Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž Ovr-521/2023-2

Split, Gundulićeva 29a

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Ankici Matić, kao sucu pojedincu, na temelju nacrta odluke kojeg je sastavila viša sudska savjetnica Ivana Hrkać, u pravnoj stvari ovrhovoditelja P. B. E. iz K., Republika Austrija, OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv I. ovršenika Ž. V. iz S., OIB ... i II. ovršenika S. V. iz S., OIB ..., oboje zastupani po punomoćniku S. K., odvjetniku u Č., radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Ovr-13/2022-37 od 6. ožujka 2023., 27. studenog 2023.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba ovršenika, ukida se rješenje Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Ovr-13/2022-37 od 6. ožujka 2023. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim je rješenjem odbijen prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe.

2. Protiv tog rješenja žale se ovršenici pobijajući rješenje zbog svih razloga koje predviđa odredba čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 143/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 dalje: ZPP ), u svezi s odredbom čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20.) s prijedlogom da se isto preinači sukladno žalbenim navodima, podredno predlaže ukinuti rješenje i predmet vratiti na ponovan postupak.

3. Ovrhovoditelj se usprotivio žalbenim navodima i predložio odbiti žalbu kao neosnovanu.

4. Žalba je osnovana.

5. Ovrha u ovom postupku određena je na temelju ovršne isprave: Ugovora o otplati kredita broj 6.090.997 koji je solemniziran od javne bilježnice B. Š. 25. siječnja 2013. pod brojem OV-605/13, a radi naplate ovrhovoditeljeve novčane tražbine iz vrijednosti nekretnine u suvlasništvu ovršenika.

6. Prvostupanjski je sud odredio predloženu ovrhu ocjenjujući da je prijedlog ovrhovoditelja u potpunosti utemeljen na ovršnoj ispravi koja predstavlja osnovu ovrhe.

7. Ovršenik je predložio odgodu ovrhe, a svoj prijedlog temelji na tvrdnjama da se radi o njihovoj jedinoj nekretnini koja im predstavlja dom.

8. Odredbom čl. 22. OZ-a je propisano da sud određuje ovrhu samo na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave, ako OZ-om nije drukčije određeno, dok prema čl. 23. OZ-a ovršna isprava je i ovršna javnobilježnička odluka i ovršna javnobilježnička isprava.

9. Predmetno rješenje o ovrsi doneseno je na temelju solemnizirane privatne isprave, odnosno, ovršnog javnobilježničkog akta kao ovršne isprave, a iz sadržaja spisa predmeta proizlazi da se radi o Ugovoru o kreditu sklopljenom između banke kao davatelja kredita, te ovršenika kao korisnika kredita, kojim je korisniku kredita (ovršeniku kao fizičkoj osobi) odobren i stavljen na raspolaganje kredit u valuti Euro. 10. Na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 11. ožujka 2022. u Zagrebu usvojen je zaključak da je obveza ovršnog suda, u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.), a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe. Sukladno navedenom zaključku, sudovi koji postupaju po, među ostalim, vjerodostojnim ispravama, zadužnicama, javnobilježničkim aktima ili solemniziranim privatnim ispravama koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, u ovom slučaju ovršni sud, imaju ovlaštenje i dužnost po službenoj dužnosti paziti na ništetnost ugovornih odredaba potrošačkih ugovora, neovisno o inicijativi stranke potrošačkog ugovora. Na taj način, nacionalni sudovi u Republici Hrvatskoj osiguravaju sudsku kontrolu koju zahtijeva pravo Europske unije.

11. U tom smislu, ukazuje se na pravno shvaćanje koje je izrazio Sud Europske unije u slučaju C-407/18 (slučaj Kuhar protiv Slovenije, presuda od 26. lipnja 2019.) po kojem su sudovi dužni ispitati jesu li odredbe sadržane u javnobilježničkom aktu (potrošačkom ugovoru) nepoštene odnosno ništetne u smislu Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. U Obavijesti Europske komisije-Smjernicama za tumačenje i primjenu Direktive Vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL C 323, 27.9.2019., str. 4.–92.), u vezi s praksom Suda Europske unije, jasno su istaknute slijedeće smjernice (pravna shvaćanja):

„Nacionalni sud obvezan je ispitati, po službenoj dužnosti, nepoštenost ugovorne odredbe kada su dostupni pravni i činjenični elementi potrebni za to. Ako smatra da je određena ugovorna odredba nepoštena, ne smije se primijeniti, osim ako se potrošač tome protivi“ (C-243/08 Pannon GSM).

