Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 27 Gž Ob-112/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Amaliji Švegović kao sucu pojedincu, u izvanparničnom predmetu predlagateljice M. S., OIB:... iz Z., protiv protustranke D. K., OIB:... iz M., zastupanog po punomoćnici V. Š., odvjetnici u R., uz sudjelovanje mlljt. M. K., OIB:... iz Z., zastupanog po posebnoj skrbnici M. S., dipl. pravnici u Centru za posebno skrbništvo, Z., radi lišenja prava na roditeljsku skrb, odlučujući o žalbi protustranke izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-1312/2021-42 od 26. lipnja 2023., dana 28. studenoga 2023.

r i j e š i o  j e

I. Žalba protustranke odbija se kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-1312/2021-42 od 26. lipnja 2023. u cijelosti.

II. Odbija se zahtjev protustranke za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem otac D. K. lišen je prava na roditeljsku skrb u odnosu na mlljt. M. K..

2. Navedeno rješenje pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija protustranka u cijelosti zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredbi postupka, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti pobijano rješenje i odbiti prijedlog predlagateljice, podredno ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba protustranke nije osnovana.

5. Predmet ovog postupka je prijedlog predlagateljice da se protustranka liši prava na roditeljsku skrb u odnosu na mlljt. dijete stranaka M. K., rođenog...

6. Prvostupanjski sud, polazeći od slijedećih dokaznim postupkom utvrđenih činjenica:

- da je presudom istog suda poslovni broj P2-1881/2010-58 od 21. ožujka 2013. presuđeno da će zajedničko dijete stranka mlljt. M. K., rođen.... živjeti s majkom i zakonskom zastupnicom M. S., dok je otac D. K. obvezan doprinositi za uzdržavanje mlljt. sina u iznosu od 1.000,00 kn mjesečno od 21. ožujka 2013. pa nadalje dok za to budu ispunjeni zakonski uvjeti, te su određeni susreti i druženja oca i mlljt. sina,

- da iz nalaza i mišljenja stručnog tima Centra za socijalnu skrb Z., Podružnica T. (dalje: CZSS Z.), a koji je izrađen na temelju dokumentacije kojom raspolaže CZSS Z. i sveobuhvatne obiteljske procjene provedene po stručnom timu, da mlljt. M. K. živi s majkom u neprekidnom trajanju od rođenja, da je majka ta koja isključivo brine o svim djetetovim potrebama, da je otac (protustranka) osoba koja je sklona nasilnom i ovisničkom ponašanju, da otac nije redovito ostvarivao osobne odnose s mlljt. sinom pa u potpunosti izostaje njihov međusobni kontakt unatrag više godina, da otac nije izvršavao obvezu uzdržavanja mlljt. djeteta niti se skrbio o djetetu radi čega se majka obraćala institucijama radi nadomještaja suglasnosti i pristanaka vezanih za djetetova stanja, da otac nije poduzeo radnje s ciljem preuzimanja brige i skrbi o djetetu, da djetetu ne predstavlja pozitivan model identifikacije te ne omogućuje stabilno i sigurno obiteljsko okruženje obzirom je utvrđen potpuni izostanak oca iz života mlljt. sina, te stručni tim zaključuje da je otac zanemario i napustio dijete slijedom čega podržavaju majčin zahtjev za lišenje prava na roditeljsku skrb oca u odnosu na mlljt. sina,

- da iz dopisa škole V. proizlazi da je isključivo majka dolazila na roditeljske sastanke i individualne razgovora, dok nije bilo nikakve suradnje s ocem,

- da iz zapisnika Centra za socijalnu skrb P. od 27. rujna 2021. u bitnome proizlazi da otac nema nikakvih kontakata s mlljt. sinom od 2017. (tada ga je zadnji put vidio na J.), da je majka ponudila da se sa djetetom čuje preko Vibera, ali da mu se sin nikada ne javi niti mu odgovara na poruke,

- da je presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj Kzd-225/20-2 od 16. rujna 2020. D. K. proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece - povreda dužnosti uzdržavanja jer nije doprinosio za uzdržavanje djeteta u razdoblju od 01. travnja 2010. do 07. rujna 2020., čime je djetetu uskratio uzdržavanje u iznosu od 112.868,25 kn,

- da je sukladno odredbi čl. 360. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" 103/15, 98/2019 i 42/2020, u daljnjem tekstu ObZ-a) omogućeno mlljt. djetetu stranka izražavanje mišljenja putem posebne skrbnice, koja je obavila razgovor s mlljt. djetetom te obavijestila sud da je mlljt. dijete navelo da ne želi stupiti u kontakt s ocem jer je prošlo puno vremena od kad ga je zadnji put vidio, da ga je otac povrijedio kad ga je ostavio i da se sada naviknuo na život bez oca, da mu je otac potpuni stranac i da ga ne bi ni prepoznao da ga negdje sretne, te da otac ne sudjeluje u njegovom životu,

zaključuje da su ispunjene zakonske pretpostavke propisane odredbom čl. 170. i 171. st. 1. toč. 1. ObZ-a zbog kojih protustranku treba lišiti prava na roditeljsku skrb, jer je otac svojim potpunim neuključivanjem u djetetov život evidentno povrijedio dijete jer se dijete osjeća napušteno te je sada potpuni stranac svom djetetu, ne poznaje svoje dijete niti njegove interese i na taj način onemogućio je djetetu uvjete za pravilan emocionalni rast i razvoj, te da upravo činjenica da se otac ne interesira o djetetu, da ne pokušava s djetetom ostvariti kontakt, da nije uključen niti u jedan aspekt djetetovog života, da se ničime ne brine i skrbi o djetetu ukazuje na to da je otac dijete napustio, čime grubo krši roditeljsku odgovornost, dužnost i prava, slijedom čega je lišio protustranku prava na roditeljsku skrb u odnosu na mlljt. sina.

