Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Sukoišanska 6, Split

Poslovni broj: 21. Povrv-473/2022-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sucu ovog suda Ivani Madunić, na prijedlog sudskog savjetnika Marije Kadić Brstilo, u pravnoj stvari tužitelja Rajko Preberina, vl. obrta TRANSPORT-TRGOVINA-AUTOMEHANIKA PREBERINA, OIB: 57703855547, K. Š. Đalskog 30 a, Veliko Trgovišće, koga zastupa punomoćnik Romeo Herceg odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika AUTO CENTAR TROGIR j.d.o.o., OIB:64712384094, Trogirska cesta 30, Trogir, radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 18. listopada 2023. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i odsutnosti tuženika, objavljene 27. studenog 2023.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesen pred javnim bilježnikom Ani Romac iz Sinja poslovni broj UPP/OS-Ovrv-292/2022 od 9. svibnja 2022. kojim se nalaže ovršeniku sada tuženiku Auto centar Trogir j.d.o.o. Trogir, Trogirska cesta 30, OIB: 64712384094, da u roku od 8 (osam) dana namiri novčanu tražbinu ovrhovoditelja sada tužitelja u iznosu od 862,69 EUR-a/ 6.500,00 kn¹ sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 02. siječnja 2022. pa do isplate, po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za osam postotnih poena za razdoblje do 31. prosinca 2022., a od 01. siječnja 2023. do isplate, prema stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, te da tužitelju naknadi odmjerene troškove ovršnog postupka u iznosu od 149,31 Eur/ 1.125,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09. svibnja 2022. pa do isplate, po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena za razdoblje do 31. prosinca 2022., a od 01. siječnja 2023. do isplate, prema stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena. II Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 859,78 EUR/6.478,01 kn ¹, sve u roku od 15 ( petnaest) dana uz zakonsku zateznu kamatu po stopi određenoj primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekuću od dana donošenja presude pa do isplate, dok se zahtjev tužitelja za više traženu naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 74,66 EUR/562,52 kn odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Ovaj postupak ovrhovoditelj sada tužitelj je pokrenuo prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave podnesenom javnom bilježniku Ana Romac iz Sinja.

2. Ovršenik sada tuženik je pravovremeno izjavio prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenog od strane javnog bilježnika Ane Romac iz Sinja poslovni broj UPP/OS-Ovrv-292/2022 od 9. svibnja 2022., pobijajući isto u cijelosti, a nakon čega je Općinski sud u Splitu rješenjem poslovni broj Ovrv-7810/22 od 13. listopada 2022., predmetno javnobilježničko rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo provedene radnje, oglasio se stvarno nenadležnim za postupanje, te je nakon pravomoćnosti spis ustupljen ovom sudu i postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Prigovarajući rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ovršenik sada tuženik je naveo da uvidom u njihove poslovne knjige i konto kartice dugovanje prema tvrtki ovrhovoditelja sada tužitelja nije evidentirano i da se ne slaže s postupkom.

4. U očitovanju na tuženikov prigovor iz dosadašnjeg ovršnog postupka a u podnesku od 2. studenog 2022. tužitelj navodi da se potraživanje tužitelja temelji na ugovoru o prijevozu robe, osobnih vozila iz inozemstva u Hrvatsku, te da je Ugovor o istom zaključen na daljinu, odnosno telefonskim dogovorom između stranaka. Ističe da je tuženik je naručio prijevoz pet osobnih vozila iz Slovenije, s adrese Autootpad in avtovleka Jože Sajko, Hajnsko, Pristava pri Mestinju do Trogira. Tužitelj da je prijevoz obavio, a tuženik nije platio račun za obavljeni prijevoz. Podaci o vozilima i o obavljenom prijevozu vozila vidljivi su iz Međunarodnog tovarnog lista br. CMR C 033517 od 16. prosinca 2021., a prijevoz je obavio vozač tužitelja Stjepan Mrkoci. Tužitelj je dostavio i potvrdu o e-mail prepisci i dostavi računa tuženiku mailom od 8. veljače 2022. Predložio je da sud temeljem izvođenja svih predloženih dokaza, u cijelosti prihvati njegov tužbeni zahtjev.

5. Podnesak tužitelja s prilozima dostavljen je tuženiku, no tuženik se nije na isti očitovao, kao niti pristupio na zakazana ročišta od 24. svibnja 2023., 18. rujna 2023. i 18. listopada 2023. iako uredno pozvan.

6. U dokaznom postupku sud je pregledao dokumentaciju koja se nalazi u spisu i to: račun broj 848/2/1 od 17. prosinca 2021., preslik Međunarodnog tovarnog lista CMR broj C 033517 od 16.12.2021., mail korespodenciju od 08. veljače 2022., pregedao konto karticu partnera od 14. ožujka 2023., pročitao pisani iskaz tužitelja i pisani iskaz svjedoka Stjepana Mrkocija.

