenog zahtjeva odnosno tužbe. Stoga niti tužitelju nije dopuštena ova dispozicija te je riješeno kao u izreci.

55. Obzirom na izmjenu odluke o glavnom tužbenom zahtjevu, preinačena je i odluka o naknadi parničnoga troška te je tuženicima naloženo da naknade solidarno troškove cijeloga postupka tužitelju (čl. 166. st. st. 2. ZPP) dok je njihov zahtjev za naknadu parničnoga troška, uključujući i trošak žalbenog postupka, odbijen u cijelosti kao neosnovan.

56. Naime, nakon djelomičnog preinačenja prvostupanjske presude tužitelj je uspio sa 41% iznosa tužbenog zahtjeva. Kod ocjene kvalitativnog uspjeha uzeto je u obzir da je uspio dokazati osnov cijelog zahtjeva, tj. sklopljeni ugovor s tuženicima, pa je u tom smislu uspio u cijelosti, tako da njegov ukupni uspjeh iznosi 70% odnosno uzevši u obzir i uspjeh tuženih (čl. 154. st. 2. ZPP), uspio je u omjeru od 40%.

57. Primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, dalje:Tarifa) priznati su mu troškovi sastava tužbe, podnesaka od 11.6.01. i 12.9.13. po 500 bodova (Tbr. 8. t.1.), za zastupanja na ročištima 6.2.96., 7.5.01., 11.2.03., 20.5.03., 23.9.04., 29.6.06., 23.4.09., 9.4.10., 19.5.10., 5.7.10., 22.9.10., 6.12.10., 15.11.13., 24.1.14. i 1.4.14. po 500 bodova (Tbr. 9.t.1.), za zastupanje na ročištu 10.6.99. 250 bodova (Tbr. 9. t.2.), na ročištima 16.11.99. i 16.5.02. 50 bodova (Tbr. 9. t.5), za sastav podnesaka od 21.5.03. i 22.9.10. po 50 bodova (Tbr.8.t.3.), za sastav žalbe od 17.10.11. 625 bodova, ukupno 10.075 bodova ili 100.750,00 kn, uz PDV 125.937,50 kn. Tome treba dodati i trošak predujma za sudskog dostavljača od 128,78 kn, tako da trošak iznosi 126.066,28 kn. Razmjerno uspjehu od 40% tužitelju pripada naknada u iznosu od 50.426,51 kn i naknada troškova vještačenja od 12.924,00 kn, dakle ukupno 63.350,51 kn ili 8.408,05 eura.

58. U drugostupanjskom postupku je tužitelj uspio u istom omjeru prema kojemu je dosuđena naknada tih troškova, dok je zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen u cijelosti. Tužitelju su priznati troškovi sastava žalbe od 625 bodova, sastava revizije 750 bodova (Tbr. 10. t.1. i t.5.) zastupanja na ročištu 28.1.22. 500 bodova, ukupno 1875 bodova ili 18.750,00 kn i zastupanja na javnoj sjednici vijeća 28. 11.23. po 500 bodova (Tbr. 9. t.6). ili 7.500,00 kn, ukupno 26.250,00 kn. Razmjerno uspjehu tužitelju pripada naknada troškova od 10.500,00 kn i trošak predujma za vještačenje od 3.750,00 kn, ukupno 14.250,00 kn ili 1.891,30 eura.

U Zagrebu, 28. studenoga 2023.

Predsjednik vijeća:

Ksenija Grgić, v.r.