REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 956/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i dr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SANITAT DUBROVNIK d.o.o., Dubrovnik, OIB:99080716453, kojeg zastupaju punomoćnica Danijela Badurina, odvjetnica u Dubrovniku, protiv tuženika ELITE TRAVEL putnička agencija d.o.o., Dubrovnik, Vukovarska 17, OIB:58914751045, kojeg zastupa punomoćnik Ante Kačić, odvjetnik u Dubrovniku, uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja Grad Dubrovnik, Pred Dvorom 1, kojeg zastupa punomoćnik Maroje Kolendić, dipl. iur., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7538/2018-2 od 27. kolovoza 2020., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu, Stalna služba u Dubrovniku poslovni broj Povrv- 1655/15 od 15. svibnja 2018., u sjednici održanoj 28. studenoga 2023.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika i ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7538/2018-2 od 27. kolovoza 2020. u točkama I. i III. izreke, te se u tim dijelovima predmet vraća sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Luce Bronzan iz Dubrovnika, posl.br. Ovrv-4643/13 od 16. listopada 2013., te je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo da se naloži tuženiku (ovršeniku) platiti tužitelju (ovrhovoditelju) novčanu tražbinu u ukupnom iznosu od 597.050,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom, kao i troškove postupka (toč. I.). Ujedno je tužitelj dužan naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 28.050,00 kuna, dok je tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 6.950,00 kuna (toč. II.).

2. Presudom suda drugog stupnja preinačena je presuda suda prvog stupnja u dijelu točke I. i II. izreke na način da je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Luce Bronzan u Dubrovniku poslovni broj Ovrv-4643/13 od 16. listopada 2013. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 597.050,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je navedeno u izreci presude suda drugog stupnja, trošak ovršnog postupka u iznosu od 6.250,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama kako je navedeno u izreci presuda suda drugog stupnja, kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 47.337,50 kuna, dok je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 15.612,50 kuna (toč. I.). Odbijene su žalbe tužitelja i umješača kao neosnovane i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u dijelu točke I. izreke kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev i ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Luce Bronzan iz Dubrovnika poslovni broj Ovrv-4643/13 od 16. listopada 2013. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju zatezne kamate na iznos od 332.300,00 kuna od 16. kolovoza 2013., te na iznos od 264.750,00 kuna od 21. rujna 2013., sve do 31. srpnja 2015. po stopi preko stope koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanjem za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate u iznosu koji premašuje iznos stope koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, naknaditi mu trošak ovršnog postupka u iznosu od 7.862,50 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. listopada 2013. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanjem za pet postotnih poena, kao i da plati zakonske zatezne kamate na iznos od 6.250,00 kuna tekuće od 16. listopada 2013. do 31. srpnja 2015. po stopi preko stope koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanjem za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stop preko stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena (toč. II.). Ujedno je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 9.975,00 kuna (toč. III.).

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-1182/2021 od 13. travnja 2022. dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećih pitanja:

„Je li Naputak o zaustavljanju turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima od 24. travnja 2013. (Službeni glasnik Grada Dubrovnika br. 7/13) opći akt i tko je nadležan za njegovo donošenja?

Može li se pitanje zakonitosti općeg akta isticati tijekom parničnog postupka i je li parnični sud ovlašten u skladu s odredbom članka 37. stavka 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu cijeniti (ne)zakonitost općeg akta i primijeniti institut ekscepcije nezakonitosti?“

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženik je podnio reviziju navodeći pravno pitanje zbog kojih pitanja je ovaj sud dopustio izjavljivanje revizije i to pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), koji se primjenjuje u ovom predmetu na temelju čl. 107. st. 1. i 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 80/22). Predlaže se da se revizija prihvati, ukine pobijana nižestupanjska presuda odnosno ista preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

5. U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu, time da traži trošak sastava odgovora na reviziju.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 597.050,00 kuna sa zateznim kamatama s osnove naknade za zaustavljanje turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima.

9. U postupku prvostupanjskog suda utvrđeno je da tužitelj provodi naplatu naknade za zaustavljanje turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima i to na temelju Naputka o plaćanju naknade turističkih autobusa za prekomjernu uporabu gradskih prometnica u 2012., Klasa:363-01/12-09/10, Urbroj: 2117/01-01-12-2 od 23. ožujka 2012. i Naputka o zaustavljanju turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima, Klasa.363-01/13-09/09, Urbroj: 2117/01-01-13-3 od 24. travnja 2013. koje je donio gradonačelnik Grada Dubrovnika, te da je Gradsko vijeće Grada Dubrovnika donijelo Odluke o uređenju prometa na području Grada Dubrovnika, Klasa:340-01/00- 01/08, Urbroj:2117/01-09-00-7 od 13. travnja 2000. (Službeni glasnik Grada Dubrovnika).

10. Prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev ocijenivši da su Naputak o plaćanju naknade turističkih autobusa za prekomjernu uporabu gradskih prometnica u 2012. i Naputak o zaustavljanju turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima od 24. travnja 2013. na kojima tužitelj temelji tužbeni zahtjev nezakoniti, jer je protivno odredbama čl. 73., 74. i 76. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine" broj 19/13, 137/15 i 123/17 - dalje: ZLPS) te akte donijelo nenadležno tijelo i jer sukladno odredbi čl. 49. st. 1. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj 84/11, 22/13 i 54/13), a koja zakonska regulativa se odnosi na prekomjernu uporabu ceste, se ne može odnositi na tuženika, s obzirom na djelatnost kojom se tuženik bavi.

11. Sud drugog stupnja preinačio je presudu suda prvog stupnja i prihvatio djelomično tužbeni zahtjev, osim dijelom samo za zatezne kamate, ocjenjujući da je sporne Naputke donijelo nadležno tijelo pozivajući se pri tome na odredbu čl. 19. st. 1. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, koji je bio na snazi u vrijeme donošenja spornih Naputaka, kojom je propisano da općine i gradovi kao jedinice lokalne samouprave u svom samoupravnom djelokrugu obavljaju poslove lokalnog značaja kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana, a koji nisu Ustavom ili zakonom dodijeljeni državnim tijelima, uz ostalo, i poslove koji se odnose na promet na svom području te prema odredbama čl. 27. i 39. ZLPS. Nadalje drugostupanjski sud zaključuje da su Naputci bili objavljeni u „Službenom glasniku Grada Dubrovnika“, a gradonačelnik je u izvršavanju općih akata gradskog vijeća kao predstavničkog tijela donošenjem spornih Naputaka, postupio na način i u postupku koji je propisan Statutom Grada Dubrovnika.

Drugostupanjski sud je odbio ocijeniti zakonitost tih akata u odnosu na odredbe čl. 5. st.1. toč. 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pri čemu se pozvao na odredbu čl. 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17 - dalje: ZUS) kojom je propisano da su ocjena zakonitosti općeg akta jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe koja ima javnu ovlast i pravne osobe koja obavlja javnu službu, te ocjena zakonitosti postupanja javnopravnih tijela iz područja upravnog prava kojim je povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes stranke protiv kojeg nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek, predmet upravnog spora, a upravne sporove prema odredbi čl. 12 ZUS rješavaju upravni sudovi i Visoki upravni sud Republike Hrvatske. S obzirom na to da iz stanja spisa ne proizlazi da su sporni Naputci bili poništeni, ukinuti ili na drugi način stavljeni izvan snage, po shvaćanju drugostupanjskog suda prvostupanjski sud nije bio ovlašten ocjenjivati njegovu zakonitost, a to nije učinio ni drugostupanjski sud.

12. Tuženik je revizijskim pitanjima osporio stajalište drugostupanjskog suda prema kojem je gradonačelnik ovlašten donositi akt koji po svojim obilježjima predstavlja opći akt, kao i stajalište drugostupanjskog suda prema kojem prvostupanjski sud nije bio ovlašten ocjenjivati zakonitost Naputaka koje je donosio Gradonačelnik, iako takvo pravo i dužnost suda proizlazi iz odredbe čl. 37. st. 2. Zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Također je naveo da se u osporenoj drugostupanjskoj presudi sud propustio očitovati da bi sporni Naputak bio u suprotnosti s mjerodavnim Zakonom o sigurnosti prometa na cestama.

13. Sukladno odredbi čl. 74. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine" broj 33/01, 60/01, 129/05, 28/06, 109/07, 125/08, 36/09, 150/11 i 144/12 - dalje: ZLPS) općinski načelnik, gradonačelnik i župan osiguravaju izvršavanje općih akata predstavničkog tijela na način i u postupku propisanom statutom jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave, te obavljaju nadzor nad zakonitošću rada upravnih tijela koja obavljaju poslove iz samoupravnog djelokruga jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave.

