REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3528/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Lj. P. iz B., Republika Srbija, OIB …, zastupane po punomoćnici G. H., odvjetnici u Z., protiv tuženika C. o. d.d., Z., OIB …, zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4280/2022-3 od 18. travnja 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-671/20-90 od 30. lipnja 2022. i potvrđena dopunska presuda istog suda, poslovni broj Pn-671/20-97 od 29. kolovoza 2022., na sjednici održanoj 28. studenoga 2023.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Odbija se prijedlog tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1.1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 781.669,40 Eur/5.889.488,11 kn sa zateznim kamatama tekućim na iznos glavnice od 162.082,78 Eur/1.221.212,71 kn od 8. lipnja 2021. do isplate (toč. I. izreke) te joj naknaditi troškove postupka u iznosu od 89.018,02 Eur/670.706,25 kn (toč. II. izreke). Dopunskom presudom odbijen je dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 130.929,53 Eur/986.488,51 kn sa zateznim kamatama tekućim na iznos glavnice od 27.148,84 Eur/204.552,97 kn počevši od 8. lipnja 2021. do isplate.
1.2. Drugostupanjskom je presudom suđeno:
„I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-671/20-90 od 30. lipnja 2022., u pobijanom dijelu toč. I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za iznos glavnice od 56.800,15 kn/7.538,68 EUR1 sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos glavnice od 12.000,00 kn/1.592,67 EUR od 25. siječnja 2022. do isplate.
II. Preinačuje se ista prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu toč. I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za iznos od 5.832.687.96 kn/774.130,73 EUR sa zateznim kamatama tekućim na iznos glavnice od 1.221.212,72 kn/162.082,78 EUR tekućim od 8. lipnja 2021. do isplate, te pod toč. II. kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 670.706,25 kn/89.018,02 EUR, i u tom dijelu sudi:
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 5.832.687.96 kn/774.130,73 EUR sa zateznim kamatama tekućim na iznos glavnice od 1.221.212,72 kn/162.082,78 EUR tekućim od 8. lipnja 2021. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO, kao i u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 670.706,25 kn/89.018,02 EUR.
III. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje dopunska presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-671/20-97 od 29. kolovoza 2022.
IV. Nalaže se tužiteljici Lj. P. naknaditi tuženiku C. o. d.d. trošak žalbe u iznosu od 8.828,22 EUR/66.516,25 kn u roku od 15 dana.
V. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na žalbu kao neosnovan.
VI. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu, kao neosnovan.”
2. Tužiteljica je protiv drugostupanjske presude, u dijelu kojim je njezin zahtjev odbijen, podnijela prijedlog za dopuštenje revizije zbog sljedećih pravnih pitanja:
"1) Pitanje može li stranka određenu činjenicu koju je iznijela tijekom postupka dokazivati svim raspoloživim dokaznim sredstvima i postoje li zakonska pravila o klasifkaciji dokazne snage pojedinog dokaznog sredstva?
2) Pitanje tumačenja nejasnih odredbi u slučaju kad je ugovor sklopljen prema unaprijed odštampanom sadržaju, ili kad je ugovor na drugi način pripremila i predložila jedna ugovorna strana?
3) Mogu li se očitovanja koje stranke iznose putem punomoćnika smatrati dokazom u parničnom postupku?
4) Može li se krivična / kaznena prijava smatrati javnom ispravom?
5) Što točno podrazumijeva pojam „nenastanjen"?"
3. U odnosu na postavljena pitanja tužiteljica, kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, navodi da je o postavljenim pitanjima zauzeto shvaćanje u odlukama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-200/05 od 20. prosinca 2007., Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-942/03-2 od 25. rujna 2003. i Gž-2419/15-2 od 3. siječnja 2017., s kojim shvaćanje iz pobijane odluke nije podudarno.
4. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik isti predlaže odbaciti, podredno odbiti. Traži naknadu troškova za sastav odgovora na prijedlog.
5. Prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.
6. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), vijeće ovoga revizijskog suda je ocijenilo da pravna pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
7. Naime, predmet spora je zahtjev tužiteljice (kojoj je potraživanje ustupljeno) da joj tuženik kao osiguratelj, na temelju ugovora o osiguranju imovine stambenog objekta - kuće u Z., …, na temelju police osiguranja broj … kao i inventara u kući po polici osiguranja broj … naknadi za štetu nastalu postavljanjem eksplozivne naprave 22. ožujka 1992. od strane nepoznatog počinitelja ukupni iznos od 912.598,93 Eur/6.875.976,62 kn, s pripadajućim zateznim kamatama.
8.1. U odnosu na prvo i treće postavljeno pitanje ukazuje se da tako postavljena pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer ono na što predlagateljica u postavljenim pitanjima ukazuje da bi bilo prijeporno u konkretnom sporu (koja se činjenica dokazuje putem kojeg dokaznog sredstva i što se točno smatra dokazom) je činjenične naravi i potpuno je vezano za okolnosti svakog pojedinog slučaja.
8.2. U odnosu na peto pitanje valja odgovoriti da je i to pitanje činjenične naravi i potpuno je vezano za okolnosti svakog pojedinog slučaja (što podrazumijeva pojam „nenastanjen“). Stoga niti to pitanje nije važno u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
8.3. U odnosu na drugo i četvrto postavljeno pitanje predlagateljici valja ukazati da se radi o neprecizno i preopćenito postavljenim pitanjima koja sama po sebi nisu dovoljna za intervenciju ovog suda putem dopuštenja revizije. Da bi neko pitanje bilo određeno naznačeno potrebno je da bude individualizirano na način da ne ostavlja dvojbe o kojem pravnom pitanju u okviru neke zakonske odredbe je riječ, a imajući u vidu konkretan pravni odnos stranaka te utjecaj odgovora na postavljeno pitanje na ishod spora, što ovdje nije učinjeno. Pritom se napominje da iz odluka na koje se predlagateljica poziva u opravdanju postavljenih pitanja ne proizlazi shvaćanje u vezi četvrtog pitanja, odnosno niti u jednoj od navedenih odluka nije zauzimano shvaćanje o kaznenoj prijavi kao javnoj ispravi u smislu dokaznog sredstva pa se ne radi o nepodudarnim shvaćanjima drugostupanjskih sudova.
9. Također, u vezi dijela prijedloga za reviziju, koji se tiče povrede prava na pravično suđenje predlagateljici valja odgovoriti da čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", br. 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17) i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, 5/14 i 69/17) sadrže samo određena procesna jamstva. Ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tužiteljici bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužiteljice. Donesene presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužiteljica nije imala pravično suđenje.
10. S obzirom na navedeno, ne radi se o pitanjima koja bi omogućila Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da pozivom na odredbu čl. 385.a ZPP dopusti reviziju i izrazi pravno shvaćanje o njima. Pritom, ovaj sud smatra korisnim naglasiti kako se revizija dopušta u odnosu na određeno postavljeno pitanje u granicama kojeg se (u kasnijem postupku povodom revizije) ispituje pravilnost shvaćanja izraženih u nižestupanjskim odlukama – što prema postavljenim pitanjima nije moguće.
11. Slijedom iznesenog, a budući da je ocijenjeno da postavljena pravna pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, prijedlog za dopuštenje je odbijen na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP te je riješeno kao u toč. I. izreke.
12. Kako predlagateljica nije učinila vjerojatnim da su joj u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je u tom dijelu prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. i st. 4. ZPP te riješiti kao u toč. II. izreke.
13. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog, jer se ne radi o troškovima potrebnima za odluku o prijedlogu (čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP).
14. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 EUR=7.53450 kn).
Zagreb, 28. studenoga 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
