REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-1305/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Biljane Bojanić, predsjednice vijeća, Nataše Babić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavičić-Sirotić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. B. iz Z., OIB …, koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva M. i s. d.o.o., Zagreb, protiv tuženog L. H. d.o.o. k.d., V. G., OIB …, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3109/20-33 od 9. ožujka 2023., ispravljenoj rješenjem istoga suda poslovni broj Pn-3109/2020-35 od 17. ožujka 2023., na sjednici vijeća od 27. studenoga 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se kao neosnovane žalbe tužiteljice i tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3109/20-33 od 9. ožujka 2023., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj Pn-3109/2020-35 od 17. ožujka 2023.

Obrazloženje

1st Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I./ Tuženik L. H. d.o.o.k.d., V. G., OIB: … dužan je platiti tužiteljici M. B. iz Z., OIB: … iznos od 3.218,53 EUR[1] / 24.250,00 kn s osnova neimovinske i imovinske štete sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 26. travnja 2019. godine pa do isplate sve to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te joj naknaditi i parnične troškove u iznosu od 2.306,63 EUR / 17.379,27 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

II./ Odbija se tužiteljica sa dijelom zahtjeva za isplatu iznos od 663,61 EUR / 5.000,00 kn s osnova neimovinske i imovinske štete sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 26. travnja 2019. godine pa do isplate sve to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg po lugodišta za tri postotna poena, a u roku od 15 dana.

III./ Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti.“, a rješenjem istoga suda poslovni broj Pn-3109/2020-35 od 17. ožujka 2023. ispravljena je prvostupanjska presuda od 9. ožujka 2023., na način da u 17. redu točke I. izreke presude iz riječi: „…tri postotna poena…,“ ima pisati: „…počev od 09. ožujka 2023. do isplate…“.

2nd Protiv navedene prvostupanjske presude pravovremene žalbe podnijele su obje parnične stranke.

2nd1st Tužiteljica navedenu presudu pobija zbog pogrešne primjene materijalnog prava u dijelu u kojem je odbijena s tužbenim zahtjevom u odnosu na visinu neimovinske štete, jer prvostupanjski sud, iako je primijenio nove Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske, nije uzeo u obzir činjenicu velike inflacije koja je u razdoblju od kolovoza 2020. do siječnja 2023. iznosila čak 17,4%, što je trebalo uzeti u obzir kod odmjeravanja pravične novčane naknade na ime fizičkih bolova, straha i raznih oblika duševnih boli. Stoga, dosuđeni iznos od 3.218,53 eur / 24.250,00 kuna ne predstavlja primjerenu naknadu, s obzirom i na zaostale trajne posljedice od 5%. Kod odmjeravanja pravične novčane naknade prvostupanjski sud je trebao uzeti u obzir da tužiteljica obavlja težak rad u Švedskoj – stajaći posao, te da je riječ o osobi rođenoj 1983., dakle osobi mlađe dobi koja će navedene posljedice trpjeti kroz cijeli život i one će utjecati na njezine svakodnevne aktivnosti. Pogrešna je odluka o parničnom trošku s obzirom da je tuženik tijekom postupka osporavao svoju odgovornost, pa je navedeno također trebalo uzeti u obzir. U pogledu osnove odgovornosti tuženik nije uopće uspio, a u visini zahtjeva uspio je u neznatnom dijelu, pa je trošak trebalo odmjeriti sukladno odredbi čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku, s obzirom da tužiteljica nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva. Tužiteljica podnosi žalbu i protiv odluke o trošku u dijelu u kojem joj nisu priznati svi zatraženi parnični troškovi, s obzirom da su sve poduzete radnje bile potrebne i usmjerene ka ekonomičnosti i efikasnosti vođenja parničnog postupka. Žalbeni je prijedlog tužiteljice da se pobijana presuda preinači i u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev, uključujući sav trošak prvostupanjskog postupka, kao i trošak žalbe.