14. Sukladno odredbi čl. 76. st. 1. i 2. ZLPS upravna tijela lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave u izvršavanju općih akata predstavničkog tijela donose pojedinačne akte kojima rješavaju o pravima, obvezama i pravnim interesima fizičkih i pravnih osoba, dok iznimno u izvršavanju općih akata predstavničkog tijela, kad je to određeno zakonom, pojedinačne akte kojima se rješava o pravima, obvezama i pravnim interesima fizičkih i pravnih osoba donose prvostupanjska tijela državne uprave.

15. Naputak je interni akt kojim više tijelo javne uprave nižem tijelu daje upute za postupanje ili djelovanje u određenim situacijama.

16. Općim aktom može se smatrati samo akt koji ispunjava određene pretpostavke koje se odnose na donositelja, sadržaj i objavu općeg akta.

17. Predmetnim Naputkom rješava se o pravima i obvezama fizičkih i pravnih osoba, a što predstavlja sadržaj uređen općim aktom te stoga ne predstavlja pojedinačni akt sukladno prethodno navedenim odredbama ZLPS koje donosi gradonačelnik, kao niti akt kojim se daju upute za postupanje.

18. Nadalje drugostupanjski sud je kao parnični sud bio dužan odgovoriti na prigovore tuženika koji se odnose na navodnu nezakonitost podzakonskog propisa (Naputka), koji je prema navodima tuženika u suprotnosti sa Zakonom o sigurnosti prometa na cestama. Ta nadležnost proizlazi iz odredbe čl. 37. st. 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu ("Narodne novine" broj 99/99 i 29/02) prema kojemu ako sud u postupku utvrdi da drugi propis koji bi trebao primijeniti, odnosno pojedina njegova odredba nisu suglasni s Ustavom i zakonom, na konkretan slučaj će neposredno primijeniti zakon, a Ustavnom sudu će podnijeti zahtjev za ocjenu suglasnosti spornog propisa, odnosno pojedine njegove odredbe s Ustavom i zakonom.

19. Iz navedene odredbe slijedi zaključak da je sud bio ovlašten i dužan, u slučaju isticanja prigovora neposredne primjene zakona zbog nesuglasnosti s Ustavom i zakonom općeg akta jedinice lokalne ili područne samouprave, a koji je pravna osnova obveze koja se u postupku osporava, ispitati radi li se u konkretnom slučaju o općem aktu ili o drugom propisu u smislu čl. 125. alineje 2. Ustava i imajući u vidu u prigovoru iznesene razloge ocijeniti je li isti dostatno osnovan, u kojem slučaju je dužan obavijestiti Visoki upravni sud o potrebi pokretanja po službenoj dužnosti postupka ocjene zakonitosti općeg akta, odnosno podnijeti zahtjev Ustavnom sudu za ocjenu ustavnosti i zakonitosti drugog propisa.

U slučaju kada parnični sud ocijeni prigovor neosnovanim, dužan je iznijeti i obrazložiti dostatne i pravno relevantne razloge za svoju ocjenu. Sud se nije smio zadovoljiti pukom konstatacijom da podzakonski akt nije poništen ili na drugi način stavljen izvan snage, jer time nije odgovorio na odlučne prigovore tuženika.

20. U odnosu na eventualni propust stranke da sama, u skladu s čl. 83. ZUS, inicira pokretanje postupka ocjene zakonitosti općeg akta, Ustavni sud RH je zauzeo shvaćanje da u državi utemeljenoj na vladavini prava zahtjev na postupanje tijela sudbene vlasti, koje je nedovoljno povezano uz korištenje ovlasti tog tijela, preteže nad pravom stranke u postupku na podnošenje obavijesti u smislu čl. 83. st. 2. ZUS, odnosno zahtjeva u smislu čl. 83. st. 1. istog zakona ili prijedloga u smislu čl. 38. st. 1. Ustavnog zakona (Ustavni sud RH U-III-4024/2019).

21. Slijedom navedenog valjalo je prihvatiti reviziju tuženika, ukinuti drugostupanjsku presudu u točki I. i III. izreke i predmet u tim dijelovima vratiti na ponovno odlučivanje drugostupanjskom sudu na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP.

22. U ponovljenom postupku drugostupanjski sud je vezan pravnim shvaćanjem izraženim u ovoj odluci, te je dužan ocijeniti sve žalbene navode tužitelja i umješača na strani tužitelja, te donijeti novu, zakonitu odluku kojom će se ujedno odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka, uključujući i o troškovima ovog revizijskog postupka.

23. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 28. studenoga 2023.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug

Broj zapisa: 9-30861-b2eff

Kontrolni broj: 03703-05907-6b56d

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Jadranko Jug, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.