REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3781/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice T. K.-B. iz S., OIB ..., koju zastupa punomoćnik J. K., odvjetnik u S., protiv tuženice M. B. iz M., OIB ..., koju zastupa punomoćnik D. V., odvjetnik u M., radi ispražnjenja i predaje u posjed, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž-702/2020-2 od 22. ožujka 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Makarskoj Stalne službe u Imotskom poslovni broj P-1531/2019 od 9. ožujka 2020., u sjednici održanoj 28. studenoga 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž-702/2020-2 od 22. ožujka 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Makarskoj Stalne službe u Imotskom poslovni broj P-1531/2019 od 9. ožujka 2020.
2. Odgovoru na prijedlog nije podnesen.
3. Prijedlog je nedopušten.
4. 1. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 79/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno postavljena pravna pitanja koja glase:
"1. Uživa li pravo vlasništva stečeno na nekretnini na temelju zakona, odnosno na temelju dosjelosti, jaču pravnu zaštitu u odnosu na pravo stjecatelja koji je postupao s povjerenjem u zemljišne knjige i nije bio dužan istraživati izvanknjižno stanje, te koji je u dobroj vjeri upisao svoje pravo vlasništva ili drugo stvarno pravo na nekretnini, dok još pravo vlasništva koje je stekla druga osoba temeljem dosjelosti na toj istoj nekretnini nije bilo upisano?
2. Može li fizički određeni dio stana biti u samostalnom pravnom prometu, te može li se na fizički određenom dijelu stana steći vlasništvo dosjelošću, ako je na tom stanu već prije uspostavljeno etažno vlasništvo i taj stan je posebna etažno pravna jedinica, a fizički određeni dio tog stana se pregrađivanjem i otvaranjem novih vrata na stubištu i kroz nosive zidove, može pretvoriti u samostalnu uporabnu cjelinu u naravi i u građevinskom smislu, ali bez suglasnosti ostalih suvlasnika zgrade?
3. Je li se na nekretnini koja je bila djelomično u društvenom vlasništvu, moglo steći vlasništvo dosjelošću prije 08. listopada 1991. godine, a treće osobe su kasnije stekle pravo suvlasništva na tim dijelovima nekretnine koji su bili u društvenom vlasništvu, temeljem odredbi o uspostavi jedinstva nekretnine i posebnih dijelova zgrade, stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i drugom stvarnim pravima (NN 91/96...)?".
5. Za postavljena pitanja predlagateljica smatra da su važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a jer od tih pitanja zavisi odluka u ovoj pravnoj stvari, s tim da shvaćanje drugostupanjskog suda, izneseno u pobijanoj odluci odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda iznesenog u odlukama: Rev-1031/2020-2 od 21. listopada 2020. Rev-2179/2015-2 od 16. prosinca 2020. Rev-1014/2007-2 od 22. siječnja 2009. Rev-1133/2013-2 od 17. siječnja 2017 Revx-1151/11 od 19. rujna 2012. Revx-672/15 od 08. srpnja 2015. i Rev-740/12 od 07. ožujka 2017. Rev- 548/2000-2 od 26. srpnja 2000 Rev- 2395/93-2 od 21. prosinca 1994 Revd- 4182/2020-4 od 13. travnja 2021. Rev- 492/2018-2 od 26. svibnja 2021. g Gzz- 139/04-2 od 22. srpnja 2009.
6. Nižestupanjski sudovi su utvrdili da se u konkretnom slučaju radi se o vlasničkoj tužbi tužiteljice kojom ista od tužene kao posjednice zahtijeva predaju u posjed predmetnog stana na kojem je upisala pravo vlasništva (čl. 161. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 - dalje: ZVDSP), a kojem zahtjevu se tuženica usprotivila uz tvrdnju da je njezin pravni prednik, otac Jozo Brajković, sporni stan kupio od Dražena Krstulovića 18. svibnja 1964. tada stupio u njegov posjed, koji je trajao do njegove smrti 2013. te da je temeljem paragrafa 1468. Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ), te čl. 28. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ 6/1980 i 36/1990 i NN 53/91 i 91/96) dosjelošću stekao pravo vlasništva spornog stana kao njegov savjesni i zakonit posjednik, a nakon njega i tuženica temeljem nasljeđivanja i Ugovora o doživotnom uzdržavanju.
7. Prema sadržaju i obrazloženju postavljenih pitanja tužiteljica u prvom pitanju polazi od pretpostavke, odnosno tvrdnje da je ona pri upisu postupala s povjerenjem u zemljišne knjige i da nije bila dužna istraživati izvanknjižno stanje, te da je u dobroj vjeri upisala svoje pravo vlasništva dok još pravo vlasništva koje je stekla tuženica, odnosno njezin prednik na temelju dosjelosti na toj istoj nekretnini nije bilo upisano. Kako iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je upravo prednik tužiteljice predmetni stan prodao predniku tuženice još 1964. i da se prednik tuženice, odnosno tuženica od tada nalazi u posjedu toga stana navedeno pitanje nije važno jer polazi od utvrđenja suprotno od onih utvrđenih po nižestupanjskim sudovima, te postavljenim pitanjem zapravo osporava po nižestupanjskim sudovima utvrđeno činjenično stanje.
8. U odnosu na drugo pitanje, koje problematizira mogućnost da fizički određeni dio stana bude u samostalnom pravnom prometu, te mogućnost da se na fizički određenom dijelu stana stekne pravo vlasništva dosjelošću, ako je na tom stanu već prije uspostavljeno etažno vlasništvo i taj stan je posebna etažno pravna jedinica, a fizički određeni dio tog stana se pregrađivanjem i otvaranjem novih vrata na stubištu i kroz nosive zidove, može pretvoriti u samostalnu uporabnu cjelinu u naravi i u građevinskom smislu, ali bez suglasnosti ostalih suvlasnika zgrade, nižestupanjski sudovi su utvrdili provedenim vještačenjem da predmetni stan predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu i da kao takav može biti objektom stvarnih prava, te i to pitanje polazi od pogrešne pretpostavke da se radi o dijelu stana koji ne predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu i da kao takav ne može biti objektom stvarnih prava.
8. Ni treće pitanje koje problematizira mogućnost stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretnini koja je bila djelomično u društvenom vlasništvu, prije 08. listopada 1991., a treće osobe su kasnije stekle pravo suvlasništva na tim dijelovima nekretnine koji su bili u društvenom vlasništvu, nije važno jer pobijana odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda iznesenog u odlukama broj Rev- 2890/2016-2 od 2. lipnja 2020., Rev-1269/2016-3 od 11. veljače 2020., Rev- 1631/1989-2 od 24. listopada 1991. i dr., ali i shvaćanja Ustavnog suda RH iznesenog u odluci broj U-III/3709/2019 od 10. prosinca 2020., u kojima su iznesena pravna shvaćanja o mogućnosti stjecanja prava vlasništva dosjelošću na društvenom vlasništvu i prema kojem se u vrijeme dosjedanja računa i vrijeme prije 8. listopada 1991. Osim toga o navedenom pravnom pitanju nižestupanjski sudovi nisu iznosili pravna shvaćanja te ni iz toga razloga se u prijedlogu ne može postavljati takvo pitanje, a ukoliko je ono i postavljeno, utoliko ono ne može biti važno.
9. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a, to je na temelju odredbe čl. 385.a u svezi čl. 387. st. 1. i 5. ZPP-a, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 28. studenoga 2023.
Predsjednica vijeća:
Jasenka Žabčić, v.r.
