REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 715/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. B. iz V., (OIB: …), koju zastupa punomoćnik S. K., odvjetnik iz V., kao slijednice (nasljednice) prvotnog tužitelja I. B. iz V., (OIB: …), protiv tuženika G. V. d.o.o. iz V., (OIB: …), kojeg zastupaju direktor E. K., mag. ing. agr., kao zastupnik po zakonu - i punomoćnici D.

V. i J. B., odvjetnici iz V., radi utvrđenja nedopuštenim otkaza ugovora o radu, utvrđenja da radni odnos nije prestao, sudskog raskida ugovora o radu i isplate naknade plaće i drugih materijalnih davanja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Vukovaru posl. br. Gž R-8/2019-3 od 26. ožujka 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena djelomična presuda Općinskog suda u Vukovaru posl. br. Pr-24/2018-29 od 27. rujna 2019., u sjednici održanoj 28. studenoga 2023.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom djelomično je odbijena žalba tuženika kao neosnovana a djelomično prihvaćena kao osnovana te je prvostupanjska djelomična presuda:

- potvrđena pod točkom I. izreke, u odluci kojom je utvrđena nedopuštenom odluka tuženika o otkazu ugovora o radu ranijem tužitelju I. B. te utvrđeno da I. B. nije prestao radni odnos, te točki II. izreke, u odluci da će se o „preostalom dijelu tužbenog zahtjeva za isplatu naknade plaće i svih drugih materijalnih prava u razdoblju od 1. veljače 2014. pa do 17. siječnja 2017., zatim o tuženikovom prigovoru prijeboja isplaćene otpremnine sa tražbinom naknade plaće, kao i o parničnim troškovima“ odlučiti naknadno,

- preinačena pod točkom I. izreke, u odluci kojom je određen sudski raskid ugovora o radu predniku tužiteljice s danom smrti, tako da je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen,

i odlučeno da će se o troškovima žalbe odlučiti u konačnoj odluci.

2. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije zbog pitanja:

„Da li sudovi smiju prilikom odluke o dopuštenosti otkaza ocijenjivati da li je za obavljanje određenog posla kod poslodavca potrebno 1 ili više radnika, i na takvom utvrđenju donositi odluku o nedopuštenosti otkaza, smatrajući da potreba za radnikom nije prestala, jer taj posao ne mogu obaviti radnici koji nisu dobili otkaz ili je organizacija posla autonomno pravo poslodavca?“

3. Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

4. Revizija nije osnovana.

5. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 26. ožujka 2020., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22) te odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382.a stavak 1. podstavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj: „Iznimno, stranke mogu podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupnju, bez dopuštenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u sporu: - o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,..."

Obzirom da je tužitelj ovaj spor pokrenuo kao spor o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa - podnesena revizija tuženika je dopuštena kao izravna (dakle: i bez prethodnog i posebnog dopuštenja revizijskog suda).

6. Revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao je u smislu odredbe čl. 391. st. 2. ZPP-a, samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, a sukladno odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a, prema kojoj: „U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.“ - dakle, a jer suštinski drugog sadržaja revizija niti nema, samo u granicama postavljenog pitanja i razloga kojima ga obrazlaže.

7. Predmetom spora u revizijskom stupnju zahtjevi su tužiteljice (kao nasljednice prvotnog tužitelja I. B.) usmjereni na ostvarenje radnopravne zaštite u odnosu na postupke tuženika: na utvrđenje nedopuštenom odluke tuženika o otkazu s prednikom tužiteljice I. B. (koji je kao tužitelj ovaj spor pokrenuo, pa stoga u daljnjem tekstu: tužitelj) sklopljenog ugovora o radu te da I. B. (tužitelju) tom odlukom nije prestao radni odnos (time da se o „preostalom dijelu“ tužbenog zahtjeva „za isplatu naknade plaće i svih drugih materijalnih prava u razdoblju od 1. veljače 2014. pa do 17. siječnja 2017., zatim o tuženikovom prigovoru prijeboja isplaćene otpremnine sa tražbinom naknade plaće, kao i o parničnim troškovima“ ima „odlučiti naknadno“). To sve polazeći od tvrdnji tužitelja, uz ostalo - a ovdje sada relevantno, da je tuženik nezakonito otkazao sa njime sklopljen ugovor o radu odlukom o redovitom, poslovno uvjetovanom otkazu ugovora - i to jer (da) nije prestala potreba za obavljanjem poslova i radnih zadataka radnog mjesta inkasatora na tržnici, na kojemu je prije otkazivanja po ugovoru radio kod tuženika (budući da je „nemoguć rad i funkcioniranje tržnice bez inkasatora“), ali i jer tuženik tu odluku nije donio u pravilno vođenom postupku, propustivši savjetovati se sa radničkim vijećem prije njezina donošenja.

