Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 77 Gž-2220/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Diani Preglej, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S. Ž. iz L., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik N. R., odvjetnik u Z.1 , protiv tuženice L. K. iz K., OIB: …, koju zastupa punomoćnica H. Z., odvjetnica u Z.2 , zbog smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženice protiv rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj Psp-120/15-(bez podbroja) od 15. veljače 2023., dana 27. studenoga 2023.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Psp-120/15-(bez podbroja) od 15. veljače 2023. u pobijanom dijelu pod točkama I., III. i IV. izreke.

II Odbacuje se žalba tuženica protiv rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj Psp-120/15-(bez podbroja) od 15. veljače 2023. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke, kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja pod točkom I. izreke je prihvaćen tužbeni zahtjev koji glasi:

„1.Utvrđuje se da je tuženica L. K., iz K., OIB: … smetala tužitelja S. Ž., iz L., OIB: … u posljednjem mirnom i faktičnom suposjedu stana u Z.2 (…) koji se nalazi u stambenoj zgradi izgrađenoj na kč.br. 3209/3, i označen je kao stan "etažna jedinica- S8" na drugom katu zgrade, površine 83,44 m2 sa sporednim dijelom, lođom i natkrivenim balkonom u istoj razini te spremištem, upisan kao 13. suvlasnički dio, etažno vlasništvo E-8 (1804/10000), sve upisano u zk.ul. 16344, k.o. Z.2 , i to na način da je promjenom brave na ulaznim vratima toga stana izvršila oduzimanje suposjeda stana, a ključ novopostavljene brave nije predala tužitelju.

2. Nalaže se tuženici L. K., iz K., OIB: … da uspostavi ranije suposjedovno stanje, na način da primjerak ključa novopostavljene brave na ulaznim vratima stana preda tužitelju ili osobi koju on odredi, odnosno da o svom trošku promjeni bravu na ulaznim vratima predmetnog stana, te da nove ključeve preda tužitelju ili osobi koju on odredi.

3. Zabranjuje se tuženici takvo ili bilo kakvo slično smetanje tužitelja u suposjedovanju predmetnog stana.“

U točki II. izreke je odlučeno da se tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu za više zatraženo odbija kao neosnovan.

Pod točkom III. izreke je naloženo tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 654.61eur/ 4.932,16 kuna sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove odluke do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, u roku od 15 (petnaest) dana, dok u preostalom dijelu, preko dosuđenog iznosa, zahtjev tužitelja za naknadom troška, se odbija kao neosnovan. U točki IV. izreke je odlučeno:

„1. Na prijedlog tužitelja S. Ž. iz L., OIB: …, kao predlagatelja osiguranja, a protiv tuženice L. K. iz K., OIB: … kao protivnice osiguranja, određuje se privremena mjera kojom se nalaže tuženici i protivnici osiguranja da u roku od 24 sata od dane dostave ovog rješenje preda tužitelju i predlagatelju osiguranja ključ novopostavljene brave na ulaznim vratima stana u Z.2 (…) koji se nalazi u stambenoj zgradi izgrađenoj na kč.br. 3209/3, i označen je kao stan "etažna jedinica- S8" na drugom katu zgrade, površine 83,44 m2 sa sporednim dijelom, lođom i natkrivenim balkonom u istoj razini te spremištem, upisan kao 13. suvlasnički dio, etažno vlasništvo E-8 (1804/10000), sve upisano u zk.ul. 16344, k.o. Z.2 .

2. Ukoliko tuženica i protivnica osiguranja ne ispuni svoju obvezu iz toč. 1. ovog rješenja u ostavljenom roku, sud tuženici i protivnici osiguranja na temelju čl. 342. Stavak 1. u svezi s člankom 263. stavak 2. Ovršnog zakona i čl. 16. Ovršnog zakona, zaprećuje novčanom kaznom u iznos od 663,61 eura/5.000,00 kuna1.

3. Ako se tuženica i protivnik osiguranja i nakon donošenja ovog rješenja bude ponašala suprotno svojoj navedenoj obvezi, sud će na prijedlog tužitelja i predlagatelja osiguranja izreći novčanu kaznu kojom je zaprijetio (članak 342. stavak 1. u vezi s člankom 263. stavak 2. Ovršnog zakona).