Sud je nekoliko puta naglasio da postupci kojima se vjerovnicima daje mogućnost bržeg izvršenja potraživanja na temelju naloga za izvršenje koji nisu presude dobivene na temelju spora o meritumu i koji ne podrazumijevaju meritorne provjere nacionalnih sudova ili podrazumijevaju samo ograničene meritorne provjere, ne smiju potrošače lišiti njihovog prava na odgovarajuću zaštitu od nepoštenih ugovornih odredaba. To znači da posebna vrsta postupka koju prodavatelj robe ili pružatelju usluga odabere, ili koja se u suprotnome primjenjuje, ne smije smanjiti temeljna postupovna jamstva koja se na temelju Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima zahtijevaju radi dobrobiti potrošača“ (C-618/10 Banco Español de Crédito, C-415/11 Aziz; C-76/10 Pohotovost’ i C-77/14 Radlinger Radlingerová).

To znači da je potrebno uzeti u obzir zaštitu od nepoštenih ugovornih odredaba u različitim fazama postupaka, koja se osigurava nacionalnim pravilima, na primjer u fazi prije izdavanja platnog naloga ili u fazi izvršenja ili opozicije ili u vezi s pravnim lijekovima protiv ovrhe na temelju hipoteke koja se temelji na javnobilježničkoj ispravi.“ (C-49/14 Finanmadrid; C-176/17 Profi Credit Polska; C- 632/17 PKO i C-448/17 EOS KSI Slovensko. i C-32/14 ERSTE Bank Hungary).“

12. U skladu sa zaključkom usvojenim na naprijed spomenutom zajedničkom sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u postupku preispitivanja postojanja nepoštenih (ništetnih) ugovornih odredaba, ovršni sud je u predmetnom postupku dužan primarno provjeriti jesu li ovršenici potrošači (što bi se moglo zaključiti iz sadržaja ovršnih isprava i podataka u spisu predmeta), a za slučaj utvrđenja da se radi o potrošačima, pribaviti Ugovor o kreditu na kojem ovrhovoditelj zasniva svoje potraživanje prema ovršenicima (u ovom slučaju taj ugovor već prileži spisu predmeta), radi provjere radi li se o potrošačkom ugovoru koji sadrži nepoštene ugovorne odredbe.

13. S tim u svezi, valja ukazati prvostupanjskom sudu na mogućnost da, po potrebi, u tu svrhu može zakazati i ročište, time da mora potrošača izvijestiti o eventualno utvrđenoj ništetnosti ugovornih odredaba te o posljedicama ništetnosti.

14. Ukoliko se potrošač izjasni da želi ostati vezan nepoštenim ugovornim odredbama, odnosno, ukoliko se odrekne od zaštite potrošača, takva izjava mora se unijeti u zapisnik ili u službenu bilješku u spisu.

15. U spomenutoj situaciji (a i ukoliko se utvrdi da se ne radi o potrošaču niti o potrošačkom ugovoru), prvostupanjski sud će nastaviti ovrhu prema pravilima ovršnog zakona.

16. U okolnostima utvrđenja da se radi o potrošaču i o potrošačkom ugovoru, što bi se moglo razumjeti iz sadržaja predmetnog ugovora koji u ovom slučaju predstavlja ovršnu ispravu, a ovršenik kao potrošač se ne odrekne zaštite, ovršni sud je dužan, kako je naprijed naglašeno, po službenoj dužnosti preispitati ništetnost ugovornih odredaba ugovora o kreditu. Kod ocjene da se radi o nepoštenim odnosno ništetnim ugovornim odredbama, ovršni sud je ovlašten odbiti prijedlog za ovrhu, točnije, ako je rješenje o ovrsi doneseno, ovršni sud može preinačiti rješenje o ovrsi te ovršni zahtjev odbiti u cijelosti ili djelomično, odnosno, obustaviti ovrhu u cijelosti ili djelomično, a u slučaju sumnje o nepoštenosti ugovornih odredaba, kada se radi o ovrsi na temelju ovršne isprave, ovršenika uputiti u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i odgoditi ovrhu po službenoj dužnosti do okončanja parničnog postupka u kojem će biti utvrđeno radi li se o nepoštenim ugovornim odredbama, odnosno o visini tražbine ovrhovoditelja.

17. Iz iznesenih razloga, kako je prvostupanjski sud propustio postupiti na gore navedeni način, žalbu ovršenika valjalo je uvažiti i pobijano rješenje ukinuti, temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a, u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

18. Međutim, već sada se ukazuje prvostupanjskom sudu, da je, u slučaju sumnje da se radi o nepoštenim odredbama Ugovora koji predstavljaju ovršne isprave, dužan ovrhu odgoditi do okončanja postupka u kojem će se ispitati sadrži li ovršna isprava kao potrošački ugovor nepoštene odnosno ništetne ugovorne odredbe, čak i po službenoj dužnosti.

19. U nastavku postupka, prvostupanjski će sud o prijedlogu za odgodu ovrhe odlučiti pravilnom primjenom mjerodavnih zakonskih odredaba, imajući u vidu primjedbe iz ovoga rješenja.

Split, 27. studenog 2023.

Sutkinja:

Ankica Matić, v. r.