Poslovni broj: 33 Us I-1969/2023-6
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6 i 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Meri Dominis Herman, na prijedlog sudskog savjetnika Karla Kožine, uz sudjelovanje zapisničarke Slobodanke Gorsensky, u upravnom sporu tužitelja D. K. iz Z., protiv tuženika Državnog inspektorata, Područni ured Z., Služba građevinske inspekcije, Odjel za građevinske inspekcije Z. II, Z., radi izvršenja rješenja novčanom kaznom, 27. studenoga 2023.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Državnog inspektorata, Područni ured Z., Služba za Građevinske inspekcije, Odjel za građevinske inspekcije Z. II, KLASA: UP/I-362-02/19-02/541, URBROJ: 443-02-05-12-23-10, od 18. travnja 2023.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Državnog inspektorata, Područni ured Z., Služba za Građevinske inspekcije, Odjel za građevinske inspekcije Z. II,
KLASA: UP/I-362-02/19-02/541, URBROJ: 443-02-05-12-23-10, od 18. travnja 2023. utvrđeno je da je 24. svibnja 2019. doneseno Rješenje o uklanjanju, KLASA: UP/I- 362/02/19-02/541 od 24. svibnja 2019., kojim se naređuje tužitelju da u roku od devedeset dana ukloni AB temelje i AB podnu ploču prizemlja nezavršene stambene građevine, sve izgrađeno bez građevinske dozvole na k.č.br. 1543 i 1545 k.o. M. u Z., … (točka 1.). Zatim je utvrđeno da je navedeno
rješenje o uklanjanju tužitelj zaprimio 31. svibnja 2019., koje rješenje je postalo izvršno 4. rujna 2019. (točka 2.) te je utvrđeno da su 5. svibnja 2021 i 14. travnja 2023. izvršeni kontrolni pregledi, a da tužitelj nije postupio po rješenju o uklanjanju (točka 3.). Potom se osporavanim rješenjem tužitelja prisiljava na uklanjanje predmetne bespravno izgrađene građevine novčanom kaznom u iznosu 6.636,14 eura/ 50.000,00 kuna (točka 4.) te se tužitelj upozorava da će se na izvršenje naredbe o uklanjanju prisiljavati novom novčanom kaznom (točka 5.).
2. Tužitelj u tužbi navodi da je osporavano rješenje nezakonito zbog pogrešne primjene materijalnih propisa koji se odnose na građenje prema važećem Zakonu o gradnji, kao i zbog toga što u uputi o pravnom lijeku nije navedena adresa suda na koji se dostavlja tužba. Tužitelj ističe da je rješenjem naređeno uklanjanje armirano betonskih temelja i armiranobetonske ploče prizemlja neizgrađene stambene građevine, a koji radovi nisu izvedeni u smislu stambene građevine, nego zbog izvođenja platoa za parkiranje vozila i deponiranja građevinskog materijala. Iz navedenoga tužitelj zaključuje da je inspektor pogrešno utvrdio činjenično stanje jer se predmetni radovi prema Pravilniku o jednostavnim i drugim radovima, mogu izvoditi bez građevinske dozvole.
2.1. Tužitelj predlaže poništiti predmetnu novčanu kaznu.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode iz tužbe te ostaje u cijelosti kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja te predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
4. Sud je tuženiku dostavio tužbu na odgovor, dok je tužitelju 12. listopada 2023. dostavio tuženikov odgovor na tužbu, čime je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge stranke, odnosno o činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora u skladu s odredbom članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.).
5. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja, sud je pregledao spis tuženika dostavljenog uz odgovor na tužbu te je uzeo u obzir provedene dokaze i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke, kao i dokaze provedene u ovom upravnom sporu.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.
7. Uspoređujući tužiteljeve navode sa sadržajem osporenog rješenja i dostavljenog odgovora na tužbu, za utvrditi je da je tuženik 24. svibnja 2019. donio rješenje kojim se tužitelju naređuje uklanjanje predmetne građevine (AB temelji i AB podna ploča), a navedeno rješenje postalo je izvršno 4. rujna 2019. Zatim je tuženik 5.
svibnja 2021. i 14. travnja 2023. kontrolnim pregledima utvrdio da tužitelj nije postupio po izvršnom rješenju o uklanjanju građevine, odnosno utvrđeno je da tužitelj nije uklonio predmetnu građevinu. Sve navedeno među strankama nije bilo sporno.
