REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 13. Pr-315/2023-66

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Domagoju Franji Frntiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice M.V. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćnici M. J.J., odvjetnici iz Z., protiv tuženika A. o. d.d., Z., OIB: …, zastupanog po odvjetnicima iz O. d. G. & P. d.o.o., Z., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 18. listopada 2023. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice M.J.J., odvjetnice, te zamjenika punomoćnika tuženika I. G., odvjetnika, dana 27. studenog 2023.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 2.670,38 eur / 20.120,00 kn¹ s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 18. ožujka 2019. do isplate, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

II/ Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.403,11 eur / 18.106,25 kn¹, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, tekućim od 27. studenog 2023. do isplate, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u tužbi i tijekom postupka navodila da je kao radnik I.I. d.d. pretrpjela ozljedu na radu, te u ovom postupku potražuje naknadu nastale

štete, od tuženika kao osiguravatelja, sve uz pripadajuće zakonske zatezne kamate i naknadu troškova.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodio da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, navodeći pritom da se osporava odgovornost poslodavca tužiteljice, kao i opseg nastale štete, kojim slijedom je bila osporena osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, s tim da je iznesen i prigovor stvarne nenadležnosti ovog suda.

3. Tijekom postupka prvostupanjski sud donio je presudu dana 24. srpnja 2020. poslovnog broj Pr-897/2019 (kojom je djelomično usvojen tužbeni zahtjev, list 179- 187 spisa), koju je Županijski sud u Rijeci u ožaljenom dijelu ukinuo svojom odlukom poslovnog broja Gž R-132/2021 od 15. veljače 2023. (list 231-234 spisa), uvažavajući prigovor stvarne nenadležnosti kojeg je iznosio tuženik, te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Sud je u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja tijekom ponovljenog postupka izvršio uvid u Prijavu o ozljedi na radu od 5. listopada 2018. (list 5-10, 37-42 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 11-28, 43-67, 85 spisa), zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 18. prosinca 2018. (list 30-32 spisa), zapisnik o izjavi povodom ozljede na radu od 17. listopada 2018. i 11. listopada 2018. (list 33-34, 35- 36 spisa), dopis od 13. ožujka 2019. (list 76 spisa), presliku police osiguranja broj … (list 93-94 spisa), uvjete za osiguranje od odgovornosti (list 95-99

spisa), Opće uvjete za osiguranje imovine (list 100-103 spisa) i presliku zdravstvenog kartona (list 115-131 spisa), kao što je saslušana i sama tužiteljica te svjedoci M.J., oboje na ročištu održanom 12. ožujka 2020. (list 165-168 spisa) i

D. H. na ročištu održanom 2. srpnja 2020. (list 171-174 spisa). Također je provedeno i medicinsko vještačenje po vještaku prof. dr. sc. B.Š. (nalaz i mišljenje od 24. rujna 2019., list 135-138 spisa, dodatno usmeno očitovanje

na ročištu održanom 28. listopada 2019., list 150-152 spisa).

5. Izvršen je i uvid u priklopljeni spis Ministarstva, KLASA: …

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91 i dr.) sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.

7. Među strankama nije sporno da je tužiteljica bila zaposlena u trgovačkom društvu I. I. d.d., s tim da je iz Police osiguranja broj … vidljivo

da je tuženik osiguravatelj navedenog trgovačkog društva, u naravi poslodavca tužiteljice, između ostalog, i za slučajeve odgovornosti prema vlastitim djelatnicima.

8. Nadalje, iz priložene dokumentacije proizlazi da se tužiteljica dana 4. listopada 2018. ozlijedila za vrijeme radnog vremena, kod čega tužiteljica navodi da joj je s naslova predmetnog ozljeđivanja nastala šteta, naknadu koje potražuje u ovom postupku.

9. Pritom je, a kako je već ukazano, tuženik iznosio prigovor stvarne nenadležnosti ovog suda, navodeći da se ne bi radilo o radnom sporu, mada se potražuje naknada štete nastale na radu, ali temeljem police tj. ugovora o osiguranju.

