REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3039/2019-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. H., OIB …, iz S., …, i tužitelja B. H., OIB …, iz S., …, kao nasljednika I. H., OIB …, protiv tuženika H. - … d.d., OIB …, iz Z., …, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Vukovaru, poslovni broj Gž-40/2019-3 od 30. siječnja 2019., ispravljene rješenjem istog suda broj Gž-40/2019-6 od 27. veljače 2019., kojom je preinačena presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sisku poslovni broj P-2707/2017-19 od 31. listopada 2018., u sjednici održanoj 28. studenoga 2023.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Vukovaru, poslovni broj Gž- 40/2019-3 od 30. siječnja 2019. ispravljena rješenjem istog suda broj Gž-40/2013-6 od 27. veljače 2019. i presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sisku poslovni broj Pn-2707/2017-19 od 31. listopada 2018. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka nastalim u povodu pravnih lijekova odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom u točki I. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužiteljima (tužitelji su univerzalni sukcesori u pobijanoj presudi označenog tužitelja I. H.) iznos od 129.504,79 kuna (17.188,23 €) na ime naknade imovinske štete sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 14. lipnja 2012. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena. Nadalje je u točki II. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata koje teku na dosuđeni iznos u razdoblju od 28. travnja 2012. do 13. lipnja 2012. Odlukom je o parničnom trošku sadržanom u točki III. izreke naloženo tuženiku nadoknaditi tužiteljima trošak postupka u iznosu od 28.000,00 kuna (3.716,23 €) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 1. studenoga 2018. do isplate.

2. Drugostupanjskom je presudom u točki I. izreke preinačena prvostupanjska presuda tako da je prihvaćeni dio tužbenog zahtjeva odbijen, dok su u točki II. izreke obvezani tužitelji nadoknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 24.843,75 kuna (3.297,33 €).

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz članka 382. stavka 1. točke 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) podnose tužitelji, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se revizija prihvati te pobijana presuda preinači potvrđivanjem prvostupanjske presude ili da se drugostupanjska presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje drugom vijeću drugostupanjskog suda, odnosno drugom nadležnom drugostupanjskom sudu. Opreza radi, tužitelji podnose i reviziju iz članka 382. stavka 2. ZPP, s istim prijedlogom u pogledu načina odlučivanja po reviziji.

4. Tuženik je odgovorio na reviziju tužitelja te ju je predložio odbaciti kao nedopuštenu, podredno odbiti kao neosnovanu.

5. Revizija je dopuštena i osnovana.

6. Imajući na umu sadržaj drugostupanjske presude, revizijski sud ocjenjuje da je pravilan zaključak revidenata da je drugostupanjska presuda donesena na temelju odredbe članka 373.a stavka 3. u vezi sa stavkom 1. ZPP, usprkos tome što se sud drugog stupnja nije izrijekom pozvao na tu odredbu. Međutim, upravo sadržaj drugostupanjske presude, i to utvrđenje ostvarenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP u prvostupanjskoj presudi te (djelomično) saniranje ove povrede kroz utvrđenje činjenica koje sud prvog stupnja nije utvrdio na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, a bilo ih je moguće izvesti, jasno upućuje na zaključak da je drugostupanjska presuda donesena uz primjenu odredbe članka 373.a ZPP. Stoga je revizija iz članka 382. stavka 1. točke 3. ZPP dopuštena.

7. Predmet je postupka zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete na njegovu osobnom vozilu marke BMW X5 3,0 D SPORT, registarskih oznaka …, nastale u štetnom događaju, prometnoj nezgodi koja se dogodila …. u mjestu L., na kolniku … u blizini kućnog broj …, pri sudaru dvaju osobnih vozila, i to spomenutog kojim je upravljao tužitelj i vozila Alfa Romeo 145 1,9 JTD/00 registarske oznake … kojim je upravljala osiguranica tuženika A. R. time da je u sudaru bilo prisutno i vozilo Fiat Punto 60 SX registarske oznake … kojim je upravljao D. K. koje je također oštećeno u trenutku dok se uključivalo sa sporedne na glavnu cestu.