7. Ocjenom provedenih dokaza sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

8. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja prema tuženiku radi isplate iznosa od 862,69 Eur/ 6.500,00 kn po računu broj 848/2/1 od 17. prosinca 2021. (list 7 spisa) koji je tužitelj ispostavio tuženiku na ime naknade za obavljeni prijevoz.

9. Iz utuženog računa tužitelja broj 848/2/1 od 17. prosinca 2021. razvidno je da taj račun glasi na tuženika kao obveznika plaćanja istog te da se taj račun odnosi na izvršenu uslugu prijevoza automobila.

10. Sud je sukladno odredbi članka 492. c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,70/19, 80/22 i 114/22 - u daljnjem tekstu ZPP) na pripremnom ročištu održanom dana 24. svibnja 2023. naložio tužitelju da u spis dostavi pisani iskaz tužitelja kao i svjedoka Stjepana Mrkocija. Tužitelj je udovoljio nalogu suda te je u spis dostavio pisani iskaz tužitelja ( list 61-62 spisa) u kojem se navodi da je on vlasnik obrta Transport-trgovina-automehanika Preberina, te da se bavi djelatnošću prijevoza vozila. Negdje u prosincu 2021. telefonski putem da je zaprimio nalog od gospodina Vinka Rakijara da za njegovo trgovačko društvo Auto centar Trogir j.d.o.o. obavi prijevoz 5 rabljenih vozila iz mjesta Hajnsko u Sloveniji do Trogira, a kako je već prije za g. Rakijara pred nekoliko godina obavio prijevoz, nije od njega tražio pisanu narudžbu prijevoza, već mu je bilo dovoljno da usmeno telefonski dogovore prijevoz. te da je naručiteljem prijevoza odmah da je bila dogovorena cijena od 5.200,00 kn +PDV za 5 vozila. Gospodin Vinko da mu je rekao gdje je mjesto istovara i to je usmeno priopćio vozaču Stjepanu Mrkociju koji je obavio prijevoz. Po obavljenom prijevozu i primitku CMR-a, međunarodnog tovarnog lista ispostavio je tuženiku račun koji nije podmirio.

11. Nadalje, iz pisanog iskaza svjedoka Stjepana Mrkocia (list 64 spisa) u bitnom proizlazi da je zaposlen u obrtu Transport-trgovina-automehanika Preberina. Po nalogu poslodavca da je dana 16. prosinca 2021. u mjestu Hajnsko preuzeo 5 vozila te ih isti dan teretnim kamionom za prijevoz vozila dopremio u Trogir na adresu poduzeća Auto centar Trogir d.o.o. Istovaru vozila bio je prisutan jedan gospodin kojeg ne poznaje, a predstavio se kao vlasnik naručitelja Auto centar Trogir d.o.o. Nakon iskrcaja vozila upitao je gospodina koji je stigao na preuzimanje tko će potpisati preuzimanje vozila, nakon čega je ta osoba je preuzela vozila, potpisala CMR i stavila pečat trgovačkog društva na CMR. Prilikom preuzimanja vozila naručitelj prijevoza nije imao nikakvih primjedbi na obavljeni posao transporta vozila i stanje vozila.

12. Uvidom u dostavljeni međunarodni tovarni list CMR C 033517 od 16. prosinca 2021. ( list 66 spisa) utvrđeno je da je pošiljatelj robe Autootpad in Autovleka Joze Sajko Slovenia, primatelj robe je trgovačko društvo Auto centar Trogir j.d.o.o. (tuženik), a prijevoznik je Rajko Preberina, vl. Transport-trgovina-automehanika Preberina (tužitelj), te da je izvršen prijevoz pet rabljenih vozila.

13. Također, iz navedenog teretnog lista proizlazi da je isti potpisan i pečatiran od strane tuženika kao preuzimatelja, kao i da se na navedeni prijevoz primjenjuje Konvencija o ugovoru za međunarodni prijevoz robe cestom (Službeni list SFRJ – Međunarodni ugovori br. 11/58, Narodne novine – Međunarodni ugovori br. 6/16, dalje- CMR Konvencija).

14. Navedena CMR Konvencija u članku 1. stavak 1. propisuje da se primjenjuje na svaki ugovor za prijevoz robe cestom na vozilima, uz naknadu, kad se u ugovoru navedeno mjesto preuzimanja robe na prijevoz i mjesto isporuke nalaze u dvije različite države, od kojih je barem jedna država ugovornica, bez obzira na sjedište i državnu pripadnost stranaka. Slijedom navedenog u ovome predmetu spora mjerodavno pravo je CMR Konvencija.

