Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-497/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sucu tog suda Borisu Mimici, na temelju nacrta odluke kojeg je izradila sudska savjetnica Ivana Papić Jurić, u pravnoj stvari tužitelja E. M. d.o.o., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku S. Š., odvjetnici u S., protiv tuženika D. Š. iz J., OIB: ..., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Jastrebarskom, poslovni broj Povrv-683/2019-6 od 2. siječnja 2023., 27. studenog 2023.,
p r e s u d i o j e
Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava te se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Jastrebarskom, poslovni broj Povrv-683/2019-6 od 2. siječnja 2023.:
a) potvrđuje u pobijanom dijelu točke I. izreke kojim je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 717,02 Eur / 5.402,38 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 557,23 Eur /4.198,48 kuna od 25. ožujka 2019. do isplate, po stopi određenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena,
b) preinačuje u pobijanom dijelu točke I. izreke kojim je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 139,36 eura/ 1.050,00 kn zajedno sa zakonskim kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate u roku od osam dana, te u točci III. izreke i sudi:
"Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi ukupne troškove parničnog postupka u iznosu od 476,97 eura/ 3.593,75 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 2. siječnja 2023. (dana donošenja prvostupanjske presude) do isplate, po stopi određenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena."
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika G. F. iz S., poslovni broj Ovrv1134/2019 od 4. travnja 2019., u dijelu kojim se nalaže D. Š. iz J., OIB: ..., da tužitelju E. M. d.o.o., Z., OIB: ..., namiri novčanu tražbinu u iznosu 717,02 Eur / 5.402,38 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 557,23 Eur /4.198,48 kuna od 25. ožujka 2019. do isplate, do isplate po stopi određenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i da mu naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 139,36 Eura/1.050,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 2. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (odnosno pet) postotna poena, u roku od 8 dana.
II. Ukida se rješenje o ovrsi javnog bilježnika G. F. iz S., poslovni broj Ovrv- 1134/2019 od 04. travnja 2019., u dijelu ovršnog troška u iznosu od 74,00 kuna / 9,82 Eur i predvidivog troška ovršnog postupka u iznosu od 120,91 Eur / 911,00 kuna, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
III. Nalaže se tuženiku D. Š. iz J., OIB: ..., da tužitelju E. M. d.o.o., Z., OIB: ..., naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 337,61 Eura / 2.543,75 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. siječnja 2023. do isplate po stopi određenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana."
2. Protiv te presude žali se tuženik, pobijajući istu u dosuđujućem dijelu zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05.,
a koji se zakon u
2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. 25/13. i 89/14., dalje: ZPP, ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe članka 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.) s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak, podredno da se ista presuda ukine radi nastupanja zastare potraživanja.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 717,02 eura/5.402,38 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, na ime dospjelog duga po tekućem računu tuženika koji je imao prema A. B., prije H. A. A. B., temeljem Ugovora o tekućem računu od 15. siječnja 2009., a koji dug je tužitelj otkupio temeljem Ugovora o cesiji od 5. listopada 2018.
6. S obzirom na vrijednost predmeta spora, radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP-a. Prema odredbi članka 467. stavka 1. ZPP-a, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP.
7. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 467. stavak 1. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti.
8. Po provedenom postupku, koji je prethodio odlučivanju o zahtjevu tužitelja sud prvog stupnja utvrdio je sljedeće činjenice:
- da je uvidom u priložene Ugovor o tekućem računu između H. A. A. B. i D. Š. od 05.01.2009., otkaz Ugovora od 12. veljače 2015. i prometa po predmetnom računu, nesporno utvrđeno da je između A. B. d.d., prije H. A. A. B., i ovdje tuženika, nastao pravni odnos, a što tuženik ni ne spori,
- da je iz Ugovora o cesiji od 5. listopada 2018. i Dodatka Ugovora o cesiji, sklopljenih između A. B. d.d., kao cedenta i E. M. d.o.o., kao cesionara, vidljivo da je Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj A. B. d.d., sukladno članku 80.
