REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-446/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja: predsjednice vijeća Goranke Ratković te članica vijeća Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika specijalista kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljene pravne osobe XX, zbog prekršaja iz članka 35. Zakona o ravnopravnosti spolova („Narodne novine“, broj: 82/2008, 125/2011, 20/2012, 138/2012 i 69/2017), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj po branitelju Odvjetničkom društvu XX d.o.o. iz Z., protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini od 1. prosinca 2021. broj: 30. Pp-2094/2021, na sjednici vijeća održanoj 28. studenog 2023.,

p r e s u d i o  j e :

I. Odbija se žalba okrivljene pravne osobe XX i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), okrivljena pravna osoba je dužna naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu 70,00 € (sedamdeset eura)[1] /527,42 HRK (petsto dvadeset sedam kuna i četrdeset dvije lipe) u roku 1 (jednog) mjeseca od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okrivljena pravna osoba XX je proglašena krivom zbog počinjenja prekršaja iz članka 35. Zakona o ravnopravnosti spolova činjenično opisanog u izreci iste, za koji prekršaj joj je izrečena novčana kazna 20.000,00 kuna, te je temeljem članka 138. i članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 150,00 kuna.

2. Protiv te presude okrivljena pravna osoba je pravodobno putem branitelja podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede materijalnog prava i zbog odluke o kazni. Žalitelj ističe u bitnom, da nije kriv i da odluka nije pravilna jer nije na nedvojben način utvrđeno da bi počinio prekršaj, te ponavlja navode obrane ukazujući da je tijekom cijelog postupka upirao na činjenicu da općinska organizacija u J. ima 144 člana od čega samo devet žena što čini 6,25 posto, pa objektivno nije bila u mogućnosti uključiti četiri žene na listu za vijeće u kojem se biralo devet članova. U ovoj situaciji niti jedna žena s popisa nije pristala biti na kandidacijskoj listi niti su ih mogli staviti protiv njihove volje, pa iako žalitelj promiče ravnopravnost spolova kao ustavnu kategoriju i zalaže se za ravnopravnost u svim područjima i provodi mjere u tom smjeru, naprosto nije mogao utjecati na objektivne vanjske čimbenike, a što je sud propustio cijeniti kao i cilj zakonodavca da zastupljenost bude u skladu s objektivnim mogućnostima u svakoj pojedinoj situaciji. Nejasno je na temelju čega je sud zaključio da nije poduzimao potrebne mjere, niti je na navedene okolnosti proveo dokaze i provjerio navode obrane, što je mogao i po službenoj dužnosti, koji propusti su doveli do toga da stvar nije svestrano razjašnjena, da je odluka proturječna razlozima i utvrđenjima, koje povrede su u konačnici dovele do nezakonite presude. Ukazuje da su uslijed neprovođenja dokaza činjenice pogrešno utvrđene i izveden je pogrešan zaključak o krivnji, što je dovelo i do povrede materijalnog prava, zbog čega predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi ista prihvati i žalitelja oslobodi optužbe, podredno pobijana presuda ukine.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Što se tiče žalbenih navoda koji se općenito odnose na bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, ovaj Sud je utvrdio da pobijana odluka ima, sukladno članku 185. Prekršajnog zakona sav potreban sadržaj, a njeno obrazloženje sadrži obrazloženu ocjenu sadržaja navoda obrane okrivljenika, kao i iskaza ispitanih osoba. Ista se temelji na zakonitim dokazima, sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, te u presudi ne postoji bitna proturječnost i nelogičnost između razloga presude i sadržaja optužnog prijedloga a prvostupanjski sud je jasno i nedvosmisleno obrazložio svoj zaključak o krivnji. Iz spisa je vidljivo da je okrivljenik upoznat s optužnim prijedlogom i da mu je omogućeno da angažira branitelja i iznese svoju obranu.

6. Nadalje, u odnosu na utvrđeno činjenično stanje, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica za postojanje prekršaja, te je zadovoljavajuće obrazložio odluku o krivnji žalitelja.

7. U postupku i nije bilo sporno da je okrivljenik politička stranka koja je u svrhu izlaska na izbore za općinsko vijeće na listi prilikom predlaganja imala od 9 kandidata svih 9 muškaraca, čime je došlo do neravnoteže zastupljenosti žena i muškaraca na izbornoj listi.

U odnosu na navode iznesene u obrani te ponovljene u žalbi, ističe se da okolnosti koje navodi ne mogu političku stranku osloboditi odgovornosti. Naime, svaka je politička stranka obvezna uložiti toliku dužnu pažnju da se kandidiranje izvede propisno, dakle da ne dođe do neravnomjerne zastupljenosti žena i muškaraca na izbornoj listi, odnosno ukoliko nije moguće formirati kandidacijsku listu sukladno zakonskim odredbama da niti ne sudjeluje sa svojom listom.

Što se tiče stupnja odgovornosti, na temelju odredbe članka 25. stavka 1. Prekršajnog zakona, kriv je za prekršaj počinitelj koji je postupao iz nehaja, te se u smislu odredbe stavka 2. istog članka Zakona iznimno može propisati odgovornost samo za namjeru, pa nije od odlučnog značenja za postojanje zakonskog bića djela pitanje je li okrivljenik djelo počinio s namjerom protupravnog ponašanja ili je do njega došlo uslijed propuštanja dužne pažnje ili nepoznavanja propisa. U svakom slučaju, nikako se ne radi o višoj sili, kako to žalitelj navodi u obrani, jer je do isticanja kandidature došlo voljnom radnjom žalitelja na kojem je bila odluka hoće li podnijeti takvu nepravilnu kandidacijsku listu ili neće.

8.

Nakon provedenog postupka prvostupanjski sud je imao dovoljno osnova za zaključak o krivnji žalitelja, pa nije smatrao potrebnim izvesti i druge dokaze (u odnosu na činjenicu da se doista niti jedna žena nije željela prijaviti kao kandidatkinja), s obzirom da ta činjenica ne oslobađa žalitelja odgovornosti, kako je to obrazloženo u prethodnom odlomku.

Kako je evidentno da je do propusta doista došlo i nema mjesta dvojbi glede odlučnih činjenica koje je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio, izveo je pravilan i nedvojben zaključak o krivnji žalitelja, pravilno pravno označivši djelo kao prekršaj iz članka 35. Zakona o ravnopravnosti spolova.

Slijedom navedenog, žalbeni navodi žalitelja da je uslijed pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja došlo i do pogrešne primjene materijalnog prava, su također neosnovani.

9. Razmotrivši odluku o izrečenoj kazni, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu u Zakonom unaprijed propisanom iznosu (za predmetno djelo prekršaja propisana je novčana kazna u iznosu 20.000,00 kuna).

Vrednujući razmjere i objektivnu težinu djela u smislu cjelovite koncepcije svrhe kažnjavanja i analitičkog postupka pri sudskom odmjeravanju kazne, upravo ovakva novčana kazna je primjerena i dostatna težini i načinu počinjenja prekršaja, ličnosti okrivljenika i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, držeći da se njome postići kako opća svrha kažnjavanja iz članka 6. Prekršajnog zakona, tako i svrha kažnjavanja iz članka 32. istog Zakona.

Ovaj Sud nije našao opravdanje za primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, odnosno za ublažavanje izrečene novčane kazne, jer iz postupka niti ne proizlazi ukupnost posebno izraženih olakotnih okolnosti na temelju kojih bi sud mogao, primjenom citirane zakonske odredbe, okrivljeniku ublažiti novčanu kaznu ispod posebnog minimuma propisanog za to djelo prekršaja

10. Također, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, žalitelj se upozorava da, ako na način i u roku za plaćanje novčane kazne određenom u izreci pobijane presude, a računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

11. Temeljem članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona žalitelj je dužan naknaditi trošak ovog žalbenog postupka u paušalnom iznosu, koji je određen obzirom na složenost i trajanje postupka pred Visokim prekršajnim sudom Republike Hrvatske u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, a bliže minimalnom mogućem iznosu paušalne svote.

12. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 28. studenog 2023.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Robert Završki, v. r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zlataru u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, baranitelja i tužitelja.