REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 3669/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. S., OIB … iz P., kojeg zastupa punomoćnik M. I., odvjetnik u P., protiv I. tuženika H.-H. p. d.d., OIB … iz Z., i II. tuženice Republike Hrvatske, OIB … koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola. Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1582/2022-3 od 20. ožujka 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pn-100/20-24 od 3. lipnja 2022., u sjednici održanoj 28. studenoga 2023.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1582/2022-3 od 20. ožujka 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pn-100/20-24 od 3. lipnja 2022.

1.1. U prijedlogu postavlja pitanja koja glase:

1. Da li se odgovornost za štetu Republike Hrvatske iz čl. 105.st.1. Zakona o sudovima može utvrđivati i u odnosu na postupanje u postupku koji je pravomoćno okončan?

2. Da li postoji zapreka za utvrđivanje odgovornosti za štetu RH iz čl. 105. st. 1. Zakona o sudovima ako je postupak u kojem je došlo do nepravilnog i nezakonitog rada suda pravomoćno okončan?

3. Da li predmetom utvrđenja odgovornosti za štetu RH može biti postupanje suda u već pravomoćno okončanim postupcima?

4. Da li je opravdano da štetne posljedice presumiranog povlačenja tužbe padnu na stranku – tužitelja, ukoliko joj rješenje o mirovanju postupka nije dostavljeno godinu dana od kada je mirovanje nastupilo, a rok za podnošenje prijedloga za nastavak je četiri mjeseca od donošenja rješenja o mirovanju?

5. Može li se zbog nedolaska na ročište opravdano odrediti mirovanje, a u slučaju neuredne dostave poziva za ročište punomoćniku stranke, koji poziv je dostavljen drugom odvjetničkom uredu?

6. U kojem roku je sud dužan dostaviti zapisnik s ročišta stranci koja nije uredno pozvana?

7. U kojem roku je sud dužan dostaviti zapisnik s ročišta stranci koja nije pristupila?

8. U kojem roku je sud dužan dostaviti rješenje o mirovanju stranci koja nije pristupila na ročište na kojem je određeno mirovanje?

9. Da li pod nezakonit i nepravilan rad u obnašanju sudačke dužnosti iz čl. 105. st. 1. Zakona o sudovima spada i nedostavljanje pismena (zapisnika, rješenja) strankama, posljedično čemu one propuste rok za podnošenje procesnih prijedloga u parničnom postupku?

Kao razlog važnosti poziva se na odluke ovoga suda Rev 696/08-2 i Rev-677/1992 od 26.05.1992.

2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

3. Postupajući prema odredbama čl. 385.a, čl. 387. i čl. 389.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je u odnosu na postavljena pitanja ocijenio slijedeće. Tužitelj postavlja pitanja kojima polazi od svog viđenja postojanja odgovornosti tuženika pri čemu mu valja ukazati na zaključak nižestupanjskih sudova prema kojem u odnosu na I. tuženika nije dokazao uzročnu vezu kao pretpostavku odgovornosti, dok u odnosu na II. tuženicu nije dokazao proptupravnost. Pitanjima uglavnom preispituje zakonitost odluka koje su donesene u ranijem postupku i time ni na koji način ne postavlja pitanje koje se odnosi na navedena pravna shvaćanja iz ovoga spora. Stoga prema ocjeni ovog suda odgovor na pitanja leži u specifičnim okolnostima svakog konkretnog slučaja, pa time ta pitanja nemaju onaj stupanj univerzalnosti koji je nužan u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a koji bi doveo do dopuštanja podnošenja revizije i odluke ovog suda u kojoj bi se povodom dopuštenog pitanja iznjedrilo pravno shvaćanje kojim bi se ujednačila sudska praksa, osigurala jedinstvena primjena zakona ili razvilo pravo kroz sudsku praksu i koje bi u budućnosti riješilo svaki takav isti procesnopravni ili materijalnopravni prijepor. Radi navedenoga niti priložena sudska praksa nije od utjecaja. Zbog toga nije bilo uvjeta ta intervenciju ovoga suda, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 28. studenoga 2023.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.