No, predmetni prigovor nije osnovan, budući da je u konkretnom slučaju tužiteljica radnik kojem je nastala šteta, predmet spora je naknada štete nastale na radu, dok je tuženik (osiguravajuće društvo) u navedenoj procesnoj poziciji kao osiguravatelj poslodavca tužiteljice, upravo u odnosu na pokrivanje šteta koje pretrpe zaposleni kod predmetnog poslodavca, što je vidljivo iz priložene police.

10. Na taj način, a uzimajući u obzir da ne postoji propis koji bi određivao da se radnim sporom ne smatra i ona parnica za naknadu štete nastale na radu u kojoj tuženik nije poslodavac (već njegov osiguravatelj), nije bilo moguće prihvatiti spomenuti prigovor tuženika, u vezi čega se ukazuje i da u konkretnom slučaju pitanje stvarne nenadležnosti ne utječe na pravnu i činjeničnu prirodu spora (npr. u odnosu na primjenu propisa i sl., kod čega se ističe da policom npr. nije isključena primjena odredbi koje uređuju materiju naknade štete nastalu radniku na radu ili u vezi rada od strane poslodavca), kojim slijedom su neosnovani navodi tuženika iz odgovora na tužbu kada tvrdi da se osnovanost tužbenog zahtjeva, aktivna te pasivna legitimacija neće razmatrati u smislu radno-pravnih propisa, a neosnovan je i prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika s obzirom da se radi, kako je već rečeno o osiguravatelju poslodavca tužiteljice, i to i za slučajeve odgovornosti prema vlastitim djelatnicima, što je ovdje slučaj. Navedeno je sukladno i sa stajalištem Vrhovnog suda Republike Hrvatske (izraženo npr. i u odluci poslovnog broja Gr1 404/2021, koja je dostavljena i u ovaj spis), u podudarnoj pravnoj situaciji tj. također u postupku u kojem je tužitelj bio radnik trgovačkog društva koje je u vrijeme štetnog događaja imao zaključenu policu osiguranja od odgovornosti kod tuženika, te u vezi čega Vrhovni sud Republike Hrvatske navodi da među radne sporove spadaju i sporovi o naknadi štete koju radnik pretrpi na radu ili u vezi s radom, i kada valja primijeniti odredbe čl. 433.-437. Zakona o parničnom postupku, te je kao stvarno nadležni sud u tom (usporedivom) postupku odredio naslovni sud (Općinski radni sud u Zagrebu), i kakvo shvaćanje po stajalištu ovog suda valja prihvatiti i u ovom postupku, tj. ocijeniti da je prigovor stvarne nenadležnosti neosnovan te da je naslovni sud nadležan za suđenje u ovom postupku, kao funkcionalno specijalizirani sud za radne sporove na području svoje mjesne nadležnosti (kojoj se u ovom postupku nije prigovaralo).

11. Nastavno navedenom, za ukazati je da valja uzeti u obzir odredbu čl. 25. važećeg Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14 i dr.), kojom je propisana objektivna odgovornost poslodavca za štete nastale na radu i u vezi rada, dok razlozi oslobođenja odgovornosti mogu biti samo namjera ili krajnja nepažnja radnika, odnosno viša sila ili radnja trećeg.

12. Kako se prigovaralo i odgovornosti same tužiteljice za nastanka štetnog događaja, to su tijekom postupka izvođeni dokazi i s tim u vezi, tj. izvršen je uvid u priloženu dokumentaciju, uključivo i u priklopljeni spis Ministarstva KLASA: …, kao što je saslušana i sama tužiteljica te svjedoci M.J. te D.H.

13. Pritom je tužiteljica iskazivala da je zaposlena kod naprijed navedenog poslodavca, kao dipl. ing. kemije, te poslove prvenstveno obavlja u laboratoriju, koji je u sklopu prostorija poslodavca, s tim da poslovi i radni zadaci između ostalog obuhvaćaju i ispitivanje toplinsko-izolacijskih materijala, što je tužiteljica obavljala i u trenutku nastanka štetnog događaja, tj. radila je na kondicioniranju jednog od uzoraka, i to ekspandiranog polistirena, što je jedan od izolacijskih materijala, radilo bi se u naravi o materijalu stiropornog tipa, nije bio veće mase, no radilo se o relativno glomaznom i nespretnom predmetu.

