REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

ZAGREB

Broj: Ppž-610/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja: predsjednice vijeća Goranke Ratković te članica vijeća Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljene D.Š., zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi okrivljenice podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Senju od 16. studenog 2021., broj: 26. Pp-1285/2021, na sjednici vijeća održanoj 28. studenog 2023.,

p r e s u d i o j e :

I. U povodu žalbe okrivljene D.Š. po službenoj dužnosti se preinačuje prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, na način da se izriče da je okrivljenica djelom za koje je proglašena krivom, činjenično opisanim u izreci pobijane presude, počinila prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90, 29/94 i 114/22.), za koji joj se izriče novčana kazna 20,00 € (dvadeset eura)/150,69 HRK (stopedeset kuna i šezdeset devet lipa)[1] , koju je dužna platiti u roku 15 (petnaest) dana od primitka ove presude, a ako okrivljenica u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

II. U ostalom dijelu žalba okrivljene D.Š. odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje.

II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), okrivljena D.Š. je dužna naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu 30,00 € (trideset eura)/226,03 HRK (dvjesto dvadeset šest kuna i tri lipe), u roku 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenica je proglašena krivom i kažnjena zbog počinjenja prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira za koje djelo joj je izrečena novčana kazna 187,00 kuna u protuvrijednosti domaće valute 50,00 Dem-a

2. Istom presudom okrivljenica je, temeljem članka 138. i članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 150,00 kuna.

3. Protiv te presude okrivljenica je pravodobno podnijela žalbu iz čijeg sadržaja proizlazi da je podnesena zbog povrede zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni.

4. Žaliteljica navodi u bitnom, da nije kriva, da je presuda krajnje nepravedna i nepravilna jer je gospodin T. narušavao javni red i mir i bio nasilan, što se vidi i iz snimke njezina unuka. Izjava policije nije točna, iz presude proizlazi da se ona svađala sama sa sobom, a T. je oslobođen bez obzira na njegove prostote i prijetnje. Navodi da se očito lažno svjedoči protiv nje, te je i gospođa policajka netočno iskazivala o događaju na licu mjesta, pa predlaže da se iz navedenih razloga žalba prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žaliteljica navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenice povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Što se tiče žalbenih navoda koji se odnose na utvrđeno činjenično stanje, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je zadovoljavajuće obrazložio odluku o krivnji okrivljenice.

8. Naime, prvostupanjski sud je utvrdio činjenično stanje na temelju ocjene i analize obrane okrivljenice i iskaza dostupnih svjedoka – M.T., M.T., D.T., D.D., J.T. i D.K., kao i pregleda i čitanja dokumentaciju u spisu.

9. Iskaze ispitanih osoba i sve provedene dokaze, prvostupanjski sud je cijenio slobodnom ocjenom, sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima.

10. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je imao dovoljno osnova za zaključak o krivnji okrivljenice, ocjenjujući da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri i nesporno utvrđeno, te je jasno i nedvosmisleno obrazložio kojim dokazima je utvrđeno da okrivljenica ostvarila zakonska obilježja prekršaja.

11. Svoju odluku o događaju prvostupanjski sud je donio nakon analize i dovođenjem u međusobnu vezu iskaza ispitanih osoba, utvrdivši da je okrivljenica bila na mjestu događaja, te je svoju odluku temeljio na iskazu svjedoka, valjano obrazloživši razloge zbog kojih je prihvatio njihovo svjedočenje, a zbog čega nije prihvatio obranu žaliteljice.

U odnosu na dokazni prijedlog istaknut u žalbi, da je potrebno provesti pregled snimke njezina unuka, ističe se da tijekom postupka niti okrivljenica niti ovlašteni tužitelj nisu predložili izvođenje navedenog dokaza, a nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je imao dovoljno osnova za zaključak o krivnji okrivljenice te je jasno i nedvosmisleno obrazložio kojim dokazima je utvrđeno da je okrivljenik ostvario zakonska obilježja prekršaja. Osim toga, treba istaknuti da su sve činjenice i dokazi navedeni u predmetnoj žalbi, postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka i okrivljenica je za njih znala pa, sukladno članku 193. stavku 5. Prekršajnog zakona, njihovo iznošenje u žalbenom postupku nije dopušteno. 12. Stoga je prvostupanjski sud nedvosmisleno obrazložio kojim dokazima je utvrđena krivnja žaliteljice za prekršaj, te je izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji, pravilno pravno označivši djelo kao prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

13. Ispitujući odluku o novčanoj kazni, u konkretnom slučaju ovaj Sud je uzeo u obzir i činjenicu da Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira nakon počinjenja prekršaja izmijenio, odnosno s 1. siječnja 2023. kao danom uvođenja eura kao službene valute Republike Hrvatske, stupio je na snagu Zakon o izmjenama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 114/22.). U skladu sa odredbom članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona, kojom se propisuje da ako se propis nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, izmijeni jedanput ili više puta, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja, ovaj Sud je trebao razmotriti koji zakon je blaži za okrivljenika te je utvrđeno da je ZPPJRM/22 blaži zakon. Za predmetni prekršaj ZPPJRM/90 propisuje da će se počinitelj kazniti novčanom kaznom u protuvrijednosti domaće valute od 50 do 200 DEM, ili kaznom zatvora do 30 dana, što je protuvrijednost domaće valute od 188,50 kuna do 754,00 kuna, revalorizirano po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan 31. prosinca 2001., odnosno od 25,56 do 102,26 eura prema obračunskom koeficijentu konverzije DEM-a u EUR-e Hrvatske narodne banke na dan 1. siječnja 2002, dok ZPPJRM/22 za taj prekršaj propisuje da će se počinitelj kazniti novčanom kaznom u iznosu od 20,00 do 100,00 eura ili kaznom zatvora do 30 dana, dakle ZPPJRM/22 propisuje nešto nižu novčanu kaznu za predmetni prekršaj. Kako je žaliteljici prvostupanjskom presudom izrečena novčana kazna u visini posebnog minimuma, ovaj drugostupanjski sud je postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela prekršaja, kako je to navedeno u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

14. Odluka o izrečenoj novčanoj kazni razmatrana je uslijed preinake u pravnoj oznaci djela (budući da je sukladno tome promijenjen i temelj za izricanje kazne) te ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, pa je žaliteljici za počinjeni prekršaj izrekao vrstu i mjeru prekršajnopravne sankcije primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Cijeneći da su izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja te da nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale izricanje kazne ispod zakonom propisanog posebnog minimuma, ovaj sud smatra da je novčana kazna u visini zakonom propisanog posebnog minimuma za predmetni prekršaj primjerena stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona, zbog čega je pobijana prvostupanjska presuda preinačena u novčanoj kazni samo kao posljedica primjene blažeg propisa, što je ranije obrazloženo.

15. Također, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, žaliteljica se upozorava da, ako na način i u roku za plaćanje novčane kazne određenom u izreci ove presude, a računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

16. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona žalitelj je dužan naknaditi paušalni trošak ovog žalbenog postupka koji je određen u gotovo minimalnom mogućem iznosu s obzirom na složenost i trajanje postupka pred Visokim prekršajnim sudom Republike Hrvatske, te okrivljenikovo imovinsko stanje.

17. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 28. studenog 2023.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Robert Završki, v. r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Crikvenici u 4 otpravaka: za spis, okrivljenicu i tužitelja.