1

Poslovni broj: Gž-1242/2023-

Poslovni broj: Gž-1242/2023-

 

                                  U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

                P R E S U D A

              Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sutkinja Svjetlane Pražić predsjednice vijeće, Filke Pejković sutkinje izvjestiteljice i Kristine Vukelić Aničić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice T. D., OIB:…, iz S., zastupana po punomoćnici M. J. M., odvjetnici u S., protiv tuženih 1. T. P., OIB:…, iz K., ….. i 2. K. T., OIB:…, iz K., zastupani po punomoćniku V. Lj., odvjetniku u S., radi isplate, rješavajući žalbu tuženih podnesene protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1876/2018 od 11. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 7. veljače 2024.,

 

p r e s u d i o   j e

              Odbija se kao neosnovana žalba tuženih T. P. i K. T. te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1876/2018 od 11. svibnja 2023. u točki I i III izreke uz ispravak dosuđenog iznosa u točki I izreke na način da umjesto iznosa od 9.360,00 eur treba stajati iznos od 9.516,00 eur.

             

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice te je naloženo tuženima da isplate tužiteljici iznos od 9.360,00 eur iako je očitom greškom u pisanju i zbrajanju umjesto tog iznosa trebao stajati iznos od 9.516,00 eur a koji iznos je tužiteljica i tražila u podnesku od 14. ožujka 2023. na listu 145 spisa.

2. Nadalje tužiteljici je navedeni iznos dosuđena i zakonska zatezna kamata počev od dospjelosti mjesečnih iznosa koji iznose 156,00 eur pa do isplate te je u točki III izreke naloženo tuženima da tužiteljici nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 3.843,16 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od presuđenja 11. svibnja 2023. pa do isplate. U točki II izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 156,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama od 31. srpnja 2015. pa do isplate.

3. Protiv citirane presude u odnosu na točku I i III izreke žalbu podnose tuženi zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 80/22,114/22 i 155/23 dalje ZPP) predlažući da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan i da se naloži tužiteljici da tuženima nadoknadi troškove parničnog postupka.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Iz stanja spisa proizlazi da tužiteljica traži naknadu koristi koje su tuženi imali za vrijeme posjedovanja stana u S., a kojeg koriste bez pravne osnove. Preciziranim tužbenim zahtjevom od 14. ožujka 2023. zatražena je isplata iznosa od 9.516,00 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na mjesečne iznose od 156,00 eur i to od 1. prosinca 2011. do 1. prosinca 2016.

7. Nakon provedenog dokaznog postupka sud prvog stupnja utvrđuje da tužiteljica traži vraćanje koristi od strane uporabe tuđe stvari u svoju korist, da je tužiteljica vlasnica predmetnog stana, da je iz presude suda prvog stupnja pod poslovnim brojem Pst-1111/14 utvrđeno da je tužiteljica kao kupac sklopila sa Fondom za naknadu oduzete imovine kao prodavateljem ugovor o prodaji stana, da se tuženi nalaze u posjedu djela predmetnog stana jer da koriste kupaonicu, kuhinju, jednu sobu i zajednički hodnik bez valjane pravne osnove i da odbijaju iseljenje po zahtjevu tužiteljice, a da tužiteljica nema drugi stan ili nekretninu u kojoj bi mogla živjeti.

8. Nadalje je utvrđeno da je u ovršnom postupku koji se vodio kod suda prvog stupnja pod poslovnim brojem Ovr-2777/2018 provedena ovrha 29. travnja 2022. te da su tuženi iselili iz predmetnog stana te je tužiteljica uvedena u posjed.

9. Sud prvog stupnja je u cijelosti prihvatio nalaz sudskog vještaka građevinske struke D. S. koji je utvrdio da se radi o prostoru neuvjetnom za normalnu stambenu uporabu i da se za taj prostor može postići najamnina u visini od 156,00 eur te utvrđuje da za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari nije relevantno u kakvom se stanju stan nalazi i da li bi se taj stan mogao iznajmiti već da je potrebno utvrditi koje su koristi imali tuženi kroz navedeno razdoblje kada su živjeli u tom stanu koristeći ga bez pravne osnove a da za korištenje nisu plaćali tužiteljici naknadu.

10. Slijedom navedenih utvrđenja sud prvog stupnja smatra da tužiteljica traži isplatu utuženog novčanog iznosa prema pravilna o stjecanju bez osnove ističući da su tuženi stekli korist u iznosu od neplaćene najamnine za sporno razdoblje te da je osnovan tužbeni zahtjev u okviru odredbe čl. 1120 i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 45/21 - dalje ZOO) te da zastarni rok iznosi pet godina i da je nastupila zastara za najstariju tražbinu koja dospjela 1. prosinca 2011.