14. Slijedom uobičajenog rasporeda radnji prilikom takvih poslova, kako je iskazala tužiteljica, uzorak je prenosila s jednog mjesta u laboratoriju na drugo, konkretno prema sušilici budući da se uzorak morao osušiti prije daljnjeg ispitivanja, te se u tom trenutku spotaknula na jednu od posuda koje su se nalazile na podlozi u laboratoriju, izgubila ravnotežu te pala tj. udarila desnim koljenom i stranom tijela u podlogu, na koji način je dobila povrede pobliže opisane u medicinskoj dokumentaciji, prvenstveno na koljenu, kuku te desnoj ruci, kao što je dobila i potres mozga, proizlazi da je na kratko izgubila i svijest.

15. U iskazu je pojašnjeno da je u samom laboratoriju svaki dan, i to kroz više godina, budući da radi kod tog poslodavca već kakvih šest godina te praktički dnevno koristi laboratorij. Također je tužiteljici bilo poznato da su spomenute posude na koje je zapela na podu, no ipak je zapela na jednu, vjerojatno slučajno, naime zbog nošenja glomaznog uzorka nije imala dobar pregled prostorije s tim da je tužiteljica dodatno ukazala da se po laboratoriju kreće redovito, sa i bez uzoraka. Ocjenjuje da se kretala primjereno pažljivo, dok je bila odjevena u propisanu zaštitnu odjeću, što uključuje kutu te rukavice, dok je na nogama imala vlastite cipele, koje i inače nosi na poslu.

16. Neposrednih očevidaca događaja nije bilo, budući da je u tom trenutku bila sama u laboratoriju, kolege su očito nešto čule te su priskočile u pomoć. Koliko se sjeća, među prvima je došla kolegica D. H., kao i M.J., koji

su očito bili u susjednoj prostoriji. Vozilom hitne pomoći tužiteljica je bila prevezena radi pružanja odgovarajuće liječničke pomoći.

17. Na bolovanju povodom događaja je bila oko pet mjeseci, prilikom liječenja kod kuće tuđu pomoć joj je pružala prvenstveno sestra, s tim da se nastavno vratila na posao te ponovno radi.

18. Iznesene navode tužiteljice u bitnom je potvrdio svjedok M.J.,

osobito okolnosti da u redovne radne zadatke spada i baratanje s uzorcima, uključivo i s ekspandiranim polistirenom, a potvrdio je i da se u laboratoriju ne nosi zaštitna obuća, mada je moguće zadužiti takve cipele. Potvrđeno je i da se u laboratoriju na podlozi nalaze pojedini predmeti, konkretno posude za držanje ili ispitivanje materijala, no smatra da je bilo dovoljno mjesta za prolazak, u kojem smislu je iskazivala i svjedokinja D.H., koja je također iznosila da je bilo dovoljno mjesta za kretanje po laboratoriju, kao i da je tužiteljica kritične zgode uzorak nosila bočno, što je i prirodno, jer bi se nošenjem s frontalne strane blokirao pogled, kod čega je navedena svjedokinja iskazivala i da je ona redovito u laboratoriju prenosila takav tip uzoraka.

19. Ocjenjujući naprijed navedeno, za ukazati je da tuženik, na kojem je teret dokazivanja (budući da je osiguravatelj u procesnoj poziciji poslodavca, na kojem je teret dokazivanja s obzirom na zakonom propisanu objektivnu odgovornost, i što, kako je prethodno već rečeno, nije isključeno postojećom policom osiguranja), nije dokazao postojanje razloga za oslobođenje od odgovornosti tj. nije dokazana namjera ili krajnja nepažnja tužiteljice (obična nepažnja ne predstavlja razlog oslobođenja od odgovornosti). To iz razloga što iz utvrđenog činjeničnog stanja ne proizlazi da bi postupanje tužiteljice predmetne zgode odudaralo od postupanja usporedivog radnika u istoj situaciji, a što je vidljivo iz izvedenih dokaza, osobito iskaza, u kojima se u bitnome suglasno navodi da je rad s opisanim tipom uzoraka bio uobičajen, da su ih radnici prenosili po laboratoriju, da nije bilo potrebno koristiti posebnu zaštitnu obuću, kao i da je po stajalištu svjedoka bilo dovoljno mjesta za kretanje, s tim da je svjedok J., inače rukovoditelj laboratorija, naveo da su na podlozi bili i drugi predmeti, tj. posude s uzorcima (svjedokinja H. je rekla da se ne sjeća navedenog), a potvrđeno je i da je tužiteljica uzorak nosila bočno (uz tijelo), kako to spominje svjedokinja H.

20. Na taj način proizlazi, a što je podudarno s priloženom Prijavom o ozljedi na radu (spominje se spoticanje i pad tužiteljice - t. 36.) te s utvrđenjima iz priklopljenog spisa Ministarstva, gdje se također spominje da su na

stolovima i slobodnom prostoru odloženi uzorci za ispitivanje kao da se uz stolove na podu nalaze četiri plastične posude, dimenzija 85x63x45, u kojima su se nalazi uzorci u vodi, što je spominjao i svjedok J., kod čega je inspekcija rada utvrdila prolaz širine 135 cm, da u postupanju tužiteljice, kako je već rečeno, nema elemenata namjere ili krajnje nepažnje, što bi jedino moglo dovesti do oslobođenja od odgovornosti u ovom slučaju (u predmetnoj situaciji se ne može govoriti o radnji trećeg ili višoj sili), s tim da se ističe i da nije bilo potrebno provoditi daljnje dokaze na okolnost odgovornosti, a s obzirom na prethodna utvrđenja suda, kojim slijedom nije bilo potrebno provesti npr. vještačenje po vještaku zaštite na radu, na okolnost da li je tužiteljica posao obavljala na siguran način, budući da izvođenje tog dokaza ne bi dovelo do utvrđenja da je na strani tužiteljice bilo namjere ili krajnje nepažnje, a nije bilo potrebno niti saslušati uređujućeg inspektora rada koji je obavio konkretni nadzor (D.Č.), s obzirom da je u spis priložena dokumentacija inspektorata, iz koje proizlaze sve relevantne okolnosti.

21. Dakle, slijedom iznesenog bi proizlazilo da se u konkretnom slučaju radi o ozljeđivanju na radu, kojim slijedom je za naknadu štete objektivno odgovoran poslodavac tj. posljedično njegov osiguravatelj u smislu postojeće police, pri čemu je, kako je naprijed šire obrazloženo, utvrđeno da ne postoje razlozi za oslobođenje od odgovornosti (napominje se, a u odnosu na sudsku praksu dostavljenu uz podnesak tuženika od 21. kolovoza 2020., da je ista neprimjenjiva na ovu pravnu stvar, budući da se ne odnosi na Zakon koji je važio u trenutku nastanka štetnog događaja koji je predmet ovog postupka i na kojem Zakonu se temelji ova presuda /Zakon o zaštiti na radu, NN, 71/14 i dr., u smislu kojeg razlog za oslobođenje od odgovornosti može biti samo namjera ili krajnja nepažnja radnika/, već se dostavljena sudska praksa odnosi na raniji Zakon o zaštiti na radu /NN, 59/96 i dr./, u smislu kojeg razlog za oslobođenje od odgovornosti može, uz namjeru ili krajnju nepažnju radnika, biti i obična nepažnja radnika, a koji Zakon u vrijeme nastanka štetnog događaja nije bio na snazi).

22. Na taj način je utvrđena pasivna legitimiranost te odgovornost tuženika za naknadu štete tužiteljici, te se u daljnjem tijeku postupka utvrđivala i visina nastale štete, kao i postojanje uzročno-posljedične veze između štetnog događaja te nastale štete.

23. Navedeno se utvrđivalo prvenstveno provođenjem medicinskog vještačenja po vještaku prof. dr. sc. B.Š., spec. kirurg-subspec. traumatolog, koji je u svom pisanom nalazu i mišljenju (list 135-138 spisa) utvrdio da je tužiteljica stradala na radnom mjestu tj. spotaknula se i pala. Zadobila je natučenje glave s lakšim potresom mozga, natučenje desnog kuka, desnog koljena i desnog ručnog zgloba. Prema mehanizmu ozljeđivanja i slijedu medicinske dokumentacije postoji uzročno-posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i navedenih ozljeda.

Liječena je u bolnici dva tjedna gdje je obrađivana zbog glavobolja i vrtoglavica. Tijekom boravka u bolnici u jednom navratu je kratkotrajno izgubila svijest i pala što je pripisano vazovagalnoj sinkopi (kratkotrajni, iznenadni gubitak svijesti zbog smanjene opskrbe mozga krvlju a koji nastaje zbog smanjenog srčanog minutnog volumena). Tužiteljica se prije predmetnog štetnog događaja liječila zbog anksiozno- depresivnog stanja a u preslici zdravstvenog kartona 13. kolovoza 2013. je navedeno da je mjesec dana imala vrtoglavicu. I nakon otpusta iz bolnice nastavljeno je liječenje i obrađivanje zbog vrtoglavice ali razlog vrtoglavice nije utvrđen. Dana 14. studenog 2018. joj se pri naglom ustajanju u ordinaciji obiteljske medicine zavrtjelo, pala je i zadobila ponovno natučenje desnog koljena i desne ruke te natučenje područja brade.

24. Zbog zadobivenih ozljeda kod tužiteljice je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja.

25. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i nalazu kod pregleda tužiteljice, po završetku liječenja kod tužiteljice nisu zaostale trajne posljedice koje bi dovele do smanjenja životne aktivnosti tužiteljice a uslijed čega bi trpjela duševne boli.

26. Tužiteljica je zbog zadobivene ozljede i tijekom liječenja trpjela fizičke bolove jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg osam dana i manjeg šest tjedana kumulativno. Tužiteljica je trpjela fizičke bolove i zbog pada 14. studenog 2018., navedeni fizički bolovi su isključeni iz navedene ocjene.

27. Tužiteljica je trpjela primarni strah jer je u trenutku štetnog događaja kratkotrajno izgubila svijest. U nastavku liječenja trpjela je sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja, pogoršanje ranije prisutnog anksiozno- depresivnog stanja) jačeg intenziteta dva dana, srednjeg osam dana, te manjeg osam tjedana kumulativno.

28. Tuđa pomoć u opsegu dva sata dnevno joj je bila potrebna četiri tjedna (preporučeno mirovanje zbog prisutnih glavobolja i vrtoglavica) za obavljanje težih kućanskih poslova, za nabavke i pripremu hrane, i sl..

29. Liječenje tužiteljice je završeno, odnosno zdravstveno stanje se stabiliziralo s pregledom neurologa 14. ožujka 2019..

30. S obzirom na navode tuženika iz podneska od 21. listopada 2019., vještak se i usmeno očitovao na ročištu održanom 28. listopada 2019., te je na prigovor tuženika da ozljede navedene u vještačenju nisu objektivno utvrđene vještak je naveo da je tužiteljica nakon predmetnog štetnog događaja bila hospitalizirana na odjelu za traumatologiju petnaest dana i da su u otpusnom pismu jasno navedene dijagnoze, koje je i vještak citirao u svom nalazu i mišljenju. Činjenica da je tužiteljica hospitalizirana govori u prilog tome da se kod tužiteljice nije radilo o banalnom, već o ozbiljnijim ozljedama. Zbog glavobolje i vrtoglavice koja je zaostala nakon ozljeđivanja, tužiteljica je obrađivana tijekom hospitalizacije, a obradu je nastavila i nakon otpusta iz bolnice. Iz priložene medicinske dokumentacije vidljivo je da je dulje vrijeme trpjela glavobolju, mučnine, vrtoglavice, a iz preslike zdravstvenog kartona vidljivo je da se tužiteljica prije predmetnog štetnog događaja nije liječila zbog glavobolja, u jednom navratu, 2013., navedeno je da ima vrtoglavicu, ali se nakon toga više nije zbog istog javljala svome liječniku. Dijagnoze postavljene u otpusnom pismu su javni dokument i vještak ih mora akceptirati bez obzira što neke od ozljeda nisu opisane u medicinskoj dokumentaciji, a i neke dijagnoze se ne mogu postaviti samo na temelju anamnestičkih podataka, kao npr. dijagnoza potresa mozga. Ocjena fizičkih bolova, straha i potrebe za tuđom pomoći, a na koje tuženik također prigovara, je dana u skladu s težinom zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja, uz napomenu da je liječenje završeno 14. ožujka 2019., odnosno da je trajalo oko šest mjeseci. U cijelosti je na taj način vještak ostao pri danom nalazu i mišljenju.

