REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

21000 SPLIT, Sukoišanska 6

Poslovni broj P-680/2022-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sucu ovog suda Ivani Madunić, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKE CESTE d.o.o. Zagreb, Vončinina 3, OIB: 55545787885, protiv tuženika ŽUPANIJSKE CESTE SPLIT d.o.o. Split, R. Boškovića 22, OIB: 44118999421, radi regresne naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 22. studenog 2023., uz sudjelovanje punomoćnika po zaposlenju tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene dana 27. studenog 2023.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana plati tužitelju iznos od 4.853,95 EUR- a/36.572,09 kn[1] sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 10. srpnja 2015. pa do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za osam postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodni tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena.

Obrazloženje

1.Tužitelj Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb su ovom sudu dana 22. siječnja 2018. podnio tužbu protiv tuženika Županijske ceste Split d.o.o. Split, radi isplate regresne naknade štete u iznosu od 36.572,09 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 10. srpnja 2015. pa do isplate.

2. U tužbi se navodi da je dana 28. svibnja 2007. na državnoj cesti D-8 u mjestu Živogošće došlo do prometne nezgode u kojoj je oštećen osobni automobil Fiat punto, reg. oznake MA 634-F. Do nezgode da je došlo kada je vozač Đorđe Vitasović nailaskom na poplavljeni dio hodnika izgubio kontrolu nad vozilom i sletio s ceste, pri čemu da je nastala materijalna šteta na vozilu. Vlasnik oštećenog vozila da je 18. srpnja 2007. podnio protiv tužitelja Općinskom sudu u Makarskoj tužbu radi naknade štete. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Makarskoj broj: Pn-335/15 od 31. ožujka 2016. da je naloženo Hrvatskim cestama d.o.o. da plate tužiteljici Nedi Vitasović iznos od 16.408,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31. ožujka 2016. i parnični trošak u iznosu od 17.017,20 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31. ožujka 2016. do isplate.

3. Predmetna nezgoda i nastanak štete da je posljedica neodržavanja državne ceste D-8, koju je bio dužan održavati tuženik. Tužitelj da prema odredbi članka 24. stavak 1. Zakona o javnim cestama ("Narodne novine" broj 180/04) izravno ne izvodi radove građenja, rekonstrukcije i održavanja državnih cesta već da je te poslove prema odredbi stavka 4. istog članka dužan ustupiti pravnoj ili fizičkoj osobi koja je za te radove registrirana, specijalizirana i tehnički opremljena. Za održavanje državne ceste na području Splitsko-dalmatinske županije da je zaključen između tužitelja kao naručitelja i tuženika kao izvoditelja ugovor o redovitom održavanju i zaštiti državnih cesta za razdoblje od 1. travnja 2005. do 31. ožujka 2009. Odredbom članka 13. Ugovora tuženik kao izvoditelj da je preuzeo obvezu izvođenja radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta sukladno odredbama Zakona o javnim cestama ("Narodne novine" broj: 180/04), odredbama Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta ("Narodne novine broj 25/98), odredbama Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta ("Narodne novine" broj: 25/98). Tužitelj se poziva na odredbu članka 24. predmetnog Ugovora.

4. U postupku koji se vodio kod Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Makarskoj pod brojem Pn-335/15 sud da je utvrdio da tuženik nije uredno i pravovremeno ispunio ugovorom preuzete obveze, jer da je utvrđeno da na kolniku na mjestu nastanka predmetne nezgode je kolnik bio poplavljen zbog začepljene odvodne šahate koju je bio dužan održavati tuženik. Sud da je na temelju rezultata provedenog postupka, posebno na temelju iskaza ophodara Ive Cvitanović utvrdio da je do začepljenja sustava za odvodnju i plavljenja kolnika došlo jer djelatnici tuženika nisu pokupili travu koju su pokosili dva dana prije nezgode. Tužitelj da je 12. lipnja 2017. na račun tužiteljice Nede Vitasović isplatio iznos dosuđen predmetnom presudom uvećan za zakonske zatezne kamate, odnosno iznos od 36.572,09 kn. Kako je do nezgode i nastanka štete došlo zbog propusta u održavanju ceste što je posao tuženika sukladno predmetnom Ugovoru, to da je tužitelj temeljem odredbi Zakona o obveznim odnosima stekao zakonske uvjete prema tuženiku postaviti regresni zahtjev za isplaćeni iznos. Stoga tužitelj predlaže sudu donošenje presude sadržaja pobliže specificiranog u izreci ove presude.