15. Odredbom članka 4. CMR Konvencije propisno je da se ugovor o prijevozu potvrđuje izdavanjem teretnog lista te da nepostojanje, nevaljanost ili gubitak teretnog lista ne utječe na postojanje ili valjanost ugovora o prijevozu na koji se dalje primjenjuju odredbe Konvencije.

16. Prema odredbi članka 13. stavak 2. CMR Konvencije primatelj robe koji se koristi svojim pravom na prijem robe i tovarnog lista dužan je prijevozniku platiti naknadu prijevoza predviđenu tovarnim listom.

17. Prema pravnom shvaćanju Visokog trgovačkog suda zauzetog na 17. sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova održanoj 20. prosinca 2012., kad u tovarnom listu u međunarodnom prijevozu robe nije naznačeno tko plaća troškove prijevoza i kad nema dokaza da su stranke nakon sastavljanja toga lista izmijenile ugovor o prijevozu na način da su ugovorile da će troškove prijevoza platiti osoba različita od primatelja robe, onda je troškove prijevoza dužan platiti primatelj robe.

18. Slijedom navedenog, ovaj sud zaključuje na temelju izvedenih dokaza da je tuženik (primatelj) bio u poslovnom odnosu sa tužiteljem (prijevoznikom) budući da iz iskaza svjedoka Stjepana Mrkocia proizlazi da je isti kao zaposlenik tužitelja izvršio prijevoz vozila teretnim kamionom i dopremio ih na adresu tuženika u Trogir, te da je tuženik preuzeo vozila, potpisao i pečatirao CMR teretni list, budući je upravo iskaz navedenog svjedoka u suglasju sa dostavljenim međunarodnim tovarnim listom CMR C 033517 od 16. prosinca 2021. ( list 66 spisa) s obzirom da se na istom upravo nalaze pečat i potpis tuženika kao primatelja.

19. Stoga, budući da u međunarodnom tovarnom listu CMR C 033517 od 16. prosinca 2021. ( list 66 spisa) nije naznačeno tko plaća troškove prijevoza, odnosno ta rubrika je ostala nepopunjena, to proizlazi zaključak da je tuženik kao primatelj bio obveznik plaćanja naknade za obavljeni prijevoz.

20. Također se napominje da se tuženik na navode tužitelja iz podneska od 02. studenog 2022., kao i na isprave i pisane iskaze tužitelja i svjedoka koje je tužitelj dostavio u spis, nije posebno očitovao, a samim time niti iste osporio, pa ih sud prihvaća.

21. Isto tako, a s obzirom da je tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi izjavio da u svojim poslovnim knjigama i konto karticama nema podataka o utuženoj tražbini tužitelja, sud je, na prijedlog tužitelja, a temeljem odredbi članka 221.b ZPP-a, raspravnim rješenjem od 24. svibnja 2023. pozvao tuženika da u roku od 15 dana dostavi isprave na temelju kojih se može utvrditi da li je koristio pravo na odbitak pretporeza po utuženom računu.

22. Naime, odredbom članka 221.b stavak 1. ZPP-a propisano je da ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno. Prema stavku 2. istog članka ZPP-a, sud može po službenoj dužnosti zatražiti od ministarstva podatak o tome je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza za tražbine iz stavka 1. tog članka samo ako one po pojedinačnom računu prelaze vrijednost od 10.000,00 kn. Odredbom članka 221.b stavak 4. ZPP-a propisano je da će se smatrati, u slučaju kada tražbina iz stavka 1. tog članka po pojedinačnom računu ne prelazi vrijednost od 10.000,00 kn, da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza ako u roku od 15 dana po pozivu suda ne dostavi isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza.

23. Tuženik se u ostavljenom roku od 15 dana, a niti nakon proteka od tog roka, nije očitovao na traženje suda odnosno nije dostavio izvadak iz svojih poslovnih knjiga ili bilo kakvu drugu ispravu iz koje bi bilo razvidno da isti nije koristio pravo na odbitak pretporeza po utuženom računu.

24. S obzirom na naprijed navedeno, a sukladno odredbama članka 221.b stavak 2. i 4. u vezi sa stavkom 1. ZPP-a, ima se smatrati da utužena tražbina tužitelja postoji.

25. Kako je dakle tužitelj dostavljenim računom, međunarodnim teretnim listom i iskazom tužitelja i svjedoka Stjepana Mrkocia dokazao da su stranke bile u poslovnom odnosu iz ugovora o prijevozu te da je tuženiku izvršio prijevoz vozila naznačenih u CMR teretnom listu, kao i obzirom da iz naprijed navedenog proizlazi da je tuženik predmetni račun tužitelja knjižio u svojim poslovnim knjigama te po istom koristio pravo na odbitak pretporeza, a što znači ga je kao valjanog i prihvatio, to je stoga teret dokaza u ovom postupku da nema dugovanja prema tužitelju bio na tuženiku. Međutim, tuženik uz podneseni prigovor protiv rješenja o ovrsi, a ni u daljnjem tijeku ovog postupka nije ponudio ili predočio sudu niti jedan dokaz kojim bi dokazao svoje navode iz prigovora o nepostojanju dugovanja prema tužitelju, a zbog čega takvi navodi tuženika, ostaju nedokazani, a samim time i neosnovani.