2nd2nd Tuženik prvostupanjsku presudu pobija iz svih žalbenih razloga. Ističe da je pobijana presuda donesena isključivo na temelju iskaza tužiteljice, te da nikakvim drugim dokazom nije utvrđeno da bi pod na kojem je tužiteljica pala bio mokar i sklizak, jer to nisu potvrdile niti svjedokinje koje su iskazivale da je pod bio suh i čist, a ne stoji stav prvostupanjskog suda da se radi o svjedokinjama koje imaju interes za uspjehom tuženika kao poslodavca, pogotovo što su iste upozorene da je davanja lažnog iskaza kazneno djelo. S druge strane, tužiteljica ima itekakav interes za uspjeh u ovom postupku, pa je prvostupanjski sud neosnovano poklonio vjeru isključivo iskazu tužiteljice kao stranke. Također, prvostupanjski sud je ignorirao iskaze svjedokinja M. B. i J. J., a koje su iskazale da im je poznato da je tužiteljica imala probleme s kukom i da joj je isti znao propasti. Prvostupanjski sud utemeljio je svoju presudu isključivo na iskazu tužiteljice, pa je počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, budući da presuda ima nedostataka radi kojih se ne može ispitati, s obzirom da postoji proturječnost o odlučnim činjenicama utvrđenim tijekom postupka. Nadalje, saslušani bivši suprug tužiteljice u svojstvu svjedoka T. B. iskazao je da je tužiteljica imala problem s ugradnjom proteze i s kukom, što je potvrdio i sudski vještak, navodeći da je stanje pacijentice moglo dovesti do pada, međutim, da okolnost pada ne može komentirati. Osporava se i visina dosuđene neimovinske štete, jer ista nije sukladna provedenom vještačenju i nema uporište u kriterijima koji su relevantni za utvrđivanje povrede prava osobnosti. Također, nije jasno kako je sud utvrdio da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć u trajanju od 170 sati, kada je njen suprug naveo da je u par navrata obavio dućan i neke druge stvari, da se radilo o 4-5 puta kupovine kruha i slično. Također, nije jasno kako je sud utvrdio postojanje trajnog umanjenja životne aktivnosti u visini od 5%, kada tužiteljica prema vlastitom iskazu danas radi u Š., i to posao koji se sastoji od rada u kuhinji i pretežno stojećeg. Također je utvrđeno iz dokumentacije da je tužiteljica i prije pada imala progresivnu bol u desnoj preponi, pa uzrok boli nije pad već njeno ranije zdravstveno stanje. Osporava se odluka o parničnom trošku s obzirom da je prvostupanjski sud, kada je utvrdio da je tužiteljica uspjela u sporu u omjeru od 65,82%, dakle da se radilo o podjednakom uspjehu stranaka u sporu, primijenio čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku, a trebao je odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka po čl. 154. st. 4. Zakona o parničnom postupku. Stoga, predlaže se da se pobijana presuda preinači i odbije tužiteljicu s tužbenim zahtjevom.

3rd Sa žalbama stranaka postupljeno je po čl. 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. – dalje: ZPP).

4th Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5th Žalbe stranaka nisu osnovane.

6th Prvostupanjski sud naložio je tuženiku naknaditi tužiteljici imovinsku i neimovinsku štetu, jer je utvrdio da je tužiteljici ta šteta nastala 6. kolovoza 2018. prilikom pada u prostoru L. trgovine na adresi u Z., na način da se prilikom izlaska iz navedene trgovine nedaleko blagajne poskliznula na mokar i sklizak pod, uslijed čega je pala te zadobila tjelesne ozljede. Utvrđeno je da je vrijeme bilo suho, da je tužiteljica imala obuvene tenisice, da je u ruci nosila samo manje stvari (kruh, cigarete i salamu) te da tužiteljica ničim nije doprinijela nastanku štetnog događaja. Provedenim vještačenjem utvrđeno je da je tužiteljica zadobila prijelom desne pubične kosti, odnosno gornjeg ramusa te kosti. Zbog navedenog, tužiteljica je trpjela fizičke bolove jakog intenziteta 2 dana, srednje jake bolove 7 dana i slabe bolove 40 dana. Trpjela je primarni jakog intenziteta i kratkotrajan (u trenutku ozljeđivanja), sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 5 dana, manjeg intenziteta u trajanju od 15 dana. Nadalje, kod tužiteljice je zaostalo umanjenje životne aktivnosti u visini od 5%, a tuđa pomoć i njega bila joj je potrebna 4 sata kroz 20 dana i 3 sata kroz 30 dana (zbog odlaska na kontrole, kućanskih poslova, te odlaska po namirnice).