4. Ova privremena mjera traje do pravomoćnog okončanja parničnog postupka.“

2. Protiv prvostupanjskog rješenja u cijelosti pravovremeno se žali tuženica zbog svih zakonom predviđenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) te predlaže preinačiti pobijano rješenje i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao i prijedlog za određivanje privremene mjere ili isto ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Kako je pod točkom II. izreke prvostupanjske odluke djelomično odbijen tužbeni zahtjev, u tom dijelu je tuženica uspjela u sporu pa sukladno odredbi čl. 358. st. 3. ZPP- a nema pravni interes podnositi žalbu protiv točke II. izreke, slijedom čega je na temelju odredbe čl. 367. st. 1. ZPP-a valjalo riješiti kao u točki II. izreke rješenja.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je neosnovana.

6. S obzirom da su u pobijanom rješenju navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, da su razlozi jasni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se poziva žaliteljica. Također nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Polazeći od utvrđenja:

- da iz Uvjerenja M.-a RH, P. Z., P. Z. od 20. lipnja 2022. (list 6 spisa) proizlazi da je dana 2. lipnja 2022. u 15,30 sati, dežurstvo P. Z., zaprimilo dojavu K. A. Ž. koja je zatražila policijsku intervenciju na adresi u Z. , navodeći da ju je njen brat S. Ž. zamolio da preuzme njegovu poštu na navedenoj adresi, da je brat u postupku brakorazvodne parnice, ali brava na ulaznim vratima da je promijenjena radi čega da traži pomoć; da je policijska ophodnja P. Z. po zaprimljenoj dojavi intervenirala te obavila razgovor s tražiteljicom intervencije, a od koje da su došli do saznanja da se njen brat i supruga mu L. K. spore oko navedenog stana, te da je ulazna vrata stana otključao L. otac T. K. i omogućio joj preuzimanje bratovih stvari,

- da su stranke bivši bračni drugovi koji su zajedno živjeli u predmetnom stanu do 6.-7. mjeseca 2021., kada je tuženica iz predmetnog stana otišla, a u istom i dalje je ostao živjeti tužitelj, što je razvidno kako iz stranačkih iskaza, tako i iskaza saslušanih svjedoka,

- da je tuženica, u trenutku kada je otišla iz spornog stana u 6.-7. mjesecu 2021. imala ključ stana, dok su preostali ključevi (3 ključa) ostali kod tužitelja, što slijedi iz iskaza stranka i iskaza svjedoka M. K.-K. i I. Ž.,

- da je nesporno kako je bravu na vratima predmetnog stana promijenila tuženica pomoću bravara početkom 6. mjeseca 2022. jer sama tuženica tijekom saslušanja je to priznala, objasnila zbog čega je to učinila, te istakla da nije imala namjeru tužitelju zabraniti ulaz u stan,

- da je nesporno kako je tuženica nije obavijestila tuženika da će promijeniti bravu, niti da mu je dostavila ključ nove brave, što tuženica tijekom saslušanja i priznaje,

prvostupanjski sud je zaključio da su tužitelj i tuženica bili u suposjedu predmetnog stana, bez obzira što je tužitelj živio sam u stanu nakon što je tuženica isti napustila u 6.-7. mjesecu 2021., a to stoga što je tijekom postupka utvrđeno da je tuženica po odlasku iz stana imala i dalje ključeve stana, a što potvrđuje njeno pravo na suposjed spornog stana, pa je odlučio kao u točkama. I. i II. izreke pobijanog rješenja.

8. Opisana utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda, kao i pravilnost primjene materijalnog prava, tuženica nije uspjela dovesti u sumnju svojim žalbenim navodima.

9. Žaliteljica u bitnome ističe kako je tijekom postupka predložila da sud od tužitelja zatraži dostavu dokumentacije (ugovor o radu i potvrde o usavršavanju) za razdoblje od siječnja 2022. do lipnja 2022. kako bi se utvrdilo je li tužitelj u tom razdoblju bio u kakvom radnom odnosu, koliko vremena i gdje, smatrajući da bi time upravo utvrdio „zadnji i mirni posjed tužitelja ili tuženice“.

