Broj:10.P-1108/2019-25

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P  R  E  S  U  D  A

Općinski sud u Osijeku po sucu Lidiji Šmit, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja B. B. iz V., OIB, zastupanog po punomoćniku V. S., odvjetniku iz O. društva S. & Z. iz O., protiv tuženika P. banke Z. d.d. iz Z., OIB, zastupanog po punomoćnici M. V. L., odvjetnici iz O. društva L. i partneri iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 9. studenog 2023., u prisutnosti tužitelja osobno uz punomoćnika tužitelja V. S., odvjetnika iz O. i zamjenika punomoćnika tuženika M. Š., odvjetnika iz O., nakon donošenja i objave dana 27. studenog 2023.,

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje se ništetnim dio odredbe članka 4. i 7. Ugovora o kreditu broj 9012231941, od 18. siječnja 2007., potvrđen u obliku javnobilježničkog akta kod javnog bilježnika B. A. iz O. pod brojem OU-69/07 dana 23. siječnja 2007., koji je sklopljen između tužitelja B. B., V., OIB:, kao korisnika kredita i tuženika P. banke Z. d.d., Z., OIB:, kao Kreditora, te dio odredbe članka 1., svih sedam Dodataka navedenog ugovora o kreditu, u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovi jednostrane odluke Banke.

II/ Nalaže se tuženiku P. banci Z. d.d., Z., isplatiti tužitelju B. B., V., OIB:, s osnova stečenog bez osnove na ime preplaćenih iznosa kamata iznos od 2.840,62 eura/21.402,67 kn[1] (slovima: dvijetisućeosamstočetrdeseteuraišezdeset dvacenta/dvadesetjednatisućačetiristodvijekuneišezdesetsedamlipa), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope HNB-a uvećane za 5 postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015., do 31. prosinca 2022., u visini zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koje teku:

- na iznos od 39,93 EUR/300,86 kn od 01.09.2007. pa do isplate

- na iznos od 40,07 EUR/301,91 kn od 01.10.2007. pa do isplate

- na iznos od 39,17 EUR/295,15 kn od 01.11.2007. pa do isplate

- na iznos od 40,10 EUR/302,14 kn od 01.12.2007. pa do isplate

- na iznos od 39,45 EUR/297,24 kn od 01.01.2008. pa do isplate

- na iznos od 40,67 EUR/306,42 kn od 01.02.2008. pa do isplate

- na iznos od 72,14 EUR/543,55 kn od 01.03.2008. pa do isplate

- na iznos od 73,79 EUR/555,98 kn od 01.04.2008. pa do isplate

- na iznos od 71,97 EUR/542,25 kn od 01.05.2008. pa do isplate

- na iznos od 71,39 EUR/537,91 kn od 01.06.2008. pa do isplate

- na iznos od 71,42 EUR/538,14 kn od 01.07.2008. pa do isplate

- na iznos od 71,66 EUR/539,90 kn od 01.08.2008. pa do isplate

- na iznos od 71,10 EUR/535,73 kn od 01.09.2008. pa do isplate

- na iznos od 71,12 EUR/535,83 kn od 01.10.2008. pa do isplate

- na iznos od 74,91 EUR/564,42 kn od 01.11.2008. pa do isplate

- na iznos od 75,03 EUR/565,33 kn od 01.12.2008. pa do isplate

- na iznos od 75,69 EUR/570,27 kn od 01.01.2009. pa do isplate

- na iznos od 79,50 EUR/599,00 kn od 01.02.2009. pa do isplate

- na iznos od 78,88 EUR/594,33 kn od 01.03.2009. pa do isplate

- na iznos od 77,04 EUR/580,47 kn od 01.04.2009. pa do isplate

- na iznos od 77,77 EUR/585,92 kn od 01.05.2009. pa do isplate

- na iznos od 77,78 EUR/586,02 kn od 01.06.2009. pa do isplate

- na iznos od 76,51 EUR/576,49 kn od 01.07.2009. pa do isplate

- na iznos od 77,02 EUR/580,33 kn od 01.08.2009. pa do isplate

- na iznos od 75,95 EUR/572,25 kn od 01.09.2009. pa do isplate

- na iznos od 76,76 EUR/578,34 kn od 01.10.2009. pa do isplate

- na iznos od 76,20 EUR/574,14 kn od 01.11.2009. pa do isplate

- na iznos od 77,21 EUR/581,73 kn od 01.12.2009. pa do isplate

- na iznos od 75,34 EUR/567,62 kn od 01.06.2011. pa do isplate

- na iznos od 76,86 EUR/579,09 kn od 01.07.2011. pa do isplate

- na iznos od 80,51 EUR/606,61 kn od 01.08.2011. pa do isplate

- na iznos od 68,79 EUR/518,27 kn od 01.09.2011. pa do isplate

- na iznos od 64,28 EUR/484,29 kn od 01.10.2011. pa do isplate

- na iznos od 63,01 EUR/474,78 kn od 01.11.2011. pa do isplate

- na iznos od 63,83 EUR/480,90 kn od 01.12.2011. pa do isplate

- na iznos od 63,75 EUR/480,34 kn od 01.01.2012. pa do isplate

- na iznos od 65,56 EUR/493,97 kn od 01.02.2012. pa do isplate

- na iznos od 61,43 EUR/462,88 kn od 01.04.2012. pa do isplate

- na iznos od 61,46 EUR/463,07 kn od 01.05.2012. pa do isplate

- na iznos od 62,04 EUR/467,44 kn od 01.06.2012. pa do isplate

- na iznos od 61,95 EUR/466,76 kn od 01.07.2012. pa do isplate

- na iznos od 61,53 EUR/463,58 kn od 01.08.2012. pa do isplate

- na iznos od 61,35 EUR/462,26 kn od 01.09.2012. pa do isplate

- na iznos od 60,34 EUR/454,66 kn od 01.10.2012. pa do isplate

- na iznos od 61,57 EUR/463,86 kn od 01.11.2012. pa do isplate

- na iznos od 61,79 EUR/465,56 kn od 01.12.2012. pa do isplate

- na iznos od 61,46 EUR/463,10 kn od 01.01.2013. pa do isplate

- na iznos od 15,77 EUR/118,79 kn od 01.03.2013. pa do isplate

- na iznos od 41,06 EUR/309,35 kn od 01.04.2013. pa do isplate

- na iznos od 40,61 EUR/306,00 kn od 01.05.2013. pa do isplate

- na iznos od 39,77 EUR/299,66 kn od 01.06.2013. pa do isplate

- na iznos od 39,75 EUR/299,48 kn od 01.07.2013. pa do isplate

- na iznos od 40,07 EUR/301,89 kn od 01.08.2013. pa do isplate

- na iznos od 40,40 EUR/304,38 kn od 01.09.2013. pa do isplate

- na iznos od 40,90 EUR/308,17 kn od 01.10.2013. pa do isplate

- na iznos od 33,35 EUR/251,28 kn od 01.12.2013. pa do isplate

- na iznos od 33,53 EUR/252,64 kn od 01.01.2014. pa do isplate

- na iznos od 1,13 EUR/8,54 kn od 01.02.2015. pa do isplate

- na iznos od 1,14 EUR/8,63 kn od 01.03.2015. pa do isplate

- na iznos od 1,14 EUR/8,61 kn od 01.04.2015. pa do isplate

- na iznos od 1,13 EUR/8,54 kn od 01.05.2015. pa do isplate

- na iznos od 4,45 EUR/33,54 kn od 01.06.2015. pa do isplate

- na iznos od 4,45 EUR/33,55 kn od 01.07.2015. pa do isplate

- na iznos od 4,49 EUR/33,81 kn od 01.08.2015. pa do isplate

- na iznos od 8,12 EUR/61,15 kn od 01.10.2015. pa do isplate

- na iznos od 8,18 EUR/61,55 kn od 01.11.2015. pa do isplate

- na iznos od 8,21 EUR/61,80 kn od 01.12.2015. pa do isplate,

sve u roku od 15 dana.

III/ Utvrđuje se ništetnim dio odredbe članka 1., 4. i 7. Ugovora o kreditu broj 9012231941, od 18. siječnja 2007., potvrđen u obliku javnobilježničkog akta kod javnog bilježnika B. A. iz O. pod brojem OU-69/07, dana 23. siječnja 2007., koji je sklopljen između tužitelja B. B., V., OIB:, kao korisnika kredita i tuženika P. banke Z. d.d., Z., OIB:, kao Kreditora, te dio odredbe članka 1. i 3. svih sedam Dodataka navedenog ugovora o kreditu, u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

IV/ Nalaže se tuženiku P. banci Z. d.d., Z., da tužitelju B. B., V., OIB: s osnova stečenog bez osnove na ime preplaćenog iznosa zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli isplati iznos od 29.187,68 eura/219.914,57 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope HNB-a uvećane za 5 postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015., do 31. prosinca 2022., u visini zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koje teku:

- na iznos od 1,03 EUR/7,73 kn od 01.03.2008. pa do isplate

- na iznos od 6,75 EUR/50,89 kn od 01.04.2008. pa do isplate

- na iznos od 3,00 EUR/22,58 kn od 01.05.2008. pa do isplate

- na iznos od 362,07 EUR/2.728,01 kn od 01.04.2009. pa do isplate

- na iznos od 26,63 EUR/200,68 kn od 01.05.2009. pa do isplate

- na iznos od 24,19 EUR/182,29 kn od 01.06.2009. pa do isplate

- na iznos od 21,35 EUR/160,84 kn od 01.07.2009. pa do isplate

- na iznos od 21,83 EUR/164,48 kn od 01.08.2009. pa do isplate

- na iznos od 19,99 EUR/150,60 kn od 01.09.2009. pa do isplate

- na iznos od 22,04 EUR/166,08 kn od 01.10.2009. pa do isplate

- na iznos od 17,80 EUR/134,13 kn od 01.11.2009. pa do isplate

- na iznos od 132,92 EUR/1.001,46 kn od 01.12.2009. pa do isplate

- na iznos od 39,82 EUR/300,00 kn od 01.01.2010. pa do isplate

- na iznos od 93,60 EUR/705,23 kn od 01.06.2011. pa do isplate

- na iznos od 116,25 EUR/875,89 kn od 01.07.2011. pa do isplate

- na iznos od 103,88 EUR/782,72 kn od 01.08.2011. pa do isplate

- na iznos od 164,58 EUR/1.240,05 kn od 01.09.2011. pa do isplate

- na iznos od 170,04 EUR/1.281,14 kn od 01.10.2011. pa do isplate

- na iznos od 123,81 EUR/932,84 kn od 01.11.2011. pa do isplate

- na iznos od 119,33 EUR/899,10 kn od 01.12.2011. pa do isplate

- na iznos od 113,82 EUR/857,55 kn od 01.01.2012. pa do isplate

- na iznos od 121,85 EUR/918,07 kn od 01.02.2012. pa do isplate

- na iznos od 2.305,15 EUR/17.368,18 kn od 01.03.2012. pa do isplate

- na iznos od 117,21 EUR/883,09 kn od 01.04.2012. pa do isplate

- na iznos od 113,41 EUR/854,48 kn od 01.05.2012. pa do isplate

- na iznos od 114,35 EUR/861,59 kn od 01.06.2012. pa do isplate

- na iznos od 118,33 EUR/891,58 kn od 01.07.2012. pa do isplate

- na iznos od 114,61 EUR/863,51 kn od 01.08.2012. pa do isplate

- na iznos od 116,03 EUR/874,23 kn od 01.09.2012. pa do isplate

- na iznos od 111,86 EUR/842,81 kn od 01.10.2012. pa do isplate

- na iznos od 108,84 EUR/820,02 kn od 01.11.2012. pa do isplate

- na iznos od 113,81 EUR/857,53 kn od 01.12.2012. pa do isplate

- na iznos od 114,07 EUR/859,47 kn od 01.01.2013. pa do isplate

- na iznos od 4.470,95 EUR/33.686,39 kn od 01.02.2013. pa do isplate

- na iznos od 5.276,16 EUR/39.753,20 kn od 01.03.2013. pa do isplate

- na iznos od 58,19 EUR/438,45 kn od 01.04.2013. pa do isplate

- na iznos od 62,22 EUR/468,83 kn od 01.05.2013. pa do isplate

- na iznos od 58,15 EUR/438,13 kn od 01.06.2013. pa do isplate

- na iznos od 57,64 EUR/434,26 kn od 01.07.2013. pa do isplate

- na iznos od 53,36 EUR/402,03 kn od 01.08.2013. pa do isplate

- na iznos od 55,53 EUR/418,36 kn od 01.09.2013. pa do isplate

- na iznos od 56,77 EUR/427,77 kn od 01.10.2013. pa do isplate

- na iznos od 3.585,68 EUR/27.016,31 kn od 01.11.2013. pa do isplate

- na iznos od 39,43 EUR/297,12 kn od 01.12.2013. pa do isplate

- na iznos od 40,78 EUR/307,29 kn od 01.01.2014. pa do isplate

- na iznos od 38,70 EUR/291,56 kn od 01.02.2014. pa do isplate

- na iznos od 40,78 EUR/307,24 kn od 01.03.2014. pa do isplate

- na iznos od 41,49 EUR/312,64 kn od 01.04.2014. pa do isplate

- na iznos od 2.487,59 EUR/18.742,77 kn od 01.05.2014. pa do isplate

- na iznos od 27,72 EUR/208,85 kn od 01.06.2014. pa do isplate

- na iznos od 27,54 EUR/207,48 kn od 01.07.2014. pa do isplate

- na iznos od 27,94 EUR/210,54 kn od 01.08.2014. pa do isplate

- na iznos od 2.303,77 EUR/17.357,77 kn od 01.09.2014. pa do isplate

- na iznos od 15,93 EUR/120,04 kn od 01.10.2014. pa do isplate

- na iznos od 15,95 EUR/120,07 kn od 01.11.2014. pa do isplate

- na iznos od 16,34 EUR/123,05 kn od 01.12.2014. pa do isplate

- na iznos od 5.350,83 EUR/40.315,92 kn od 01.01.2015. pa do isplate,

sve u roku od 15 dana.

V/ U preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 0,57 eura/4,33 kuna, zajedno s pripadajućim kamatama od dospijeća 1. ožujka 2007., pa do isplate, i iznosa od 1,19 eura/8,93 kuna, zajedno s pripadajućim kamatama od dospijeća 1. travnja 2007., pa do isplate, na ime tečajne razlike se odbija kao neosnovan.

VI/ Nalaže se tuženiku P. banci Z. d.d., Z., da nadoknadi tužitelju B. B., Višnjevac, OIB:, prouzročene troškove parničnog postupka u iznosu od 2.764,10 eura/20.826,11 kuna, s pripadajućim zateznima kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