8. Sud je prvog stupnja, na temelju vještačenja po vještaku za cestovni promet i procjenu motornih vozila dipl. ing. B. Š., a nakon što nije prihvatio nalaz i mišljenje vještaka prometno - tehničke struke dipl. ing. N. E., utvrdio da se utužene prigode vozila tužitelja kretalo svojom desnom (sjevernom) prometnom trakom od istoka prema zapadu, dok se vozilo osiguranice tuženika kretalo u suprotnom smjeru, južnom prometnom trakom od zapada prema istoku, a da je uzrok sudara dvaju vozila bila radnja prelaska vozila osiguranice tuženika na lijevu stranu kolnika kojom se kretalo vozilo tužitelja jer konačni zaustavni položaj vozila ne upućuje na zaključak da se mjesto sudara nalazilo na prometnoj traci kojom se kretala osiguranica tuženika, nego se mjesto sudara najvjerojatnije nalazilo u desnoj (sjevernoj) prometnoj traci kojom se prije štetnog događaja kretalo vozilo tužitelja. Imajući u vidu tu činjenicu, sud je prvog stupnja zaključio da je za nastanak predmetnog štetnog događaja isključivo kriva osiguranica tuženika, pa da je tuženik isključivo odgovoran za štetu koju tužitelji trpe zbog predmetnog štetnog događaja. Pored navedenoga, sud je prvog stupnja, na temelju toksikološkog vještačenja, utvrdio i da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja bio pod utjecajem alkohola čija je koncentracija u krvi iznosila najmanje 2,06 g/kg što znači da je tužitelj bio u pijanom stanju i bitno smanjenih vozačkih sposobnosti te apsolutno nesposoban za sigurno upravljanje motornim vozilom, kao i da je ta visoka alkoholiziranost tužitelja mogla imati utjecaja na njegove vozačke sposobnosti i na nastanak štetnog događaja. Ujedno je sud prvog stupnja ocijenio da je vožnjom u alkoholiziranom stanju tužitelj počinio prekršaj iz članka 199. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08, 48/10, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/18, 42/20, 85/22, 114/22 i 133/23) te da je njegovo ponašanje neodgovorno i opasno za druge sudionike u prometu i za njega samog, ali u isto vrijeme i da to pijano stanje nije u uzročno- posljedičnoj vezi s nastankom štetnog događaja te da nije doprinijelo njegovu nastanku zato "što je uzrok nastanka štetnog događaja radnja prelaska osiguranice tuženika na lijevu stranu odnosno suprotnu stranu kolnika". Kako je u postupku utvrđeno da je šteta na vozilu tužitelja totalna jer je njezin popravak ekonomski neisplativ, te da iznosi 130.039,69 kuna, a tužitelj je zatražio isplatu iznosa od 129.504,79 kuna, sud mu je dosudio zatraženi iznos s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate u skladu s odredbom članka 12. stavka 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14).

9. Sud je drugog stupnja, uvažavajući žalbu tuženika, preinačio prvostupanjsku presudu i u cijelosti odbio tužbeni zahtjev smatrajući, u bitnom, da je prvostupanjski sud podcijenio rezultate toksikološkog vještačenja, a posebno značenje i stupanj alkoholiziranosti tužitelja te da te rezultate nije doveo u vezu s iskazima svjedoka koji su tvrdili da je tužitelj svojim vozilom vozio "cik-cak". Osim toga, ocijenjeno je i da prometno vještačenje nije dalo valjano utvrđenje stvarnog događanja u predmetnom štetnom događaju te da tužitelj nije dokazao pretpostavke odštetne odgovornosti. U takvim je okolnostima sud drugog stupnja preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev.