5. U odgovoru na tužbu zaprimljenu kod ovog suda dana 8. siječnja 2019. tuženik ističe da ne postoji pravni osnov, odnosno da nisu ispunjene pretpostavke za podnošenje regresne tužbe iz razloga nepostojanja krivnje na strani tuženika, a posebno uzročno-posljedične veze između radnje te pravne osnove i nastanka prometne nezgode. Izvršeni radovi da su uredno ovjereni od strane odgovorne osobe tužitelja i da je vidljivo da nije bilo nikakvih odbitaka zbog nekvalitetno odnosno nepravovremeno izvršenih radova. Potpisana i ovjerena situacija broj 26, odnosno potvrda o uredno ispunjenom ugovoru izdana od strane Hrvatskih cesta d.o.o., Zagreb, Ispostava Split, odnosno tužitelja da je od posebne važnosti jer da je upravo prema stajalištu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske tužitelj potpisom situacije za izvršene radove potvrdio da su sve ugovorne obveze bile izvršene kvalitetno i pravovremeno. Također prema stajalištu tog suda tužitelj bi se naknadno mogao pozivati na netočnost činjenica koje je sam potvrdio svojim potpisom samo u slučaju da je već prilikom potpisivanja naveo određene rezerve u odnosu na takve nezgode za koje bi se eventualno kasnije saznalo, a koje bi bile isključene iz onoga što je obuhvaćeno situacijom. Tužitelj da u tužbi nije naveo niti jedan dokaz iz kojeg bi bilo vidljivo da tuženik nije izvršio svoju ugovornu obvezu. Tuženik da sve radove preuzete Ugovorom o redovitom održavanju i zaštiti državnih cesta pravovremeno i uredno izvršava, a posebice radove ophodnje, a koja da je obavljena sukladno Pravilima i tehničkim uvjetima za ophodnju javnih cesta ("Narodne novine" 111/19).

6. U očitovanju na tuženikov odgovor na tužbu, tužitelj je u podnesku zaprimljenom kod suda 14. veljače 2019. osporio da je prekludiran tražiti naknadu štete jer je ovjerio mjesečnu situaciju broj 26, jer navedeno da ne znači da je tužitelj time priznao i one radove koji nisu izvedeni niti su bili navedeni u situaciji, a o čemu da se je izjasnio VTS RH u rješenju broj Pž-2316/2013-2 od 16. veljače 2017., te rješenju broj Pž-538/12-3 od 18. ožujka 2016. Nadalje se poziva na utvrđenja presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Makarskoj broj Pn-378/15 i prihvaćena utvrđenja iz navedene presude u presudi Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2586/16 od 4. svibnja 2017. Ističe kako je sud u ovom postupku vezan naprijed navedenim presudama, kako u pogledu izreke, tako i u pogledu činjeničnih i pravnih utvrđenja na kojima se temelje, a iz razloga što je istima ostvaren intervencijski efekt. Ovaj tuženik da je bio obaviješten o navedenim parnicama, jer mu je ovaj tužitelj uputio poziv za stupanje u parnicu a što je isti propustio učiniti. Posljedica toga da je to što tuženik ne može u ovom postupku s uspjehom osporavati pravilnost navedenih odluka ni u činjeničnom ni u pravnom pogledu, odnosno u ovom postupku da ne može isticati da je ispunio svoju ugovornu obvezu u potpunosti, kada iz pravomoćnih presuda proizlazi suprotno, odnosno proizlazi da tuženik nije na odgovarajući način održavao cestu sigurnom za promet.