7. Protustranka u žalbi navodi da nisu ostvareni razlozi da bi ga se lišilo prava na roditeljsku skrb, jer on nije napustio dijete već mu je onemogućeno viđanje djeteta, plaćao je djetetu uzdržavanje koliko je mogao, pokušao je komunicirati s djetetom putem telefona i sms porukama, ali mu dijete nije odgovaralo, te je jedino provođenjem ovrhe radi ostvarenja susreta i druženja s djetetom mogao isto ostvariti, ali tome nije htio izlagati dijete. Ističe da je mjera oduzimanja roditeljske skrbi posljednja mjera usmjerena prema zaštiti interesa djeteta, i to kada su sve druge aktivnosti i mjere nadležnih tijela te roditelja iscrpljene (a ovdje nisu što je priznala i sama predlagateljica u izjavi da nije niti pokušala zatražiti samostalno skrbništvo nad djetetom već da su joj u Centru sugerirali da odmah ide na lišenje) tako da se dovodi do zaključka da roditelj doista ne izvršava sadržaj roditeljske skrbi koji je dužan izvršavati, a što u ovom slučaju nije ostvareno. Navodi da sud nije dao razloge zašto se ne bi mogla primijeniti blaža mjera, odnosno iz kojeg razloga majka ne bi mogla tražiti samostalnu roditeljsku skrb niti je obrazložio iz kojeg se razloga primjenjuje najteža mjera prema ocu iako se otac obratio CZSS Z. radi ostvarenja susreta s djetetom prije pokretanja ovog postupka od strane majke.

8. Ispitujući pobijano rješenje u okviru istaknutog žalbenog razloga protustranke, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022 i 114/2022– dalje u tekstu: ZPP), a koji se Zakon u obiteljskim predmetima primjenjuje temeljem čl. 346. ObZ-a, a na koju sadržajem žalbe ukazuje protustranka, jer je prvostupanjski sud u obrazloženju naveo razloge o odlučnim činjenicama, jasno i argumentirano obrazložio koje činjenice važne za odluku smatra relevantnim i na čemu temelji doneseno rješenje i ti razlozi nisu proturječni stanju spisa. Prvostupanjski sud nije počinio niti bilo koju drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a na koje povrede ovaj sud osnovom čl. 365. st. 2. ZPP-a u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

9. Protivno žalbenim navodima protustranke, prvostupanjski sud je na činjenično stanje, a iz kojeg proizlazi da je protustranka zadnji put vidjela dijete 2017., da ne održava nikakav kontakt s djetetom, da se nije interesirao za zdravlje, razvoj, njegu i zaštitu, te odgoj i obrazovanje mlljt. sina (a što predstavlja temeljni sadržaj roditeljske skrbi), da nije pokazivao interes i poduzimao mjere da uspostavi kontakt (točno je da se u srpnju 2019. obratio CZSS Z. vezano za ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom, ali nakon toga se nije interesirao o poduzetim radnjama od strane Centra), uvažavajući izraženo mišljenje mlljt. djeteta (koje je u dobi od 16 godina i jasno je izrazilo mišljenje da ne želi stupiti u kontakt s ocem jer mu je otac potpuni stranac i da ga ne bi niti prepoznao da ga negdje sretne) pravilno zaključio da je zbog navedenih razloga protustranka napustila dijete, čime grubo krši roditeljske odgovornosti, dužnosti i prava, pa je pravilnom primjenom odredbe čl. 170. i čl. 171. st. 1. toč. 1. ObZ-a protustranku lišio prava na roditeljsku skrb u odnosu na mlljt. dijete, a s kojim prijedlogom za lišenje se suglasila i posebna skrbnica mlljt. djeteta, kao i stručni tim CZSS Z.. Navedena činjenična utvrđenja, kao i primjenu materijalnog prava pravilnim prihvaća i ovaj sud, te isto nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima protustranke.

10. Cijeneći da je odredbom čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine Međunarodni ugovori" broj: 18/1997, 6/1999t, 8/1999, 14/2002, 1/2006) i čl. 35. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, i 5/2014) zajamčeno poštivanje obiteljskog života roditelja, te s aspekta obveze države da u okolnostima konkretnog slučaja osigura ostvarivanje najboljih interesa djece u skladu s odredbom čl. 3. Konvencije o pravima djeteta ("Narodne novine Međunarodni ugovori" broj 12/1992, dalje: Konvencija), te imajući u vidu i odredbu čl. 9. Konvencije kojom je načelno zabranjeno odvajanje djeteta od roditelja i dopušteno samo iznimno, uz uvažavanje najboljih interesa djeteta, i prema mišljenju ovog suda lišenje prava na roditeljsku skrb je u najboljem interesu mlljt. djeteta, obzirom na činjenična utvrđenja navedena u točki 6. i 9. obrazloženja ovog rješenja. Obzirom je u provedenom postupku utvrđeno da protustranka nije ni u kakvom kontaktu s mlljt. djetetom od 2017. i nije uključen niti u jedan sadržaj roditeljske skrbi, zaštita najboljeg interesa i dobrobiti djeteta ne bi se mogla ostvariti blažom mjerom, kako to smatra protustranka, pa su u tom dijelu žalbeni navodi protustranke neosnovani.

11. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu protustranke odbiti kao neosnovanu i primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi čl. 346. ObZ-a potvrditi prvostupanjsko rješenje.

12. Protustranci nije dosuđen trošak postupka, jer nije uspjela sa svojom žalbom (čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 346. ObZ-a).

U Varaždinu 28. studenoga 2023.

Sutkinja

Amalija Švegović v.r.