11. Slijedom navedenih utvrđenja sud prvog stupnja prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice na način da obvezuje tužene na isplatu naknade za korištenje predmetnog stana u iznosu od 9.360,00 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama dok odluku o troškovima parničnog troška temelji na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP-a te sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 37/22 - dalje Tarifa).

12. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženih da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer izreka presude ne proturječi razlozima presude i presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama.

13. Osnovani su žalbeni navodi tuženih da je sud pogrešno primijenio odredbu čl. 1120. i čl. 1111. ZOO-a navodeći da su se za taj iznos tuženi obogatili odnosno stekli koristi zbog neplaćanja najamnine za predmetni stan u utuženom razdoblju jer tužiteljici jer prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa druge sjednice Građanskog odjela od 1. ožujka 2021. u kojemu se navodi  da u odnosima između vlasnika i posjednika posjednik kada onemogućava vlasnika u korištenju stvari primjenjuju se odredbe čl. 164. i čl. 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje ZV). Isto se tako navodi da za isplatu naknade za to što su posjednici upotrebljavali tuđu stvar i od nje imati korist, odnosno naknade za sve koristi koje su tuženi imali za vrijeme svog posjedovanja na temelju odredbi čl. 164. i čl. 165. ZV-a za odluku u tužbenom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika i da pri tome nije nužno da se tužbenim zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u posjed ako je vlasnik na odgovorajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari. Također se navodi da pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu za predaju u posjed ali se njegovo nepoštenje može dokazivati u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovorajući način pozvao na predaju stvari.

14. Stoga iako se sud prvog stupnja poziva na navedene odredbe ZOO-a pravilnom primjenom materijalnog prava i to odredbe čl. 165. st. 1. ZV-a trebalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu.

15. Naime prema odredbi čl. 165. st. 1. ZV-a nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koriste koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

16. Stoga iz provedenog dokaznog postupka kako to sud prvog stupnja pravilno utvrđuje, tuženi su imali koristi za vrijeme posjedovanja predmetnog stana jer nisu plaćali naknadu za korištenje a koja naknada pripada tužiteljici kao vlasniku stana.

17. Tuženi su bili nepošteni posjednici jer su u predmetu pod poslovnim brojem Pst-111/14 dostavom tužbe tuženi pozvani na iseljenje iz predmetnog stana kojeg su koristili bez valjanje pravne osonove.

18. Žalbeni navodi tuženih da iz dokaznog postupka proizlazi da je predmetni stan neuvjetan za normalnu stambenu upotrebu jer da je u lošem stanju, da nije za iznajmljivanje, te ne dovode do drugačije odluke u ovoj pravnoj stvari jer iz dokaznog postupka kako to sud prvog stupnja i pravilno utvrđuje tuženi su dužni nadoknaditi koristi koje su imali za vrijeme posjedovanja stana, a u stanu su stanovali a nisu plaćali nikakvu naknadu vlasnici stana tužiteljici. Stoga pravilnom primjenom odredbi čl. 165. st. 1. ZV-a trebalo je odlučiti na jednaki način kako je to odlučio i sud prvog stupnja.

19. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženih u odnosu na prigovor zastare jer prema čl. 165. st. 2. ZV-a kada vlasnik traži naknadu iz stavka 1. ona zastarijeva u roku od tri godine od dana kada mu je stvar predana a iz dokaznog postupka proizlazi da su tuženi predali u posjed stan tužiteljici u ovršnom postupku 29. travnja 2022. a naknada koristi odnosi se za razdoblje od 2011. do 2016., te bi zastara počela od 29. travnja 2022. Tužba je podnesena 8. prosinca 2016. pa stoga zastara nije nastupila.

20. Ispitujući po službenoj dužnosti da li je sud prvog stupnja počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda parničnog postupka koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke. Isto tako nisu osnovani žalbeni navodi tuženih da je odluka o troškovima parničnog postupka protivna načelu pravičnosti i da su tužiteljici priznati troškove koji nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka jer je sud prvog stupnja pravilno odmjerio trošak za sve provedene radnje sukadno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 37/22 - dalje Tarifa). Sud prvog stupnja dosudio naknadu za ročište 28. studenog 2019. a u ovom postupku tada nije održana rasprava te se očigledno radi o grešci u pisanju jer se radi o raspravi koja je održana 12. siječnja 2019. kada je izvršen očevid na licu mjesta.

21. Slijedom obrazloženog žalbu tuženih kao neosnovanu je trebalo odbiti i presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu potvrditi uz ispravak iznosa dosuđenog u točki I izreke jer se radi o očitoj grešci u pisanju i računanju jer je trebalo dosuditi iznos od 9.516,00 eur. Stoga je primjenom odredbe čl. 368. st. 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude. Presuda suda prvog stupnja u nepobijanom dijelu u točki II izreke ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 7. veljače 2024.

 

Predsjednica vijeća

Svjetlana Pražić v.r.