REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3780/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. A. iz D., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik B. J., odvjetnik u Z., protiv tuženika A. b. d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupa odvjetnik B. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Š. i p. d.o.o., Z., radi isplate, postupajući po prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, broj Gž-141/2021-2 od 11. siječnja 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, broj P- 279/2016 od 20. studenoga 2020., na sjednici održanoj 28. studenoga 2023.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se.
Obrazloženje
1. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije Vrhovnom sudu Republike Hrvatske predložio dopustiti reviziju protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, broj Gž-141/2021-2 od 11. siječnja 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, broj P-279/2016 od 20. studenoga 2020, ističući osam pravnih pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
2. Na prijedlog tužitelj nije odgovorio.
3. Postupajući prema odredbama čl. 385., 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.
4. U prijedlogu za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude tuženik ističe slijedeća pitanja:
„1. Je li sud vezan za utvrđenja iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa u pojedinačnom postupku pokrenutom od strane potrošača radi povrata stečenog bez osnove?
2. Je li sud u postupku pokrenutom temeljem članka 138.a ZZP NN 79/09 beziznimno vezan za utvrđenja iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa unatoč drukčijem činjeničnom stanju utvrđenom u pojedinačnom postupku?
3. Je li sud prilikom utvrđivanja ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli dužan provesti test nepoštenja, odnosno dati obrazloženje vezano za kontrolu nepoštenosti u smislu postojanja okolnosti za izuzeće od kontrole, sukladno odredbama članka 81. stavak 5. i članka 84. ZZP/03, odnosno članaka 96. do 99. ZZP/09?
4. Je li sud ovlašten tumačiti ugovor suprotno zajedničkoj namjeri ugovornih strana odnosno suprotno odredbi članka 319. stavka 2. ZOO-a te na taj način drukčije pravno kvalificirati ugovor?
5. Može li se udruga potrošača smatrati vjerovnikom u skladu s odredbom članka 241. ZOO-a odnosno da li se podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava od strane udruge potrošača prekida tijek zastare za tražbine individualnih potrošača?
6. Ima li tužitelj, u slučaju ništetnosti odredbe ugovora o kreditu koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu pravo na povrat preplate sa zateznim kamatama koje teku od dana uplate svakog pojedinog iznosa ili od dana podnošenja tužbe?
7. Je li dopušteno sudu prigovor zastare ocijeniti primjenom pravnog pravila koje nije bilo na snazi u vrijeme nastupanja zastare?
8. U posebnim parnicama koje pokrenu potrošači protiv banke radi povrata stečenog bez osnove na temelju ništetnih ugovornih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, treba li prilikom izračuna iznosa stečenog bez osnove (restitucijski zahtjev) primijeniti početno ugovorenu kamatnu stopu iz ugovora o kreditu ili referentnu kamatnu stopu za svaki mjesec s kojom bi se mogla usporediti kamatna stopa mijenjana od strane tuženika?“
5. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelj se poziva na više odluka drugostupanjskih sudova, odluke revizijskog suda, kao i na presude Suda Europske unije, smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja izraženima u tim odlukama.
6. Međutim, osporena presuda je, u odnosu na postavljena pitanja, suglasna s pravnim shvaćanjem koje je revizijski sud zauzeo na sjednici Građanskog odjela od 31. siječnja 2022., kao i na shvaćanjima koja su u skladu s stabilnom, već ustaljenom i dosljednom sudskom praksom revizijskog suda (izraženom primjerice u revizijskim odlukama: Revt-249/2014 od 9. travnja 2015., Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., Rev-1172/2018 od 19. ožujka 2019., Rev-308/22-2 od 19. travnja 2022), a ovaj je sud već zaključio da se ne radi o važnim pravnim pitanjima odlučujući u povodu prijedloga za dopuštenje revizije u kojima su postavljena istovrsna pitanja (Revd- 3146/2020-2 od 3. studenoga 2020., Revd-221/2020 2 od 4. veljače 2020., Revd- 479/2020-2 od 10. ožujka 2020., Revd-2469/2020-2 od 22. rujna 2020. i dr.). Stoga, pitanja iz prijedloga tuženika nisu važna za odluku u konkretnom predmetu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer s obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu, a niti bi u odnosu na odluke suda Europske unije na koje se poziva predlagatelj trebalo preispitati sudsku praksu.
7. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije protiv presude, valjalo je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 28. studenoga 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
