Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1276/2022-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužitelja 1. A. P.-B., OIB:... i 2. M. P.-B., OIB: ..., oboje iz O., zastupani po punomoćniku D. B., odvjetniku u Z., protiv tuženika K. b. Z. d.d., Z., zastupanog po punomoćnici M. L., odvjetnici u OD G. & P. iz Z., radi ništetnosti ugovora i brisanja zaloga, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju, poslovni broj P-1830/21 od 18. srpnja 2022., 27. studenog 2023.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tuženika te se preinačava rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju, poslovni broj P-1830/21 od 18. srpnja 2022. i rješava:

Prihvaća se prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju te se predmet ustupa mjesno nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio tuženik, pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st.1. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. , 70/19., 80/22., 114/22., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijano preinači podredno ukine u skladu sa žalbenim navodima.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč. 11. ZPP-a na koju se žalbom poziva tuženik, budući da suprotno žalbenim navodima, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava. Naime, eventualno pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da su Ugovor o kreditu i predmetni Ugovor o zemljišnoknjižnom zalogu potpisani u S. odnosno sklopljeni od strane poslovne jedinice tuženika u S., nema značaj navedene procesne povrede, već bi se radilo o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju.

6. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st 2. u vezi s čl. 381. ZPP-a na bitne procesne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, utvrđeno je da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

7. Donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud utvrđuje da su tužitelji podnijeli tužbu radi ništetnosti ugovora i brisanja zaloga te da je tuženik u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti suda. Nadalje, utvrđuje da je Ugovor o zemljišnoknjižnom zalogu broj ... od 30. srpnja 1998. potpisan od strane tužitelja u S.

04. kolovoza 1998., kao i da tuženik ima u sudskom registru upisanu podružnicu broj 011 u S. (G. S.).

8. Imajući u vidu prethodna utvrđenja, prvostupanjski sud zaključuje da je sukladno odredbi čl. 59. ZPP-a pored suda općemjesne nadležnosti nadležan i sud na čijem se području nalazi poslovna jedinica tuženika, dakle Općinski sud u Splitu.

9. Pored toga, prvostupanjski sud, cijeneći da se prebivalište tužitelja nalazi na području Općinskog suda u Splitu zaključuje da bi odlazak na sud u Z. udaljen više od 400 km iziskivao povećane troškove i dodatno znatno vrijeme, što bi uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana te moguće tužitelje i odvratilo od vođenja ovog parničnog postupka, a što nije u skladu sa ustavnim načelom vladavine prava, pa ujedno cijeneći da je prorogacijska klauzula ugovorena protivno načelu savjesnosti i poštenja jer tuženik ima podružnicu na području prebivališta tužitelja, a o toj se klauzuli nije pojedinačno pregovaralo nego ista predstavlja tipsku odredbu ugovora, pozivom na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Splitu održanoj 29. siječnja 2020. dopunjeno na sjednici dana 13. listopada 2020., kao i zaključak sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 5. studenoga 2020., zaključuje da ta klauzula nije valjana.

10. Stoga, prvostupanjski sud zauzima stav da su tužitelji podnošenjem tužbe tom sudu iskoristili svoje pravo izbora mjesno nadležnog suda iz čl. 59. ZPP-a pa odbija tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti kao neosnovan.

11. Osnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

12. U konkretnom slučaju predmet spora je utvrđenje ništetnosti čl. 2. Ugovora o zemljišnoknjižnom zalogu broj ... od 30. srpnja 1998. i uspostava ranijeg zemljišno knjižnog stanja brisanjem upisa prava zaloga u zemljišnim knjigama. Tuženik je istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti pozivom na općemjesnu nadležnost iz čl.46. u vezi s čl. 48. ZPP-a, ističući da je mjesno nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu na čijem se području nalazi sjedište tuženika.

13. Pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 59. ZPP-a kada je zaključio da je mjesno nadležan za suđenje u ovom sporu.

14. Odredbom čl. 59. ZPP-a propisano je da je za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda općemjesne nadležnosti nadležan i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi. Dakle, citiranom odredbom propisana je izberiva mjesna nadležnost suda prema mjestu poslovne jedinice pravne osobe, pri čemu je odlučno da se poslovna jedinica nalazi izvan sjedišta pravne osobe i da je spor nastao u povodu djelatnosti te jedinice.

15. U konkretnom slučaju, iz stanja spisa predmeta ne proizlazi da je sporni Ugovor o zemljišnoknjižnom zalogu broj ... od 30. srpnja 1998. sklopljen od strane poslovne jedinice tuženika u S.. Naime, prema sadržaju tog ugovora isti je sklopila K. b. Z. d.d., Z., dakle tuženik, a ne njegova poslovna jedinica u S., a niti iz činjeničnih navoda tužbe ne proizlazi da bi ovaj spor nastao u povodu te poslovne jedinice tuženika pa u primjenu ne dolazi odredba o izberivoj mjesnoj nadležnosti iz čl. 59. ZPP-a. Pri tome, činjenica javnobilježničke ovjere ugovora u S., sama za sebe ne upućuje na zaključak da je ugovor sklopljen od strane poslovne jedinice tuženika u S..

16. Pri tome, eventualna ništetnost prorogacijske klauzule kako je to zaključio prvostupanjski sud, nema za posljedicu mjesnu nadležnost prvostupanjskog suda, jer niti u takvoj situaciji prvostupanjski sud nije mjesno nadležan prema izboru tužitelja sukladno čl. 59. ZPP-a s obzirom da ta odredba ne dolazi u primjenu iz razloga kako je prethodno navedneo.

17. Također, prvostupanjski sud nije mjesno nadležan niti primjenom odredbe čl. 56. ZPP-a kako to smatraju tužitelji, budući da je u konkretnom slučaju predmet spora utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora o zalogu te posljedično tome brisanje upisa prava zaloga u zemljišnim knjigama, dakle riječ je o obveznopravnom sporu, a ne sporu o stvarnom pravu na nekretnini (založnom pravu) za koji bi sukladno čl. 56. ZPP-a postojala isključiva mjesna nadležnost suda na čijem se području nalazi nekretnina.

18. Stoga, u konkretnom slučaju u primjenu dolazi odredba o općemjesnoj nadležnosti iz čl.46. u vezi s čl. 48. ZPP-a prema kojoj je za suđenje u sporovima protiv pravnih osoba općemjesno nadležan sud na čijem se području nalazi njihovo registrirano sjedište pa kako tuženik ima registrirano sjedište u Z., to je u ovom sporu mjesno nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu.

19. Iz navedenih razloga, primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.

U Rijeci 27. studenog 2023.

Sutkinja

Ingrid Bučković, v.r.