VII/ U preostalom dijelu zahtjeva za naknadom parničnog troška, tužitelj se odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi podnesenoj po punomoćniku i tijekom postupka navodi da je s tuženikom dana 18. siječnja 2007., zaključio Ugovor o kreditu broj 9012231941, na iznos od 113.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke, važećem na dan korištenja kredita, na rok otplate od 360 mjeseci. Člankom 4.1. Ugovora o kreditu, ugovoreno je kako početna kamatna stopa iznosi 4,35% godišnje, a koja kamata je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana, a člankom 7.2. Ugovora, određeno je da u slučaju promjene kamatne stope iz članka 4. ovog Ugovora, korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. Tijekom trajanja ugovornog odnosa tužitelj je s tuženikom sklopio sedam Dodataka ugovora o kreditu, a predmetni kredit tužitelj je konačno otplatio 22. prosinca 2014. Osim što tužitelj nije mogao utjecati na vrijeme i način promjene kamate, nije mogao provjeriti niti pravilnost i uzrok njezine promjene, jer zato nije imao nikakvih egzaktnih kriterija, niti je mogao o istom pregovarati s tuženikom. Osim što je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva, prilikom sklapanja ugovora tužitelju nisu prezentirani mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja CHF-a, kao i uvećanja mjesečnog anuiteta uslijed rasta tečaja, a tužitelju je ponuđen kredit vezan uz valutnu klauzulu CHF prezentiran kao najpovoljniji kredit s najnižom kamatnom stopom, a tužitelj kao prosječni potrošač nije mogao znati za rizik tečaja CHF-a. Uslijed navedenih promjena tuženik je temeljem ni štetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi po svakom mjesečnom anuitetu neosnovano stekao iznos koji će biti naknadno utvrđen vještačenjem nakon pribave dokumentacije. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-7129/2013, od 13. lipnja 2014., kojom se potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012, od 4. srpnja 2013., u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke, kojom se utvrđuje da je, između ostalih, tuženik P. banka Z. d.d., u razdoblju od 10. rujna 2003., do 31. prosinca 2008., povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojemu je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P- 1401/2012, a potvrđene presudom broj Pž-6632/2017, u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke, kojom se utvrđuje da je između ostalih tuženik P. banka Z. d.d., u razdoblju od 1. studenog 2004., do 31. prosinca 2008., povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je na taj način tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima. Odredbom članka 138. a. Zakona o zaštiti potrošača, sada određen odredbom 118. Zakona o zaštiti potrošača, određeno je da odluka suda donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavak 1. tog zakona, obvezuje ostale sudove u postupku individualne pravne zaštite. Odredbom članka 502. c. ZPP-a, propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojim će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502. a. stavak 1. tog zakona, za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Kako tužitelj ne raspolaže cjelokupnom dokumentacijom vezanom za predmetni ugovor o kreditu, a tuženik nije postupio po zahtjevu tužitelja od 6. svibnja 2019., za dostavom predmetne dokumentacije, to tužitelj nije u mogućnosti postaviti određeni tužbeni zahtjev, to će tužitelj sukladno članku 186. stavak 3., u svezi s stavkom 4. i 5. istog članka Zakona o parničnom postupku, postaviti određeni tužbeni zahtjev, nakon dostave navedene dokumentacije i provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja. Predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva temeljem odredbi članka 1111., u svezi s člankom 1115. Zakona o obveznim odnosima, te članka 502. c. Zakona o parničnom postupku, kojim se utvrđuje ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, te isplata preplaćenih iznosa zajedno s pripadajućim kamatama od dospijeća do isplate uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

2. Tuženik se po punomoćniku u odgovoru na tužbu i tijekom postupka u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, navodeći da je isti pogrešno koncipiran na način kao da je predmetni ugovor i dalje na snazi, iako je isti u cijelosti prestao isplatom kredita. U konkretnom slučaju, stranke su potpisom ugovora na jasan i nedvojben način izrazile svoju volju u pogledu promjenjive kamatne stope, kao i u pogledu valutne klauzule te je tužitelj time u cijelosti prihvatio sve rizike koji mogu utjecati na visinu anuiteta tijekom razdoblja korištenja kredita, a tužitelju su i prije samog zaključenja Ugovora o kreditu pružene sve informacije te je bio upoznat i s valutnom klauzulom i rizicima tečaja kao i promjene kamatne stope po kojem činjenice je potpuno neosnovano pozivanje tužitelja na nepoznavanje bilo kojeg segmenta predmetnog ugovornog odnosa. Ugovaranje valutne klauzule u potpunosti je zakonito, a sukladno članku 22. Zakona o obveznim odnosima, a tuženik nije mogao predvidjeti niti svjetsku krizu koja je nastupila, niti izvanredni porast tečaja CHF u odnosu na kunu. Tužitelj je sklapanjem predmetnog ugovora pristao i na promjenjivu kamatnu stopu, a Zakon o zaštiti potrošača, a kasnije i Zakon o bankama i Zakon o kreditnim institucijama propisuju kriterije promjenjivosti kamatne stope, a tuženik je učinio potrošačima dostupnim uvjete promjenjivosti kamatne stope u formi "Informacije o načinu promjene kamatnih stopa po kreditima građana promjenjivim temeljem odluka nadležnih tijela banke". Iz svih relevantnih zakona koji uređuju poslovanje banaka kao i Zakona o zaštiti potrošača, Zakona o potrošačkom kreditiranju, Zakona o obveznim odnosima, Direktive EU 2008/48, koja dopušta ugovorene varijabilne kamate u potrošačkim kreditima, Direktive 93/13, te dosadašnje sudske prakse Vrhovnog suda RH jasno proizlazi da je ugovaranje promjenjive kamatne stope dopušteno, pa je očito kako sama promjenjiva kamata nije niti može biti ništetna, a posebno ne može biti ništetan cijeli Ugovor o kreditu. Konkretne kamatne stope koje su bile u primjeni u konkretnom ugovoru određene su na temelju ugovorne ovlasti čiji je misao prilagodba kamatne stope uvjetima na tržištu pa se ne može smatrati da kamatna stopa nije odrediva. Ni jedna od primijenjenih kamatnih stopa ne prelazi Zakonom najvišu dopuštenu stopu ugovorne kamate. U konkretnom slučaju ugovorna volja stranaka je ugovaranje upravo promjenjive, a ne fiksne kamatne stope i ugovaranje kredita s valutnom klauzulom. Valutna klauzula je Zakonom izričito dopuštena klauzula te je očito kako je prilikom sklapanja spornog Ugovora o kreditu s tužiteljem, tuženiku potpunosti postupio u skladu s pozitivnim propisima kao i načelima hrvatskog pravnog poretka te nije ni na koji način počinio povredu koju mu tužitelj pokušava imputirati navodima tužbe niti prilikom sklapanja ugovora, a niti kasnije prilikom mijenjanja kamatne stope. Potraživanje tužitelja kao da je kamatna stopa trebala ostati fiksna negira i sama presuda na koju se poziva i to u dijelu rješenja kada VTS ukida presudu Trgovačkog suda u kojem se nalaže tuženicima da ponude potrošačima izmjenu ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na način da kamatna stopa bude fiksna i to u postotku koji je bio izražen u Ugovoru kao važeća stopa na dan sklapanja ugovora te očito da tužitelj nema pravo zahtijevati od suda da naloži tuženiku da na čitavo razdoblje trajanja Ugovora o kreditu zaračunava početnu kamatnu stopu. Tuženik ističe i prigovor zastare budući da pravo na povrat stečenog bez osnove dospijeva u trenutku stjecanja, odnosno u trenutku kada je plaćena rata kredita, međutim, kako se u konkretnom slučaju radi o iznosima koje je tužitelj isplaćivao tuženiku sukcesivno, tada zastarni rok od 5 godina počinje teći za svaku od tih isplata od dana kada je nastupila i završava istekom 5 godina nakon toga. Zastara, a kako je to definirano člankom 241. Zakona o obveznim odnosima, prekida se jedino i isključivo radnjom vjerovnika poduzetom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom kojoj je svrha ostvarenje konkretne individualne tražbine vjerovnika. U konkretnom slučaju takva je radnja poduzeta nakon što je zastara već nastupila stoga je prigovor zastare u potpunosti osnovan. Tuženik se protivi provođenju financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, no ukoliko isto bude određeno, predlaže da vještak utvrdi kolika bi bila realna kamatna stopa odnosno povećanje iste, obzirom na sve kriterije koji su utjecali, odnosno mogli utjecati na kretanje parametara uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope, u periodu otplate kredita, odnosno na troškove kredita. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

3. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je proveo dokaze uvidom u: preslik Ugovora o kreditu broj 9012231941, od 18. siječnja 2007., ovjeren po javnom bilježniku B. A. iz O. pod brojem OU-69/07 dana 23. siječnja 2007.; obavijest o otplati kredita od 8. siječnja 2015.; otplatnu tablicu s prikazom efektivne kamatne stope od 18. siječnja 2007.; zahtjev tužitelja za dostavom dokumentacije od 6. svibnja 2019.; odgovor tuženika od 21. svibnja 2019., na zahtjev tužitelja; sudsku praksu; Prvi Dodatak ugovora o kreditu od 10. studenog 2009.; Drugi Dodatak ugovora o kreditu od 22. veljače 2012.; Treći Dodatak ugovora o kreditu od 29. siječnja 2013.; Četvrti Dodatak ugovora o kreditu od 6. veljače 2013.; Peti Dodatak ugovora o kreditu od 30. listopada 2013.; Šesti Dodatak ugovora o kreditu od 30. travnja 2014.; Sedmi Dodatak ugovora o kreditu od 22. kolovoza 2104.; knjigovodstvenu karticu od 11. lipnja 2019.; pregled uplata po kreditu na dan 11. lipnja 2019.; otplatni plan u periodu od 28. veljače 2007., do 22. prosinca 2014.; proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku DV Consulting d.o.o. iz Osijek i izvršio uvid u nalaz i mišljenje vještaka od 18. travnja 2023., i saslušao tužitelja u svojstvu stranke.

4. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka financijsko-knjigovodstvene struke od 18. travnja 2023., slijedi da je dana 18. siječnja 2007., tužitelj kao Korisnik kredita, sa tuženikom kao Kreditorom, zaključio Ugovor o kreditu broj: 9012231941, koji je potvrđen po Javnom bilježniku, dana 23. siječnja 2007., pod brojem OU-69/07, i to na iznos u visini od 113.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju za CHF, tečajne liste Banke, važećem na dan korištenja kredita. Visina kamatne stope prilikom zaključenja Ugovora o kreditu je iznosila 4,35% godišnje i ugovorena je kao promjenjiva kamatna stopa. Na listu 14. spisa se nalazi Prvi otplatni plan, iz kojega je vidljiva visina anuiteta od 562,53 CHF, a na listu 113. spisa nalazi se otplatni plan sa svim promjenama visine kamatnih stopa u kojem dokumentu je tuženik naveo da je datum korištenja kredita 31. siječnja 2007., kada je srednji tečaj iznosio 4,538177 kn, pa je nastavno na navedeno visina anuiteta 562,53 CHF x 4,538177 kn=2.552,86 kn mjesečno. Kredit je prijevremeno otplaćen dana 22. prosinca 2014., u visini od 94.238,50 kn, prema podacima na listu 12. spisa. Dodatak Ugovora o kreditu broj 1., je od 10. studenog 2009., kojim se ugovara Moratorij otplate kredita, međutim u tom je trenutku već promijenjena visina kamatne stope na 6,10% godišnje, pa je tim Dodatkom utvrđena visina nedospjele glavnice od 108.568,65 CHF, dok je prema prvom otplatnom planu u tom trenutku visina nedospjele glavnice 107.478,01 CHF, pa je vještak sačinio Otplatni plan sa visinom kamatne stope iz Ugovora o kreditu. Dodatak ugovoru o kreditu broj 2., je od 22. veljače 2012., gdje je učinjena djelomična