35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.) ustupio tužitelju tražbinu, a koja se odnosi na tražbine iz predmetnog Ugovora o tekućem računu,
- da tuženik nije uredno izvršavao svoje obveze te da je banka 12. veljače 2015. otkazala Ugovor o tekućem računu te da je cjelokupno dugovanje tuženog dospjelo na naplatu,
- da je tuženik uredno primio otkaz Ugovora 17.02.2015.,
- da je tuženik priznao dug, naveo da zna da je dužan banci ali da ne zna točno koliko jer da ima dugova u više banaka, nadalje da zna da mora platiti ali da ne zna otkud.
9. Na temelju tako utvrđeno činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je zaključio da je tuženik u obvezi platiti tužitelju dugovanje ime dospjelog duga po tekućem računu tuženika koji je imao prema A. B. (ranije H. A. A. B.). Stoga je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim i održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi kako je to odlučeno pod točkom I. izreke presude, a imajući u vidu odredbe članka 221.a i 451. stavak 3. ZPP-a.
10. Naime, iz tijeka postupka proizlazi da je tuženik bio u ugovornom odnosu sa prednikom tužitelja A. B. d.d. (ranije H. A. A. B.), kao što proizlazi i da je svoju tražbinu A. B. d.d. ustupio tužitelju na temelju naprijed citiranog Ugovora i Dodatka ugovora o cesiji, a o kojem prijenosu tražbine je tužitelj obavijestio tuženika, sukladno odredbi članku 80. ZOO-a.
11. Odredbom članka 9. ZOO-a propisuje kako je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, a odredba članka 65. stavak 1. ZOO-a propisuje kako je na temelju obveze vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je.
12. Nadalje, odredbom članka 84. stavak 1. ZOO-a propisano je da primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja
13. Kako nije sporno da tuženik nije podmirio predmetno dugovanje, a visina istog proizlazi iz izvoda otvorenih stavaka, kao vjerodostojne isprave, prema odredbi Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., članka 31.
73/17., 131/20., 114/22.), to je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika javnog bilježnika G. F. iz S., poslovni broj Ovrv-1134/2019 od 4. travnja 2019. u dijelu izreke kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 717,02 Eur / 5.402,38 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 557,23 Eur /4.198,48 kuna od 25. ožujka 2019. do isplate.
14. U odnosu na prigovor zastare predmetnog potraživanja, koji je tuženik prvi put istaknuo u žalbi, za navesti je da je isti prigovor prekludiran u smislu odredbe članka ako stranka nije tijekom 352. stavak 2. ZPP-a, kojom je propisano da
prvostupanjskoga postupka istaknula prigovor zastare ili prigovor radi prebijanja, odnosno neki drugi materijalnopravni ili postupovnopravni prigovor o pitanju na koji prvostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti, ona taj prigovor ne može iznijeti u žalbi.
15. U odnosu na financijsko vještačenje koje tuženik, suprotno svojim navodima, po prvi puta predlaže u žalbi, za navesti je da se, sukladno odredbi članka 351. stavak osim ako se oni odnose na bitne
1. ZPP-a, u žalbi ne mogu predlagati novi dokazi,
povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti, a što u konkretnom nije slučaj.
16. Nadalje, ispitujući odluku o trošku postupka sadržanu u točki I. i III. izreke prvostupanjske presude, koju tuženik žalbom pobija, ovaj sud utvrđuje kako je materijalno pravo pogrešno primijenjeno, a sve iz razloga kako će biti obrazloženo u nastavku.
17. Na sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017. u Zagrebu prihvaćen zaključak da se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.
17.1. Dakle, kako ovršni i parnični postupak u konkretnom slučaju nisu dva zasebna postupka, već je ovršni postupak, po ispunjenju zakonskih uvjeta, prerastao u parnični postupak, to je tužitelju trebalo priznati sveukupni trošak postupka u iznosu od 476,97 eura/ 3.593,75 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude, te preinačiti odluku o troškovima na način da se tuženiku naloži naknada sveukupnog ovršnog i parničnog troška.
18. Slijedom navedenog, na temelju odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a i članka 373. ZPP-a trebalo je žalbu tuženika djelomično odbiti, a djelomično uvažiti te odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.
Split, 27. studenog 2023.
Sudac:
Boris Mimica, v. r.