31. Na poseban upit punomoćnika tuženika koje ozljede nisu opisane u medicinskoj dokumentaciji, a dijagnosticirane su, vještak odgovara da se radi o natučenju glave, dok su ostale ozljede opisane, odnosno navedeno je da postoji bolnost desnog ručnog zgloba, bolnost desnog koljena i bolnost zdjelice. Na pitanje da tužiteljica da tijekom boravka u bolnici nije imala sinkopu, da li bi bila toliko dugo u bolnici, odnosno da li bi bile rađene sve učinjene pretrage, vještak je odgovorio da se o postavljenom pitanju ne može decidirano izjasniti, ali zbog izraženih glavobolja i vrtoglavica kod tužiteljice bi se radila dalja obrada, vjerojatno u nešto manjem obimu. Na pitanje da li je vazovagalna sinkopa uzročno-posljedično vezana uz predmetni štetni događaj, odgovara da nije. Također, na pitanje da li je pri ocjeni trajnih fizičkih bolova, straha i potrebe za tuđom pomoći uključio i vazovagalnu sinkopu, odnosno cjelokupno liječenje, odgovara da vazovagalna sinkopa nema utjecaj na njegovu ocjenu kao vještaka, odnosno zbog bazovagalne sinkope tužiteljica nije trpjela fizičke bolove, a i njegova ocjena trajanja fizičkih bolova iznosi sedam tjedana, a liječenje tužiteljice je trajalo oko šest mjeseci.

32. Na zaključno pitanje koliki je utjecaj natučenja kuka i koljena na ocjenu, odgovoreno je da je ocjena pretrpljenih fizičkih bolova prvenstveno posljedica natučenja glave, zaostalih glavobolja, vrtoglavica, mučnina, dok natučenje koljena i kuka imaju znatno manji utjecaj.

33. Sud je u cijelosti prihvatio predmetni nalaz i mišljenje vještaka, kao i usmenu dopunu, budući da je predmetno vještačenje provedeno od strane osobe koja raspolaže potrebnim znanjima za provođenje istog, dok je nalaz i mišljenje podudaran i s priloženom medicinskom dokumentacijom, uključivo i priloženi zdravstveni karton, pri čemu se ukazuje da je vještak na stručan i argumentiran način otklonio prigovore tuženika, osobito vezano za isključenje vazovagalne sinkope na njegove ocjene. U smislu navedenog onda nije bilo moguće prihvatiti prigovore tuženika, uključivo i prijedlog za provođenjem sudsko-medicinskog vještačenja, budući da je činjenično stanje s tim u vezi u dovoljnoj mjeri utvrđeno.

34. Tim slijedom, a u smislu odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), u vezi čl. 111. st. 1. Zakona o radu (NN, 93/14 i dr.), tužiteljici bi pripadala odgovarajuća naknada zbog utvrđene povrede prava osobnosti, i to uzimajući u obzir pretrpljene fizičke bolove te strah, o čemu je sud vodio računa, te bi tužiteljici s tog osnova ukupno pripadalo 19.000,00 kn (u smislu postojećih Orijentacijskih kriterija za utvrđivanje visine nematerijalne štete, i to za bol 10.000,00 kn te strah 9.000,00 kn).