26. Slijedom navedenog, sukladno odredbama članka 8. ZPP-a i primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 7. stavak 1., članak 219. stavak 1. i članak 221.a ZPP-a), sud je zaključio da je tužitelj izvršio uslugu prijevoza vozila navedenu u utuženom računu, te da stoga s osnovom potražuje od tuženika plaćanje po istom. Budući da tuženik tijekom ovog postupka nije dokazao da je tužitelju platio potraživanje po utuženom računu, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, pa je na temelju članka 451. ZPP-a održao na snazi platni nalog i odlučio kao pod točkom I. izreke presude.

27. CMR Konvencija nije regulirala pravo na zatezne kamate kao ni visinu kamatne stope, pa ovdje treba prvenstveno odrediti mjerodavno pravo.

28. Člankom 25. stavkom 1. Zakona o međunarodnom privatnom pravu ( "Narodne novine" broj 101/17, 67/23) propisano je da se pravo mjerodavno za ugovorne obveze određuje se prema Uredbi (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I) (SL L 177, 4. 7. 2008.) unutar njezinog polja primjene.

29. Uredba (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze – Rim I ( Službeni list Europske unije broj L 177/6) u odredbi članka 5. stavak 1. propisuje da ako stranke nisu izabrale mjerodavno pravo, ugovor podliježe pravu države u kojoj prijevoznik ima uobičajeno boravište, pod uvjetom da se mjesto primitka ili mjesto dostave odnosno uobičajeno boravište pošiljatelja također nalazi u toj državi. S obzirom da se mjesto uobičajenog boravišta (sjedište) prijevoznika i mjesto dostave nalaze Republici Hrvatskoj, time ugovor o prijevozu koji je predmet ovog spora podliježe hrvatskom pravu za sva pitanja koja nisu uređena CMR Konvencijom. Stoga se glede kamata primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine broj: 35/05,41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – u daljnjem tekstu ZOO).

30. Na temelju odredbe članka 29. ZOO-a, budući se radi o tražbini proizašloj iz ugovora prijevozu robe cestom tužitelj ima pravo na zatezne kamate na pripadajući iznos glavnice po stopi propisanoj na odnose iz trgovačkih ugovora tekućoj od dana dospijeća utuženog računa pa do isplate, radi čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

31. Odluka o trošku temelji se na članku 154. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 155. ZPP-a uz primjenu važeće Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika («Narodne novine» 142/12, 103/14 i 118/14, 107/15, 37/2022 i 126/2022).

32. Tužitelju je po Tarifi o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika priznat trošak zastupanja na ročištima od 24. svibnja 2023., 18. rujna 2023. i 18. listopada 2023. (Tbr. 9. točka 1.) svako u iznosu od po 149,31 EUR/1.125,00 kn, trošak sastava podneska od 02. studenog 2022. (Tbr. 8. točka 1.) u iznosu od 149,31 EUR/1.125,00 kn, te trošak sastava podneska od 20. ožujka 2023. i 21. lipnja 2023. u iznosu od 37,33 EUR/281,25 kn, uvećano za 25 % PDV u iznosu od 169,97 EUR/1.280,67 kn, što sveukupno iznosi 839,87 EUR/6.328,03 kn.

33. Također tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 19,91 EUR temeljem Tar. br. 1. stavku 1. Tarife sudskih pristojbi iz Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ( "Narodne novine" broj 53/19 i 92/21, dalje: Tarifa sudskih pristojbi).

34. Tužitelju nije priznat daljnji dva puta više zatraženi trošak sastava podnesaka od 21. lipnja 2023. u iznosu od 37,33 EUR/281,25 kn ( odnosno 74,66 EUR/562,52 kn) budući je navedeni trošak tužitelj zatražio tri puta.

35. Stoga je sud prihvatio zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 859,78 EUR/6.478,01 kn, dok je za više zatraženi iznos od 74,66 EUR/562,52 kn zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan, te je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

U Splitu 27. studenog 2023.

Sudac

Ivana Madunić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke može se izjaviti žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana ovom sudu u tri primjerka, a za Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Dna:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku

- u spis.

Broj zapisa: 9-30860-32dd4

Kontrolni broj: 0c8a4-9b07c-675e8

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=IVANA MADUNIĆ, L=SPLIT, O=TRGOVAČKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.