7.1. Nasuprot tome, tužitelj u tužbi u bitnome osporava zakonitost navedenog rješenja o uklanjanju predmetne građevine, a ne rješenja o novčanoj kazni koje je predmet ovog upravnog spora. Dakle, tužiteljevi navodi u suštini se ne odnose na osporavano rješenje, nego na prethodno rješenje čije se izvršenje nalaže osporavanim rješenjem. Dodatno je za istaknuti da iako tužitelj navodi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, on sadržajno osporavano rješenje pobija zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
8. Dakle, među strankama nisu sporne odlučne činjenice utvrđene u upravnom postupku, nego primjena materijalnog prava, a stranke nisu zahtijevale održavanje rasprave. S obzirom na iznesena utvrđenja, sud je u ovom postupku odlučivao bez rasprave, a sve u skladu s odredbom članka 36., stavka 1., točke 4. Zakona o upravnim sporovima, pritom imajući na umu i načelo učinkovitosti utvrđeno člankom 8. istog zakona.
9. Zakon o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21.) u članku 139. propisuje da ako izvršenik ne postupi po izvršnom rješenju, donosi se rješenje o izvršenju u pisanom obliku (stavak 1.). Rješenje treba sadržavati vrijeme, mjesto i način izvršenja. Žalba protiv rješenja o izvršenju može se uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja i nema odgodni učinak (stavak 4.).
9.1. Dalje, je člankom 142. stavkom 1. istog zakona utvrđeno da će javnopravno tijelo koje provodi izvršenje prisilit izvršenika na ispunjenje obveze iz rješenja novčanom kaznom, ako je izvršenik ne ispuni sam, ako izvršenje putem trećih osoba nije moguće ili je neprikladno za postizanje svrhe izvršenja, dok je stavkom 2. propisano da se novčana kazna kojom se fizička osoba prisiljava na izvršenje izriče rješenjem u iznosu do dvije prosječne godišnje bruto plaće ostvarene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini (ovdje, 2022. godini). Prosječna godišnja bruto plaća po zaposlenome u Republici Hrvatskoj u 2022. godini iznosila je 124.800,00 kuna („Narodne novine“, broj: 24/23.)
10. Zakonom o državnom inspektorat ((„Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23.). člankom 114. stavkom 3. propisano je da prije pristupanja izvršenju rješenja kojim se naređuje uklanjanje građevine putem treće osobe, izvršenika se na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne.
11. Dovodeći utvrđeno činjenično stanje u svezu s citiranim zakonskim odredbama sud je prije svega utvrdio da tužitelj nije postupio po izvršnom rješenju o uklanjanju predmetne građevine zbog čega je tuženik donio osporavano rješenje o novčanoj kazni. Zatim, treba reći da osporavano rješenje predstavlja rješenje o izvršenju nenovčane obveze novčanom kaznom. Takvo se rješenje, prema odredbi iz članka 139. stavka 4. Zakona o općem upravnom postupku, može pobijati samo u odnosu na vrijeme, mjesto i način izvršenja. Unatoč tome što se citiranom zakonskom odredbom regulira izjavljivanje žalbe u upravnom postupku protiv rješenja o izvršenju, smislenim tumačenjem navedena odredba treba biti primijenjena i u konkretnom slučaju. Naime, rješenje tuženika doneseno je u jednostupanjskom upravnom postupku pa u ovom slučaju upravna tužba djeluje na način kao i žalba protiv rješenja o izvršenju, slijedom čega se limitirane žalbene osnove iz članka 139. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima imaju primijeniti i u odnosu na upravnu tužbu (tako i Visoki upravni sud RH Usž-3788/22). Međutim, tužitelj u tužbi ne osporava niti način, ni mjesto, ni vrijeme izvršenja.
12. Dalje, upravnom tužbom protiv rješenja o novčanoj kazni, ne može se osporavati pravilnost i zakonitost rješenja čije se izvršenje novčanom kaznom zahtjeva. Stoga navodima tužitelja, a koji se u cijelosti odnose na osporavanje rješenja o uklanjanju predmetne građevine, nije osporena zakonitost osporavanog rješenja.
Štoviše, navedeno rješenje sadrži sve bitne sastojke propisane člankom 139. Zakona o općem upravnom postupku te je novčana kazna izrečena u granicama postavljenim člankom 142. stavkom 2. istog zakona.
13. Zaključno je za navesti da je tuženik postupio u skladu s člankom 114. stavkom 3. Zakona o državnom inspektoratu, budući da je, prije pristupanja uklanjanju građevine putem treće osobe, izricanjem novčane kazne prisilio tužitelja na izvršenje rješenja.
14. Uzimajući u obzir opisana utvrđenja, sud je ocijenio osporavano rješenje na zakonu osnovanim, zbog čega je tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovanog.
15. Slijedom svega iznesenoga, a na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 27. studenoga 2023.
Sutkinja:
Meri Dominis Herman
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