6th1st Temeljem čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. - dalje: ZOO). tužiteljici je dosuđena pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti (čl. 19. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima) za fizičke bolove u iznosu od 8.000,00 kuna, za strah 4.500,00 kuna te za umanjenje životne aktivnosti od 5% iznos od 7.500,00 kuna. Tužiteljici je dosuđena imovinska šteta za 170 sati po cijeni za tuđu pomoć i njegu od 25,00 kuna od 4.250,00 kuna, ili sveukupno iznos od 3.218,53 eur / 24.250,00 kuna. U preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen je kao previsoko postavljen.

7th Takvu odluku prvostupanjskog suda neosnovano osporavaju stranke svojim žalbama.

7th1st Prvostupanjski sud u donošenju presude nije počinio ni jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a, pa tako nije počinjena niti bitna povreda na koju tuženik ukazuje, ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer presuda ima sve razloge o odlučnim činjenicama, te se može ispitati.

8th Tuženik osporava da bi u prvostupanjskom postupku bila utvrđena njegova odgovornost za predmetni štetni događaj, jer da iz ni jednog dokaza, osim saslušanja tužiteljice, ne proizlazi da je pod u poslovnici tuženika bio mokar. Sam pad tužiteljice u poslovnici tuženika nije sporan, međutim, sporan je uzrok toga pada – da li je tužiteljica pala svojom krivnjom, pogotovo kod činjenice da je imala problema s kukom i nogom, ili je pala uslijed skliskog poda.

8th1st Prvostupanjski sud je utvrdio na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka i po načelu neposredne ocjene dokaza (čl. 8. ZPP-a) da je uzrok pada tužiteljice bio vlažni pod. Naime, iako na dan štetnog događaja nije padala kiša, tužiteljica je pala na prostoru između blagajne i izlaza, gdje kupci spremaju kupljene predmete u vrećice te je moguće da je došlo do curenja neke tekućine, a upravo je tužiteljica navela da se nije radilo o vodi niti ulju, već o nekoj tekućini koja može biti sok, mlijeko ili sl. Točno je da činjenicu mokrog poda nisu potvrdile svjedokinje M. B. i J. J., ali prvostupanjski sud njihove iskaze nije prihvatio iz razloga što se radi o djelatnicama tuženika, što prihvaća i ovaj sud, ali ne iz razloga da bi one imale interesa da tuženik uspije u sporu, nego su u odnosu djelatnika i poslodavca, dakle, ekonomski ovisne o tuženiku.

8th2nd S druge strane, svjedok T. B., iako nije bio očevidac štetnog događaja, već je došao naknadno po pozivu tužiteljice, iskazao je da je bio u braku s tužiteljicom, da ona nije imala nikakvih padova niti je imala problema s ugrađenom protezom u kuku, pošto je operacija ugradnje bila uspješna i da se potpuno adaptirala hodu s ugrađenom protezom, iz čega proizlazi da uzrok pada nije operativni zahvat na kuku tužiteljice.

8th3rd Nadalje, tužiteljica je iskazala, a koji iskaz je prvostupanjski sud prihvatio, da se poskliznula na mokri pod jer joj je desna noga proklizala prema naprijed, kao da će napraviti špagu, zbog čega je zadobila lom pubične kosti. Iskazala je da je na podu nakon pada uočila mokru mrlju veličine oko 20x10 cm, da ona nije bila masna ali da je bila skliska, a da su na podu bile bijele pločice.