10. Odredbom čl. 19. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08,

matra da posjed nakon što je

38/09, 153/09 – dalje: ZVDSP) propisano je da se s

stečen traje neprekidno dalje, a tko tvrdi da je prestao ili da je bio prekinut, treba dokazati da su nastupile okolnosti zbog kojih je posjed prestao.

10.1. Sukladno odredbi čl. 21. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 – dalje: ZVDSP) posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

10.2. Prema odredbi čl. 10. st. 6. ZVDSP-a kad isti posjed stvari ili prava ima više osoba, one su suposjednici.

10.3. Odredba čl. 24. st. 1. ZVDSP-a propisuje da je svaki suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

11. U konkretnom slučaju je nesporno da su stranke bivši bračni drugovi koji su zajedno živjeli u predmetnom stanu do lipnja 2021. kada je tuženica, prema vlastitom iskazu na ročištu održanom dana 19. siječnja 2023. (list 67-68 spisa), izašla iz stana i otišla „kod svojih“ s jednim ruksakom, dok su sve njezine stvari ostale u stanu te je po dio stvari došla u 9. mjesecu 2021., a po dio stvari u ožujku 2022. nakon što je dobila posao u R.. Tuženica je također u svom iskazu navela kako je u lipnju 2021. u stanu ostao živjeti tužitelj i tri mačke, da je bilo suglasno da on ostane, a da tuženica ode iz stana te da su se u trenutku promjene brave u stanu nalazile stvari tužitelja kao i da se i dalje tamo nalaze.

12. Dakle, u tijeku postupka je nedvojbeno utvrđeno da je tuženica otišla iz stana u lipnju 2021. te od tada više u stanu nije živjela, dok je tužitelj u stanu neprekidno stanovao nesporno do siječnja 2022., dok iz iskaza saslušane svjedokinje R. M.-R. (list 54 spisa) i tužitelja (list 65 spisa) jasno proizlazi da je i u razdoblju od siječnja do svibnja 2022. u stanu živio tužitelj.

13. Neosnovani su žalbeni navodi tuženice u kojima se poziva na iskaz svjedoka M. L. danog na ročištu održanom dana 23. studenoga 2022. (list 53-54 spisa), u kojem je izjavio da je od 1. siječnja 2022. do kraja 2022. u stanu živio tužiteljičin brat, a budući da je upravo tužiteljičin brat V. K. na ročištu održanom dana 20. rujna 2022. (list 43-44 spisa) iskazao da se tuženica do kraja 2021. više nije vraćala u stan nakon što je iz njega otišla u lipnju 2021. te da ju je on krajem veljače ili početkom ožujka 2022. nagovorio da odu do stana, da su u stanu zatekli hranu u frižideru, da su tu hranu izbacili te su pospremili stan, a nakon toga svjedok V. K. više nije dolazio u stan te misli da je to bilo „negdje krajem 5. mjeseca ove godine“. Dakle, sam Vibor K. tvrdi da je u razdoblju od početka ožujka do svibnja 2022. nije dolazio u predmetni stan, što znači da nedvojbeno u tom razdoblju nije živio u predmetnom stanu.

14. Neprihvatljivi su i neosnovani žalbeni navodi u kojima tuženica osporava tužitelju posljednji mirni suposjed stana u lipnju 2022., tvrdeći da je on napustio stan nakon razvoda braka u siječnju 2022. (i žaleći time ukazati da je njegov posjed prestao), dok s druge strane ona u tom istom stanu nedvojbeno nije stanovala od lipnja 2021., ali smatra da je ona bila u samostalnom posljednjem mirnom posjedu toga stana u lipnju 2022., to jest godinu dana nakon što je iselila iz stana te se u isti više nije vraćala, a tuženiku osporava da je bio u suposjedu iako je u tom stanu živio gotovo godinu dana nakon njezinog odlaska (do svibnja 2022.).

15. Prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim navodima, ocijenio provedene dokaze pravilnom primjenom odredbe čl. 8. ZPP-a te ispravno zaključio da su tužitelj i tuženica u vrijeme promjene brave na ulaznim vratima u stan u Z.2 , bili u posljednjem mirnom suposjedu tog stana, kao i da je tuženica smetala tužitelja u tom suposjedu. To iz razloga što su i tužitelj i tuženica imali ključeve od predmetnog stana te su se u stanu nalazile njihove stvari, što ih čini suposjednicima predmetne nekretnine, a tuženica je promjenom brave u potpunosti isključila tužitelja od dotadašnjega suposjeda, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno primijenio naprijed citirane zakonske odredbe kada je tužitelju pružio posjedovnu zaštitu.

16. Neosnovani su i žalbeni navodi tuženice da prvostupanjski sud nije iznio razloge zbog kojih je prihvatio tužiteljev prijedlog za određivanje privremene mjere.

17. Sud prvog stupnja je u obrazloženju jasno naveo da je tužitelj tijekom postupka učinio vjerojatnim postojanje kumulativnih pretpostavki iz odredbe čl. 346. st. 1. i 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22 - dalje: OZ), odnosno učinio je vjerojatnim postojanje svoje nenovčane tražbine, prava na suposjed spornog stana, te učinio vjerojatnim da je određivanje privremene mjere potrebno da bi se spriječio nastanak nenadoknadive štete, a to s obzirom na utvrđenu činjenicu da je tužitelj do čina smetanja suposjeda živio u predmetnom stanu i na činjenicu da se i danas u stanu nalaze stvari tužitelja do kojih ne može, te da u ovom stanu danas živi treća osoba.

18. Iz stanja spisa je vidljivo da je tuženica u svom iskazu na ročištu održanom dana 19. siječnja 2023. (list 68-69 spisa) jasno navela da su se u trenutku promjene brave u stanu nalazile stvari tužitelja te da se i dalje tamo nalaze; kao i da ni ona niti njezin brat (koji sada živi u predmetnom stanu) nisu pozvali tužitelja da preuzme svoje stvari.

19. Stoga su neosnovani žalbeni navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. t .2. t. 11. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 381. ZPP-a prilikom donošenja odluke o privremenoj mjeri.

20. Na žalbeni navod kako je tužitelj postavio tužbeni zahtjev da ga je tuženica smetala u posjedu stana, a sud mu je pružio zaštitu od smetanja suposjeda stana, valja odgovoriti da to ne čini odluku nerazumljivom i ne predstavlja bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a kako to tvrdi žaliteljica, jer je sud prvog stupnja jasno obrazložio zašto smatra da je tužitelj bio u suposjedu stana te je prihvatio tužbeni zahtjev na smetanje suposjeda stana, dajući za svoja utvrđenja ispravne i valjano obrazložene razloge te pobijana odluka ni u kojem dijelu nije nerazumljiva. Ovdje treba dodati da je u zahtjevu tužitelja za zaštitu posjeda sadržan i zahtjev za zaštitu suposjeda.

21. Stoga je u odnosu na odluku o glavnoj stvari valjalo potvrditi prvostupanjsko rješenje na osnovi odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

22. Pobijajući odluku o troškovima postupka, tuženica je samo navela da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 154 .st. 2. ZPP-a.

22.1. Sud prvog stupnja je odluku o troškovima postupka donio pozivom na odredbu čl. 154. st. 1. ZPP-a, kojom je propisano da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

22.2. U situaciji kada je tužitelj u manjem dijelu odbijen s tužbenim zahtjevom (točka II. izreke prvostupanjskog rješenja), nema mjesta primjeni odredbe čl.154. st. 1. ZPP- a jer tužitelj nije u cijelosti uspio u sporu.

23. No, kako tužitelj nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu (prihvaćen je zahtjev za smetanje suposjeda, a ne posjeda stana, dok mu je u cijelosti pružena utužena posjedovna zaštita u odnosu na suposjed stana), a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, valjalo je o troškovima postupka odlučiti primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a.

24. S obzirom da je i pravilnom primjenom materijalnog prava o troškovima postupka trebalo odlučiti na jednaki način, to je na temelju odredbe čl. 368. st. 2. ZPP-a potvrđena odluka i u odnosu na troškove postupka.

U Zagrebu, 28. studenoga 2023.

Sudac:

Diana Preglej, v.r.