35. Također tužiteljici pripada i naknada za materijalnu nenovčanu štetu, uslijed primljene tuđe pomoći u ukupnom trajanju od pedeset i šest sati, za što joj pripada 1.120,00 kn, s tim da je cijena jednog sata pružanja takve pomoći od 20,00 kn utvrđena uzimajući u obzir cijenu takve usluge u mjestu stanovanja tužiteljice, sve i u smislu čl. 223. st. 1. Zakona o parničnom postupku, s tim da je prihvaćen i dio iskaza tužiteljice kada navodi da su joj potrebnu pomoć pružali ukućani tj. sestra.

36. U smislu svega iznesenog stoga je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev u visini od 20.120,00 kn (19.000,00 kn + 1.120,00 kn), te je tim slijedom odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude, dok je ranijom presudom od 24. srpnja 2020. tužbeni zahtjev bio odbijen u visini od 2.000,00 kn, i na što se tužiteljica nije žalila.

37. Nadalje, ističe se da je kao svrsishodnu valjalo dopustiti zatraženu preinaku tužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (u primjeni na sve postupke u tijeku, temeljem odredbe čl. 39. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku /NN, 70/19/), u kojem smislu je i odlučeno raspravnim rješenjem na ročištu od 2. srpnja 2020..

38. Visina zakonske zatezne kamate određena je sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, s tim da su kamate na dosuđeni iznos od 20.120,00

kn tekuće od 18. ožujka 2019., kada je tužiteljica podnijela tužbu, sve i u smislu odredbe čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima (vidljivo je da se tužiteljica i ranije /priložen odgovor od 13. ožujka 2019. - list 76 spisa/ obraćala tuženiku prije podnošenja tužbe, s odštetnim zahtjevom), kako je to pobliže navedeno u točki I. izreke ove presude, s tim da su neosnovani navodi tuženika da zakonske zatezne kamate mogu teći tek od konačnog postavljanja tužbenog zahtjeva (2. srpnja 2020.),

budući da tijek kamata ne ovisi o visini zatraženog zahtjeva, već je određen u smislu naprijed citirane odredbe Zakona o obveznim odnosima.

39. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91 i dr.), a u vezi odredbe čl. 155. istog Zakona.

40. Punomoćniku tužiteljice u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te temeljem priloženog troškovnika stoga pripada nagrada za sastav tužbe te podnesaka od 23. listopada 2019. i 17. ožujka 2023., za svaku radnju po 100 bodova, te za podneske od 27. svibnja 2019., 14. lipnja 2019. i 14. lipnja 2019. nagrada od po 25 bodova, kao i nagrada za zastupanje na ročištima održanim 2. svibnja 2019., 28. listopada 2019., 12. ožujka 2020., 2. srpnja 2020. i 18. listopada 2023., za svako ročište po 100 bodova, što je ukupno 875 bodova, odnosno 13.125,00 kn, tj. uz uvećanje za PDV od 25% (3.281,25 kn) iznos od 16.406,25 kn, kao i uz nadoknadu iznosa uplaćenog za podmirenje troškova medicinskog vještačenja od 1.700,00 kn, ukupno 18.106,25 kn tj. 2.403,11 eur, koliko je onda s naslova nadoknade parničnih troškova tuženik dužan isplatiti tužiteljici, budući da je tužiteljica s konačno postavljenim tužbenih zahtjevom iz ponovljenog postupka uspjela u cijelosti, dok u prvotnom postupku nije uspjela samo u manjem dijelu (oko 9%), u vezi čega nisu nastali posebni troškovi, kojim slijedom tuženik nema pravo na naknadu parničnih troškova, uključivo ni na troškove žalbe na presudu od 24. srpnja 2020., s obzirom da se žalbeni navodi tuženika ukazuju neosnovanima.

41. Tijek zakonske zatezne kamate na dosuđene parnične troškove temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN, 112/12 i dr.).

42. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.

Zagreb, 27. studenog 2023.

Sudac:

Domagoj Franjo Frntić, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od osam (8) dana, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

DNA:

- punomoćniku tužiteljice

- punomoćniku tuženika

.