8th4th Stoga je neosnovan žalbeni navod tuženika vezan uz usporavanje svoje odgovornosti, jer je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je uzrok pada tužiteljice mokri pod u prodavaonici tuženika koji, s obzirom na mjesto i karakteristike, predstavlja i opasnu stvar, pa je i odgovornost tuženika temeljena na odredbi čl. 1064. ZOO-a.

9th Suprotno žalbenim navodima tužiteljice i tuženika, pravilno je prvostupanjski sud primijenio čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a te čl. 19. st. 1. i 2. ZOO-a kod odluke o visini pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti tužiteljice, kao i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege, s obzirom da je dosuđena visina pravične novčane naknade neimovinske štete sukladna Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz oblasti dosude neimovinske štete.

10th Tužiteljica neosnovano osporava odbijajući dio tužbenog zahtjeva smatrajući da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir inflaciju, međutim, prvostupanjski sud je pravilno štetu dosudio sukladno naprijed navedenim zakonskim odredbama i Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske te je za umanjenje životne aktivnosti od 5% dosuđena pravična naknada u iznosu od 7.500,00 kuna sukladno naprijed navedenim kriterijima, što tužiteljica neosnovano osporava.

11th Tuženik u žalbi ukazuje na ranije zdravstveno stanje tužiteljice. Međutim, ni saslušanjem svjedoka – supruga tužiteljice niti provedenim vještačenjem ne proizlazi da je uzrok pada ugrađena proteza u kuku tužiteljice, a tijekom prvostupanjskog postupka tuženik tu činjenicu nije ničim dokazao. Po čl. 1063. ZOO-a šteta nastala u vezi sa opasnom stvari, smatra se da potječe od te stvari, osim ako se dokaže da ona nije bila uzrok štete, a teret tog dokaza je na štetniku.

11th1st Tuženik ističe da je potreba za tuđom pomoći i njegom neosnovano utvrđena u trajanju od 170 sati, međutim, trajanje potrebe za tuđom pomoći i njegom utvrđeno je na temelju ozljede koju je tužiteljica zadobila i po procjeni vještaka, pa je stoga i taj žalbeni navod neosnovan.

11th2nd Tuženik ukazuje da je trajno umanjenje životne aktivnosti tužiteljice utvrđeno od 5% iako ona danas radi pretežno stojeće poslove u Švedskoj. Međutim, ni taj žalbeni navod nije relevantan, s obzirom da s 5% umanjenja životne aktivnosti osoba može raditi stajaće poslove, ali će prilikom rada ulagati pojačane napore u obavljanju tih poslova sukladno stupnju umanjenja životne aktivnosti.

11th3rd Tuženik nadalje osporava da bi bolovi bili uzrokovani predmetnim padom a ne ranijom ozljedom, međutim, nakon provedenog medicinskog vještačenja i primjedbi tuženika na isto, vještak je te primjedbe otklonio u svom usmenom očitovanju na ročištu 21. ožujka 2022.

12th Tužiteljica i tuženik neosnovano osporavaju odluku o parničnom trošku, s obzirom da je prvostupanjski sud parnični trošak pravilno odmjerio temeljem čl. 154. st. 2. te čl. 155. ZPP-a za sve radnje koje su bile potrebne u postupku, kao i trošak medicinskog vještačenja u cijelosti, a trošak zastupanja tužiteljici odmjeren je s obzirom na njen postotak uspjeha u sporu od 65,82% pa joj je u tom dijelu i odmjeren parnični trošak.

13th Slijedom navedenoga, žalbe tužiteljice i tuženika odbijene su kao neosnovane, te je potvrđena prvostupanjska presuda temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a.

U Puli-Pola, 27. studenoga 2023.

Predsjednica vijeća:

Biljana Bojanić, v.r.