Republika Hrvatska

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. Vojarna „Sv. Križ“, Dračevac

21 000 Split

Poslovni broj: 96 Psp-90/2023-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Antoniji Škaričić Majić, u pravnoj stvari tužitelja V. I k d.o.o., OIB: …, ,

kojeg zastupa punomoćnik P. Č., dipl. iur. kod tužitelja, protiv tuženika I. S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik P.

T., odvjetnik u S., zbog smetanja posjeda, nakon održane glavne rasprave zaključene 10. studenoga 2023. u prisutnosti punomoćnika tužitelja P. Č., dipl. iur kod tužitelja, tuženika osobno s punomoćnikom P. T., odvjetnikom u S., na ročištu za objavu odluke 28. studenoga 2023.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je u više navrata tijekom srpnja, a zadnje od 25. srpnja 2023. tuženik smetao tužitelja u posjedu vodne građevine i pristupa istoj, položenoj na č. zem. 2625/87 (k.č. zem. 2163) k. o. G. i to tako što je onemogućio vršenje komunalne djelatnosti tužitelja na način da je spriječio dolazak vozila za odlaganje i ispuštanje sanitarnih voda u građevinu koja se nalazi na nekretnini. Pa mu se nalaže uspostava posjedovnog stanja kako je bilo na dan 24. srpnja 2023. nakon što smo zadnji put uklonili prepreke, time što će ukloniti prepreke koje onemogućuju prilaz vozilima vodnoj građevini i korištenje iste za pražnjenje cisterni sa septicima što može dovesti do kolapsa sustava odvodnje cijelog otoka Š., odnosno do ekocida zbog nepražnjenja septičkih jama onima koji nisu spojeni na javni sustav odvodnje, a ujedno mu zabraniti takvo ili slično smetanje ubuduće te obvezati ga na naknadu troškova spora, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju, V. i k d.o.o., OIB: …, u roku

od 15 dana isplatiti tuženiku I. S., OIB: …., iznos od 510,98 eura / 3.850,00 kuna.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi, podnesenoj 28. srpnja 2023. navodi da je vlasnik i posjednik opskrbno-transportnog vodovoda od S. do N. dužine 3.915 metara

izgrađen 1983., kanalizacijske mreže od N. do ispusta u more dužine 2.244 metra izgrađenog 1983. i vodovodne i kanalizacijske mreže u okviru apartmanskog naselja u N., sa svim potrebnim priključcima za 333 apartmana, izgrađene 2003. i to na temelju Ugovora o prijenosu izgrađenih objekata, vodoopskrbe i odvodnje u imovinu tužitelja sklopljenom između Općine Šolta i tužitelja 24. studenoga 2006. U tužbi se također navodi da je tužitelj obavljao poslove predviđene Zakonom o vodama i Zakonom o vodnim uslugama, te je ishodio vodopravnu dozvolu izdanu od Hrvatskih voda za ispuštanje sanitarnih otpadnih voda iz sustava javne odvodnje Općine Šolta od izgradnje 1983. Ispuštanje sanitarnih voda da se vrši na vodnoj građevini položenoj na zk. č. zem. 2625/87 (k.č. zem. 2163). Konačno je u tužbi istaknuto da je tuženik 25. srpnja 2023. samovlasno smetao tužitelja u posjedu vodne građevine tako da je kamenjem i postavljenim vozilom onemogućio prilaz do vodne građevine, a tužitelj da je pokušao zaštititi posjed putem samopomoći i pozivom na intervenciju službenika policijske postaje. Tom prilikom da je tuženik pokazao da će svoj samovlasno stečeni posjed braniti svim sredstvima pa je tužitelj odustao od dopuštene samopomoći odlučio svoj posjed zaštititi ovom tužbom za smetanje posjeda. Tužitelj je u tužbi jednako tako predložio sudu odrediti privremenu mjeru do pravomoćnosti rješenja u sporu za smetanje posjeda.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu te predložio tužbu odbiti. Istaknuo je da je vlasnik zemljišta koje je predmet postupka, ali da nikada nije ometao tužitelja u korištenju i pravu kanalizacijske mreže u okviru apartmanskog naselja u Nečujmu, odnosno da nije branio da se kanalizacijskim cijevima obavlja funkcija kanalizacije za apartmansko naselje. U odgovoru na tužbu posebno je istaknuo kako nije izvršio navodno smetanje posjeda o kojem u tužbi govori tužitelj, budući da nije on postavio prepreke koje onemogućavaju prilaz vozilima vodnoj građevini, već su to postavili nezadovoljni mještani i Mjesni odbor Nečujma budući da vodna građevina je bespravno izgrađena bez potrebnih pročišćivača i atesta. Tuženik je naveo da je spreman da mu se izvlasti predmetna nekretnina ali tužitelj to ne želi učiniti. Jednako tako je istaknuo da u vrijeme pisanja odgovora na tužbu ne postoje nikakve zapreke na predmetnoj nekretnini koje bi priječile tužitelja u obavljanju svog posla.

3. Ovaj sud je rješenjem Psp-90/2023-9 od 6. rujna 2023. odredio privremenu mjeru, a radi osiguranja predlagateljeve – tužiteljeve nenovčane tražbine pristupa vodnoj građevini kao i korištenja iste radi obavljanja vodnih usluga tužitelja. Protiv tog rješenja tuženik je podnio žalbu, a tužitelj je odgovorio na žalbu tuženika.

4. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu i to: vodopravne dozvole Klasa: UP/I-325-04/17- 05/0000244, Urbroj: 374-24-3-17-4 od 16. studenoga 2017., Ugovor o prijenosu izgrađenih objekata vodoopskrbe i odvodnje u imovinu V. i k

d.o.o., građevinsku dozvolu broj 08-UP-I-5975-83-ON/DB od 26. siječnja 1984., fotodokumentacije s lica mjesta. U postupku je izveden dokaz saslušanjem tuženika i svjedoka D. J., I. P., B. M..

4.1. Tužitelj je u tijeku postupka odustao od izvođenja dokaza uviđajem na licu mjesta.

5. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.; dalje: ZPP), sud je zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja kojim od suda traži utvrditi da ima pravo na posjedovnu zaštitu u pogledu smetanja posjeda predmetne vodne građevine položene na nekretnini č. zem. 2625/87 k.o. G..

7. Kao sporno u postupku je trebalo utvrditi je li predmetno smetanje posjeda vodne građevine počinjeno od strane tuženika, po njegovom nalogu ili u njegovu korist, a da se tuženik od počinjenog smetanja nije eventualno ogradio.

8. Čitanjem vodopravne dozvole Klasa: UP/I-325-04/17-05/0000244, Urbroj: 374- 24-3-17-4 od 16. studenoga 2017. utvrđeno je da Hrvatske vode izdaju dozvolu korisniku V. i k d.o.o. i to za ispuštanje sanitarnih otpadnih voda i

sustava javne odvodnje Općine Šolta – podsustav Nečujam, a uz sve popratne sljedeće uvjete.

9. Čitanjem Ugovora o prijenosu izgrađenih objekata vodoopskrbe i odvodnje u imovinu V. i k d.o.o. utvrđeno je da Općina Š. s jedne strane i

V. i k d.o.o. – tužitelj s druge strane su suglasni da se objekti navedeni u članku 1. Ugovora prenesu u imovinu V. i k d.o.o. kao

potpora bez naknade i to od 1. kolovoza 2005. Tim Ugovorom stranke su suglasne da otok Š. ovlašćuje V. i k d.o.o. da upiše u zemljišnim knjigama

pravo vlasništva na nekretninama oz članka 1. ovog Ugovora a radi se o opskrbno- transportnom vodovodu od Stomorske do Nečujma dužine 3.915 metara izgrađenom 1983., kanalizacijskoj mreži od Nečujma do ispusta u more dužine 2.244 metra izgrađenoj 1983. i vodovodnoj i kanalizacijskoj mreži u okviru apartmanskog naselja u Nečujmu, sa svim potrebnim priključcima za 333 apartmana, izgrađenoj 2003.

10. Čitanjem građevinske dozvole broj 08-UP-I-5975-83-ON/DB od 26. siječnja 1984. utvrđeno je da je za predmetni kanalizacioni kolektor uvala Supetar – podmorski ispust u Nečujmu TKP-2789-K-april 1983 izdana građevinska dozvola od komiteta za urbanizam i građevinarstvo, odsjek za građevinarstvo.

11. Pregledom fotografija priloženih uz tužbu utvrđeno je da se na istima nalaze prepreke pristupu vodnoj građevini tužitelja i to na fotografiji 1 kamion parkiran poprijeko prema južnoj strani nekretnine, na fotografiji 2, kamenja i daska položene na vodnoj građevini tužitelja, a na fotografiji 4, granje postavljeno na nekretnini radi sprječavanja prolaska vozila tužitelja.

12. Iz iskaza svjedoka D. J. proizlazi da je svjedok bio član M.

odbora Š. od 2013. do 2021., da su mještani i on preko M. odbora upozoravali O. Š. da riješi problem s tužiteljem vezano za ispust na predmetnoj nekretnini, budući da nisu bili suglasni s iskrcavanjem otpadnih voda iz kamiona tužitelja u ispust na predmetnoj nekretnini kao ni s prolaskom cisterni komunalnog društva kroz mjesto Nečujam. Iz iskaza proizlazi da se radi o šahti na koju su naknadno stavljeni poklopac s priključkom na ispust da bi se iz kamiona moglo direktno ispuštati u ispust položen na nekretnini tuženika a koji je ispust vozio direktno u more bez ikakvog pročišćivača. Kada se svjedoka pitalo za konkretan događaj iz srpnja 2023. iskazao je da nije bio prisutan kada su mještani zabranili kamionima da dođu na predmetnu nekretninu, te prigode da nije vidio tuženika na licu mjesta već samo kamion koji je pripriječio put prema ispustu i kamenja na konkretnom ispustu. Jednako tako je svjedok u svom iskazu naveo da ne zna jesu li mještani obavijestili vlasnika nekretnine na kojoj se nalazi vodna građevina – tuženika o namjeri pripriječavanja puta prema ispustu.

13. Iz iskaza svjedoka B. M. proizlazi da je predmetnog dana osobno odvezao kamion i postavio ga na mjesto kako bi pripriječio put komunalnim cisternama, svjedok je iskazao da je on osobno zatvorio šahtu građevinskom daskom 1 x 50 da bi pokrila šahtu te je na istu stavio udarne šarafe. Svjedok je iskazao da je napravio to u suradnji s jednim dijelom mještana da bi u budućnosti učinio dobro za njih i njihovu djecu. Svjedok je u iskazu naveo da tuženik nije te prigode bio prisutan na licu mjesta niti je znao za njihovo postupanja, a ključeve od kamiona je imao budući da mu ih je dao tuženik jer sam mu te prigode adaptirao apartman.

14. Iz iskaza svjedoka I. P. proizlazi da je isti proteklih godina tehnički direktor tužitelja, a da su se problemi na predmetnoj nekretnini pojavili nakon što je tuženik postao vlasnik nekretnine. Svjedok je iskazao da su morali nastaviti s radom na predmetnoj nekretnini a kako ne bi došlo do ekocida, u nekoliko navrata da su bili ometani u vršenju djelatnosti, također da bi pozvao policiju ne zbog obračuna već da im se dopusti da izvrše svoju djelatnost a sve u cilju sprječavanja ekocida. Svjedok je u iskazu naveo da nije vidio tko je postavio vozilo i stijene na ispustu ali je čuo od komunalnog koji vrše uslugu pražnjenja cisterne da tuženik nije zadovoljan raspletom događaja pa da će biti primoran staviti zapreke kako bi nas onemogućio u radu.

15. Iz iskaza tuženika I. S. proizlazi da kada je postao vlasnik predmetne nekretnine mještani su ga obavještavali o neugodnim imisijama (smradu…) koji dolaze s nekretnine na kojoj su izgrađene šahte u koje tužitelj ispušta otpadne vode. Kada ga se pita o predmetu spora, odnosno o predmetnom događaju iz srpnja 2023. naveo je da ništa nije priječio ili branio već da su mještani sami zapriječili pristup tužitelju a da je B. M. te prigode adaptirao njegov apartman i kod njega se nalazilo tuženikovo vozilo – kamion, sve u svrhu adaptacije apartmana. B. M. da je odvezao vozilo i zapriječio put cisterni tužitelja uz organizaciju sumještana. Tuženik je istaknuo da ih je te prigode bilo više od desetak, da se radi o sumještanima, kao i o osobama s boravištem u inozemstvu, ali da u neposrednoj blizini njegove nekretnine imaju vikendice. U svom iskazu je naveo da su sumještani i prije stavljali određene trupce i stijene, ali im je to fizički uklonjeno od komunalnog redara pa da su se poslužili s gore navedenim vozilom a sve u cilju sprječavanja daljnjih ispuštanja otpadnih voda. Nakon predmetnog događaja da su ga sumještani obavijestili o predmetnom događaju, a on da je otišao u Nečujam razgovarati s načelnikom Šolte o tom problemu i ustrajao je u tome da se problem riješi. Jednako tako je istaknuo da je nakon sastanka s načelnikom sugerirao mještanima i molio ih da otklone prepreke koje su postavili radi sprječavanja tužitelja u izvršavanju svoje usluge. Kao pojašnjenje prethodno navedenog istaknuo je da je osobno išao na nekretninu kako bi pomaknuo vozilo kojim je prepriječen put, ali kad je došao na nekretninu da je sve već bilo uklonjeno. Istaknu je da nije pozvao policiju da spriječi mještanima pristup na zemljište budući da za to nije bilo potrebe jer je on osobno išao riješiti problem koji je nastao na njegovoj nekretnini. U svom iskazu je naveo neovisno o predmetu spora, da je predmetnu nekretninu uzeo da bi na njoj napravio maslinik, ali da na nju ne može pristupiti zbog pretjeranih imisija.

uređaja.

16. Sukladno odredbi članka 441. ZPP raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, a kako to proizlazi i iz odredbe članka 22. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 3/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17;–dalje ZV) i to bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda i poštenje posjednika.

17. U tom smislu dvije su pravno relevantne odlučne okolnosti za presuđenje u ovom sporu, a to su:

- je li tužitelji bio posljednji mirni posjednik predmetne vodne građevine položene na čest.zem. 2625/87 k.o. G., kao i

- je li ga tuženik samovlasno smetao u posjedu, odnosno uznemiravao u posjedu na način kako je to pobliže opisano u izreci ovog rješenja.

18. Dakle, iz gore navedenog proizlazi da je u posjedovnoj tužbi teret dokaza na tužitelju u pogledu dviju činjenica - postojanja tužiteljeva posljednjeg mirnog posjeda u odnosu na predmet spora i čin smetanja počinjen od tuženika.

19. Ovdje je za pojasniti da je u parnici za smetanje posjeda, pasivno legitimiran počinitelj smetanja, njegov nalogodavac kao i onaj u čijem interesu je počinjeno smetanje ako se od toga nije ogradio. U postupku je utvrđeno da tuženik nije počinio predmetno smetanje, kao i to da nije dao nalog da se predmetno smetanje učini a jednako tako u postupku je utvrđeno da se tuženik od predmetnog smetanja posjeda ogradio, štoviše je tuženik tek naknadno po završenom smetanju saznao za počinjeno smetanje te je sugerirao mještanima i zamolio ih da s njegove nekretnine otklone prepreke koje su postavili radi sprječavanja tužitelja u izvršavanju svoje usluge, a osim toga je i sam htio ukloniti svoje vozilo kako ne bi priječilo put cisternama tužitelja.

20. Nadalje, sud je shvaćanja da su iskazi svjedoka J. i M. relevantni u ovom konkretnom slučaju, oni jasno iskazuju da tuženik nije predmetnog dana sudjelovao u postavljanju prepreka, a tim više svjedok M. jasno iskazuje da je on sam uz pomoć sumještana postavio predmetne prepreke a da tuženik o tome nije znao niti je bio obaviješten, dok pak s druge strane iz iskaza svjedoka P. proizlazi da on nije osobno opazio tko je postavio vozilo kao prepreku na predmetnoj nekretnini već određena saznanja o preprekama crpi od osoba zaposlenih u komunalnom koji vrši uslugu tužitelja na otoku Š.

21. Slijedom navedenog, a kako je utvrđeno da je tuženik nije smetao tužitelja u posjedu vodne građevine postavljene na nekretnini u njegovom vlasništvu, a nisu ni po njegovom nalogu sumještani priječili tužitelja u vršenju dužnosti, tužitelj, na kojem je teret dokaza da bi čin smetanja bio počinjen od strane tuženika to konkretno u ovom postupku nije dokazao.

22. Stoga je, tužbeni zahtjev valjalo odbiti i odlučiti kao pod točkom I izreke ovog rješenja.

23. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 1., članku 155. i članku 164. ZPP. Imajući na umu naveden zakonske odredbe, ovaj sud smatra da tuženiku pripada cjelokupan trošak postupka.

23.1. S obzirom na odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/2014., 118/2014., 107/15., 37/22., 126/22.; dalje: Tarifa) kao i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, tužiteljici je valjalo priznati

- jednokratnu naknadu za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 200 bodova (Tbr. 7/2 Tarife), što pomnoženo s vrijednošću boda (1,99 eura/15,00 kuna) i daje iznos od 497,71 eura / 3.750,00 kuna.

23.2. Nadalje, tuženiku je, sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23.) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.) priznat trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 13,27 eura / 100,00 kuna (Tar.br. 1. stavak 2. Tarife sudskih pristojbi).

24. Dakle, tuženiku je trebalo priznati troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 510,98 eura / 3.850,00 kuna.

25. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II izreke ovog rješenja.

26. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/2022) iznos dosuđenog parničnog troška iskazan je dvojno, u euru i u kunama, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje tog Zakona.

U Splitu 28. studenoga 2023.

Sutkinja

Antonia Škaričić Majić, v.r.

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove odluke stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju

- tuženiku po punomoćniku

- u spis