7. Raspravnim rješenjem ovog suda s ročišta od 26. kolovoza 2022. određen je po prijedlogu stranaka zastoj postupka u ovoj pravnoj stvari temeljem odredbe članka 186.g. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP-a), a koji je nastavljen rješenjem suda poslovni broj 10 P-43/2018-31. Predmet je zaveden pod novi poslovni broj P-680/2022.

8. U nastavljenom postupku tužitelj je ustrajao u tužbi i tužbenom zahtjevu dok je tuženik ustrajao u navodima iz odgovora na tužbu.

9. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave priložene spisu, izvršio uvid u spis Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj poslovni broj Pn-335/15 (uz suglasnost stranaka preslikao dijelove tog spisa-list 76 do 97 i odlučio da će činiti sastavni dio ovog spisa), izveo dokaz saslušanjem svjedoka Velibor Erceg, pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno odlučio kao u izreci iz slijedećih razloga:

10. Predmet ovog postupka je regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa kojega je na temelju pravomoćne presude isplatio Nedi Vitasović i to s osnove naknade štete nastale uslijed neodržavanja državne ceste, što je prema navodima iz tužbe bila obveza tuženika.

11. Iz stanja spisa proizlaze slijedeće činjenice:

-da se je 28. svibnja 2007. na državnoj cesti D-8 u mjestu Živogošće dogodila prometna nezgoda na način da je vozač Đorđe Vitasović upravljajući vozilom Fiat punto, reg. oznake MA-643-F naišao na poplavljeni dio kolnika, izgubio kontrolu nad vozilom i sletio s ceste;

- da je 18. srpnja 2007. Đorđe Vitasović podnio tužbu pred Općinskim sudom u Splitu, Stalna služba u Makarskoj kojom tužbom je potraživao naknadu štete kao i parnične troškove s pripadajućim zateznim kamatama. Istom presudom dosuđen je Nedi Vitasović (supruga preminulog Đorđa Vitasovića) iznos od 16.408,00 kn sa kamatama od 31. ožujka 2016. do isplate, te trošak parničnog postupka u iznosu od 17.017,20 kn. Navedeni predmet se vodio pod poslovnim brojem Pn-335/15 (ranije: P-638/07);

- da je presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2586/2016-3 od 4. svibnja 2017. potvrđena naprijed citirana presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj;

- da je ovaj tužitelj po predmetnoj presudi, koja je dakle u međuvremenu postala pravomoćna, isplatio Nedi Vitasović iznos koji u ovom postupku tužitelj potražuje od tuženika;

- da su tužitelj kao naručitelj i tuženik kao izvoditelj zaključili Ugovor o obavljanju poslova redovnog održavanja i zaštite državnih cesta za razdoblje od 1. travnja 2005. do 31. ožujka 2009. Ugovorna grupa br. 10. (dalje: predmetni Ugovor).

- da je tužitelj potpisao Privremenu mjesečnu situaciju broj 26 od 5. lipnja 2007. za obavljene radove na redovitom održavanju i zaštiti državnih cesta zaključno sa 31. svibnja 2007.;

- da je tužitelj izdao tuženiku potvrdu o uredno ispunjenom Ugovoru od 23. ožujka 2009. iz koje proizlazi da je izvoditelj u ugovornom razdoblju izvršio sve ugovorene obveze sukladno zakonskim propisima i pravilima struke a na redovitom održavanju državnih cesta;

- da je ovaj tužitelj uputio tuženiku poziv za stupanje u parnicu pod poslovnim brojem P-638/07 dopisom od 24. svibnja 2012. (list 32 spisa), a koji je tuženik zaprimio (preslik dostavne knjige za poštu).