10. Osnovano revident ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka počinjene pred drugostupanjskim sudom. Naime, iako je taj sud, ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, našao ostvarenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP i imao ovlaštenje sanirati tu povredu na temelju odredbe članka 373.a stavka 3. ZPP, drugostupanjski je sud samo ukazao na postojanje bitne povrede učinjene pred prvostupanjskim sudom, i tek malim dijelom, gotovo neznatnim, sanirao, odnosno pokušao sanirati utvrđenu bitnu povredu, ali nije u cijelosti i sveobuhvatno sanirao uočenu povredu, iako je bio u mogućnosti utvrditi odlučne činjenice na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li ih prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir.

10.1. Tako na primjer, sud drugog stupnja, jednako kao ni sud prvog stupnja, nisu cijenili rezultate dokaznog postupka iz predmeta prvostupanjskog suda broj P- 2540/2017 koji se vodio po tužbi tužitelja E. … d.d. , kao osiguranika štetnika I. H. protiv tuženika I. H. radi regresa. Naime, spomenuti je osiguratelj nadoknadio imovinsku štetu na vozilima naprijed spomenutih D. K. i A. R. koja je šteta nastala upravo u predmetnom štetnom događaju. U tom je predmetu također provedeno prometno-tehničko vještačenje po vještaku prometno-tehničke struke dipl. ing. G. H. te je na temelju tog vještačenja u postupku utvrđeno da su sudionici predmetnog štetnog događaja I. H. i A. R., suodgovorni za nastanak predmetnog štetnog događaja. Iako su se stranke suglasile da se ovom spisu priklopi spis broj P-2402/15 i presuda prvostupanjskog suda broj P-2540/2017 od 29. rujna 2017., kao i presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-294/2018-2 od 5. travnja 2018. koji su u predmetni spis i priloženi, i iako je te dokaze prvostupanjski sud pregledao i naveo među dokazima izvedenim u postupku, nijedan nižestupanjski sud nije cijenio te dokaze. Iz činjenice da su se obje stranke u ovom postupku u svojim podnescima (tuženik od 26. ožujka 2018., a tužitelj od 3. svibnja 2018.) očitovale na nalaz i mišljenje vještaka H. i svoju ocjenu odgovornosti za nastanak predmetnog štetnog događaja dale i na temelju tog nalaza i mišljenja, a uz činjenicu da su se suglasile da se spis za čije je potrebe dan taj nalaz i mišljenje priklopi predmetnom spisu, valja zaključiti da su stranke dale suglasnost da se za potrebe ovog spisa koristi i taj nalaz i mišljenje, što su nižestupanjski sudovi propustili cijeniti, iako su izveli dokaz pregledom tih dokaza zbog čega su u obje nižestupanjske presude izostali razlozi o odlučnim činjenicama što znači da je ostvaren razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP na koju osnovano ukazuje revident. Ta bitna povreda ima za posljedicu i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u pogledu dinamike nastanka predmetnog štetnog događaja, kao i mogućnosti tužitelja da upravlja vozilom na siguran način u uvjetima alkoholiziranosti.

11. U okolnostima kada je u postupku kao dokaz pregledana presuda kojom je na drugačiji način odlučeno o odgovornosti za nastanak istog, predmetnog štetnog događaja, nije pravilno potpuno zaobići tu činjenicu odlučujući o odgovornosti u kasnijem postupku. Pritom revizijski sud ostaje kod ranijeg pravnog shvaćanja u primjeni odredbe članka 12. stavka 2. ZPP (primjerice Rev 1527/2018-2 od 6. lipnja 2023.), prema kojem, u načelu, odluka o omjeru suodgovornosti nekog sudionika jednog štetnog događaja kojom je sud u obrazloženju presude o tome odlučio kao o prethodnom pitanju u jednom parničnom postupku ima pravni učinak samo u tom postupku i ne veže sud u novoj parnici u kojoj oštećenik iz istog štetnog događaja zahtijeva naknadu štete jer obrazloženje presude ne stječe svojstvo pravomoćnosti. Međutim, i u primjeni ove zakonske odredbe, kao ni inače, sudovi nisu apsolutno slobodni u odlučivanju, posebno ne u smislu da mogu donositi odluke lišene razloga za odlučivanje. To znači da odluke sudova i u primjeni odredbe članka 12. stavka 2. ZPP u vezi s člankom 1092. ZOO i člankom 338. stavkom 4. ZPP, kao i inače, moraju imati obrazložene razloge na temelju kojih su zauzeta drugačija pravna shvaćanja u predmetima iste činjenične i pravne naravi. Izostanak obrazloženih razloga za zauzimanje različitih pravnih shvaćanja u predmetima iste činjenične i pravne naravi upućuje na samovoljnu primjenu materijalnog prava što ima za posljedicu povredu ustavnog prava na jednakost sviju pred zakonom zajamčenog odredbom članka 14. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14, dalje: Ustav) bez koje se ne može ostvariti pravo na pravično suđenje zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava i članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: EKLJP) na što upućuju i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1423/2004 od 12. ožujka 2007. i U-III-350/2007 od 9. ožujka 2011.

12. Revizijski sud u opisanim okolnostima predstavlja mehanizam koji omogućuje dosljednost u primjeni prava kada postupanje nižestupanjskih sudova nije u skladu s načelom pravne sigurnosti jer uloga najvišeg suda upravo i jest rješavati sukobe u sudskoj praksi, korigirati razilaženja i osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni na što upozorava i Europski sud za ljudska prava u odluci donesenoj po zahtjevu broj 48101/07 od 1. srpnja 2010. u predmetu Vusić protiv Hrvatske na koju se poziva i Ustavni sud u spomenutoj odluci broj U-III- 350/2007 od 9. ožujka 2011., a što je u skladu i s ustavnom zadaćom ovog suda u smislu odredbe članka 116. stavka 1. Ustava. Pritom revizijski sud ima na umu da je moguće da se u vezi s nekim pitanjem u praksi nižestupanjskih sudova pojavi neujednačenost jer sudovi u predmetima s usporedivim činjeničnim okolnostima mogu doći do nepodudarnih, ali razumnih i razložnih zaključaka zato što je svaki sud ovlašten zbog sudačke neovisnosti zastupati vlastito pravno stajalište i na njemu zasnivati svoje odluke, sve dok za to postoje razumni pravni argumenti. Takvi su argumenti u postupanju nižestupanjskih sudova u konkretnom slučaju izostali zbog čega su izostali razlozi o odlučnim činjenicama što je imalo za posljedicu i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

13. Zbog toga nije bilo moguće preinačiti pobijanu presudu, već je obje nižestupanjske presude valjalo ukinuti i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje na temelju odredbe članka 394. stavka 1. ZPP.

14. U nastavku će postupka nižestupanjski sudovi ocijeniti sve u postupku izvedene dokaze kako pojedinačno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti i utvrditi sve pravno odlučne činjenice o kojima ovisi ocjena osnovanosti tužbenog zahtjeva, a koje se tiču dinamike nastanka predmetnog štetnog događaja, doprinosa svakog od sudionika njegovu nastanku s obzirom na mogućnosti njihova međusobnog uočavanja, sveobuhvatnije cijeniti sposobnosti prednika tužitelja za upravljanje vozilom i sposobnosti za pravovremeno reagiranje na prometnu situaciju u okolnostima pijanog stanja i mogućnostima uočavanja drugih sudionika u prometu imajući na umu rezultate toksikološkog vještačenja kako zasebno, tako i u povezanosti s prometno-tehničkim vještačenjem dinamike nastanka prometne nezgode koja uključuje i ocjenu mogućnosti međusobnog uočavanja sudionika predmetnog štetnog događaja i ocjene prikladnosti njihovih reakcija s tim u vezi. Nakon toga će ponovno dati ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

15. Odluka o parničnom trošku je utemeljena na odredbi članka 166. stavka 3. ZPP.

Zagreb, 28. studenoga 2023.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić, v.r.