8. U postupku koji je prethodio ovome utvrđeno je (a polazeći od toga da je drugostupanjska presuda donesena povodom pravnog lijeka podnesenog protiv prvostupanjske presude - s kojom, a obzirom da može postojati jedino slijedom odluke suda prvog stupnja, čini određeno pravno jedinstvo - pa i u dijelu u kojemu se temelji na činjenicama na kojima se temelji i prvostupanjska presuda):

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika temeljem sa njime sklopljenog ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 30. prosinca 2010.,

- da mu je ugovor o radu otkazan odlukom tuženika od 11. listopada 2013. o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, „radi gospodarskih, tehnoloških i organizacijskih razloga uz otkazni rok od tri mjeseca i dva tjedna te isplatu otpremnine, koja mu je isplaćena u iznosu od 23.670,14 kn“,

- da je nad tuženikom proveden predstečajni postupak u kojem je predstečajna nagodba sklopljena 30. kolovoza 2013., dakle - prije nego što je tužitelju otkazan ugovor o radu: time da u njoj tužitelj nije spomenut,

- da je tuženik u svojoj odluci naveo da mijenja organizaciju poslovanja ali ne i da se ukidaju radna mjesta inkasatora na tržnici i to za sva tri izvršitelja, „utvrđujući da je prednik tužiteljice bio zaposlen na radnom mjestu inkasatora na tržnici, a da su nakon što mu je otkazan ugovor o radu ovi poslovi izvršavani od strane drugih radnika, rukovoditelja tržnice i radnika koji je zaposlen nakon prednika tužiteljice“: da ista odluka ne sadrži na temelju čega je zaključeno da je prestala potreba za radom prednika tužiteljice, jer su ti poslovi i dalje obavljani od strane drugih radnika tuženika,

- da „iako u odluci o otkazu ugovora o radu tuženik navodi da se savjetovao prije otkazivanja ugovora o radu s radničkim vijećem“, tuženik nije dokazao „svoju tvrdnju da se u postupku savjetovao s radničkim vijećem, odnosno da je pribavio suglasnost radničkog vijeća prije otkazivanja ugovora o radu.“

9. Drugostupanjski sud je, polazeći od tih utvrđenja - činjeničnog značaja, istinitost kojih revizijski sud niti ne može preispitivati (čl. 385. ZPP-a), pogotovo ne prema revizijskim navodima (prema njihovom sadržaju: obzirom da u reviziji ta utvrđenja revident ničime ne dovodi u pitanje), sada prijeporne zahtjeve tužitelja ocijenio osnovanim i (potvrđivanjem prvostupanjske presude) prihvatio, uz osnovno i odlučno shvaćanje:

„..Na temelju naprijed navedenih utvrđenja, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenom odluke o otkazu ugovora o radu predniku tužiteljice.

Naime, prema odredbi čl. 107. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine: 149/09., 61/11. i 73/13.) poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju:

1) ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

Prema odredbi čl. 118. ZR-a namjeru da otkaže određeni ugovor o radu poslodavac je dužan priopćiti radničkom vijeću te je dužan o toj odluci savjetovati se s radničkim vijećem, u slučaju, na način i pod uvjetima propisanim ZR-om, a sam postupak savjetovanja s radničkim vijećem prije donošenja odluke važne za položaj radnika je propisan odredbom čl. 149. ZR-a.

Odredbom čl. 149. st. 12. ZR-a je propisano da je odluka poslodavca koja je donesena protivno odredbama ZR-a o obvezi savjetovanja s radničkim vijećem ništetna.

Dakle, u smislu naprijed navedene odredbe čl. 107. st. 1. ZR-a poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu je dopušten samo ako strana koja ga daje ima opravdan razlog za otkaz, s tim da je pri otkazivanju ugovora o radu dužan dokazati da je postupio u postupku otkazivanja sukladno odredbama ZR-a koje propisuju sam postupak otkazivanja a jedna od odredbi ZR-a je i odredba čl. 118. i čl.149. ZR-a.

U konkretnom slučaju prema utvrđenjima prvostupanjskog suda tuženik nije imao opravdan razlog za otkazivanje ugovora o radu predniku tužiteljice jer je utvrdio da nije prestala potreba za obavljanjem poslova inkasatora na tržnici na kojem je prednik tužiteljice radio, a osim toga nije niti dokazao da je postupio sukladno odredbama čl. 118. i 149. ZR-a.

S obzirom da tuženik nije dokazao da je imao opravdan razlog za otkazivanje ugovora o radu predniku tužiteljice te da je za ovo imao prethodnu suglasnost, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo sadržano u naprijed navedenim zakonskim odredbama...“

10. Shvaćanje drugostupanjskog suda je pravilno.

11. Za takvo je shvaćanje drugostupanjski sud dao valjane, dostatne i razumne razloge, vrijednost kojih (to je potrebno istaknuti) nije umanjena revizijskim navodima

- pa ih, kako su prethodno i izloženi, nije niti potrebno ponavljati.

12. Stoga, a budući da je osporena presuda utemeljena na pravilnom shvaćanju i ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena (a kojima je ovaj sud vezan u odlučivanju), to je reviziju tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu (na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a).

13. Revizijski sud pritom tek primjećuje:

- da propisani postupak savjetovanja s radničkim vijećem ne valja relativizirati („odluka poslodavca koja je donesena protivno odredbama ZR-a o obvezi savjetovanja s radničkim vijećem ništetna je“): riječ je o bitnoj obvezi u ostvarenju stvarne i primarne svrhe postojanja radničkog vijeća, organizacije radnika i snažnog pravnog instituta kojim ZR daje radnicima mogućnost da kod poslodavca sudjeluju u odlučivanju o pitanjima u vezi s njihovim gospodarskim i socijalnim pravima i interesima - kako bi unapređivali i štitili svoja radna i druga prava i interese,

- da upravo zbog značaja te obveze - da omogući stvaran utjecaj radnika na zakonitost samog postupka i donesene odluke, odnosno da se radničkom vijeću pruži realna mogućnost da nakon upoznavanja s razlozima (namjeravane) odluke poslodavca izrazi svoje shvaćanje o namjeravanoj odluci, a sve kako bi poslodavac pri odlučivanju o pravu radnika imao na umu i shvaćanje tog vijeća, poslodavac je namjeru otkazivanja ugovora o radu sa svim podacima važnim za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika dužan priopćiti radničkom vijeću: poslodavac ne može odredbe čl. 118. i 149. ZR-a tumačiti niti strogo formalistički niti na način koji ne odgovara osnovnoj intenciji tih odredaba - kako bi izbjegao ono što je mogao i morao učiniti,

- da u konkretnom slučaju tuženik obvezu savjetovanja, tako shvaćenu, nije ispunio - bar to nije dokazao (uostalom: nešto suprotno tome u reviziji niti ne tvrdi): osporenu Odluku o otkazu Ugovora o radu sklopljenog s tužiteljem donio je uz propust da postupi prema navedenim odredbama čl. 118. i 149. ZR-a i njihovom (pravilnom) tumačenju,

- da, nadalje (to se tiče drugog razloga prijepornog otkazivanja), opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu postoji i u slučaju kada poslodavac radi ekonomski uspješnijeg poslovanja i planirane uštede izvrši reorganizaciju rada tako da smanji broj radnika ili ukine određena radna mjesta, odnosno tako da poslove nekih radnika objedini za jednog izvršioca ili određene poslove povjeri drugome radniku, a sve budući da je (tu je revident u pravu, ako je na to mislio formulacijom u reviziji postavljenog pitanja) autonomno pravo poslodavca da određuje sistematizaciju radnih mjesta, da organizira proces rada ili organizaciju svoga poslovanja prema svojim potrebama i mogućnostima,

- da, međutim, to (inače) pravilno pravno shvaćanje u ovome postupku nije niti učinjeno spornim niti (što je odlučno) uzeto relevantnim za odluku o predmetu spora: ovdje je osporenom presudom bitnim za tu odluku uzeto nešto drugo, a što revident niti revizijom ne dovodi u pitanje - da dopuštenost otkaza ugovora o radu, dakle i primjena navedenog pravnog shvaćanja - sa značajem primjene materijalnog prava, ovisi o činjeničnim okolnostima svakog konkretnog slučaja, a da tuženik ovdje nije dokazao činjenice na koje bi se to shvaćanje moglo primijeniti, konkretno, nije dokazao - da je imao određenih razloga (kojih i u čemu se oni očituju?) donijeti svoju odluku o otkazu sa tužiteljem sklopljenog ugovora, organizacijskih razloga (primjerice: da je morao prerasporediti određene radnike ili objediniti radna mjesta na manji broj izvršioca tako da je samo stoga radno mjesto tužitelja ukinuto), ekonomski opravdanih, gospodarskih, svrsishodnih (moguće i u cilju ekonomski uspješnijeg poslovanja i planirane uštede u postojećim pa i općepoznato složenim uvjetima u gospodarstvu),

- da je tuženik, a da bi uspio u sporu, trebao (prema pravilu o teretu dokazivanja) u smislu odredbe čl. 131. st. 3. ZR-a, ali i odredaba čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a (prema kojima je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika) te odredbe čl. 221.a ZPP-a (kojom je propisano: „Ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.“) navedeno (u biti: potrebu za otkazivanjem) dokazati u postupanju pred nižestupanjskim sudovima,

- da, a obzirom da to (te činjenice) nije dokazao, nižestupanjski sudovi nisu imali razloga zahtjev tužitelja ocijeniti neosnovanim.

Zagreb, 28. studenoga 2023.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.