12. Navedene činjenice među strankama nisu sporne. Sporno je, je li tuženik ispunio svoju ugovornu obvezu pravovremenog i kvalitetnog održavanja ceste, s obzirom na to da se predmetna nezgoda dogodila zbog poplavljenog kolnika uslijed začepljene odvodne šahte.

13. Tužiteljevo pravo na regres, odnosno zahtjev prema tuženiku za isplatu svote koju je isplatio oštećenom temelji obzirom na to da je poslove održavanja ceste tužitelj povjerio tuženiku, temeljem odredbe članka 24. stavak 4. Zakona o javnim cestama ("Narodne novine" 180/04, 82/06, 138/06, dalje: ZJC) budući navedeni Zakon propisuje da tužitelj ne može izvoditi iste (stavak 1. članka 24. ZJC-a), a koje poslove tuženik da nije uredno obavio pa stoga da je odgovoran za neuredno ispunjenje ugovorne obveze (neodržavanje ceste), odnosno da je odgovoran za nastanak štete.

14. Dakle, tužitelj svoje pravo na regres temelji na naprijed citiranim odredbama ZJC-a i na Ugovoru o redovitom održavanju i zaštiti državnih cesta za razdoblje od 1. travnja 2005. do 31. ožujka 2009. Tim Ugovorom tuženik da se je obvezao izvoditi radove na redovnom održavanju i zaštiti državnih cesta sukladno Zakonu o javnim cestama, pravilnicima, Hrvatskim i stranim normama, tehničkim specifikacijama i uvjetima, te drugim zakonima i propisima koji uređuju pitanja i odnose u djelatnosti redovitog održavanja i zaštite cesta (članak 13. predmetnog Ugovora).

15. Prije svega valja navesti kako nije osnovan navod tuženika da tužitelj potpisivanjem i ovjeravanjem Privremene situacije broj 26 za obavljene radove redovitog održavanja i zaštite državnih cesta sa 31. svibnja 2007. (list 22 spisa) i potpisom potvrde o urednom ispunjenju ugovora (list 19 spisa) je prekludiran u pravu da od tuženika zahtijeva naknadu štete zbog neispunjenja ugovorne obveze. Navedeno iz razloga što privremena situacija predstavlja samo tuženikov poziv tužitelju da izvrši plaćanje radova iskazanih u toj situaciji uz tuženikovu izjavu da je radove izveo kvalitetno i u količinama prema podacima u građevinskoj knjizi, ali navedeno ne znači da u određenom segmentu nije došlo do propusta. Dakle, njezinim potpisivanjem i ovjeravanjem tužitelj nije izgubio pravo zahtijevati naknadu štete zbog povrede ugovorne obveze. Isto tako potvrda o urednom ispunjenju ugovora od 23. ožujka 2009. (list 19 spisa) potvrđuje da je tuženik izvršio sve ugovorne obveze sukladno pozitivnim zakonskim propisima i pravilima struke, ali to ne znači da u određenom segmentu nije došlo do propusta.

16. Iz iskaza svjedoka Velibora Erceg, djelatnika tuženika, proizlazi kako je dana 28. svibnja 2007. uredno obavljena ophodnja ceste od strane ophodara. U slučaju da se primijeti da je šahta na cesti začepljena obveza ophodara da je otčepiti ju, ukoliko je primijetio začepljenu šahtu, odnosno prolazio tom dionicom ceste. Inače ophodar da ophodi cestu D-8 u dužini od 60 km, a cestu D-512 u dužini od 15 km, tako da je ophodar u vrijeme prometne nezgode mogao biti na bilo kojoj dionici ceste koju ophodi svakoga dana od 14,00-21,00 sat po ljetnom radnom vremenu. Od strane tužitelja da nije postojao usmeni nalog da se prilikom košnje trave vrši skupljanje iste, budući u troškovniku odnosno opisu stavke košnje trave nije bila stavka košnje sa prikupljanjem i odvozom trave.