prijevremena otplata kredita u visini od 10.374,58 CHF, pa je vještak sačinio Otplatni plan prema visini kamatne stope iz Ugovora o kreditu koji iznosi 507,33 CHF x 4,53817 7 kn=2.302,35 kn mjesečno. Dodatak Ugovoru o kreditu broj 3., od 29. siječnja 2013., sa djelomičnom prijevremenom otplatom kredita u visini od 19.790,80 CHF, i kamatnom stopom na ostatak u visini od 5,25%, pa je vještak sačinio Otplatni plan sa kamatnom stopom iz Ugovora o kreditu, koji iznosi 399,98 CHF x 4,538177 kn=1.815,18 kn mjesečno. Dodatak Ugovoru o kreditu broj 4., od 6. veljače 2013., o prijevremenoj otplati kredita u visini od 23.845,09 CHF, te pa je vještak za novu glavnicu sačinio Otplatni plan, gdje anuitet sada iznosi 270,65 CHF x 4,538177 kn=1.288,26 kn. Dodatak Ugovoru o kreditu broj 5., od 30. listopada 2013., o prijevremenoj otplati kredita u iznosu od 16.515,57 CHF, te je vještak sačinio Otplatni plan iza ovu glavnicu primjenom visine kamatne stope iz Ugovora o kreditu koji anuiteta iznosi 179,57 CHF x 4,538177 kn=814,92 kn. Dodatak Ugovoru o kreditu broj 6., od 30. travnja 2014., o djelomičnoj prijevremenoj otplati kredita u iznosu od 10.000,94 CHF, prema sačinjenom otplatnom planu u smislu visine kamatne stope iz Ugovora o kreditu iznosi 123,78 CHF x 4,538177 kn=561,74 kn. Dodatak Ugovoru o kreditu broj 7., od dana 22. kolovoza 2014., o prijevremenoj djelomičnoj otplati kredita u visini od 9.996,02 CHF, te je prema sačinjenom Otplatnom planu, visina novog anuiteta 67,58 CHF x 4,538177 kn=306,69 kn mjesečno. Prijevremena otplata kredita se odnosi na nedospjelu glavnica u iznosu od 11.922,96 CHF x 4,538177 kn, što iznosi 54.108,50 kuna. Promjena visine kamatne stope od 08/2007., je 5,35% godišnje, od 02/2008, je 6,10% godišnje, od 05/2011., je 5,50% godišnje, od 08/2011., je 5,25% godišnje, od 01/2014., je 3,23% godišnje. Izračunata razlika vise plaćenih kamata (gdje su manje plaćene kamate označene predznakom minus (-), iznosi 21.402,67 kn ili 2.840,62 €. Tečajna razlika iznosi 219.927,83 kn ili 29.189,44 eura, kao razlika između pozitivne i

negativne tečajne razlike, a razlike više plaćenih kamata i tečajne razlike između manje plaćene kamate i razlike između pozitivne i negativne tečajne razlike prikazane su u tablicama po godinama i mjesecima.

5. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, te je uredio tužbeni zahtjev na način da na ime preplaćene kamate potražuje isplatu iznosa 2.840,62 €/21.402,67 kn, a na ime tečajne razlike potražuje isplatu iznosa od 29.189,44 eura/219.927,83 kn, zajedno s pripadajućim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, a sukladno nalazu i mišljenju vještaka.

6. Tuženik po punomoćniku u cijelosti osporava nalaz i mišljenje vještaka, predmetni nalaz i mišljenje baziran je na pogrešnoj premisi kao da je između stranaka ugovorena fiksna kamatna stopa i fiksni tečaj što nije bila ugovorna volja stranaka, niti to proizlazi iz samog sadržaja predmetnog ugovora o kreditu. Predlaže da se provede dopunsko vještačenje na način da vještak utvrdi kolika bi bila realna kamatna stopa/povećanje kamatne stope, obzirom na sve kriterije koji su utjecali/mogli utjecati na kretanje parametara uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope u periodu otplate kredita, odnosno na troškove kredita.

7. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručno i objektivno sačinjen, a primjedbe tuženika na nalaz i mišljenje su pravne prirode, budući tuženik nije imao primjedbi na matematički izračun vještaka.

8. Iz iskaza tužitelja u svojstvu stranke slijedi da je predmetni Ugovor o kreditu s tuženikom zaključio u siječnju 2007., za kupnju prve nekretnine, odnosno obiteljske kuće u kojoj još uvijek živi, u iznosu od 113.000,00 CHF, koji iznos mu je isplaćen u kunskoj protuvrijednosti. U to vrijeme nije bio vlasnik/suvlasnik tvrtke/obrta. Ugovor u CHF-u je sklopio jer je Privredna banka bila najpovoljnija, imala je najpovoljnije uvjete, iako je klijent Zagrebačke banke i o uvjetima kredita se interesirao i u ostalim bankama. Nije mogao pregovarati o pojedinim ugovornim odredbama jer je dobio obrazac kredita, sve je već bilo unaprijed formirano, jedino mu je bilo važno da zna iznos, a sve ostalo je bilo u ugovoru. Kredit je bio na 30 godina, i kredit je prijevremeno otplatio u prosincu 2014. U banci su mu rekli da je kredit u CHF-u najpovoljniji, odnosno da je CHF stabilna valuta, što je i povjerovao. U prve dvije godine rata mu je bila ista, no nakon 2 godine se počela povećavati zbog promjene kamatne stope i tečaja CHF u odnosu na kunu, te mu je rata s početnih 2.200,00 kuna porasla tijekom otplate do 5.500,00 kuna, odnosno bila je veća od njegove plaće, te je iz tog razloga kredit prijevremeno otplatio, odnosno posudio je novce, tako da je određenim uplatama smanjivao glavnicu, pa se posljedično tome smanjila rata kredita. U banci mu nisu pročitali taj Ugovor o kreditu, sam ga je pročitao i u banci su mu prezentirali da je to tipski ugovor i nije mogao pregovarati o pojedinim odredbama. Nisu mu objasnili što znači promjenjiva kamatna stopa i način na koji se mijenja i što znači valutna klauzula, odnosno razumio je što je valutna klauzula ali nije znao da će tečaj CHF-a u odnosu na kunu toliko porasti, niti ga je na to itko upozorio. Želio je podići kredit u kunama, no međutim kamatna stopa je bila 13%, odnosno 3 puta veća od kredita u CHF-u. Javni bilježnik mu nije pročitao ugovor, niti mu je objasnio pojedine ugovorne odredbe, već je samo kod javnog bilježnika ovjerio ugovor. Ranije nije imao kredit, niti je imao kredit s promjenjivom kamatnom stopom.

9. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja kao uvjerljiv, logičan, okolnosan, a isti nije u suprotnosti s izvedenim materijalnim dokazima.

10. Prigovor zastare sud smatra djelomično osnovanim i to u odnosu na potraživanje tužitelja u iznosu od 0,57 eura/4,33 kune, zajedno s pripadajućim kamatama tekućim od dospijeća od 1. ožujka 2007., do isplate, i u iznosu od 1,19 eura/8,93 kune, zajedno s pripadajućim kamatama tekućim od dospijeća od 1. travnja 2007., do isplate, na ime tečajne razlike, budući je protekao zastarni rok od pet godina za navedeno potraživanje, sve pobliže opisano pod V/izreke presude, stoga odluka kao pod V/izreke presude. U preostalom dijelu prigovor zastare je neosnovan, budući nije protekao zastarni rok od pet godina. Naime, pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda broj Pž-7129/2013-4, od 13. lipnja 2014., u točki II/ potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012, od 4. srpnja 2013., u dijelu t. 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da između ostalih II- tuženik PBZ d.d., u razdoblju od 10. rujna 2003., do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Ista presuda je potvrđena revizijskom odlukom Vrhovnog suda RH broj Revt-249/2014-2, od 9. travnja 2015., a i Vrhovni sud RH je dana 20. ožujka 2018., svojom revizijskom odlukom broj Rev- 2245/2017-2, potvrdio presudu u predmetu u kojem je pojedinačnom tužbom korisnik kredita potraživao preplaćene kamate od kreditora, a temeljem toga je i zauzeo stav o tome kako zastarni rok od 5 godina, u kojem potrošači mogu ostvariti svoju individualnu zaštitu prava u ovim posebnim parnicama teče od 14. lipnja 2014., kao i da su pri tome isti ovlašteni zahtijevati povrat cjelokupnog preplaćenog iznosa koji je za njih posljedica ugovaranja ništetne ugovorne odredbe. Pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda broj Pž-6632/2017-10, od 14. lipnja 2018., u t. 1. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012, od 4. srpnja 2013., u dijelu t. 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke, kojom se utvrđuje da je između ostalih i II-tuženik u razdoblju od 1. studeni 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupili suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača kao i Zakona o obveznim odnosima.

11. Člankom 138. a. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 79/09), propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač. Prema odredbi Direktive Vijeća 93/13 EEZ, od 5. travnja 1993., u članku 5., u slučaju Ugovora u kojemu se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo, kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni Ugovor bez valjanog razloga predviđenog Ugovorom.

12. Člankom 502. c. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22), propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502. a. stavak 1., ovog zakona, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

13. Člankom 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocjene nepoštenima ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

14. Člankom 87. istog Zakona, propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost iz samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

15. Člankom 322. Zakona o obveznim odnosima, propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralima društva ništetan, osim ako je cilj povrijeđenog prava ne upućuju na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje nešto drugo.

16. Člankom 323. stavak 1. istog Zakona, propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj, sve ono što je primila na temelju takvog ugovora.

17. Stav Vrhovnog suda RH u odluci Revt-249/2014-2, je da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikako na njihovu štetu. U odnosu na znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju iste su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što iste nisu učinile na valjan način u spornom razdoblju zadovoljavajući se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog Ugovora, koja je kao takva ostala nerazumljiva. Navedeno postupanje banke su kasnije otklonile kao i ovdje tuženik, a nakon što je odredbom članka 11. a. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 75/09 i 112/12) i formalno propisano sve što treba sadržavati Ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

18. Odlukom Vrhovnog suda RH broj Rev-2221/2018, od 3. rujna 2019., odbijena je kao neosnovana revizija I-VIII-tuženih banaka i potvrđena odluka VTS RH, od 14. lipnja 2018., broj Pž-6632/2017, u dijelu u kojem je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući Ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koje je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora I-VIII banaka kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih govora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

19. Ocjenom provedenih dokaza utvrđeno je da je tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom sklopio Ugovor o kreditu broj 9012231941, dana 18. siječnja 2007., na iznos od 113.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke, važećem na dan korištenja kredita, na rok otplate kredita od 360 mjeseci. Prvotni mjesečni anuitet iznosio je 562,53 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan plasmana kredita, odnosno visina anuiteta je iznosila 2.552,86 kuna mjesečno, no tijekom otplate kredita radi povećanja kamatne stope i tečaja CHF naspram kune, mjesečni anuiteti u kunskoj protuvrijednosti su se plaćali po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan plaćanja, a srednji tečaj kreditora za CHF na dan plasmana kredita iznosio je 4,538177 kuna za 1 CHF. Tužitelj je tijekom otplate kredita s tuženikom zaključio sedam Aneksa ugovora, budući je vršio djelomične prijevremene otplate kredita, a kredit je u cijelosti prijevremeno otplatio 22. prosinca 2014.