17. Sud ne prihvaća tumačenja saslušanog svjedoka u pogledu obveza tuženika kao izvoditelja u postupanju prilikom održavanja cesta za tužitelja, nalazeći da ista nisu u skladu s predmetnim Ugovorom, ZJC, Pravilnikom o održavanju i zaštiti javnih cesta. O tome će sud iznijeti svoj stav u nastavku obrazloženja ove presude.

18. Iz pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj poslovni broj Pn-335/15 proizlazi da je uzrok izlijetanja vozila, udaranja u zasjek i prevrtanja-destabilizacija vozila prolaskom preko lokve vode, pri čemu brzina kretanja tužiteljice da je bila sasvim dovoljna da dođe do takve destabilizacije. Provedenim vještačenjem u postupku poslovni broj Pn-335/15 po sudskom vještaku Stanku Smodlaka, dipl. ing. od 18. rujna 2014. utvrđeno je da je do slijetanja i prevrtanja vozila tužiteljice došlo upravo do stvaranja vodenog klina uslijed velike količine vode na cesti.

19. Iz činjeničnih utvrđenja u postupku Pn-355/15 proizlazi kako se je tužiteljica u kritično vrijeme kretala državnom cestom, da je na sjevernoj kolničkoj traci bila veća količina vode koja se tu zadržavala zbog začepljenog sustava odvodnje, a koji da je bio začepljen travom koja se prethodno kosila na tom dijelu ceste, da je prije nezgode pala velika količina kiše koja je travu slila u šaht, da je tužiteljica upravljala svojim vozilom te da je došlo do nezgode uslijed koje je nastala šteta.

20. Kako je dakle, u postupku poslovni broj Pn-335/15 utvrđeno da je uzrok nezgode vodeni klin zbog začepljenog sustava odvodnje, a ne brzina kretanja vozila, to je nedvojbeno utvrđena uzročno-posljedična veza između tuženikove povrede ugovorne obveze i nastanka štete, na tuženiku je u ovoj parnici bio teret dokaza radi utvrđenja da je eventualno izvršio ugovornu obvezu, te da je šteta nastala iz drugog razloga.

21. Naime, odlučna činjenica na temelju koje se utvrđuje postojanje pretpostavki za tuženikovu odgovornost za štetu jest je li šteta koju je tužitelj oštećenoj osobi kao korisniku javne ceste naknadio nastala kao posljedica tuženikovog propusta u redovitom održavanju i zaštiti državne ceste D-8, s obzirom na mjerodavne odredbe Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta (članci 24., 25., 26.- Narodne novine broj 25/98 i 162/98, dalje Pravilnika) i Pravila i tehničkih uvjeta za ophodnju javnih cesta ("Narodne novine" broj 111/99) i Ugovora. Prema navedenim propisima obveza tuženika bi se u konkretnom slučaju sastojala u uklanjanju masnih mrlja i drugih materijala i predmeta koji ugrožavaju sigurnost prometa te u privremenom označavanju opasnog mjesta postavljanjem prometnih znakova za uspostavu sigurnog odbijanja prometa. Ophodar provodi osiguranje privremeno opasnog mjesta, odmah po dolasku na opasno mjesto s odgovarajućim prometnim znakom, koji se nalazi u ophodarskom vozilu (članak 40. i 45. Pravila).

22. Prema odredbi članka 23. stavak 1. ZJC-a tuženik je dužan osigurati neometan i siguran promet na javnim cestama.

23. Prema odredbi članka 24. stavak 1. ZJC tužitelj ne izvodi radove građenja rekonstrukcije i održavanja javnih cesta, već iste ustupa pravnoj ili fizičkoj osobi koja je za te radove registrirana, specijalizirana i tehnički opremljena (stavak 4.).

24. Odredbom članka 16. stavak 1. predmetnog Ugovora stranke su ugovorile da tuženik mora uspostaviti organizaciju koja jamči obavljanje svih poslova, odnosno koja osigurava sigurno i nesmetano odvijanje prometa i zaštitu cesta koje su predmet ovog Ugovora. Prema stavku 2. istog članka u slučaju da izvoditelj ne uspostavi djelotvornu organizaciju iz stavka 1. tog članka snosi odgovornost za štetu prouzročenu trećim osobama i naručiteljem.

25. Svrha Ugovora koje su stranke u ovoj pravnoj stvari sklopile je održavanje javnih cesta kako bi se omogućilo sigurno odvijanje prometa. Pod održavanjem cesta kako je to propisano Pravilnikom ne misli se samo na reakciju "post festum" ovdje nakon stvaranja vodenog klina, već se od tuženika odnosno od osoba koje obavljaju poslove ophodnje očekuje da iste moraju biti osposobljene i opremljene za obavljanje gospodarske službe, odnosno tuženik je bio dužan kao profesionalac prepoznati potencijalnu opasnost (stvaranje vodenog klina). Navedeno iz razloga jer tužitelj nije ovlašten obavljati poslove redovitog održavanja i ophodnje već je taj posao dužan delegirati na kvalificiranu i stručno osposobljenu osobu (članak 15. Pravila i tehničkih uvjeta za ophodnju javnih cesta ("Narodne novine" 25/98, 111/99).

26. Radovi, tj. poslovi iz članka 24. Pravilnika su sadržaj redovitog održavanja ceste. Kako je dakle ugovorna obveza tuženika bila osigurati sigurno i neometano odvijanje prometa, to je dakle tuženik savjesno ispunjavajući svoju obvezu bio dužan o opasnosti pritjecanja vode na kolnik odmah o takvoj opasnosti izvijestiti tužitelja i poduzeti odgovarajuće mjere kako bi se isto izbjeglo, te na opasno mjesto odmah po dolasku postaviti odgovarajući prometni znak. U okviru održavanja ceste u stanju da se njome može održavati siguran promet, po ocjeni ovog suda podrazumijeva i uklanjanje predmeta i materijala koji se nalaze na kolniku i koji sprječava odvijanje prometa na siguran način, pa tako i uklanjanje vode s kolnika. Tuženik tijekom postupka niti tvrdi, a niti dokazuje da je postupio na navedeni način, posljedično čemu sud nalazi da nije ispunio ugovornu obvezu po predmetnom Ugovoru.

27. Na temelju činjeničnih utvrđenja pravomoćne presude Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj Pn-335/15 od 31. ožujka 2016., te s obzirom na to da su stranke vezane pravomoćnom odlukom kojom je utvrđena odgovornost za štetu sudionicima u prometu, a u ovom postupku je utvrđeno da su između sebe stranke ugovorom nisu regulirale da bi bila isključena odgovornost izvoditelja za bilo kakve opasnosti, odnosno nastanak štete po bilo kakvoj osnovi, to je stoga sud temeljem odredbe članka 1109. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO-a), a sukladno preuzetim obvezama iz sklopljenog Ugovora tuženik u obvezi naknaditi tužitelju iznos kojeg je isplatio oštećeniku, te odlučiti kao u izreci ove presude.

28. Odluka o troškovima postupka je izostala budući da tužitelj koji je uspio u postupku nije popisao troškove.

Novčani iznosi koji su navedeni u izreci ove odluke iskazani su u EUR-ima i kunama sukladno Zakonu o uvođenju kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" 57/22 i 88/22), te je prilikom konverzije korišten fiksni tečaj 7,53450.

U Splitu, 27. studenog 2023.

S U D A C

IVANA MADUNIĆ

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu. Žalba se može izjaviti u roku od 8 dana od dostave prijepisa ove presude, putem ovog suda u pisanom obliku u 3 primjerka.

Odluka kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- tužitelju;

- tuženiku;

- u spis

Broj zapisa: 9-30860-3bb85

Kontrolni broj: 0ee8b-00013-4b768

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=IVANA MADUNIĆ, L=SPLIT, O=TRGOVAČKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.