20. Iako tuženik navodi da je tužitelja obavijestio i upozorio na rizike koje nosi valutna klauzula, međutim tuženik nije dokazao da je prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu u cijelosti informirao tužitelja o rizicima vezanim uz zaključenje Ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule u CHF.

21. Kako su odredbe koje su se odnosile na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu bile sastavni dio standardnog unaprijed sastavljenog Ugovora o kreditu od strane banke, a o kojim se odredbama s tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužitelj imao utjecaj na njegov sadržaj, niti je tuženik prije i u vrijeme zaključenja ugovora u cijelosti informirao tužitelja o rizicima vezanim uz zaključenje Ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule u CHF, to je na taj način temeljem nepoštenih odredbi stekao određenu nepripadnu korist jer je povrijedio interes i prava tužitelja kao potrošača, korisnika kredita, jer se u ugovoru koristio ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama, na način da je tuženik povećavao kamatnu stopu sukladno jednostranoj odluci banke i na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača/03.

22. Slijedom navedenog sud je utvrdio ništetnim dio odredbi iz članka 1., 4. i 7. Ugovora o kreditu broj 9012231941, koji je sklopljen dana 18. siječnja 2007., i dio odredbi članka 1. svih sedam Dodataka navedenog ugovora o kreditu između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora, u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke kao i u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, sve pobliže opisano pod I i III/izreke presude, stoga odluka kao pod I i III/izreke presude, pa je tuženik sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima, dužan vratiti sve što je primio na temelju takvih odredbi Ugovora.

23. Kako je tuženik temeljem ništetnih odredbi, a koje se odnose na odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je mijenjana jednostranom odlukom banke i valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, stekao nepripadnu korist, to tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u konkretnom slučaju primio, a sukladno odredbi članka 323. i članka 1111., u svezi s člankom 1115. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje u tekstu: ZOO), pa je sud obvezao tuženika na isplatu iznosa od 29.187,68 eura/219.914,57 kuna, zajedno s pripadajućim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate na ime tečajne razlike i iznos od 2.840,62 eura/21.402,67 kuna, zajedno s pripadajućim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate na ime razlike u kamatnoj stopi, sve pobliže opisano pod II/ i IV/izreke presude. Navedeni iznos predstavlja razliku između iznosa redovnih kamata obračunatih po osnovnom Ugovoru o kreditu s početno ugovorenom kamatnom stopom od 4,35% godišnje i iznosa redovnih kamata obračunatih prema naknadnim odlukama banke o promjenama kamatnih stopa, što predstavlja razliku između početno ugovorene kamate unutar svakog anuiteta i kamate unutar anuiteta nakon izmjene kamatne stope, kao i tečajne razlike po tečaju za CHF na dan korištenja kredita i tečaja za CHF unutar svakoga anuiteta na dan plaćanja koje je tužitelj plaćao do konačne otplate kredita, stoga odluka kao pod II/ i IV/izreke presude.

24. Odluka o kamatama temelji se na odredbi članka 29. stavak 1. i 2., u svezi s člankom 1115. ZOO.

25. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154., u svezi člankom 151. i člankom 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje u tekstu: ZPP), a koji trošak se odnosi na zastupanje tužitelja po punomoćniku u osobi odvjetnika, sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012, 103/2014, 37/2022, 126/2022).

26. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 199,08 eura/1.500,00 kuna, sastav obrazloženog podneska od 2. ožujka 2020., u iznosu od 199,08 eura, zastupanje na ročištima od 10. ožujka 2020. i 21. siječnja 2021., u iznosu od 199,08 eura za svako ročište, sastav obrazloženog podneska od 13. rujna 2023., u iznosu od 497,71 euro/3.750,00 kuna, zastupanje na ročištu od 9. studenog 2023., u iznosu od 497,71 euro, pristup na ročište za objavu odluke u iznosu od 99,54 eura, na koje iznose je obračunat PDV od 25%, u ukupnom iznosu od 472,82 eura/3.562,46 kuna, kao i trošak vještačenja u iznosu od 400,00 eura/3.013,77 kuna, što čini ukupno priznat trošak u ukupnom iznosu od 2.764,10 eura/20.826,11 kuna, stoga odluka kao pod VI/izreke presude.

27. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 663,61 euro/5.000,00 kuna, kao i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 663,61 euro, jer tužitelj navedene pristojbe nije platio, a oslobođen je od plaćanja sudske pristojbe, sukladno članku 11. stavak 1. točka 20. Zakona o sudskim pristojbama. Tužitelju nije priznat trošak sastava tužbe preko iznosa od 199,08 eura, sastav podneska od 2. ožujka 2020., preko iznosa od 199,08 eura, zastupanje na ročištima od 10. ožujka 2020., i 21. siječnja 2021., preko iznosa od 199,08 eura, svi iznosi uz pripadajući PDV od 25%, s obzirom na vrijednost predmeta spora od 1.327,23 eura, do 13. rujna 2023., stoga odluka kao pod VII/izreke presude.

Osijek, 27. studenog 2023.

S U D A C:

LIDIJA ŠMIT

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka presude putem pošte. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana.

DOSTAVITI:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika